Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-370/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Manola, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina i Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9270/19-29 od 26. studenog 2024., na sjednici održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9270/19-29 od 26. studenog 2024. u točki I., II, III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da su ništetne i bez pravnog učinka dio odredaba iz Ugovora o [broj kredita] od 20. kolovoza 2007. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zorana Jelavića iz Zagreba pod brojem OV- 18711/07 dana 22. kolovoza 2007. godine, sklopljenog između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao banke, i to Članak 2. u dijelu koji glasi: ",…promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." te Članak 7. u dijelu koji glasi: "Kredit… se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita."

1.1. Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju po osnovi preplaćenih kamata iznos od 1.212,67 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.2. Točkom III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da isplati tužitelju po osnovi preplaćene tečajne razlike iznos od 5.663,72 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

1.3. Točkom IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužitelj s preostalim djelom tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu.

1.4. Točkom V. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.456,81 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi n atemelju jednostrane odluke tuženika i valutne klauzule u švicarskim francima (CHF)), sadržaja navedenog u točki I. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi u iznosu od 1.212,67 eura (promjenjive kamatne stope) i u iznosu od 5.663,72 eura (valutne klauzule) s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl.193. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima tužitelj nije djelomično povukao tužbu. Naime, tužitelj je u skladu sa provedenim financijskim vještačenjem postavio konačni kondemnatroni zahtjev kojim je smanjio zahtjev za isplatu s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i povećao zahtjev s osnove ništetne valutne klauzule, međutim u ukupnosti je zahtjev za isplatu povećan, slijedom čega nije riječ o djelomičnom povlačenju tužbe iz čl. 193. ZPP-a pa protivljenje tuženika nije od odlučnog značaja, već je riječ o preinaci iz čl. 190. st.2. u vezi s čl. 191.st.1. ZPP-a, kojoj se tuženik nije protivio.

7. Također, suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna procesna povreda iz čl. 354.st.1. uvezi s čl. 388.st.4. ZPP-a, budući da je prvostupanjska presuda sadržajno u skladu sa čl. 388. st.4. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da suprotno žalbenim navodima presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji nisu u suprotnosti sa spisu priloženim ispravama i ostalim izvedenim dokazima, a niti presuda nema drugih nedostataka pa je istu moguće ispitati. Pri tome, neosnovano tuženik u žalbi navodi da se presuda ne može ispitati iz razloga što zbroj mjesečnih iznosa ne odgovara iznosu glavnice ( točka II. izreke). Naime, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev koji je postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu mjesečnih iznosa na koje je dosuđena zatezna kamata, s time da je tužitelj sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22. , dalje: ZUE) mjesečne kunske iznose preračunao u iznose u valuti euro te je očito do razlike od 0,17 eura između iznosa glavnice od 1.212,67 eura i zbroja mjesečnih iznosa od 1.212,84 eura (a ne iznosa od 2.245,17 eura kako to u žalbi navodi tuženik) došlo zbog primjene matematičkog pravila zaokruživanja propisanog čl. 14.st.3. ZUE-a, pa se presuda može ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

10. Među strankama nije sporno da je 20. kolovoza 2007. sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima (CHF) i promjenjiva kamatna stopa sukladno jednostranoj odluci tuženika, s time da se tečaj CHF tijekom trajanja ugovora mijenjao, kao i da se jednostranom odlukom tuženika mijenjala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% godišnje, te da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti u skladu s ugovorom i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome pravo tužitelja na povrat preplaćenih iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice i tijek zateznih kamata.

11. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu zaključio kao fizička osoba , da je namjena kredita bila kupnja vozila za osobne potrebe, pa zaključuje da tužitelj u smislu čl. 3.st.1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07) ima status potrošača. Nadalje, utvrđuje da tuženik u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije informirao tužitelja kao korisnika kredita o kriterijima, razlozima i parametrima koji mogu dovesti do povećanja kamatne stope niti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, niti su mu dali obavijesti o rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze po predmetnom ugovoru, pa zaključuje da je takvo postupanje tuženika u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO).

12. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći u skladu s čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14) direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača , a kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao s potrošačima u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. te ništetnost odredbi potrošačkih ugovora o kreditu kojim se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., prvostupanjski sud pozivom na čl. čl.96., čl.97. i čl. 102.st-1. ZZP/07 zauzima pravno shvaćanje da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene i ništetne, slijedom čega prihvaća deklaratorni tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. izreke pobijane presude.

13. S obzirom na utvrđenu ništetnost ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da tužitelju pripada pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora i to preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi kao razlike između plaćenog iznosa i iznosa koji bi bio dužan platiti da se tijekom otplate kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,49% godišnje, te preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule kao razlike između plaćenog iznosa i iznosa koji bi bio dužan platiti da se tijekom otplate primjenjivao tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita.

14. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da tako izračunati preplaćeni iznos na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 1.212,67 eura ( 9.136,88 kuna fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna), dok preplaćeni iznos na temelju ništetne valutne klauzule iznosi 42.673,29 kuna (što prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna iznosi 5.663,72 eura), prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. ZOO-a obvezuje tuženika na isplatu navedenih iznosa tužitelju.

15. Odluku o zateznim kamatama prvostupanjski sud temelji na čl. 1115. ZOO-a pa obvezuje tuženika na plaćanje zateznih kamata od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

16. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima stav da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u tom postupku. Stoga, cijeneći da je u pogledu ništavosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika presuda donesena u kolektivnom sporu postala pravomoćna 13.lipnja 2014., a u pogledu ništetnosti valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018.,zaključuje da u konkretnom slučaju do podnošenja tužbe 13. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a pa otklanja prigovor zastare kao neosnovan.

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 5. ZPP-a pa tužitelju dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” br. 155/23., dalje: Tarifa/23).

18. Pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa koje je tuženik stekao na temelju tih ugovorih odredbi.

19. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćne presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, u ugovorima koje je tuženik sklapao u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. odnosno 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013., kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi.

20. Pri tome, točno je da je u pojedinačnom sporu tuženiku dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužitelju prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule te parametrima i načinu povećanja kamatne stope, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristao na sklapanje ugovora o kreditu, međutim tuženik u tom pravcu nije pružio nijednog dokaza, dapače odustao je od predloženih personalnih dokaza. Prvostupanjski sud je na temelju iskaza tužitelja pravilno utvrdio da tužitelju nisu dane odgovarajuće obavijesti vezano sa sporne ugovorne odredbe, te posljedično tome pozivom na čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. ZZP/14 cijeneći utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu pravilno zaključio da su sporne ugovorne odredbe nepoštene i ništetne.

21. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a da je ugovor u cijelosti ispunjen pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO-a ništetnost više nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora.Budući da su u konkretnom sporne ugovorne odredbe rezultirale neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti tih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

22. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužitelju pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužitelju, visinu kojih je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja vještaka, koji matematički izračun tuženik nije osporio.

23. Isto tako, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

24. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, pravilno je prvostupanjski sud u skladu sa pravnim shvaćanjem Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zauzeo pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 13. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

25. Konačno, tuženik neosnovano žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

26. Naime, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno odmjerio trošak tužitelja prema vrijednosti boda u iznosu od 2,00 eura za sve radnje sukladno Tarifi/23 pa tako i za radnje koje su poduzete prije stupanja na snagu te Tarife. To iz razloga jer je izričitom odredbom Tbr. 48.st.3. Tarife propisano da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio Tarifu/23 koja je bila na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke i za one parnične radnje poduzete prije njezina stupanja na snagu 26. studenog 2023. .

27. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan