REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog RK, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 16. listopada 2024., broj: Pp-14030/2024-4, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okrivljenog RK kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni RK je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu okrivljeni RK proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz članka 216. stavka 3. i članka 282. stavka 9. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 20 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u trajanju od 2 dana. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci te mu je naloženo platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni RK je putem branitelja Tomislava Biuka, odvjetnika u Splitu, pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova, a u istoj u bitnome navodi da je okrivljenik priznao učin prekršaja te je priznao policijskim službenicima na licu mjesta da je 7 dana ranije konzumirao drogu zbog čega smatra da nije bilo potrebe za bilo kakvim daljnjim testiranjem. Također ističe da je on u obvezi uzdržavanja petero djece, potrebna mu je vozačka dozvola zbog posla jer do njegovog radnog mjesta na izvoru rijeke Jadro nema autobusnog prijevoza, a u mjesto prebivališta se vraća u kasnim noćnim satima, što smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno vrednovao. Smatra da nema zakonske mogućnosti da mu se izriče zaštitna mjera jer je u postupku utvrđeno da okrivljenik ne posjeduje vozačku dozvolu.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a za svoju je odluku iznio valjane i dostatne razloge.
6. Najprije valja naglasiti da je pobijanom presudom okrivljenik proglašen krivim da je počinio djela prekršaja iz članka 216. stavka 3. i članka 282. stavka 9. ZSPC-a. U odnosu na članak 282. stavak 9. ZSPC-a, isti u stavku 1. propisuje da policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i uređaja (alkometar i dr.) radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. Stavak 3. i 4. istog članka propisuju da će policijski službenik odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima, a osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika. Stavkom 9. istog članka propisano je da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kazniti za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina.
6.1. Dakle, kao što je razvidno iz citiranih zakonskih propisa, okrivljenik je bio dužan postupiti prema naredbama policijskih službenika i prihvatiti ponuđeni test na opojna sredstva, bez obzira što je naveo da je konzumirao opojne droge u danima koji su prethodili počinjenju prekršaja, jer u suprotnom odnosno ukoliko ne postupi prema naredbi policijskih službenika, isti čini prekršaj opisan u članku 282. stavku 9. ZSPC-a. Zbog navedenog nisu osnovani navodi iz žalbe okrivljenika zbog čega je istu u tom dijelu valjalo odbiti.
7. Nadalje, azmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno, ocjenom svih olakotnih i otegotnih okolnosti, okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao ukupnu kaznu zatvora u trajanju od 20 dana. Ovaj je Sud stava da je ovakva vrsta kazne pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.
7.1. Također valja naglasiti da se u konkretnom slučaju radi o dva teška prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama (za koja je zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana), a uvidom u spisu priležeću prekršajnu evidenciju za okrivljenika razvidno je da je isti recidivist u činjenju istovrsnih i najtežih prometnih prekršaja zbog čega je jedino bezuvjetna kazna zatvora u konkretnom slučaju pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja kako bi utjecala na okrivljenika da ubuduće više ne čini nove prekršaje i uskladi svoje ponašanje u prometu s onim koje je pravno i društveno prihvatljivo. Budući da je okrivljeniku za svaki od prekršaja utvrđena pojedinačna kazna zatvora u trajanju od 10 dana, cijeneći sve ovdje navedene okolnosti, ovaj Sud je mišljenja da su pravilno i potpuno cijenjene sve olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika i da nema mjesta preinačenju odluke o kazni, pa je odbio žalbu i u tom dijelu.
8. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisana postupanja okrivljenika predstavljaju najteže oblike kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novih prekršaja, posebice imajući na umu težinu djela i potrebitost specijalne prevencije. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika i težini prekršaja, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti se okolnosti koji isti ističe u žalbi u konkretnom slučaju mogu smatrati naročito olakotnima i primjerenim za preinačenje odluke o zaštitnoj mjeri.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. lipnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.
