1                            Poslovni broj: Gž-37/23-2

Poslovni broj: Gž-37/23-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihana Pivac, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Ana Buklijaš, u pravnoj stvari tužitelja Z., d.o.o., Z., OIB: ... protiv tuženika K. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica T. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-7693/18-22 od 30. studenog 2022. godine, dana 22. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Povrv-7693/18-22 od 30. studenog 2022. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I. i III. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-886/2018 od 29. listopada 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 623,76 kuna/82,79 eura s zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke. Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 103,96 kuna/13,80 eur s zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče kako je to pobliže naznačeno pod točkom II. izreke. Ujedno je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 175,00 kuna/ 23,23 eur sa zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2022. do isplate.

 

2.              Protiv citirane presude, točke I. i III. izreke žali se tuženik pobijajući istu zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski preinači pobijanu presudu.

 

3.              Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženika osporavajući žalbene navode s prijedlogom da se ista odbije i potvrdi prvostupanjska odluka.

 

4.              Žalba nije osnovana.

 

5.              Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 623,76 kuna/82,79 eur kuna na ime naknade za pružanje javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području Općine P. u razdoblju od studenog 2017. godine do listopada 2018. godine.

 

7.              S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavak 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2.  ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavak. 1. ZPP-a.

 

8.              Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a), je propisano da sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njihovo ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavak 1. istog zakona propisano da na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

 

9.              Odredbom čl. 29. Općih uvjeta tužitelja propisano je da nekorištenje nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine ne oslobađa vlasnika odnosno korisnika nekretnine od obveznog plaćanja fiksnog dijela cijene javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno važećem cjeniku Davatelja usluge dok je odredbom čl. 33. Općih uvjeta propisano da je obveznik plaćanja komunalne usluge vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine ili korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio Davatelja usluge uz uvjet dostave ugovora između vlasnika i korisnika nekretnine. Nadalje, odredbom čl. 32. Općih uvjeta propisano je da se cijena komunalne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada utvrđuje cjenikom kojeg donosi davatelj usluge na način propisan Zakonom o održivom gospodarenju otpadom te da se cijena usluge sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela dok je odredbom čl. 34. Općih uvjeta propisano da korisnik uslugu plaća na temelju ispostavljenih računa od strane davatelja usluge te da se račun za javnu uslugu ispostavlja na kraju obračunskog razdoblja, a obračunsko razdoblje da je jedan mjesec.

 

10.              Iz stanja spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da je tuženik vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 2803 k.o. P., zk. č. 1122/5 kuća i dvorište ...,

- da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području Općine P.,

- da je u izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga kao dužnik naznačen K. K. za potrošno mjesto ..., da je naznačen iznos svakog pojedinog računa i to u iznosu od 51,98 kuna i datum dospijeća istog, uz ukupno naznačen iznos dugovanja od 727,72 kuna,

- da iz priloženih računa proizlazi da su izdani za uslugu zbrinjavanje otpada 120 l – fiksni dio te da svaki iznosi 51,98 kuna,

- da je Odlukom o cijeni javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za kućanstvo-individualno stanovanje (obiteljske kuće) – odvoz jednom tjedno odlučeno da ukupna cijena s PDV-om za fiksni dio za volumen posude od 120 litara iznosi 51,98 kn, a koji fiksni dio se naplaćuje mjesečno ovisno o volumenu posude, dok se varijabilni dio naplaćuje mjesečno prema broju pražnjenja,

- da je u prijavnici za pravne i fizičke osobe od 14. ožujka 2016. naznačen tuženik s korisničkom adresom ..., radi dostave posude 120 litara za uslugu odvoza otpada,

- da je u tehničkoj kartici prodajnog mjesta tuženik naveden kao korisnik prodajnog mjesta na adresi ..., na kojem potrošačkom mjestu je instalirana posuda za otpad serijski broj K1085570, vrsta K120 i veličina 120,

- da je tuženik, kao vlasnik nekretnine, dužan plaćati fiksni dio za komunalnu uslugu,

- da nije osnovan prigovor zastare jer je prijedlog za ovrhu podnesen dana 26. listopada 2018. godine, a tužitelj je povukao tužbu za pojedine tražbine dospjele prije 26. listopada 2017. godine,

- da nije od odlučne važnosti činjenica na koji način je tuženiku predana i kada posuda za otpad te je li ista pražnjena obzirom da je tuženik, kao vlasnik nekretnine dužan plaćati fiksni dio komunalne usluge.

 

11.              Dakle, tužitelj je bio ovlašten obračunati minimalnu javnu uslugu (fiksni dio naknade) bez obzira je li tuženik redovito ili povremeno koristio svoju nekretninu.

 

12.              Na temelju citiranih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u kojem u kojem je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 623,76 kuna/82,79 EUR-a s pripadajućim kamatama ocjenjujući u navedenom dijelu zahtjev tužitelja osnovanim.

 

13.              Žalbeni prigovori tuženika koji se odnose na osporavanje činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud vezano za ispunjenje obveze isplatom traženog iznosa i u tom smislu ponuđeni dokazi, kako je već istaknuto, predstavljaju prigovor nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koji u ovom sporu male vrijednosti nije dopušten.

 

14.              Ukazivanje u žalbi tuženika na pogrešnu primjenu odredaba članka 22. stavka 5. Općih uvjeta tužitelja, nije osnovano. Spomenutim odredbama, upravo suprotno mišljenju žalitelja, izrijekom je propisano kako neposjedovanje posude od strane korisnika usluge po bilo kojem osnovu (onom iz stavka 3. istog članka ili bilo kojem drugom) ne oslobađa korisnika obveze plaćanja fiksnog dijela cijene.

 

15.              Jednako tako, nisu ostvareni niti žalbeni prigovori tuženika kojima se ukazuje na navodno povrijeđene odredbe mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u spornom razdoblju. Citiranje odredaba članka 24. toga Zakona samo za sebe ne predstavlja relevantni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava niti dokazuje nepoštenu praksu donošenjem pobijane presude, u okolnostima kada nije utvrđeno da povredom na koju se žalitelj poziva tužitelj tuženiku kao potrošaču eventualno nije omogućio upoznavanje unaprijed sa svojim Općim uvjetima poslovanja, uvjetima korištenja javnih usluga ili da prilikom ispostavljanja računa tuženiku nije primijenio obračun i cijene uređene posebnim propisima.

 

16. Stoga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, valjalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kako neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uključujući i odluku o troškovima postupka.

 

U Splitu 22. kolovoza 2023.