Poslovni broj: 64 Gž Ob-336/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 64 Gž Ob-336/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H RV A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice I. P. M. iz P.1, …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. G. P.1, odvjetnica u P.1, protiv tuženika-protutužitelja D. M. iz P.1, …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u P.1, uz sudjelovanje mlt. M. M. P., OIB: … i mlt. E. P. M., OIB: …, oboje iz P.1, …, oboje zastupa posebna skrbnica M. K. J. zaposlena u centru, DJ R., …., radi razvoda braka, odlučivanja o izvršavanju roditeljske skrbi i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-201/22-22 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P Ob-201/22-22 od 28. travnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama izreke III., IV., VI., VII., i VIII. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja razveden je brak sklopljen … 2011. u P.1 između I. P. M., rođene … u P.1 i D. M. rođenog … u LJ., R. S., koji brak je upisan u maticu vjenčanih matičnog područja P.1 za 2011. godinu pod rednim brojem ... (točka I. izreke). Odlučeno je da će mlt. djeca stranaka sin M. M. P. rođen … 2013. i kćer … rođena … 2018. nakon razvoda braka nastaviti živjeti s majkom I. P. M. (točka II. izreke). Odlučeno je da će se osobni odnosi između oca i mlt. djece ostvarivati:

- tjedno i to svakog ponedjeljka i srijede na način da tuženik preuzme djecu u vrtiću/školi te da ih vraća u 19,00 sati toga dana, na adresu na kojoj djeca stanuju s majkom;

- svaki drugi vikend u mjesecu na način da tuženik preuzme djecu u vrtiću/školi u petak te da ih vraća u nedjelju u 19,00 sati, na adresu na kojoj djeca stanuju s majkom;

- za vrijeme zimskih praznika djeca će prvu polovicu praznika provoditi s majkom, dok će drugu polovicu praznika provoditi s ocem, a tijekom zimskih praznika u veljači prvih će 5 dana provoditi s ocem, a drugih 5 s majkom, i tako naizmjence svake godine;

- za vrijeme proljetnih praznika djeca će prvu polovicu praznika provoditi s majkom, dok će drugu polovicu proljetnih praznika s ocem, i tako naizmjence svake godine,

- za vrijeme ljetnih praznika djeca će jedan tjedan boraviti s majkom, dok će sljedeći tjedan boraviti s ocem, i tako naizmjenično do završetka ljetnih praznika (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. sina M. M. P. iznos u visini od 189,24 EUR/1.425,80 kn i mlt. kćeri E. P. M. iznos od 160,85 EUR/1.211,93 kn mjesečno, počevši od srpnja 2022. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a tekuće za svaki mjesec do 10-tog u mjesecu na tekući račun tužiteljice IBAN: …, otvoren kod O. b. d.d. (točka IV. izreke). Odbijen je u preostalom zatraženom dijelu do visine od 265,44 EUR/2.000,00 kn po djetetu, mjesečni iznos uzdržavanja (točka V. izreke). Naloženo je tuženiku D. M. da tužiteljici I. P. M. nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 452,25 EUR/3.400,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od donošenja presude do isplate (točka VI. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:

„Nalaže se tužiteljici I. P. M. da na ime uzdržavanja D. M. plaća iznos od 265,44 EUR (2.000,00 kn) mjesečno počevši od 01. travnja 2023., s tim da je dospjele obroke dužna platiti odjednom u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ostale obroke kad budu dospijevali do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5% poena, sve u roku od 15 dana“ (točka VII. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadu parničnog troška u cijelosti (točka VIII. izreke).

 

2. Presudu suda prvog stupnja, u dijelu pod točkama III., IV., VI., VII., i VIII. izreke pobija žalbom tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud u pobijanom dijelu presudu ukine, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, uvećanih za troškove žalbe.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Polazeći od odredbe čl. 51. st. 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine, br. 103/15, 98/19 – dalje: ObZ), sud prvog stupnja je odlučio o razvodu braka parničnih stranaka.

 

4.1. Nadalje, polazeći od mišljenja i prijedloga stručnog tima zavoda, područni ured P…, iskaza stranaka te obavljenog razgovora s mlt. djecom stranaka (putem posebne skrbnice), sud prvog stupnja je, rukovodeći se najboljim interesom mlt. djece, odlučio da će mlt. djeca stranaka sin M. M. P., i kći E. P. M., nakon razvoda braka nastaviti živjeti s majkom I. P. M. te da će se osobni odnosi mlt. djece s ocem održavati na način i dinamici koju je predložio stručni tim zavoda, područni ured P.1 (čl. 95., čl. 416. st. 1. toč. 3., čl. 417. st. 3. ObZ).

 

4.2. Imajući u vidu potrebe mlt. M., starog 9 godina, za hranom, odjećom, obućom, kozmetikom, školskim priborom, troškovima produženog boravka i nogometa te potrebe mlt. E., koja je u dobi od 4 godine za hranom, odjećom, obućom, kozmetikom, plaćanjem dječjeg vrtića, baleta i zbora, te utvrđenja da mlt. djeca nemaju posebnih potreba, kao i mogućnosti oca koji je trenutno nezaposlen, te povremeno obavlja poslove košnje trave i uređenja dvorišta na koji način mjesečno može zaraditi oko 400,00 do 500,00 eura, dobrog je zdravlja i sposoban je za rad, a osim plaćanja režija od 200,00 eura mjesečno, nije u obvezi plaćanja drugim mjesečnih obveza ili uzdržavanja drugih osoba te uzimajući u obzir važeće Tablice o prosječnim potrebama mlt. djeteta (Narodne novine, br. 37/22), sud prvog stupnja je obvezao tuženika da za mlt. E. doprinosi iznos od 160,85 EUR/1.211,93 kn mjesečno, a za mlt. M. iznos od 189,24 EUR/1.425,80 kn, dok je u preostalom dijelu do visine od 2.000,00 kn odbio tužbeni zahtjev cijeneći činjenicu da je otac nezaposlen i da njegova primanja nisu fiksna.

 

4.3. Polazeći od utvrđenja da je tuženik-protutužitelj trenutno nezaposlen, da povremeno obavlja poslove košnje trave i uređenja dvorišta na koji način mjesečno ostvari zaradu od 400,00 do 500,00 eura, u stanu u kojem stanuje u P.2 redovno plaća režijske troškove cca. 200,00 eura, da je u studenom 2022. prodao stan iza pokojne majke, da je dobrog zdravlja i sposoban za rad, sud prvog stupnja je ocijenio kako se samom činjenicom da tuženik radi, da je dobrog zdravlja, da može pronaći posao i sl. isključuje preduvjet za određivanjem uzdržavanja budući da tuženik nije nesposoban za rad ili se ne može zaposliti kako to predviđa odredba čl. 295. ObZ. Sud prvog stupnja je slijedom iznesenih razloga ocijenio kako tuženik nije dokazao niti jedan od zakonskih preduvjeta, koji moraju biti kumulativno ispunjeni, a na temelju kojih bi sud mogao odlučiti o uzdržavanju bivšeg bračnog druga, zbog čega zbog čega je odbivši dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost mogućnosti tužiteljice kao obveznice njegovog uzdržavanja službenim putem zatraži podatak o vlasništvu nad nekretninama i od F… podatak o njezinim računima otvorenim kod banaka, odbio protutužbeni zahtjev u cijelosti.

 

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu sadržajno ukazuje tuženik u žalbi. Suprotno žalbenim navodima, presuda se u pobijanom dijelu može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

 

6. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa između stranaka, pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji ističe žalitelj u žalbi (čl. 355. ZPP).

 

7. Na žalbene navode tuženika prvenstveno valja reći kako u svim aktivnostima koje se odnose na djecu, bez obzira poduzimaju li ih javne ili privatne institucije socijalne skrbi, sudovi, upravna ili pravosudna tijela, najbolji interesi djeteta trebaju imati prednost, na što obvezuje načelo sadržano u odredbi čl. 3. st. 1. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/93 i 20/97) te istovjetnoj odredbi čl. 24. st. 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (2010), SL EU C83.

 

8. Također, kada je riječ o primjeni Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 18/97 i 4/02 - dalje: EKLJP), s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, Europski sud za ljudska prava je u svojim odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da omogući roditeljima da budu uključeni u postupak kojim se odlučuje o skrbi nad djetetom, i to do stupnja koji će im omogućiti potrebnu zaštitu njihovih interesa. Pritom je Sud naglasio kako pri odlučivanju o izvršavanju roditeljskih prava, država mora uspostaviti pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja (mutatis mutandis, Sahin protiv Njemačke, br. 30943/96, § 65, § 66, presuda od 8. srpnja 2003., te Elsholz protiv Njemačke, § 50, ibid.).

 

8.1. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti - Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., EKLJP, Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. (Narodne novine – Međunarodni ugovori, br. 1/10), i Europska konvencija o kontaktima s djecom (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 7/08).

 

8.2. Konvencija o pravima djeteta u čl. 9. st. 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu na temelju odredbe čl. 8. EKLJP, jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljsko- pravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženjima (čl. 1. st. 3.).

 

8.3. Valja ukazati i kako Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom, e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

 

8.4. Iz prethodno navedenog normativnog okvira jasno je kako je sud prvog stupnja dužan, na temelju utvrđenih činjenica, imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog slučaja – dob djece, obveze djece i roditelja i njihove mogućnosti, a u skladu s najboljim interesom mlt. djece, donijeti odluku o održavanju osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem, i logičnim razlozima obrazložiti određeno svoje (a za odluku o predmetu spora bitno) činjenično i pravno shvaćanje, a na koji je način sud prvog stupnja, donoseći odluku u pobijanom dijelu, suprotno žalbenim navodima, i postupio.

 

9. Naime, sud prvog stupnja pravilno je, rukovodeći se najboljim interesom mlt. djece, primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 95. u vezi s čl. 409., 416. i 417. st. 3. ObZ te konvencijsko pravo, kada je odlučio o održavanju osobnih odnosa mlt. djece s ocem, na način i u dinamici koju je predložio zavod, područni ured P.1, i za svoju je odluku dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge koji žalbenim navodima tuženika nisu dovedeni u pitanje. Pobijana odluka donesena je na temelju iscrpne i detaljne analize izvedenih dokaza, i pravilno utemeljena na izvješćima i prijedlozima nadležnog centra (čl. 416. st. 1. toč. 3. ObZ). Naposljetku, valja reći i kako je sud prvog stupnja, pravilno, u skladu s odredbom čl. 12. Konvencije o pravima djeteta, čl. 3. Europske konvencije o ostvarivanju dječjih prava, i čl. 360. ObZ, mlt. djeci omogućio izražavanje mišljenja putem posebne skrbnice. Stoga su žalbeni navodi u pogledu održavanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem, neosnovani.

 

10. U odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu odluke o uzdržavanju mlt. djece valja prvenstveno reći kako je obveza roditelja uzdržavati svoju djecu propisana odredbom čl. 64. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), a odredbom čl. 27. st. 2. Konvencije o pravima djeteta, propisano je da roditelj(i) ili druge osobe, ovisno o njihovim sposobnostima i materijalnim mogućnostima, snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta koji su prijeko potrebni za djetetov razvoj.

 

11. Sud prvog stupnja pravilno je svoju odluku o naknadi za uzdržavanje za razdoblje od mjeseca srpnja do podnošenja tužbe 25. kolovoza 2022. (čl. 289. ObZ), i uzdržavanju mlt. djece, donio cijeneći utvrđenje o uobičajenim redovnim životnim potrebama mlt. djece, a u skladu s Tablicom o prosječnim potrebama mlt. djeteta.

 

11.1. Stoga je pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 289. čl. 307., čl. 309., čl. 310., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. ObZ, kada je odlučio o tuženikovoj obvezi uzdržavanja mlt. djece i za svoju je odluku dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud u cijelosti, a što žalitelj svojim navodima u žalbi nije doveo u pitanje. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti kako je sud prvog stupnja pravilno u mogućnosti roditelja cijenio ne samo njegovu zaradu već i prihod koji je ostvario prodajom stana koji je naslijedio iza majke i koji je prodao krajem 2022. godine. Naposljetku valja ukazati i to kako se radno sposoban roditelj bez obzira na svoje materijalne prilike, odnosno imovno stanje, ne može osloboditi obveze uzdržavanja svoje maloljetne djece, i u tom smislu valja ukazati kako je primarna i najveća dužnost roditelja uzdržavati svoju maloljetnu djecu i podmirivati njihove potrebe koje im omogućavaju normalan razvoj. Slijedom navedenog žalba tuženika-protutužitelja se u pogledu doprinosa za uzdržavanje mlt. djece određenih prema Tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta - u minimalnim iznosima, ukazuje kao neosnovana.

 

12. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu odredbe čl. 295. ObZ kada je odbio protutužbeni zahtjev za uzdržavanje tuženika-protutužitelja, pravilno ocijenivši kako se samom činjenicom da tuženik-protutužitelj radi (obavlja poslove košnje trave i uređenja dvorišta na koji način mjesečno ostvari zaradu od 400,00 do 500,00 eura), da redovno plaća režijske troškove cca. 200,00 eura, da je u studenom 2022. prodao stan iza pokojne majke, da je dobrog zdravlja i sposoban za rad, isključuje preduvjet za određivanjem uzdržavanja budući da tuženik-protutužitelj nije nesposoban za rad niti je dokazao da se ne može zaposliti. Posljedično tome, pravilno je odbio i dokazne prijedloge tuženika-protutužitelja na okolnosti utvrđivanja mogućnosti tužiteljice-protutuženice, zbog čega su žalbeni navodi tuženika–protutužitelja i u tom dijelu neosnovani.

 

13. I odluka o troškovima postupka je zakonita i pravilna kako u pogledu osnove tako i visine tužbenog i protutužbenog zahtjeva (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP).

 

14. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu odbiti, i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, presudu u pobijanom dijelu, potvrditi.

 

U Zagrebu 22. kolovoza 2023.

 

 

                                                                                                                                      Predsjednik vijeća

                                                                                                                                     Robert Jambor, v.r.