P-736/2023-36
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Stjepana Radića 27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru po sucu Branislavu Hunjaku u parničnom predmetu tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Odvjetničkom uredu Puran Jugoslava iz Bjelovara, a protiv tuženika Hrvatske poštanske banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po odvjetniku Barbarić Jurici iz Vinkovaca, povodom tužbe radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 20. svibnja 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, te donošenjem presude na ročištu za objavu od dana 05. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se usvaja tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 1., 4., 7.1. i 9.6. Ugovora o kreditu broj 310957 sklopljenog dana 29. studenog 2005. između pok. RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika NOVA HRVATSKA BANKA d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB:78427478595 (ranije VOLKSBANK d.d.) na iznos od 64.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula."
II. S dijelovima tužbenog zahtjeva koji glase:
a) „Utvrđuju se ništetnim odredbe sadržane u člancima 5. i 9.19. Ugovora o kreditu broj 310957 sklopljenog dana 29. studenog 2005. između pok. RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika NOVA HRVATSKA BANKA d.d., Zagreb, Varšavska ulica 9, OIB:78427478595 (ranije VOLKSBANK d.d.) na iznos od 64.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje „Administrativne naknade“ u iznosu od 3,00% odobrenog kredita te naknade za prijevremeno vraćanje kredita.
b) Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da tužiteljici ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.410,20 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope-kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da kamata teče na iznos od:
- 3,85 € od 12.02.2006. do isplate,
- 0,01 € od 12.03.2006. do isplate,
- 3,77 € od 12.11.2006. do isplate,
- 0,01 € od 12.05.2007. do isplate,
- 3,70 € od 12.08.2007. do isplate,
-29,09 € od 12.12.2007. do isplate,
-29,06 € od 12.01.2008. do isplate,
-29,02 € od 12.02.2008. do isplate,
-28,98 € od 12.03.2008. do isplate,
-28,95 € od 12.04.2008. do isplate,
-54,49 € od 12.05.2008. do isplate,
-54,44 € od 12.06.2008. do isplate,
-54,38 € od 12.07.2008. do isplate,
-54,33 € od 12.08.2008. do isplate,
-54,27 € od 12.09.2008. do isplate,
-59,60 € od 12.10.2008. do isplate,
-48,81 € od 12.11.2008. do isplate,
-54,10 € od 12.12.2008. do isplate,
-69,78 € od 12.01.2009. do isplate,
-69,71 € od 12.02.2009. do isplate,
-69,64 € od 12.03.2009. do isplate,
-81,25 € od 12.04.2009. do isplate,
-57,90 € od 12.05.2009. do isplate,
-69,43 € od 12.06.2009. do isplate,
-75,17 € od 12.07.2009. do isplate,
-63,51 € od 12.08.2009. do isplate,
-69,21 € od 12.09.2009. do isplate,
-69,14 € od 12.10.2009. do isplate,
-69,05 € od 12.11.2009. do isplate,
-68,98 € od 12.12.2009. do isplate,
-68,90 € od 12.01.2010. do isplate,
-68,83 € od 12.02.2010. do isplate,
-68,74 € od 12.03.2010. do isplate,
-68,66 € od 12.04.2010. do isplate,
-68,58 € od 12.05.2010. do isplate,
-68,50 € od 12.06.2010. do isplate,
-68,42 € od 12.07.2010. do isplate,
-68,34 € od 12.08.2010. do isplate,
-73,89 € od 12.09.2010. do isplate,
-62,56 € od 12.10.2010. do isplate,
-68,07 € od 12.11.2010. do isplate,
-73,59 € od 12.12.2010. do isplate,
-62,34 € od 12.01.2011. do isplate,
-67,81 € od 12.02.2011. do isplate,
-67,72 € od 12.03.2011. do isplate,
-67,63 € od 12.04.2011. do isplate,
-67,54 € od 12.05.2011. do isplate,
-72,97 € od 12.06.2011. do isplate,
-61,86 € od 12.07.2011. do isplate,
-67,25 € od 12.08.2011. do isplate,
-67,16 € od 12.09.2011. do isplate,
-67,06 € od 12.10.2011. do isplate,
-58,19 € od 12.11.2011. do isplate,
-58,10 € od 12.12.2011. do isplate,
-58,01 € od 12.01.2012. do isplate,
-63,04 € od 12.02.2012. do isplate,
-52,73 € od 12.03.2012. do isplate,
-57,73 € od 12.04.2012. do isplate,
-57,63 € od 12.05.2012. do isplate,
-57,53 € od 12.06.2012. do isplate,
-57,44 € od 12.07.2012. do isplate,
-62,39 € od 12.08.2012. do isplate,
-52,24 € od 12.09.2012. do isplate,
-57,14 € od 12.10.2012. do isplate,
-57,04 € od 12.11.2012. do isplate,
-56,94 € od 12.12.2012. do isplate,
-56,84 € od 12.01.2013. do isplate,
-56,73 € od 12.02.2013. do isplate,
-56,63 € od 12.03.2013. do isplate,
-56,52 € od 12.04.2013. do isplate,
-61,34 € od 12.05.2013. do isplate,
-51,43 € od 12.06.2013. do isplate,
-56,20 € od 12.07.2013. do isplate,
-56,09 € od 12.08.2013. do isplate,
-55,98 € od 12.09.2013. do isplate,
-55,87 € od 12.10.2013. do isplate,
-55,76 € od 12.11.2013. do isplate,
-55,64 € od 12.12.2013. do isplate,
-8,97 € od 12.01.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.
Nalaže se tuženiku HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217 da tužiteljici ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.468,19 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope- kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, time da kamata teče na iznos od:
-1.234,04 € od 12.12.2005. do isplate,
- 2,06 € od 12.01.2006. do isplate,
- 2,80 € od 12.11.2008. do isplate,
-10,94 € od 12.01.2009. do isplate,
-15,77 € od 12.02.2009. do isplate,
-17,96 € od 12.03.2009. do isplate,
- 9,28 € od 12.04.2009. do isplate,
-11,77 € od 12.05.2009. do isplate,
- 7,02 € od 12.06.2009. do isplate,
- 8,62 € od 12.07.2009. do isplate,
- 5,22 € od 12.08.2009. do isplate,
- 8,52 € od 12.09.2009. do isplate,
- 5,03 € od 12.10.2009. do isplate,
- 7,73 € od 12.11.2009. do isplate,
- 7,74 € od 12.12.2009. do isplate,
-13,96 € od 12.01.2010. do isplate,
-16,65 € od 12.02.2010. do isplate,
-15,67 € od 12.03.2010. do isplate,
-19,94 € od 12.04.2010. do isplate,
-25,32 € od 12.05.2010. do isplate,
-28,40 € od 12.06.2010. do isplate,
-37,64 € od 12.07.2010. do isplate,
-32,56 € od 12.08.2010. do isplate,
-49,88 € od 12.09.2010. do isplate,
-41,47 € od 12.10.2010. do isplate,
-45,94 € od 12.11.2010. do isplate,
-53,90 € od 12.12.2010. do isplate,
-65,82 € od 12.01.2011. do isplate,
-51,42 € od 12.02.2011. do isplate,
-57,16 € od 12.03.2011. do isplate,
-50,06 € od 12.04.2011. do isplate,
-61,36 € od 12.05.2011. do isplate,
-75,33 € od 12.06.2011. do isplate,
-87,85 € od 12.07.2011. do isplate,
-128,74 € od 12.08.2011. do isplate,
-83,35 € od 12.09.2011. do isplate,
-73,86 € od 12.10.2011. do isplate,
-72,14 € od 12.11.2011. do isplate,
-76,08 € od 12.12.2011. do isplate,
-80,24 € od 12.01.2012. do isplate,
-83,32 € od 12.02.2012. do isplate,
-86,63 € od 12.03.2012. do isplate,
-82,62 € od 12.04.2012. do isplate,
-85,23 € od 12.05.2012. do isplate,
-87,64 € od 12.06.2012. do isplate,
-85,08 € od 12.07.2012. do isplate,
-85,22 € od 12.08.2012. do isplate,
-80,52 € od 12.09.2012. do isplate,
-82,89 € od 12.10.2012. do isplate,
-85,46 € od 12.11.2012. do isplate,
-83,62 € od 12.12.2012. do isplate,
-84,26 € od 12.01.2013. do isplate,
-81,09 € od 12.02.2013. do isplate,
-79,72 € od 12.03.2013. do isplate,
-85,17 € od 12.04.2013. do isplate,
-77,36 € od 12.05.2013. do isplate,
-77,57 € od 12.06.2013. do isplate,
-76,10 € od 12.07.2013. do isplate,
-77,05 € od 12.08.2013. do isplate,
-78,84 € od 12.09.2013. do isplate,
-81,66 € od 12.10.2013. do isplate,
-82,18 € od 12.11.2013. do isplate,
-85,79 € od 12.12.2013. do isplate,
-71,22 € od 12.01.2014. do isplate,
-73,72 € od 12.02.2014. do isplate,
-75,41 € od 12.03.2014. do isplate,
-74,89 € od 12.04.2014. do isplate,
-72,71 € od 12.05.2014. do isplate,
-72,46 € od 12.06.2014. do isplate,
-74,55 € od 12.07.2014. do isplate,
-76,25 € od 12.08.2014. do isplate,
-76,18 € od 12.09.2014. do isplate,
-77,18 € od 12.10.2014. do isplate,
-79,60 € od 12.11.2014. do isplate,
-24,33 € od 12.12.2014. do isplate,
-4.423,10 € od 01.2015. do isplate,
-602,33 € od 14.07.2021. do isplate, sve u roku 15 dana.",
tužitelj se odbija kao neosnovanim.
III. Svaka strana snosi svoje troškove.
IV. Tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 18.426,74 HRK odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov prednik, pokojni suprug RJ s prednikom tuženikom Volksbank d.d. dana 29. studenog 2005. zaključio Ugovor o kreditu broj 310957, za iznos kredita od 64.630,00 CHF. Ovo sve uz nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o otplati kredita prema promjenjivoj kamatnoj stopi i prema tečaju CHF (švicarskog franka) na dan otplate kredita (valutnoj klauzuli), čl. 1., 4., 7.1. i 9.6. Ugovora, kao i ništetne odredbe Ugovora vezano za naknadu i troškove Ugovora (ulazna naknada) i prijevremenu otplatu kredita (izlazna naknada), čl. 5. i 9.19. Ugovora, koje odredbe su protivne čl. 1021. i 1024. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da je dana 14. ožujka 2016. s tuženikom sklopio Aneks broj 2. Ugovora o kreditu, ali i po tom Ugovoru je zbog ništetnih odredbi iz Osnovnog ugovora preplatio određeni iznos kredita i to na ime više plaćenih kamata (4.410,20 EUR), razlike glavnice (4.423,10 EUR), tečajnih razlika (4.208,72 EUR), ulazne naknade (1.234,04 EUR) i izlazne naknade (602,33 EUR).
Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kako je to citirano u točki I. i II. izreke presude i obveže tuženika na naknadu tužitelju parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Dajući odgovor na tužbu, tuženik je između ostalog naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom. Navodi da su tužitelj i tuženik dana 14. ožujka 2016. sklopili Aneks broj 2. Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), pa stoga tužitelj više nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te posljedično tome i potraživati bilo kakva obeštećenja s te osnove.
Dajući odgovor na tužbu tuženik je naveo i da ugovorne odredbe vezane za ulaznu i izlaznu naknadu nisu ništetne, te da su u skladu s čl. 342. i 1046. Zakona o obveznim odnosima.
Dajući odgovor na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor prijeboja u iznosu od 18.426,74 HRK u odnosu na iznos preplate po Ugovoru o kreditu koji iznos je tuženik već isplatio u korist tužitelja.
Stoga tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, usvoji tuženikov prigovor prijeboja, te obveže tužitelja na naknadu tuženiku parničnog troška.
3. U tijeku postupka, sud je izveo slijedeće dokaze:
Uvid u rješenje o nasljeđivanju broj O-1205/18 Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 21. lipnja 2018. (list 10), Ugovor o kreditu zaključen između stranaka dana 29. studenog 2005. (list 12), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu od 14. ožujka 2016. (list 22), promet po kartici kredita za CJ (list 32), plan otplate kredita za CJ (list 48), otplate kartice po kreditu (list 55), dopis tuženika od 31. svibnja 2023. s prilozima (list 60-167), provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku mr.sc. Sanji Radoš, dipl. oec. iz Bjelovara, te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje istog vještaka (list 335 i 440), te je saslušan tužitelj kao stranka.
4. Izvođenjem dokaza, te analizom istih, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:
Naime, između stranaka nije sporno da su prednici stranaka dana 29. studenog 2005. sklopili Ugovor o kreditu za novčani iznos od 64.630,00 CHF i to uz uvjete, a kako to tužitelj navodi u tužbi.
Nesporno je da su prednici stranaka dana 14. ožujka 2016. sklopili Aneks broj 2 ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija Osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
Između stranaka je nesporno da je tužitelj pravni sljednik CJ, a da je tuženik pravni sljednik Volksbank d.d., a sve kao potpisnika Ugovora o kreditu od 29. studenog 2005., kao i Aneksa broj 2. Ugovora o kreditu od 14. ožujka 2016. Sporno je da li su ugovorne odredbe vezane za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, te ulaznu i izlaznu naknadu ništetne i da li je uslijed takvih odredbi tuženik neosnovano stekao korist u vidu više otplaćenog kredita od strane tužitelja, te da li je u obvezi vratiti tužitelju neosnovanu stečenu korist.
Sporno je da li je i osnovan tuženikov prigovor prijeboja.
5. Kako je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, sud je po prijedlogu tužitelja u tijeku postupka proveo prethodno vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Radoš Sanji.
Istim vještačkim nalazom je utvrđeno da je tužitelj uslijed primjene promjenjive kamatne stope i uslijed ugovorene valutne klauzule u CHF otplatio na ime kredita ukupno više na ime plaćenih kamata 4.410,20 EUR, razlike glavnice 4.423,18 EUR, tečajnih razlika 4.208,72 EUR, sve umanjeno za negativne razlike, te na ime ulazne naknade 1.234,04 EUR i izlazne naknade 602,33 EUR.
6. Pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika, kao jednog od više utuženih banaka, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, odnosno korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, te da je ugovorena isto tako valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF (švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
Sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovaca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovaca.
Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti, ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je čl. 270. st. 1. ZOO propisano da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Iz navedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost ugovorne kamatne stope sukladno odluci tuženika, a uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope, ništetne.
Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993., ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nedopuštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz ugovora.
Prema odredbi čl. 5. iste Direktive, u slučaju ugovora u kojem se potrošaču, sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.
Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora, odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu naplate veće naknade za kredit, odnosno veće kamate nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga bi tuženik bio u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamate kredita zbog ništetne ugovorne odredbe, a u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.
7. Temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, sud je vezan za utvrđenje unaprijed navedenim odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, a s obzirom da se tužitelj pozvao na ta pravna utvrđenja. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. u bitnom je izrazio stajalište da ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu niti određene, a niti odredive, te da se radi o ugovornim odredbama čiji sadržaj prosječnom potrošaču nije bio niti je mogao biti razumljiv, te da je unošenje takvih odredbi u ugovore o kreditima suprotno načelima obveznog prava, te je potrošač kao korisnik kredita doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku.
8. Sud je isto tako na stanovištu da je tuženik Ugovorom o kreditu, kojeg je zaključio s tužiteljem povrijedio interes i prava potrošača, korisnika kredita (tužitelja), jer se u Ugovoru koristio ništetnom i nepoštenom ugovornom odredbom, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03).
Naime, tužitelj kao građanin s prosječnim obrazovanjem i razumijevanjem bankarskog poslovanja, nije mogao predvidjeti da će rata, koja mu je predočena prije sklapanja Ugovora, porasti više od ugovorenog i to u nekoliko navrata.
S druge strane, tuženik kao bankar je trebao upozoriti tužitelja i na okolnosti, ako ih je znao ili ih je trebao znati.
9. Kako je utvrđeno da je tuženik temeljem tih nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a za to nema pravne osnove, bio bi je dužan vratiti tužitelju, a ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi (čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima).
Međutim, dana 30. rujna 2015. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) sve s ciljem uklanjanja negativnih posljedica iz Ugovora o kreditu, a vezano za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Odnosno, istim odredbama spomenutog Zakona je omogućeno potrošačima kao korisnicima kredita u CHF izjednačavanje s potrošačima kao korisnicima kredita u EUR, a postupak konverzije kredita je propisan čl. 19.c. istog Zakona.
Pri tome je potrebno napomenuti da je tužitelj na ročištu od 20. svibnja 2025. učinio nespornim da je konverzija kredita izvršena u skladu s čl. 19.c. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
To znači da su konverzijom Ugovora obuhvaćene i više plaćene kamate i razlike tečaja CHF.
10. Dakle, kako je ovako izvedenim dokazima utvrđeno da je tužitelj konverzijom kredita riješio pitanje preplaćenog iznosa kredita zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF, sud je stoga na stanovištu da tužitelj nema više pravo, tj. pravnu osnovu na povrat više plaćenog iznosa kredita zbog više plaćenih kamata i zbog promjene tečaja CHF (valutne klauzule), kao i uvećane glavnice, pa je stoga i odbio tužitelja s tim dijelom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II.b) izreke presude.
11. S druge strane, imajući u vidu sve naprijed iznijeto, sud je na stanovištu da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čl. 1., 4., 7.1. i 9.6. Ugovora o kreditu zaključenog između stranaka, a na način suprotno načelu savjesnosti i poštenja i koje uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužitelja, predstavljale nepoštene ugovorne odredbe, te su bile ništetne u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, jer su protivne prisilnim propisima i moralu društva, pa je u pogledu istih odredbi i odlučio kao u točki I. izreke presude.
Ovo sve uzimajući u vidu da je čl. 328. Zakona o obveznim odnosima određeno da se pravo na isticanje (utvrđenje) ništetnosti ugovora ne gasi.
12. Kako je utvrđeno da je tuženik u Ugovoru o kreditu svjesno koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe, odnosno kako time proizlazi da je u zasnivanju obveznog odnosa s tužiteljem postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), onda temeljem čl. 6. Zakona o obveznim odnosima tuženik i ne može tražiti ostvarenje svojih prava povodom takvih odredbi Ugovora jer bi to značilo zlouporabu prava.
Stoga je sud i odbio tuženika s prigovorom prijeboja kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki IV. izreke presude. Ovo tim više jer prijebojni zahtjev nije bio postavljen u važećoj valuti, te kao takav nije bio ni podoban za odlučivanje.
13. S druge strane čl. 2. Zakona o obveznim odnosima je određeno da sudionici u prometu slobodno uređuje obveze odnose, a ne mogu ih urediti suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
Člankom 247. Zakona o obveznim odnosima je određeno da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile u bitnim sastojcima Ugovora. Dakle, u slučaju da se radi o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama o ulaznoj i izlaznoj naknadi, tužitelj je slobodno i ni od koga prisiljen uredio s tuženikom takav obvezni odnos, tj. zaključio Ugovor o kreditu nakon što se suglasio s bitnim sastojcima takvog Ugovora, odnosno spornim odredbama Ugovora.
S druge strane, pristankom tužitelja na takve eventualno nepoštene i ništetne odredbe Ugovora, tužitelj je prilikom zasnivanja takvog obveznog odnosa s tuženikom radi ostvarivanja određene koristi (novčanog iznosa u vidu kredita) postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima).
Naime, prema iskazu tužitelja, utvrđeno je da se prije odobrenja Ugovora o kreditu morala platiti nekakva naknada, a isto tako naknada i za zatvaranje kredita. Pri tome u Banci nitko tužitelju nije rekao zašto se to mora platiti, a iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se kod Banke (tuženika) uopće interesirao radi razjašnjenja takvih naknada.
Dakle, tužitelju je očito u prvom planu i pod svaku cijenu bilo u interesu ostvarenje određenog novčanog iznosa i to bez obzira na posljedice pojedinih ugovornih odredbi, pa je stoga očito postupio krajnje nesavjesno prema samom sebi dovodeći se svjesno i svojevoljno u situaciju obveze plaćanja ulazne i izlazne naknade za kredit.
Stoga prema stanovištu suda, sada tražiti zaštitu prava iz ovakvog obveznog odnosa bila bi zlouporaba prava na strani tužitelja i protivno čl. 6. Zakona o obveznim odnosima.
Na osnovu svega iznijetog, sud je stoga i odbio tužitelja s dijelom tužbenog zahtjeva za utvrđivanje ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to čl. 5. i čl. 9.19., kao i sa zahtjevom za naknadu štete u pogledu isplaćenih naknada za kredit, kao neosnovanim, a kako je to naznačeno u točki II.a) i b) izreke presude.
14. Kako su obje stranke djelomično uspjele u parnici i u približno jednakim dijelovima (tužitelj u pogledu točke I. i IV. tužbenog zahtjeva, a tuženik u pogledu točke II.a) i b) tužbenog zahtjeva), temeljem čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku odlučeno je da svaka strana snosi svoje troškove, a kako je to naznačeno u točki III. izreke presude.
15. Ostale izvedene dokaze, te navode stranaka, sud je ocijenio neodlučnim za donošenje ovakve odluke.
U Daruvaru 05. lipanj 2025.
S U D A C :
Branislav Hunjak
P O U K A : Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude, osim za stranku koja o tom ročištu nije bila uredno obaviještena i za koju rok teče od uručenja presude primjenom pravila o dostavi pismena. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnički ured Jugoslav Puran, Bjelovar
2. Odvjetnik Jurica Barbarić, Vinkovci
