Poslovni broj Gž-494/2025-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića, predsjednika vijeća, Dubravke Butković Brljačić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, protiv tuženica: 1. GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-7629/2008-49 od 10. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7629/2008-49 od 10. veljače 2025. potvrđuje.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zatražio da se tuženicama naloži isplatiti mu iznos od 9.343,79 eura[1] / 70.400,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženicama parnični trošak u iznosu od 13.337,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. veljače 2025. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.343,79 eura / 70.400,76 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, na ime naknade štete s osnove izmakle koristi koju da je pretrpio zbog nemogućnosti iznajmljivanja stana u [adresa], koji da su tuženice koristile bez pravne osnove u vremenskom razdoblju od prosinca 2007. do 16. veljače 2010.

7. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi:

- da je tužitelj vlasništvo stana u [adresa] stekao na temelju ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini od 30. prosinca 2005. od prednika - oca1. tuženice GG, ĆG, a prema kojem ugovoru je tužitelju ĆG pozajmio iznos od 15.000,00 CHF;

- da je tužitelj 4. rujna 2006. inicirao ovršni postupak protiv sada pok. ĆG, radi predaje u posjed predmetne nekretnine, u kojem postupku je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-2326/06 od 4. listopada 2006.;

- da je ĆG umro **.**.2007., te da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Ilića iz Zagreba poslovni broj O-493/08 UPP/OS- 07/08 od 27. lipnja 2008., nasljednicom imenovanog proglašena mljt. GG, rođena **.**.1994., kći ostavitelja, ovdje 1.tuženica;

- da je nakon smrti ĆG, ovršni postupak vođen pod posl. brojem Ovr-2326/06 nastavljen rješenjem od 25. rujna 2008. u odnosu na 1. tuženicu GG, koju je zastupala skrbnica, ovdje 2.tuženica BG, majka sada pok. ĆG, a baka 1.tuženice, prema rješenju Centra za socijalnu skrb Zagreb, Ur.broj: 381-121-05-08-02 od 3. lipnja 2008.;

- da sada pok. ĆG i njegova sljednica 1.tuženica GG, nisu tužitelju dobrovoljno predali predmetni stan u posjed, te da je tužitelj stupio u posjed tog stana nakon provedene ovrhe 16. veljače 2010.;

- da je 2.tuženica BG iskazala da je njezin sin ĆG, nakon što se razveo, zajedno sa kćerkom GG, ovdje 1.tuženicom , došao živjeti kod nje - BG, na Knežiju, gdje je imenovana živjela od 1967., a da je u predmetnom stanu u [adresa] ostao živjeti drugi sin BG, EG s obitelji; da je nakon saznanja za predmetnu ovrhu sa suprugom podigla kredit, te su angažirali i odvjetnika da razgovara s tužiteljem kako bi mu platili glavnicu i 7 mjeseci kamata, na što tužitelj nije pristao, pa su taj novac uplatili u sudski polog (rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-2297/06 od 14. ožujka 2007.), međutim tužitelj je odbio preuzeti taj novac;

- da prema u spisu priloženim uvjerenjima o prebivalištu proizlazi da 2.tuženica BG nikada nije bila prijavljena na adresi [adresa], da je GG od rođenja, 1994., bila prijavljena na adresi [adresa], na kojoj adresi je bila prijavljena i BG, da je EG od 14. lipnja 1996. do 15. rujna 2011. bio prijavljen na adresi [adresa], te da je na adresi [adresa]. bila prijavljena i NG od 14. lipnja 1996. do 14. travnja 2009.;

-da je tužitelj darovnim ugovorom od 29. svibnja 2009., a koji je u zemljišnim knjigama proveden 16. lipnja 2010. predmetni stan darovao svojoj majci JG;

-da je 14. svibnja 2010. tužitelj sklopio ugovor o najmu predmetnog stana sa najmoprimcem DG na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2010., koji ugovor su imenovani sporazumno raskinuli 28. lipnja 2010., jer da su djelatnici Plinare Zagreb skinuli brojilo za plin u tom stanu, iz kojih razloga najmoprimac više nije mogao koristiti stan na uobičajen i svrhovit način;

-da je zbog navodnog neplaćanja utroška plina tužitelj 19. listopada 2010. podnio tužbu protiv ovdje tuženica radi isplate iznosa od 35.957,43 kn, te da je pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 15039/10-29 od 30. prosinca 2014., potvrđene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3556/15-2 od 17. travnja 2018. odbijen navedeni tužbeni zahtjev tužitelja obrazloženjem da su tuženice predmetni dug podmirile Gradskoj plinari Zagreb prije nego li je tužitelj s trećom osobom sklopio ugovor o najmu stana, kao i da je tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o najmu znao ili morao znati da je plin u predmetnom stanu isključen, a da činjenica nepravovremenog uključivanja plina ne može ići na teret tuženica;

-da je prema nalazu i mišljenju angažiranog građevinskog vještaka visina najamnine koja se za predmetnu nekretninu – stan u [adresa] na adresi [adresa], mogla ostvariti, cijeneći tip i starost objekta te polazeći od pretpostavke da je stan bio u funkcionalnom stanju i prosječno održavan, iznosila 367,25 eura mjesečno, odnosno za utuženo razdoblje od 7. prosinca 2007. do 16. veljače 2010. ukupno 9.343,79 eura;

-da je tužitelj predmetni stan u međuvremenu prodao (ugovor o kupoprodaji od 25. srpnja 2023.), iz kojih razloga sud nije mogao održati uviđaj kojim bi utvrdio izgled, opremljenost i stanje konkretne nekretnine prema prijedlogu tuženica, zbog čega je sud od tog dokaza odustao.

7. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, a prihvaćajući istinitim iskaz 2.tuženice BG, koji iskaz je potvrđen iskazom svjedoka EG, da je njegov brat ĆG s obitelji u predmetni stan uselio 1994., da se godinu dana kasnije uselio i on - EG sa suprugom, da se ĆG s obitelji iselio iz tog stana nakon razvoda braka, 1997. ili 1998. i otišao živjeti na Knežiju, a EG ostao živjeti u predmetnom stanu do deložacije 2010., da je iz zapisnika od 16. veljače 2010. u ovršnom postupku poslovni broj: Ovr-2326/06 razvidno da je u stanu zatečen stric GG, EG, za kojega je navedeno da živi u toj nekretnini i koji je izjavio da će istu mirnim putem predati ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, da je u vrijeme kada je parnica u ovoj pravnoj stvari počela teći 2. rujna 2008., tuženicama tužba dostavljena na adresu u [adresa], koja adresa je naznačena u tužbi, a ne na adresu predmetne nekretnine, sud prvog stupnja utvrđuje da u utuženom razdoblju tuženice nisu bile u posjedu predmetnog stana, iz kojih razloga-promašene pasivne legitimacije, tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

8. Tužitelj žalbenim navodima osnovano osporava pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da tuženice ne bi bile pasivno legitimirane u ovoj pravnoj stvari.

9. Navedeno s obzirom na nespornu činjenicu da je 1.tuženica GG proglašena jedinom nasljednicom iza sada pok. ĆG i da je njegova univerzalna sljednica, u kojem svojstvu je stupila u ovršni postupak vođen pod poslovnim brojem Ovr-2326/06, koji postupak je tužitelj inicirao protiv ĆG, radi predaje predmetne nekretnine u posjed. Pri tome nije prijeporno da je u vrijeme kada je stupila u predmetni ovršni postupak 1. tuženica GG bila maloljetna, te da ju je zastupala skrbnica, 2. tuženica BG. U navedenom odnosu 1. tuženice – tada maloljetnice i 2.tuženice kao njezine skrbnice, pasivna legitimacija 2. tuženice proizvire iz odredbe čl. 1058. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj – 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 ,29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) prema kojoj odredbi za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, odgovara skrbnik, osim ako dokaže da je nadzor obavljao na način na koji je obvezan ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora (stavak 1.).

10.Nadalje, s obzirom na činjenične navode tužbe sporno je jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke za odgovornost tuženica za naknadu štete – naknadu izmakle koristi koju da bi tužitelj ostvario iznajmljivanjem stana u [adresa] podstanarima u utuženom razdoblju.

11.Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok prema st. 3. istoga članka pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

12. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke – da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojoj bi bila ostvarena. Ukoliko su sve ove pretpostavke kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi.

13. Prema tome, za priznavanje prava na naknadu izmakle koristi nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobiti već se treba utvrditi da je oštećeni osnovano mogao očekivati da će dobit i ostvariti.

14.S tim u vezi ocjena je ovoga suda da tužitelj nije dokazao postojanje realne mogućnosti iznajmljivanja predmetnog stana, cijeneći da saslušan kao stranka nije naveo ni jednu okolnost vezanu za mogućnost iznajmljivanja predmetnog stana, da je 29. svibnja 2009. taj stan darovao majci, da je Republika Hrvatska zbog poreznog duga tužitelja podnijela tužbu Općinskom sudu u Sesvetama, kasnije Općinski građanski sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv tuženika OG, ovdje tužitelja i njegove majke JG, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, između ostaloga i u odnosu na ugovor o darovanju predmetnog stana (postupak dovršen donošenjem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-2572/15-12 od 8. studenoga 2016., potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-388/17-2 od 31. listopada 2017., kojom je odbijen tužbeni zahtjev zbog nastupa apsolutne zastare porezne obveze ovdje tužitelja), što po ocjeni ovoga suda upućuje na zaključak da tužitelj nije imao stvarnu namjeru iznajmljivanja tog stana, a i da nakon što je stupio u posjed navedenog stana, isti nije bio iznajmljivan. Pri tome, na zaključak o suprotnom nije od utjecaja okolnost da je tužitelj prezentirao ugovor o najmu od 14. svibnja 2010. s trajanjem od 1. lipnja 2010., koji je sporazumno raskinut 28. lipnja 2010., kada je tužitelj znao i mogao znati da u to vrijeme u predmetnom stanu nema plinomjera (utvrđenje u pravomoćno okončanom predmetu poslovni broj P-15039/10), i da se zbog toga stan ne može koristiti na uobičajeni način, niti je dokazao da bi nakon toga taj stan iznajmio.

15. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da bi bile kumulativno ispunjene prethodno navedene pretpostavke za priznanje prava na naknadu izmakle koristi, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz navedenih razloga, a ne onih koji se navode u prvostupanjskoj presudi, tužbeni zahtjev tužitelja isto trebalo odbiti kao neosnovan.

16.Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

17.Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da u istom nije uspio.

U Rijeci, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović