Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-777/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika NU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku iz ZOU Plavetić-Knežević-Kriković iz Čakovca, Pisarnica Novi Marof, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 22. travnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, te objave presude, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku NU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da isplati tužitelju ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 7.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 10. listopada 2023. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na zatraženu zateznu kamatu na iznos od 7.500,00 EUR i to za period od 25. kolovoza 2023. do 10. listopada 2023.

III/ Nalaže se tuženom da plati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.433,96 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate.

2. U tužbi, u bitnom, navodi:

- da su tužitelj i tuženik sklopili 25.8.2023. Predugovor o kupoprodaji nekretnine, na kojem su istoga dana kod javnog bilježnika ovjerili svoje potpise; da je predmetnim Predugovorom ugovorena i isplaćena od strane tužitelja kao kupca tuženiku kao prodavatelju kapara u iznosu od 7.500,00 EUR,

- da je tužitelj sve svoje ugovorene obveze temeljem navedenog Predugovora u cijelosti izvršio te je sukladno čl. III. Predugovora, čim je osigurao iznos kupovnine, pozvao tuženika na sklapanje Glavnog ugovora o kupoprodaji nekretnine; da ga je međutim, tuženik obavijestio putem svog punomoćnika kako on raskida predmetni Predugovor o kupoprodaji nekretnine te ga pozvao na preuzimanje kapare, koja kapara mu je prilikom sklapanja Predugovora isplaćena u iznosu od 7.500,00 EUR,

- da je nakon primitka raskida Predugovora tužitelj putem svojeg punomoćnika obavijestio tuženika kako predmetnim Predugovorom kapara nije ugovorena kao odustatnina te ga je ponovo pozvao na sklapanje Glavnog ugovora temeljem čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, no tuženik i nadalje nije želio pristupiti sklapanju Glavnog ugovora, zbog čega ga je tužitelj sukladno čl. 304. st. 2 Zakona o obveznim odnosima pozvao na isplatu dvostruke kapare u iznosu od 15.000,00 EUR,

- da je 13.10.2023. tuženik putem punomoćnika, punomoćnici tužitelja isplatio djelomični iznos zatražene dvostruke kapare, odnosno iznos od 7.500,00 EUR, uslijed čega je tužitelju na ime dvostruke kapare, sukladno čl. 304, st. 2 Zakona o obveznim odnosima, ostao dužan isplatiti daljnji iznos od 7.500,00 EUR,

- da kako je za neispunjenje obveze sklapanja glavnog kupoprodajnog ugovora odgovoran isključivo tuženik, koji ne želi sklopiti Glavni ugovor na čije se sklapanje obvezao predmetnim Predugovorom, tužitelj sukladno čl. 304. st 2 Zakona o obveznim odnosima polaže pravo da po svom izboru zahtjeva ili ispunjenje ugovora ukoliko je isto moguće ili traži naknadu štete i vraćanje kapare ili traži vraćanje dvostruke kapare,

- da stoga tužitelj temeljem čl. 304. st. 2. Zakona o obveznim odnosima traži vraćanje dvostruke kapare.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi:

- da je točno da su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnine opisan u točki I. tužbe, da je tužitelj isplatio tuženiku prilikom sklapanja predmetnog ugovora iznos od 7.500,00 EUR-a na ime kapare, te da je tuženik vratio tužitelju navedeni novčani iznos,

- da su ostali navodi tužbe, usmjereni na isplatu „dvostruke kapare“ u potpunosti neutemeljeni stoga što je Predugovor na koji se poziva tužitelj ništetan pa ne može proizvoditi nikakve pravne učinke pa tako ni eventualnu obvezu na povrat dvostruke kapare kako to tužitelj tužbom potražuje,

- da je Predugovor ništetan jer su parnične stranke u istome suglasno utvrdile da nekretnina koja je predmet predugovora ne predstavlja bračnu stečevinu, a što je potpuno pogrešno i strankama je bilo poznato u trenutku sklapanja predugovora,

- da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika i njegove supruge, a ista nikada nije dala suglasnost za sklapanje predmetnog predugovora, pa je to razlog ništetnosti istoga,

4. U podnesku od 12. veljače 2024. tužitelj, u bitnom, navodi:

- da predmetni Predugovor od 25.8.2023. nije ništetan ni po kojoj osnovi, a niti je tuženik naveo eventualnu osnovu po kojoj bi isti bio ništetan,

- da tužitelj ne zna i ne mora znati da li je predmetna tuženikova nekretnina njegova bračna stečevina ili nije – jer valjda tuženik kao vlasnik nekretnine zna taj podatak,

- da nije točan navod tuženika da su parnične stranke u ovom ugovoru „suglasno utvrdile da nekretnina koja je predmet predugovora ne predstavlja bračnu stečevinu“; da se stranke nisu suglasile o toj činjenici već suprotno tome u čl. I. st. 2. predmetnog Predugovora jasno stoji da „Prodavatelj jamči Kupcu da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, te ne predstavlja bračnu stečevinu“,

- da ako je pritom tuženik lagao i zatajio da je ova nekretnina njegova bračna stečevina, a što očito jest, da je dužan snositi posljedice svoje krivnje za ovu prevaru, ukoliko je uopće ova činjenica razlog raskida ugovora s njegove strane,

- da su stranke u Predugovoru, u skladu sa zakonskim odredbama, decidirano ugovorile da stranka koja odustane od sklapanja glavnog ugovora ili skrivi njegov raskid, duguje drugoj strani vratiti dvostruki iznos kapare, odnosno da gubi predani iznos kapare, ovisno o tome da li je krivnja na prodavatelju ili kupcu,

- da je razlog tuženika za neizvršenje predmetnog Predugovora i odustajanje od sklapanje glavnog ugovora u konkretnom slučaju irelevantan jer se ne radi o nekoj činjenici koju tuženik nije mogao znati ili predvidjeti; da se radi o njegovim osobnim podacima i njegovom bračnom statusu, koje isključivo on poznaje, pa je stoga isključivo on odgovoran i kriv za raskid Predugovora,

- da je sklapanjem predmetnog Predugovora o kupoprodaji nekretnine između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos koji podrazumijeva i prava i obveze obiju strana, a koju preuzetu obvezu sklapanja glavnog ugovora tuženik niti nakon naknadnog poziva tužitelja na ispunjenje nije želio ispuniti, pa je sukladno čl. 304 Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju vratiti dvostruki iznos primljene kapare.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku predugovora o kupoprodaji nekretnine (stanice 5-8 spisa), presliku dopisa tuženika (stranica 9 spisa), presliku dopisa tužitelja (stranica 10 spisa), ispis korespondencije stranaka putem e-maila (stranice 11-12 spisa), potvrdu punomoćnika tužitelja (stranica 13 spisa), saslušani su svjedok HU te stranke.

6. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.500,00 EUR, na ime preostalog iznosa dvostruke kapare predane tuženiku sukladno predugovoru o kupoprodaji nekretnine sklopljenom između stranaka 25. kolovoza 2023.

8. Nesporno je među strankama, a proizlazi i iz provedenih dokaza:

- da su 25. kolovoza 2023. sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (i to tužitelj kao kupac, a tuženik kao prodavatelj), a kada je tužitelj tuženiku isplatio i kaparu u iznosu od 7.500,00 EUR,

- da je čl. II. st. 5. i 6. predugovora određeno:

(5) "Na dan sklapanja ovog Predugovora, Kupac Prodavatelju na ruke plaća kaparu u iznosu od 7.500,00 EUR, a koja će se kapara uračunati u kupoprodajnu cijenu"

(6) "Ukoliko Kupac odustane od sklapanja glavnog Ugovora ili na drugi način skrivi raskid ovog Predugovora, Prodavatelj zadržava primljenu kaparu. Ukoliko Prodavatelj odustane od sklapanja glavnog Ugovora ili na drugi način skrivi raskid ovog Predugovora, dužan je Kupcu vratiti dvostruki iznos kapare."

- da je tuženik dopisom od 21. rujna 2023. obavijestio tužitelja da raskida spomenuti predugovor i odustaje od sklapanja glavnog ugovora,

- da je tužitelj putem e-maila dopisom od 2. listopada 2023. pozvao tuženika na sklapanje glavnog ugovora u roku od 5 dana, jer će u suprotnom pokrenuti tužbu radi sklapanja ugovora ili tužbom tražiti vraćanje dvostruke kapare, te da je isti nakon obavijesti tuženika putem e-maila (od istog dana) da nema namjeru sklopiti ugovor o kupoprodaji, dopisom putem e-maila od 9. listopada 2023. pozvao tuženika da mu vrati iznos dvostruke kapare od 15.000,00 EUR,

- da je punomoćnik tuženika 13. listopada 2023. predao punomoćniku tužitelja iznos od 7.500,00 EUR.

9. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva. Naime, tuženik tvrdi da je predugovor ništetan stoga što predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tuženika i njegove supruge, a da ona nije dala suglasnost za sklapanje predugovora.

10. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

11. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. 89/14., 70/19, 80/2022., 114/2022. i 155/2023; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP- a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

12. Iz predugovora o kupoprodaji nekretnine (stranice 5-8 spisa), u bitnom za ovaj spor, proizlazi:

- da su tuženik kao prodavatelj i tužitelj kao kupac sklopili navedeni predugovor kojim se kupac obvezuje kupiti, a prodavatelj prodati nekretninu upisani u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da prodavatelj jamči kupcu da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, te ne predstavlja bračnu stečevinu,

- da će kupoprodajna cijena od 127.500,00 EUR, umanjena za kaparu biti isplaćena putem stambenog kredita kojeg kupac ostvaruje kod Zagrebačke banke d.d.

- da će kupoprodajnu cijenu kupac platiti u roku od 45 dana od sklapanja Predugovora,

- da na dan sklapanja predugovora, kupac prodavatelju na ruke plaća kaparu u iznosu od 7.500,00 EUR, a koja će se kapara uračunati u kupoprodajnu cijenu,

- da ukoliko kupac odustane od sklapanja glavnog ugovora ili na drugi način skrivi raskid ovog predugovora, prodavatelj zadržava primljenu kaparu; da ukoliko prodavatelj odustane od sklapanja glavnog ugovora ili na drugi način skrivi raskid ovog predugovora, dužan je kupcu vratiti dvostruki iznos kapare.

13. Iz dopisa tuženika (stranica 9 spisa) proizlazi da je tuženik 21. rujna 2023. obavijestio tužitelja da raskida predmetni predugovor i odustaje od sklapanja glavnog ugovora, te ga poziva u odvjetnički ured radi dogovora oko preuzimanja predane kapare.

14. Iz dopisa tužitelja (stranica 10 spisa) proizlazi da je tužitelj obavijestio tuženika da je u ugovorenom roku ispunio svoju ugovornu obvezu te ishodio stambeni kredit za financiranje kupoprodaje; da ga poziva na sklapanje glavnog ugovora, a nakon čega će banka isplatiti sredstva kredita na njegov račun; te da ga upozorava na odredbu članka 268. Zakona o obveznim odnosima ističući da će sud na zahtjev zainteresirane strane narediti strani koja odbija sklopiti glavni ugovor da to učini u roku koji će joj sud odrediti.

15. Iz korespondencije punomoćnika stranaka putem e-maila (stranice 11-12 spisa) proizlazi da je tužitelj putem e-maila dopisom od 2. listopada 2023. pozvao tuženika na sklapanje glavnog ugovora u roku od 5 dana, jer će u suprotnom pokrenuti tužbu radi sklapanja ugovora o kupoprodaji ili tužbom tražiti povrat dvostruke kapare; da je tuženik putem e-maila od istog dana obavijestio tužitelja da nema namjeru sklopiti ugovor o kupoprodaji, a zbog čega je i dostavio raskid predugovora te da su razlozi za navedeno poznati tužitelju; da je dopisom putem e-maila od 9. listopada 2023. tužitelj pozvao tuženika da mu vrati iznos dvostruke kapare od 15.000,00 EUR, na njegov tekući račun, te da će u suprotnom pokrenuti parnični postupak bez daljnjeg obavještavanja.

16. Iz potvrde (stranica 13 spisa) proizlazi da je 13. listopada 2023. punomoćnica tužitelja izdala potvrdu da joj je navedenog dana punomoćnik tuženika predao iznos od 7.500,00 EUR u ime tuženika.

17. Svjedokinja HU, saslušana na ročištu 22. travnja 2025., u dijelu koji sud nalazi relevantnim za postupak, iskazivala je da smatra da je predmetna nekretnina bračna stečevina, te da nije sudjelovala u pregovorima vezano za sklapanje predugovora; da je tužitelja upoznala u svibnju 2023. kada je on u dva navrata došao u njihovu kuću, a koja je i predmetom predugovora; da je prvi puta kod njih došao sam, a drugi put došao je u pratnji svoje supruge ili tada vanbračne supruge; da je on želio kupiti tu kuću te ju je tada pregledavao, ali da ništa nisu konkretno dogovarali; da tada tužitelju nije spominjala da se smatra suvlasnicom te nekretnine jer ju to nitko nije pitao; da je međutim znala da on dolazi pogledati kuću jer ju želi kupiti; da nije upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine stoga što se oko toga nije interesirala; da je zajedno sa suprugom gradila predmetnu kuću, a da su u braku od 1980. godine; da je nakon što je otišla u Njemačku na operaciju, pregovore sa tužiteljem o kupoprodaji vršio njezin suprug, a da ona o istima nije ništa znala; da je puno ljudi znalo dolaziti radi pregleda kuće jer su bili zainteresirani za kupnju.

18. Iz iskaza tužitelja saslušanog na ročištu održanom 9. veljače 2021., u dijelu relevantnom za odluku u sporu, koji sud prihvaća vjerodostojnim - nalazeći ga životnim i logičnim, komplementarnim pisanoj dokumentaciji u spisu te dosljednim njegovim tvrdnjama iznesenim tijekom postupka, proizlazi: da je u veljači 2023. godine odlučio kupiti nekretninu, te je tada stupio u kontakt s ovdje tuženikom, a za kojeg je doznao putem svojeg susjeda koji je njegov rođak; da je saznao da se radi o starijim ljudima koji žive u [adresa] te da imaju dvije nekretnine u Hrvatskoj, a koja da im s obzirom na godine i činjenicu da žive u inozemstvu, zapravo predstavljaju teret; da su duže vrijeme komunicirali vezano za prodaju nekretnine u svezi koje su kasnije sklopili predugovor o kupoprodaji; da su se pregovori i kontakti intenzivirali u svibnju i lipnju 2023. kada su se našli svi zajedno, on, njegova vanbračna supruga te tuženik i njegova supruga; da su pregovori dosta dugo trajali, da je bilo potrebno riješiti i energetski certifikat nekretnine te izvršiti njezinu procjenu; da su se naposlijetku dogovorili o cijeni od 125.000,00 EUR; da mu u vrijeme potpisivanja predugovora nije bilo poznato da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu; da mu to nije dano do znanja, niti da je proizlazilo iz izvatka iz zemljišnih knjiga, a u kojem nema nikakvog upisa po kojem bi se moglo zaključiti da netko drugi osim tuženika ima bilo kakva prava na toj nekretnini; da je njegova odvjetnica pripremila predugovor o kupoprodaji, da je tuženik isti u cijelosti pročitao, da ništa nije bilo sporno odnosno da se sa svime suglasio; da je čak tuženik dao punomoć svojoj kćeri za realizaciju ugovora, a u slučaju da bi on, iz bilo kojeg razloga, bio spriječen doći u Hrvatsku i isti potpisati; da je nakon što su zaključili predugovor predao papire u banku i čekao odobrenje kredita; da je nakon što mu je kredit odobren telefonskim putem kontaktirao tuženika, a koji mu se iz prve nije javljao, već se javio nakon otprilike 7 – 10 dana te mu rekao da odustaje od kupoprodaje; da uopće nije objasnio razlog zbog kojeg odustaje, niti je do danas saznao o čemu se zapravo radi; da je kasnije doznao od ljudi koji žive u blizini nekretnine koja je bila predmetom ovog predugovora, da su tuženik i njegova supruga već više puta prodavali tu nekretninu, međutim da su na koncu odustali od kupoprodaje; da mu je iznos položene kapare od 7.500,00 EUR vraćen od strane tuženika i to na ruke njegove punomoćnice; da su vezano za samu odredbu u ugovoru, a kojem tuženik kao prodavatelj njemu jamči da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, odnosno da ista ne predstavlja bračnu stečevinu, oni usmeno pregovarali; da mu je on jasno rekao da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, da ista ne predstavlja bračnu stečevinu te da se radi o čistim papirima; da je navedeno i morao staviti u ugovor, jer je to bilo bitno za banku, odnosno za kredit koji je trebalo ishoditi, a banka bi se u tom slučaju upisala kao hipotekarni vjerovnik; da je tuženiku predugovor on uručio te ga uzeo sa sobom i detaljno proučavao, a potom je istoga dana javio da se s njim slaže, dok su potpisivanju kod javnog bilježnika pristupili tek nakon nekoliko dana; da mu tuženik nikada nije rekao da predmetna nekretnina ne bi bila njegovo isključivo vlasništvo, da je o tome saznao tek nakon pokretanja ovog postupka; da kada su on i njegova vanbračna supruga zajedno sa tuženikom i njegovom suprugom imali kontakte o kupoprodaji nekretnine da supruga tuženika nikada nije spomenula da bi nekretnina predstavljala bračnu stečevinu; da nije imao potrebe postavljati to pitanje kad je tuženik jasno isticao da se radi o njegovom isključivom vlasništvu, a ona to nije ni na koji način opovrgla; da banka nije tražila posebnu izjavu supruge tuženika da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu.

19. Tuženik je saslušan na istom ročištu te je u bitnom za postupak iskazivao: da je tužitelj u više navrata dolazio kod njega doma, u kuću koja je predmetom predugovora vezano za ovaj spor; da je to bilo u periodu između petog i osmog mjeseca 2023. godine; da su pregovarali o cijeni nekretnine te je dogovorili u iznosu od 127.500,00 eura, te da su pregovarali i o kapari te naposlijetku dogovorili kaparu u iznosu od 7.500,00 eura, premda je on pokušao dogovoriti nižu cijenu kapare; da je predmetni predugovor pročitao prije nego što ga je potpisao; da je pristao na odredbu predugovora u čl. 1. istoga, a koja glasi: "Prodavatelj jamči kupcu da je predmetna nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, te ne predstavlja bračnu stečevinu", a stoga što je mislio da će njegova supruga pristati na takav ugovor; da tada nije napominjao tužitelju da je njegova supruga suvlasnica te nekretnine, da su se znali od ranije, a on je znao da je ona njegova supruga; da misli da svaki mora znati da je supruga suvlasnica nekretnine; da je nakon telefonskog razgovora sa suprugom (nakon njene operacije) odlučio da ne želi prodati ovu nekretninu jer mu je supruga tada na telefon rekla kako on može prodati njezinu polovicu; da je tužitelja naknadno obavijestio da više ne pristaje na ovakav predugovor i to putem telefona, međutim da se ne sjeća kada je to bilo; da mu nije objašnjavao razloge, rekao mu je samo da to više ne želi; da suprugu prije operacije nije obavještavao da je sklopio predugovor jer je mislio da bi ona na isti pristala; da ga je ona nakon operacije, u telefonskom razgovoru, pitala može li on uopće prodati njezinu polovicu kuće, a nakon čega da je odustao od kupoprodaje; da je točno da je svoju kćer opunomoćio da, u slučaju njegovog izostanka, sklopi ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine; da njegova kćer također živi u [adresa] te komunicira sa svojom majkom, njegovom suprugom.

20. Odredbama čl. 304. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.; dalje : ZOO) propisano je:

"(1) Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.

(2) Ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare. Nadalje, odredbama čl. 307. ZOO-a propisano je:

"(1) Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora.

(2) U tom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila, vraća je u dvostrukom iznosu."

21. Slijedom iznesenog, uzimajući u obzir da je provedenim postupkom utvrđeno da su tužitelj i tuženik sklopili Predugovor o kupoprodaji nekretnine, odredili kaparu kao odustatninu od 7.500,00 EUR (čl. II. st. 5. i 6. Predugovora), a koji je iznos tužitelj tuženiku predao prilikom sklapanja predugovora, da se odredbom čl. II. st. 6. Predugovora tuženik obvezao vratiti dvostruki iznos kapare ako odustane od sklapanja glavnog ugovora ili na drugi način skrivi raskid ugovora, te da je upravo tuženik odustao od sklapanja glavnog ugovora, a tužitelj ga je 9. listopada 2023. pozvao na vraćanje dvostruke kapare, jasnim proizlazi da je tuženik bio dužan ispuniti svoju obvezu iz sklopljenog predugovora i tuženiku isplatiti dvostruku kaparu, odnosno preostali iznos od 7.500,00 EUR, sukladno sklopljenom predugovoru, a sve temeljem citiranog čl. 307. ZOO-a. Navodi tuženika da je sklopljeni predugovor ništetan jer nekretnina koja je predmetom predugovora predstavlja bračnu stečevinu njega i njegove supruge, a da supruga nije dala suglasnost za sklapanje predugovora, nisu osnovani. Naime, navedene bi činjenice upućivale na zaključak o ništetnosti sklopljenog predugovora isključivo ukoliko bi tužitelj za njih znao ili morao znati. Međutim, tuženik tijekom postupka ničime ne dokazuje da je tužitelj u vrijeme sklapanja predugovora znao (ili morao znati) da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njega i supruge. Naprotiv, niti u svojim iskazima tuženik i svjedokinja HU, njegova supruga, ne tvrde da bi tužitelju priopćili navedenu činjenicu, odnosno da bi navedena činjenica bila upisana u zemljišnim knjigama. Ovdje valja naglasiti da su u potpunosti neosnovani (kako pravno, tako i logički) navodi tuženika dani u njegovom iskazu, o tome da "svaki mora znati da je supruga suvlasnica nekretnine". Navedeno bi, u smislu načela povjerenja u potpunitost i istinitost zemljišnih knjiga, vrijedilo isključivo u slučaju da je ta činjenica upisana u zemljišnim knjigama, a to tuženik ne tvrdi niti dokazuje. Na koncu, tužitelj tijekom postupka jasno ističe da nije imao saznanja da bi predmetna nekretnina predstavljala bračnu stečevinu, odnosno da mu je tuženik rekao da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo, da ne predstavlja bračnu stečevinu te da se radi o čistim papirima, a što proizlazi i iz samog predugovora (u čl. I. st. 2.) kojim je tuženik zajamčio tužitelju da je nekretnina njegovo isključivo vlasništvo. Navedena činjenica, da je tuženik sklopljenim predugovorom garantirao da se radi o njegovom isključivom vlasništvu (a tek sada spominje da se radi o bračnoj stečevini njega i supruge), te činjenica da tuženika nakon odustanka od sklapanja glavnog ugovora uopće nije obavijestio o razlozima odustanka, upućuju na zaključak da je tuženik prilikom sklapanja predmetnog predugovora, te također prilikom odustanka od istog, postupao neozbiljno i nesavjesno, a za takvo postupanje ne može snositi posljedice tužitelj. Dakle, sukladno citiranoj odredbi čl. 307. st. 2. ZOO-a i obvezi preuzetoj odredbom čl. I. st. 2. Predugovora tuženik je dužan vratiti tužitelju dvostruku kaparu (15.000,00 EUR) odnosno sada iznos od 7.500,00 EUR, uzimajući u obzir da je iznos od 7.500,00 EUR nesporno vratio tužitelju 13. listopada 2023.

22. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u pogledu glavnice potraživanja.

23. Međutim, vezano za potraživanje tužitelja u odnosu na kamate, uzimajući u obzir da predugovorom nije određen rok u kojem tuženik u slučaju odustanka od sklapanja glavnog ugovora ima vratiti dvostruku kaparu, dospjelost potraživanja valjalo je odrediti sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj dopisom putem e-maila od 9. listopada 2023. pozvao tuženika da ispuni svoju obvezu odnosno da vrati iznos dvostruke kapare, to je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na zahtijevane kamate od prvog slijedećeg dana odnosno 10. listopada 2023., dok je u preostalom dijelu zahtijevane kamate tužbeni zahtjev odbijen.

24. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

25. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 5. te čl. 155. ZPP-a, te tuženiku naložio da tužitelju naknadi sve priznate troškove, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, i to u odnosu na dio zatraženih zateznih kamata (za period od 25. kolovoza 2023. do 10. listopada 2023.), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

26. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak podneska od 10. veljače 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 6. ožujka 2024., 5. veljače 2025. i 22. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), trošak podneska od 2. rujna 2024. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8. t. 4. i Tbr. 46. Tarife), te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 60,73 EUR i presudu u iznosu od 60,73 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.433,96 EUR. Nije mu priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude, a obzirom punomoćnik tužitelja istome nije pristupio. Stoga je odlučeno kao u točci III/ izreke.

U Varaždinu, 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćnici Ivani Moravec, odvjetnici u Varaždinu

2. tuženik – po punomoćniku Tomislavu Kneževiću, odvjetniku iz ZOU Plavetić-

Z iz [adresa]