REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Povrv-3038/20-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krešimir Planinić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja GS, SU-1049/15 i zamjenice punomoćnika tuženika – odvjetnice Ivane Senov Šiljeg, dana 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-417/11 od 19. travnja 2011.

II Nalaže se tuženiku OS isplatiti tužitelju Gradu Zagrebu iznos od 8.238,88 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. prosinca 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 29. prosinca 2023. do isplate stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 12.044,76 eura sa zatraženom zateznom kamatom, kao i za zatraženu zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos teče do 13. prosinca 2011., kao djelomično neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku OS naknaditi tužitelju Gradu Zagrebu troškove postupka u iznosu od 614,53 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, koji se sada ima smatrati tužbom, kojom traži od tuženika isplatu iznosa od 27.880,82 eura (ranije 210.068,02 kn) sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos od 390,07 eura (ranije 2.939,00 kuna) teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Javni bilježnik Radojka Galić donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-417/11 dana 19. travnja 2011., a odlukom od 7. studenoga 2011. iskazana je pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi.

3. Povodom zahtjeva za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi, ovaj sud donio je 5. srpnja 2012. rješenje poslovni broj Ovrj-219/12 kojim je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika Radojke Galić poslovni broj Ovrv-417/11 od 19. travnja 2011., izdane 7. studenoga 2011.

4. Tuženik, ranije ovršenik, je podneskom od 23. svibnja 2016. podnio prigovor, kojim osporava osnovanost i visinu potraživanja tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako s tužiteljem nije bio ni u kakvom ugovornom odnosu, prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nije dokazao da je vlasnik prostora u [adresa]. Ističe i da je tužitelj u ovršnom postupku na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi (prije nego li je ukinuta potvrda pravomoćnosti i ovršnosti) naplatio potraživanje u iznosu 14.161,23 eura (ranije 106.697,75 kn). Predlaže ukinuti predmetni platni nalog.

5. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Ovrj-219/12-24 od 23. siječnja 2019. stavljeno je van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.

6. U pripremnom podnesku od 6. studenoga 2020. tužitelj navodi kako utužena tražbina predstavlja naknadu za korištenje poslovnog prostora u [adresa], površine 30,60 m2, a koji prostor je tuženik u utuženom razdoblju koristio bez valjane pravne osnove. Navodi da su tuženik i tužitelj sukladno Zaključku, Klasa: 372-01/2003-01/1536, Urbroj: 251- 17-04/1-03-2 od 25. svibnja 2003. trebali sklopiti ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, međutim isti nisu sklopili iz razloga što tužitelj nije dobio suglasnost Općinskog državnog odvjetništva za sklapanje navedenog ugovora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o zakupu poslovnog prostora. Navedeni poslovni prostor je izgrađen na nekretnini označenoj kao z. k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj kao općenarodna imovina, te nije upisan u zemljišne knjige kao zasebna cjelina. Obzirom se za navedenu nekretninu vodi postupak povrata, tužitelj je ovlašten upravljati predmetnim poslovnim prostorom na način da ga daje u zakup te ima aktivnu legitimaciju za ubiranje naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora protiv bespravnog korisnika sve do utvrđenja vlasnika sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i to kao ovlaštenik prava raspolaganja i predmnijevani vlasnik. Slijedom navedenog, radi se o poslovnom prostoru kojim tužitelj raspolaže i upravlja pa je shodno tomu i predmnijevani vlasnik u odnosu na bespravne korisnike sve dok se ne utvrdi vlasnik sukladno odredbama Zakona o naknadi. Za navedeni prostor, odnosno za cijelu zgradu na adresi [adresa], u tijeku je upravni postupak sukladno Zakonu o naknadi pred Gradskim uredom za imovinsko pravne poslove i imovinu Grada, KLASA: UP/I-942-02/08-01/10. Kako je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor bez pravne osnove, te za korištenje istog nije plaćao tužitelju nikakvu naknadu, isti se neosnovano obogatio u visini zakupnine koju bi inače morao plaćati tužitelju za predmetni poslovni prostor, čime je stekao korist koju je obvezan naknaditi tužitelju i to u visini zakupnine iz Zaključka od 25. svibnja 2003., kojim je visina zakupnine određena u iznosu 2.939,00 kn. Obračun zakupnine, odnosno u konkretnom slučaju naknade za korištenje, se povećava 3,4% od 01. srpnja 2009. godine Zaključkom o dopuni Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor (Službeni glasnik Grada Zagreba 08/2008.,14/2009.) odnosno 2.939,00 kn uvećano za 3,4% (99,92 kn) = 3.038,93 kn. Obzirom se povećanje zakupnine, odnosno u konkretnom slučaju naknade za korištenje, primjenjuje od redovnog obračuna zakupnine za 12./2009., obračun razlike za razdoblje 07. -11./2009. se fakturira na zasebnom računu, a razlika za navedeno povećanje zakupnine je iskazana pod vrstom knjiženja 112 uz oznaku razdoblja 03032010 u iznosu od 499,65 kn, a kako je vidljivo iz predmetnog izvatka iz poslovnih knjiga. Po predmetnom rješenju o ovrsi 13. prosinca 2011. je uplaćen iznos od 106.086,65 kn, te navedenom uplatom podmireno je kako slijedi: - troškovi ovrhe u iznosu od 3.088,14 kn sa pripadajućim kamatama u iznosu od 85,28 kn, - dio glavnice u iznosu od 56.393,16 sa pripadajućim kamatama u iznosu od 46.520,07 kn. Stoga tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom od 30. prosinca 2024. potražuje od tuženika isplatu preostalog nepodmirenog dijela glavnice u iznosu od 20.283,64 eura sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

7. Tuženik u očitovanju na navode iz pripremnog podneska tužitelja navodi kako predmetni prostor nije posjedovao kao fizička osoba u utuženom vremenskom razdoblju, s obzirom da tuženik kao fizička osoba nije imao, niti postoji razlog zbog kojeg bi i potencijalno imao interes koristiti sporni prostor. Tužitelj cijeli postupak temelji na Zapisniku od 7.10.2005., prilikom čijeg sastava je tuženik nazočio kao direktor trgovačkog društva NETOM ZD d.o.o., a ne kao fizička osoba. Sporni prostor niti ne može biti predmet zakupa (korištenja), jer se ne radi o samostalnoj uporabnoj cjelini, nego dijelu većeg prostora, koji nije nikako ograđen ili identificiran. Tužitelj, naime, uopće nije konkretizirao o kojem se poslovnom prostoru radi, izuzev paušalnog naznačivanja da se radi o poslovnom prostoru na adresi [adresa] površine 30,60 m2 pa nedostaje individualizacija poslovnog prostora za čije se korištenje traži naknada. Predlaže stoga ukinuti predmetni platni nalog uz dosudu troškova postupka tuženiku.

8. Sporna je u ovome predmetu aktivna legitimacija, sporan je osnov i visina potraživanja tužitelja prema tuženiku, pasivna legitimacija te identitet poslovnog prostora koji je predmet ovoga postupka.

9. Radi utvrđenja navedenih spornih okolnosti izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 10-11 spisa), specifikaciju naplata (list 57-61 spisa), Zaključak od 25.5.2003. (list 77 spisa), zk izvadak (list 78-79 spisa), posjedovni list (list 80-81 spisa), Zapisnik od 7.10.2005. (list 83 spisa), Zapisnik od 3.10.2012. (list 90 spisa), dopis od 4.2.2014. (list 91 spisa), saslušan je tužitelj (list 111-112 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću (list 164-165 spisa), dodatno financijsko vještačenje (list 193-194 spisa), sudski vještak usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 239-240 spisa), provedeno je drugo dopunsko financijsko vještačenje (list 241-243 spisa) te je vještak dao dopunsko usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja (list 260-261 spisa).

10. Na temelju svih izvedenih dokaza, odnosno na temelju ocjene svakog od tih dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi kako vezano za poslovni prostor na adresi [adresa], njegova firma Netom ZD tamo posluje u uličnom dijelu, a ispod tog uličnog prostora se nalazi podrumski prostor stanara zgrade. On je možda u površini od nekih 200 m2 i u tom prostoru su se nalazile šupe od stanara. On je namjeravao u tom prostoru uzeti prostor od 30-ak m2 pa se i javio na natječaj kojega je objavio tužitelj te je on kao najpovoljniji ponuđač izabran na tom natječaju, no nikad s njim za taj poslovni prostor nije zaključen nikakav ugovor. Nakon nekog vremena, interesirao se kod tužitelja zbog čega nije došlo do zaključenja ugovora o zakupu za navedeni poslovni prostor, no nitko sa strane tužiteljevih službi nije mu znao odgovoriti na tu pitanje. Od strane tužitelja uredno su stizale uplatnice na iznos koji je naveden u zaključku od 25.5.2003. pa je on otišao intervenirati kod tužitelja u Gradsko poglavarstvo da vidi zbog čega mu šalju uplatnice, a ne žele zaključiti Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, no i o navedenom nije dobio odgovor. On je, odnosno njegova firma, u cijelosti u dogovoru sa stanarima, navedeni podrumski prostor uredio, iako su stanari govorili da je taj prostor njihov, a Grad da je njihov, pa je taj ugovorni odnos htio riješiti i s jednima i s drugima, no u konačnici je zaključio ugovor sa stanarima zgrade i taj prostor, u površini od cca 200-ak m2 koji nije pregrađen i koji je uređen. Njegov interes, a nakon zaključka od 25.5.2003. bio je da on osobno, a ne njegova tvrtka, zaključi sa Gradom Zagrebom ugovor o zakupu da bi nakon toga mogao otvoriti obrt, a sve ostalo što se događa i kasniji pregovori i dogovori s Gradom Zagrebom je nastupala firma Netom ZD. Korištenje tog podrumskog prostora se odnosi na cijelo vrijeme, pa i za period koji je predmet tužbenog zahtjeva, dakle od 5. mjeseca 2006. do 8. mjeseca 2010. U više navrata, a nakon što je uredno dobivao uplatnice, bio je kod tužitelja radi odgovora zbog čega to rade, odnosno htio je zaključiti ugovor o zakupu i onda uredno plaćati, no nikakav odgovor niti on osobno niti preko punomoćnika, od strane Grada Zagreba nije dobio. Što se tiče navedenog podrumskog prostora, a nakon što mu se čita zapisnik o očevidu svjedoka CS, iskazuje kako je moguće da je 2010. godine, odnosno njegova firma, doista navedeni podrumski prostor renovirala, te je isti prostor i pregrađivao i moguće je da je jedan od tih dijelova u površini od 30,60 m2, no nije siguran, a u tom prostoru su ostavljali robu za poslovni prostor i navedeni prostor je bio osiguran vratima i ključem.

12. Iz zaključka Grada Zagreba, Povjerenstva u davanje u zakup poslovnog prostora od 25. svibnja 2003. proizlazi kako se OS utvrđuje kao najpovoljniji ponuđač na natječaju od 8. travnja 2003. za poslovni prostor u [adresa] površine 30,60 m2. Istim zaključkom određeno je da će [adresa] i OS sklopiti ugovor o zakupu za taj poslovni prostor za obavljanje djelatnosti skladištenja osnovnih sredstava ambalaže i robe, a visina zakupnine utvrđuje se u ponuđenom iznosu od 2.939,00 kn mjesečno.

13. Iz zapisnika Grada Zagreba sastavljenog na licu mjesta 7. listopada 2005. proizlazi kako je na predmetnoj adresi u [adresa] prostor u podrumu s ulazom kroz zajedničko stubište [adresa], a koji prostor se sastoji od jedne prostorije nepravilnog oblika i koji prostor koristi OS za skladište ambalaže i pića, jer je on zakupnik prostora u uličnom prizemlju u zgradi u [adresa]. Zapisnikom je konstatirano kako OS izjavljuje da koristi predmetni prostor unatrag cca godinu dana. Zapisnik je tuženik i potpisao.

14. Iz zapisnika Grada Zagreba sastavljenog 3. listopada 2012. na licu mjesta proizlazi kako je službena osoba toga dana pregledala poslovni prostor koji se nalazi u uličnom prizemlju [adresa] i utvrdila da poslovni prostor u prizemlju [adresa] koriste Netom ZD d.o.o. i Maraska d.d. temeljem ugovora o zajedničkom zakupu, a u prostoru se nalazi caffe bar i noćni klub Maraschino. Službena osoba je uz nazočnost voditelja Maraschina CS obišla navedeni prostor i utvrdila da se poslovni prostor sastoji od prizemnog dijela, galerije i podrumskog dijela s time da iz podrumskog dijela prostora postoji prolaz do podrumskog dijela stambene zgrade [adresa]. CS izjavio je da je podrumski dio adaptiran prije 2 godine te da su podrumski dio ranije činile drvarnice stanara kao i prostor površine 30,60 m2 koji je koristio OS. Naveo je i da je tvrtka Netom ZD d.o.o. od stanara otkupila drvarnice te ih zajedno sa prostorom 30,60 m2 adaptirala u sadašnje stanje.

15. Iz izvatka iz zemljišne knjige z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je cijela zgrada u [adresa] upisana kao općenarodna imovina te da je zabilježen pokrenuti postupak za povrat imovine Republike Hrvatske na temelju zahtjeva od 14. svibnja 2001., a da se navedeni postupak vodi, vidljivo je i iz dopisa Grada Zagreba od 13. listopada 2020.

16. Iz navedenih javnih isprava, čiju vjerodostojnost niti istinitost nitko ne spori u ovome postupku, jasno proizlazi kako je predmetni prostor identificiran kao prostor površine 30,60 m2 u podrumskom dijelu zgrade [adresa], kao što proizlazi i da je isti koristio tuženik OS i to od 2004. godine.

16.1. Upravo je tuženik OS i iskazao interes za sklapanje ugovora o zakupu s tužiteljem, a koji ugovor nikada nije sklopljen, ali je tuženik predmetni prostor od 30,60 m2 u podrumskom dijelu zgrade nastavio koristiti. I iz iskaza samog tuženika proizlazi kako je njegov interes bio, nakon zaključka od 25.5.2003., da on osobno, a ne njegova tvrtka, zaključi sa Gradom Zagrebom ugovor o zakupu da bi nakon toga mogao otvoriti obrt. Neuvjerljiv je, stoga, iskaz tuženika u dijelu kojim navodi kako je nakon toga prostor koristilo društvo Netom ZD d.o.o., s obzirom da je u tom dijelu njegov iskaz suprotan i utvrđenjima iz Zapisnika Grada Zagreba od 7. listopada 2005., kao i Zapisnika Grada Zagreba od 3. listopada 2012., iz koja oba Zapisnika proizlazi da je prostor koristio upravo tuženik, s time da je prvo Zapisnik potpisao sam tuženik, a drugi Zapisnik potpisao je voditelj lokala CS.

16.2. Iz navedenoga, dakle, proizlazi kako je prostor jasno identificiran kao podrumski prostor površine 30,60 m2 na adresi [adresa], a za koji točno određen prostor je i sam tuženik dao ponudu za sklapanje ugovora o zakupu s tužiteljem; kao što proizlazi i pasivna legitimacija tuženika u ovome postupku, s obzirom je utvrđeno kako je predmetni prostor koristio tuženik, a prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen je neosnovanim.

17. Nadalje, uvidom u zk izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je ona upisana kao društveno vlasništvo s pravom upravljanja Grada Zagreba te da je za istu pokrenut postupak povrata u skladu sa odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ( Narodne novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/2000, 131/2000, 27/2001, 34/2001, 65/2001, 118/2001, 80/2002 i 81/2002).

18. Iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom dopuštene revizije, u predmetu pod poslovnim brojem Rev-1033/21, proizlazi kako odgovor na pitanje: „Jesu li Grad Zagreb, gradovi i općine ovlašteni davati u zakup i poduzimati druge radnje upravljanja poslovnim prostorom, koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja od navedenih teritorijalnih jedinica, temeljem odredbe članka 41. Zakona o zakupu i prodaji poslovnog prostora ("Narodne novine", broj 125/11) i nakon što su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na takvom poslovnom prostoru temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 80/02,, 81/02 i 98/19), jer za njega nije bio podnesen zahtjev za naknadu ili je pravomoćno odbijen?“ glasi: „Jedinice lokalne samouprave su ovlaštene davati u zakup i poduzimati druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica i nakon što su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na takvim poslovnim prostorima temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi i to sve do pravomoćnog okončanja postupka na temelju Zakona o naknadi.“

19. Iz navedenoga proizlazi kako je tužitelj aktivno legitimiran u ovome postupku zahtijevati naknadu za korištenje predmetnog prostora za razdoblje do pravomoćnog okončanja postupka povrata koji se vodi na temelju odredaba Zakona o naknadi, tako da je i prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenjen neosnovanim u ovome postupku.

20. U situaciji kada se radi o stvari čiji je identitet očuvan, što među strankama u ovome postupku nije sporno, potrebno je primijeniti odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV), a odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) tek u slučaju ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet.

21. Tužitelj kao predmnijevani vlasnik poslovnog prostora ima pravo na naknadu koristi na osnovi odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a, s obzirom da je tuženik tijekom cijelog utuženog razdoblja znao da predmetnim poslovnim prostorom upravlja upravo tužitelj, što i sam potvrđuje u svome iskazu navodeći kako je u više navrata od tužitelja tražio reguliranje korištenja toga prostora. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenog 2013. (broj Su-IV-127713-8 od 14. studenog 2013.).

21. Visina koristi utvrđuje se u visini zakupnine koju bi tuženik plaćao u utuženom razdoblju, koju je potrebno utvrditi prema visini zakupnine koju bi zakupnik bio u obvezi plaćati i to u iznosu kojeg je realno na tržištu za taj poslovni prostor bilo moguće postići, pa tako utvrđeni iznos predstavlja korist koju je korisnik prostora ostvario (tako i Žs u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-375/2020-3, toč. 16. obrazloženja).

22. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi kako je u predmetnom slučaju riječ o poslovnom prostoru koji se nalazi u [adresa], a u naravi predstavlja poslovni prostor (jedna prostorija) u podrumu zgrade, ukupne površine 30,60 m2, čija namjena je skladištenje osnovnih sredstava, ambalaže i pića. Tužitelj je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kojeg je tuženik koristio bez plaćanja zakupnine tužitelju, zbog čega tužitelj ovim postupkom potražuje od tuženika isplatu neplaćenih iznosa zakupnina, zajedno sa zateznim kamatama, za razdoblje od svibnja 2006. do kolovoza 2010. Dana 25. svibnja 2003. tužitelj je donio Zaključak (list 77 spisa) kojim je utvrđeno da je tuženik najpovoljniji ponuđač na natječaju od 8. travnja 2003. za predmetni poslovni prostor te da će se s istim sklopiti ugovor o zakupu, pri čemu se visina zakupnine utvrđuje u iznosu od 2.939,00 kn mjesečno (koliko je na provedenom natječaju ponudio tuženik). Iako ugovor između tužitelja i tuženika nije sklopljen, tužitelj potražuje zakupninu u visini navedenoj u Zaključku od 25. svibnja 2003. (2.939,00 kn mjesečno). Stupanjem na snagu Zaključka 7/2004 u primjeni od 1. travnja 2004.) određeni su kriteriji za utvrđivanje visine zakupnine poslovnog prostora na način da se utvrđuje vrijednost četvornog metra poslovnog prostora u kunama. U skladu s t. II. Zaključka 7/2004 zakupnina za poslovni prostor određuje se prema sljedećim kriterijima: grana djelatnosti, zona i prostor zakupne površine. Zaključkom o dopuni Zaključka o kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, iznos mjesečne zakupnine, utvrđen prema t. II. Zaključka 7/2004, mijenja se na godišnjoj razini ako indeks potrošačkih cijena u Republici Hrvatskoj poraste za više od 2%, a prema objavi Državnog zavoda za statistiku. S obzirom da iznos mjesečne zakupnine koju tužitelj potražuje nije utvrđen u skladu s odredbama t. II. Zaključka 7/2004, vještak je mišljenja kako se na istu ne može primijeniti povećanje iz navedene odredbe Zaključka o dopuni Zaključka 7/2004. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, vještak je mišljena da za utuženo razdoblje od svibnja 2006. do kolovoza 2010., visina zakupnine za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 30,60 m2, u skladu s prihvaćenom ponudom tuženika, iznosi ukupno 152.828,00 kn, odnosno 20.283,64 EUR.

23. Dopunskim nalazom i mišljenjem izrađen je dodatni izračun preostalog potraživanja tužitelja po osnovi nepodmirenih zakupnina za predmetni poslovni prostor uz uračunavanje izvršenih uplata. Izračun se radi do uplate iznosa od 14.080,12 EUR (iznos uplate od 106.086,65 kn konvertiran u EUR primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) koji je na temelju rješenja o ovrsi broj Ovrv- 417/11, 13. prosinca 2011. prisilno naplaćen od tuženika. Zatezne kamate obračunate su primjenom jednostavnog kamatnog računa s proporcionalnim kamatnjakom izračunanim na bazi stvarnog broja dana u godini, kao zakonom propisane metode te stopa kamata u visini kako slijedi: od 6. svibnja 2006. do 31. prosinca 2007. u visini od 15 % godišnje, sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (Narodne novine, broj 72/2002.), od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. u visini od 14 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu eskontne stope Hrvatske narodne banke (Narodne novine, broj 1/2008., 75/2008., 1/2009., 76/2009., 1/2010., 82/2010., 1/2011.), od 1. srpnja 2011. do konca izračuna u visini od 12 % godišnje, s obzirom na objavljenu visinu eskontne stope Hrvatske narodne banke (Narodne novine, broj 74/2011., 1/2012., 73/2012., 1/2013., 83/2013., 1/2014., 80/2014., 1/2015.). Preostalo potraživanje tužitelja na dan naplate iznosa od 14.080,12 EUR (13. prosinca 2011.) rekapitulirano iznosilo je kako slijedi: Dospjeli dug (13. 11. 2011.): 20.283,64 EUR, (+) Zatezne kamate: 9.767,04 EUR, (-) Uplate: 14.080,12 EUR, Preostalo potraživanje: 15.970,56 EUR. U skladu s utvrđenjima i izračunima, vještak je mišljenja da preostalo potraživanje tužitelja po osnovi nepodmirenih zakupnina za poslovni prostor na adresi [adresa] u [adresa] površine 30,60 m2 dospjelih u razdoblju od svibnja 2006. do kolovoza 2010., nakon naplate iznosa od 14.080,12 EUR (13. prosinca 2011.) ukupno iznosi 15.970,56 EUR te se u cijelosti odnosilo na nepodmireni glavni dug, a na koji se obračunavaju daljnje zatezne kamate, za razdoblje od 14. prosinca 2011. do konačne isplate.

24. Iz usmenog obrazloženja vještaka financijske struke danog na glavnoj raspravi proizlazi kako treba razriješiti pravno pitanje na temelju čega se određuje visina zakupnine, dakle da li na temelju dokumenta s lista 77 spisa ili na temelju propisa grada Zagreba kojima je definirana metodologija utvrđivanja visine zakupnine poslovnih prostora u vlasništvu grada Zagreba, kao što je, s obzirom da je nesporna uplata bila obavljena kroz ovršni postupak, potrebno je razriješiti i pravno pitanje naplate troškova ovršnoga postupka iz te uplate.

25. S obzirom na navedeno, drugim dopunskim financijskim vještačenjem vještaku je dano u zadatak očitovati se na okolnost visine zakupnine za predmetni prostor koja će se odrediti na temelju propisa Grada Zagreba kojima je definirana metodologija izračuna za poslovni prostor u vlasništvu Grada Zagreba, a sve u smislu potraživanja tužitelja umanjenog za prisilnu naplatu u ovršnom postupku, u koje umanjenje ne treba uračunavati troškove ovršnog postupka, s obzirom da je ta osnova otpala, a o istima će sud na kraju ovog postupka donijeti odluku u okviru odluke o svim troškovima cijelog postupka. Vještak je naveo kako je, u skladu s utvrđenjima i izračunima iz osnovnog nalaza od 29. studenog 2023., dodatnih pisanih očitovanja, kao i drugog dopunskog nalaza, a na temelju postavljenog zadatka, mišljenja kako slijedi: na temelju propisa Grada Zagreba koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i kojima je definirana metodologija izračuna zakupnina za poslovni prostor u vlasništvu Grada Zagreba, zakupnina poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa] površine 30,60 m2, iznosila bi 263,17 EUR mjesečno u razdoblju od svibnja 2006. do lipnja 2009., odnosno 270,28 EUR u razdoblju od srpnja 2009. do kolovoza 2010. Preostalo potraživanje tužitelja po osnovi nepodmirenih zakupnina za predmetni poslovni prostor dospjelih u razdoblju od siječnja 2006. do kolovoza 2010., nakon naplate iznosa od 14.080,12 EUR (13. prosinca 2011.) ukupno iznosi 8.238,88 EUR te se u cijelosti odnosilo na nepodmireni glavni dug, na koji se obračunavaju daljnje zatezne kamate za razdoblje od

14. prosinca 2011. do konačne isplate.

26. U konačnom usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi vještak je naveo kako je nalaz i mišljenje u ovome predmetu sačinio 29. studenoga 2023. i u istome je pošao od zakupnine kako je bila prihvaćena i za koju je bio pripremljen ugovor nakon provedenog natječaja, dakle u visini od 2.939,00 kn mjesečno (390,07 Eura), a ukupno potraživanje tužitelja u toj varijanti izračuna iznosilo je 20.283,64 Eura. Nakon što je tužitelj stavio prigovor da je te iznose potrebno umanjiti za ono što je naplaćeno u ovršnom postupku, 27. ožujka 2024. sačinjena je dopuna nalaza i mišljenja u kojoj je iskazano preostalo dugovanje nakon obračuna zateznih kamata i uračunavanja naplaćenih iznosa, i prema tom izračunu preostalo potraživanje za predmetno razdoblje iznosi 15.970,56 Eura na koji iznos se obračunavaju daljnje kamate od 14. prosinca 2011. do isplate. Na temelju novog rješenja suda sačinjen je drugi dopunski nalaz i mišljenje u kojem su visine zakupnine za predmetni prostor iskazane na bazi propisa koji definiraju metodologiju izračuna zakupnina za poslovne prostore u vlasništvu Grada Zagreba, pa kada se na tako izračunate zakupnine obračunaju zatezne kamate te se uračuna naplata iz ovršnog postupka tada preostaje dug od 8.238,88 Eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 14. prosinca 2011. do isplate.

27. Sud je prihvatio konačan izračun vještaka. Naime, u ovome postupku nije sporno kako do sklapanja ugovora o zakupu nije došlo (iako su o tome vođeni pregovori i tuženik je dao ponudu te je utvrđen zaključkom tužitelja najpovoljnijim ponuđačem). S obzirom da ugovor o zakupu nije sklopljen, ne može se kao relevantna uzeti visina zakupnine koju je tuženik ponudio, već se, kako je prethodno obrazloženo, ima uzeti tržišna visina zakupnine prostora kojim upravlja tužitelj. Tako je vještak financijske struke izračunao u drugom dopunskom financijskom vještačenju kolika je visina zakupnine za predmetni prostor na temelju propisa Grada Zagreba kojima je definirana metodologija izračuna za poslovni prostor u vlasništvu Grada Zagreba i naveo kako zakupnina poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa] površine 30,60 m2, iznosila bi 263,17 EUR mjesečno u razdoblju od svibnja 2006. do lipnja 2009., odnosno 270,28 EUR u razdoblju od srpnja 2009. do kolovoza 2010.

28. Vještak je izračunao iznos koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetne nekretnine umanjio za iznos za koji se tužitelj već naplatio u ovršnome postupku, sve s obzirom da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno i otpočeta je provedba ovrhe, da bi potom potvrda pravomoćnosti i ovršnosti bila ukinuta. Pritom, u skladu sa zadatkom suda, vještak nije uzeo u obzir naplatu po osnovi troškova ovršnoga postupka, s obzirom da su ti troškovi ovršnog postupka otpali (otpala je osnova – rješenje o ovrsi), a o istima će tek biti odlučeno na kraju ovoga postupka, s obzirom su oni dio jedinstvenih troškova ovoga postupka, budući da je po podnesenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, isto ukinuto u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima prigovora protiv platnog naloga.

29. Na temelju svega navedenoga, vještak je izračunao kako preostalo potraživanje tužitelja iznosi 8.238,88 Eura sa zateznim kamatama na taj iznos od 14. prosinca 2011. do isplate.

30. Sud je takav izračun prihvatio kao jasan i pravilan te u skladu s postavljenim zadatkom, a pritom nije prihvatio navod tuženika kako povlači prigovor i predlaže da su prihvati prvi izračun. Naime, sud određuje zadatak vještaku i rukovodi vještačenjem te, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (čl. 259. ZPP-a).

31. S obzirom na sve navedeno, primjenom odredbe čl. 165. stavak 1. ZV-a, utvrđeno je kako je tuženik, za koristi ostvarene korištenjem poslovnog prostora čiji je tužitelj predmnijevani vlasnik (sve do okončanja postupka povrata predmetnog poslovnog prostora), dužan tužitelju isplatiti iznos od 8.238,88 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. prosinca 2011. do isplate.

32. Posljedično, u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinut je predmetni platni nalog, a tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 8.238,88 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. prosinca 2011. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 12.044,76 eura sa zatraženom zateznom kamatom, kao i zahtjev za isplatom zatezne kamate koja na dosuđen iznos teče do 13. prosinca 2011., odbijen kao djelomično neosnovan. Naime, obzirom da je tužitelj sukladno nalazu i mišljenju vještaka precizirao tužbeni zahtjev, te izmijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva istaknutog u ovršnom prijedlogu, a na način da je isti precizirao u pogledu glavnog potraživanja i tijeka kamata, sud je predmetni platni nalog na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a ukinuo u cijelosti (toč. I. izreke), a o tužbenom zahtjevu odlučio kao pod toč. II. i III. izreke ove presude.

33. Troškovi postupka odmjereni su jedinstveno, budući da je stavljanjem rješenja o ovrsi van snage postupak nastavljen po pravilima parničnoga postupka te se radi o jednom, a ne o više postupaka pa je sud o cjelokupnom zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučio kako slijedi.

34. Tužitelj je zatražio trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu 514,53 eura. Sud taj trošak ocjenjuje potrebnim i dosuđuje ga tužitelju u cijelosti, bez obzira na omjer uspjeha u sporu. Što se tiče troška sudske pristojbe na presudu, tužitelj istu potražuje u visini 250,00 eura, no kako je u sporu uspio 100% s osnovom, a s visinom 40%, odnosno 70% sveukupno, to mu primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, kad se oduzme od uspjeha tužitelja uspjeh tuženika, pripada pravo na naknadu 40% toga troška, odnosno iznos od 100,00 eura. S obzirom na navedeno, sveukupno, tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u visini 614,53 eura, tako da je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

U Zagrebu, 5. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju, uz rj o pristojbi na presudu 250,00 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku