Poslovni broj: Pn-1214/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB; 08278475379, zastupan po Nenadu Škare, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika INDEX PROMOCIJA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 37B OIB; 37502434016, zastupan po Vanji Jurić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. veljače 2023 godine, dana 05. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"Nalaže se tuženiku INDEX PROMOCIJA d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 37B, OIB: 37502434016, platiti tužitelju NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 40.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.02.2019. godine, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 78/15).

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. lipnja 2025. godine pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je na portalu Index.hr. dana 19.02.2019. godine objavljen članak novinara JL pod naslovom "Kolindini VIP gosti prije 4 godine; Ubojice, fašisti i lopovi. Gdje su danas?", te podnaslovom "Vođe šatoraša – NL i ČL" u kojem se naslovima i tekstu tužitelj teško vrijeđa i kleveće. Tužitelj se u skladu s čl. 40, 41 i 42 Zakona o medijima obratio tuženiku sa Zahtjevom za isprikom i ispravkom informacije sa traženjem da istu u skladu sa zakonom objavi bez promjena i na istovrijednom mjestu te da se ujedno objavi i javna isprika zbog navoda iz naslova, no tuženik nije udovoljio takvom zahtjevu i navedeni zahtjev je ignorirao. Uvredljive su i netočne tvrdnje novinara u kojem se tužitelja povezuje sa ubojicama, fašistima i lopovima i u kojima se naziva "vođom šatoraša". Tužitelj se kao stopostotni N ne može i ne smije dovoditi u vezu sa ubojicama, fašistima i lopovima jer se time teško vrijeđa njegova čast i ugled u društvu. Nadalje je netočna tvrdnja da bi tužitelj bio "vođa šatoraša" te glavni odgovorni za podizanje šatora u Savskoj jer upravo suprotno proizlazi iz Presude Prekršajnog suda u Zagrebu broj Ppl-5129/17 od 11.10.2018. godine kojim se tužitelj oslobađa optužbe da bi bio organizator javnog okupljanja i prosvjeda građana u Zagrebu, Savska 66. Objavljeni podaci o visini primanja tužitelja i njegove supruge predstavljaju zaštićene podatke sukladno Zakonu o tajnosti podataka, a osim toga su netočni i proizvoljni te objavljeni samo radi stvaranja nepovoljnog dojma u javnosti o tužitelju. Tužitelj ostvaruje samo ona prava koja mu kao stopostotnom N po zakonu i pripadaju. Ovakvi navodi imaju za cilj kod čitatelja stvoriti negativan stav o tužitelju koji je prikazan u negativnom svjetlu te je ovakvo pisanje nekorektno, neprofesionalno i u suprotnosti s novinarskom etikom. Članak nigdje ne navodi konkretne činjenice, izvore, imena niti bilo čime potkrepljuje svoje navode, te evidentno ide za time da se teško kleveće i vrijeđa ugled tužitelja jer za citirane navode u tekstu ne postoji niti jedna vrijednosna činjenice niti autor navodi takvu činjenicu. Stoga tužitelj objavom ovih članaka nesumnjivo trpi neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti objavljivanjem neistinitog i klevetničkog teksta te stoga potražuje da sud naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 40.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.02.2019. godine do isplate, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu se poziva na čl. 21 Zakona o medijima te navodi kako su navodi u članku, a koji se odnose na tužitelja, u cijelosti utemeljeni na točnim činjenicama, te objavljeni u interesu hrvatske javnosti. Nije sporno da je dana 20.10.2014. godine započeo prosvjed dijela branitelja koji je trajao do 26.04.2016.godine te da je kroz čitavo vrijeme trajanja prosvjeda je tužitelj, uz još nekoliko osoba, istaknuo kao vođa okupljenih prosvjednika s obzirom na učestale javne istupa, kao i medijske i političke angažmane putem kojih je hrvatskoj javnosti izlagao zahtjeve i traženja u ime hrvatskih branitelja. U tom smislu razvidno je da je informacija kojom se tužitelja opisuje kao vođu šatoraša u cijelosti utemeljena na točnim činjenicama, te je cjelokupna hrvatska javnost tijekom i nakon održanog prosvjeda tužitelja smatrala jednim od lidera okupljenih prosvjednika, a što je i sam tužitelj istaknuo u intervjuu danom Jutarnjem listu 2015. godine. Informacija da je tužitelj glavni i odgovorni za podizanje šatora u Savskoj također je u cijelosti utemeljena na točnim činjenicama, odnosno činjenicama za koje je tuženik imao osnovani razlog vjerovati da su točne. Tužitelj je sam za vrijeme trajanja prosvjeda hrvatsku javnost i medije izvještavao gleda podizanja, odnosno uklanjanja šatora kao i razlozima donošenja takvih odluka. Tako je upravo tužitelj bio taj koji je u travnu 2016. godine kao predstavnik hrvatskih branitelja javnost i medije obavijestio o uklanjanju šatora postavljenog ispred Ministarstva hrvatskih branitelja. Informacija da tužitelj sa svojom suprugom dobiva 24.816,02 kune mjesečno iz državnog proračuna također je utemeljena na točnim činjenicama, odnosno na činjenicama za koje je autor članka imao osnovani razlog povjerovati da su točne. Navedena izjava prvenstveno se temelji na samoj izjavi tužitelja danoj u emisiji Otvoreno dana 05.01.2015. godine, gdje je tužitelj izjavio da su u taj iznos uračunata i primanja njegove supruge, a istog dana je tadašnji ministar hrvatskih branitelja javnosti objavio iznos mjesečnih primanja tužitelja. Također navodi da navod kojim se tužitelja opisuje kao vođu šatoraša nije objektivno podoban prouzročiti štetu tužitelju. Naslov članka se ne odnosi na tužitelja. Tužitelj se u spornom članku spominje isključivo jednom rečenicom koja je navedena ispod podnaslova "Vođe šatoraša – NL i ČL", stoga je očito kako naslov članka niti ne označava tužitelja. Sporni članak objavljen je u interesu javnosti obzirom se isti odnosi na temu inauguracije predsjednice [adresa] NLĆ i njezinih uzvanika koji su izazvali interes javnosti. Tužitelj je javna osoba stoga sve navedeno treba posebno tumačiti i sagledati u odnosu na tu činjenicu. Isti je također predsjednik Udruge stopostotnih hrvatskih radnih i vojnih invalida te je svojedobno bio predložen kao kandidat za novog ministra hrvatskih branitelja, te je tijekom trajanja prosvjeda učestalo javno nastupao i samostalno ušao u tzv. javnu arenu, tako da mediji i najšira javnost imaju pravo detaljno pratiti svaki njegov postupak i o tome izvještavati. Tuženik je u ispravak objavljene informacije u cijelosti objavio sukladno odredbama Zakona o medijima, te je navedeni ispravak sukladno čk, 41 Zakona o medijima, linkom povezan sa spornim člankom te objavljen bez promjena i dopuna na istovjetan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u Zahtjev za ispriku i ispravak informacija (list 5-6 spisa), u Presudu Prekršajnog suda u Zagrebu broj Ppl-5129/17 od 11.10.2018. godine (list 7-10 spisa), u ispise mnogobrojnih novinarskih članaka na koje se poziva tuženik (list 20-54 spisa), u predmetni članka (list 64-71 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka HL i JL (list 89- 91 spisa), saslušanjem tužitelja (list 91-93 spisa), te je izvršen uvid u ispis objave isprike i ispravka informacije (list 95-96 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je na portalu Indeks.hr. dana 19.02.2019. godine objavljen članak novinara JL pod naslovom "Kolindini VIP gosti prije 4 godine; Ubojice, fašisti i lopovi. Gdje su danas?", te podnaslovom "Vođe šatoraša – NL i ČL" a u kojem podnaslovu se navodi " NL, glavni i odgovorni za podizanje šatora u Savskoj kojim su "branitelji", pomoću plinskih boca i pasivne agresije, držali građane u višemjesečnoj psihičkoj i fizičkoj blokadi, sa svojom suprugom dobiva 24.816,02 kune mjesečno iz državnog proračuna."

5. Tužitelj tijekom postupka u svom iskazu navodi da nije sporno niti da je 06. ožujka 2019. godine tuženik objavio zahtjev za objavu isprike i ispravka informacije u cijelosti.

6. Ispravak je objavljen sukladno čl. 41 st. 4 Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04, 84/11 i 81/13; dalje u tekstu - ZM).

7. Sporno je prvenstveno da li postoji ekskulpacijski razlog propisan čl. 21 st. 4 točka 3 ZM-a, odnosno da li su informacije iznijete u članu utemeljene na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i da li je postupano u dobroj vjeri.

8. Dakle, konkretno, sporno je da li su objavljene informacije istinite (da je tužitelj bio "vođa šatoraša", te informacije o visini primanja tužitelja), da li se u tekstu tužitelja povezuje sa ubojicama, fašistima i lopovima, te da li je istima počinjena šteta tužitelju.

9. U ovom predmetu sud je dana 31. ožujka 2023. godine donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2628/23 od dana 08. svibnja 2024. godine.

10. U odnosu na istinitost iznesenih informacija proveden je dokaz saslušanjem svjedoka i tužitelja te uvidom u dostavljene ispise novinarskih članaka.

11. ZL, glavna urednica tuženika u svom je iskazu navela da su slični članci objavljivani i 2015. g. a zbog kojih sadržaja tužitelj nije bio podnio tužbu protiv tuženika. Da je tužitelj bio vođa šatoraša smatra nespornom činjenicom obzirom ga cijela Hrvatska tako doživljava i to prvenstveno iz razloga što je isti sazivao press konferencije, davao izjave novinarima, vodio pregovore, istupao u javnosti, primio predsjednicu Republike Hrvatske u predizbornoj kampanji a također je bio i predsjednik Udruge sličnog naziva kao što je bio i naziv tog prosvjeda, odnosno uvijek je bio u prvim redovima i uvijek su ga svi doživljavali kao vođu te isto nikada nije opovrgavao dok se u medijima uvijek obraćao sa "mi". U odnosu na iznos prihoda koji ima tužitelj i njegova supruga navodi kako se radi o javnim podacima, a koji su točni a koje je također objavio i tadašnji ministar Fred Matić. Prije objave članka nije kontaktirala tužitelja te je smatrala i sada smatra kako isto nije bilo niti potrebno. Nije upoznata sa odlukom Prekršajnog suda od 11. listopada 2018. no smatra kako isto također nije niti bitno jer u članku tužitelj nije spominjan kao organizator prosvjeda nego kao vođa, a smatra da se radi o dvije odvojene stvari. Također o toj odluci tužitelj nije nikada upoznao medije. U odnosu na podatke o primanjima tužitelja nije o tome nikada tražila podatke, a ne može se sjetiti da li je autor članka to učinio. Sam naslov predmetnog članka odnosi se na osobe koje se nalaze na fotografiji a koja se nalazi na listu 64 spisa. Naslov se također odnosi i na samu temu cijelog članka. Javni interes za pisanje ovog članka postojao je iz razloga što se NLĆ nekoliko dana prije odrekla izraza " J spremni", te iz tog razloga bila napada upravo od Udruga i osoba koji su nekoliko godina prije bile u počasnoj loži za vrijeme njene inauguracije a radi se o spomenutim osobama u članku koje su sve javne osobe. Iako je tužitelj u tekstu naveden među imenima osoba sa fotografije, smatra da je jasno da se naslov ne odnosi na njega obzirom je u tekstu sve objašnjeno odnosno uz ime svake osobe objašnjeno je tko je i što je.

12. Svjedok JL, autor spornog članaka u svom iskazu navodi da, da je tužitelj bio vođa šatoraša potkrepljuju brojne činjenice kao što su istupanje tužitelja u medijima tijekom trajanja prosvjeda, činjenica da je upravo on sudjelovao na pregovorima s tadašnjim premijerom, brojni medijski naslovi u kojima se on isticao kao vođa prosvjednika, te činjenica da je u medijima istupao u ime prosvjednika. Prije objave članka nije kontaktirao tužitelja, dok je činjenicu da se on spominjao kao vođa šatoraša provjerio na način da je provjerio prijašnje medijske članke u kojima se on cijelo vrijeme tako naziva, te je primijetio i da se nikada takvom nazivu nije protivio. U odnosu na iznos prihoda tužitelja, podatak o tome dobio je iz izjave tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića u emisiji HRT-a Otvoreno. Ne može se sjetiti da li je na neki drugi način pokušao provjeriti iznose prihoda tužitelja. Ne smatra da je tužitelj ubojica, fašist i lopov, a niti je kao takav predstavljen u tekstu. Ovo iz razloga što se tužitelj ne spominje u naslovu a niti se nalazi na fotografiji koja se nalazi ispod naslova. Ne može reći što bi prosječan čitatelj mogao zaključiti kada se ime tužitelja nalazi u tekstu zajedno sa imenima osoba na koje se odnosi članak. Nije upoznat sa Odlukom Prekršajnog suda od 11. listopada 2018. g. Ne zna da li bi činjenica da je s time bio upoznat utjecala na sadržaj teksta spornog članka, no i dalje navodi kako je činjenica iznesena o tužitelju bila istinita. Ne sjeća se koliko prije objave spornog teksta je tadašnji ministar branitelja objavio podatak o visini prihoda tužitelja. Kao organizatora prosvjeda smatra nekoga tko formalno organizira neki prosvjed dok vođu prosvjeda smatra osobu koju javnost tako doživljava. Također tužitelj je bio predsjednik udruge, a čiji naziv je vrlo sličan bio i nazivu samog prosvjeda, stoga je bio isti sigurno jedan od vođa prosvjeda. U odnosu na interes javnosti navodi kako je nekoliko dana prije objave članka NLĆ se ogradila od pozdrava "Za dom spremni" dok je prije toga govorila da se radi o staro hrvatskom pozdravu. Kako su takav pozdrav inače podupirale desne političke struje, a predstavnici kojih su bili na njezinoj inauguraciji četiri godine prije, smatrao je da je od interesa javnosti da prikaže što je u međuvremenu bilo sa odnosima između tadašnje predsjednice i osoba spomenutih u članku.

13. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je zadnjih 20 godina predsjednik udruge Sto postotnih hrvatskih vojnih invalida prve skupine. Na samom prosvjedu sudjelovao je upravo kao predsjednik te udruge, a ne kao organizator odnosno vođa tog cijelog prosvjeda. Ne zna temeljem čega je autor teksta došao do zaključka da bi bio vođa svih prosvjednika. Tijekom prosvjeda u medije su istupali i ostali predsjednici udruga, a također je i tadašnji ministar branitelja Fred Matić izjavio da tužitelj ne može zastupati interese svih branitelja odnosno članova ostalih udruga. Ne smatra se vođom prosvjeda te ističe da je zastupao samo interese članova svoje udruge. Ne zna tko je bio vođa prosvjeda, no zna da svi predsjednici udruga istupali u javnosti i bili na pregovorima s tadašnjim premijerom. Nakon objave teksta dobio je mnogo poziva u kojima se ga pitali u koju od navedenih kategorija spada. Smatra da se naslov članka odnosi i na njega. Po objavi članka ljudi su ga počeli drugačije gledati, a također se to odnosi i na visinu primanja kao i na sam naslov spornog članka. Nije ugodno kada se u društvu ili na ulici priča o tebi, dok smatra da iznesene činjenice u članku nisu istinite. Zna da se u hrvatskoj javnosti koristi za njega izraz vođa šatoraša no nije mu ugodno to čuti. U spornom periodu po osnovi osobne invalidnine i doplatka za njegu i pomoć druge osobe i ortopedski dodatak mjesečno je dobivao oko 8.700,00 kn, supruga je dobivala naknadu plaće u iznosu od 3.600,00 kn dok je njegova mirovina iznosila između 12.000,00 i 13.000,00 kn. Bila bi mu čast da je bio vođa prosvjednika, no to nije bio. U odnosu na naziv vođa šatoraša taj izraz smatra pogrdnim ne samo zbog sebe već i zbog svih hrvatskih branitelja. Ne zna tko je bio organizator prosvjeda. I prije ga se kroz medije nazivalo vođom šatoraša, a što ga je uvijek smetalo, no nije do sada podnosio tužbe radi naknade štete, dok je sada podnio tužbu upravo zbog naslova ispod kojeg se nalazi njegovo ime. Za vrijeme trajanja prosvjeda istupao je javno vezano uz zahtjeve prosvjeda i ciljeve u ime svih prosvjednika. To je bilo na način da bi uz dogovor s predsjednicima ostalih udruga ponekad upravo on iznosio zahtjeve i ciljeve a ponekad bi to činili predsjednici drugih udruga. Prosvjed se zvao „Sto posto za Hrvatsku“ i ne vidi neku vezu između naziva prosvjeda i naziva udruge koje je on predsjednik. Sazivao je i održavao konferencije no samo kao predsjednik svoje udruge dok je i sazivanje konferencija bilo sa logom udruge. Ostali predsjednici udruga su također sazivali i održavali press konferencije. Išao je na sastanak u Vladu ,no s njim su također bili i predsjednik Udruge specijalne policije gospodin ČL, zatim predsjednik Udruge zbor veterana hrvatskih gardijskih postrojbi IL, te predsjednik Udruge hrvatskih branitelja oboljelih od PTPS-a GL. Za vrijeme trajanja pregovora interese prosvjednika zastupao je kao predsjednik udruge, a također su interese zastupali i drugi predsjednici udruga. Tuženik je objavio zahtjev za ispriku i ispravak informacija. I prije i nakon prosvjeda zastupao je interese udruge i to na način da je sazivao i održavao press konferencije te surađivao s državnim institucijama.

14. U dijelu koji se odnosi na točnost informacija valja reći da sud smatra da su iznesene informacije istinite.

15. Naime, i sam tužitelj navodi da ga se i prije predmetnog članka u medijima nazivalo vođom šatoraša. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj bio vođa, sud je tu poklonio vjeru saslušanim svjedocima u dijelu u kojem su isti naveli da isto potkrepljuju brojne činjenice i to sudjelovanje u pregovorima, te njegovo istupanje u medijima u ime prosvjednika, te da ga cijela Hrvatska tako doživljava, odnosno da je uvijek bio u prvim redovima i uvijek su ga svi doživljavali kao vođu te isto nikada nije opovrgavao. Navedene iskaze potvrđuju i dostavljeni ispisi iz novinarskih članaka koje je dostavio tuženik, a u kojima upravo tužitelj daje izjave za medije vezane uz predmetni prosvjed, te iz kojih proizlazi da je isti sudjelovao na pregovorima u ime prosvjednika, kao i da ga se i prije nazivalo vođom prosvjednika, pa i vođom šatoraša. Sud također smatra točnim navod tuženika da pod nazivom vođa ne smatra da se također radi i o organizatoru.

16. Naime, uvidom u odluku Prekršajnog suda u Zagrebu broj Ppj-5129/17 od 11. listopada 2018. godine proizlazi da se tužitelj i ČL oslobađaju optužbe da bi 20.10.2014. godine pa nadalje kao organizatori organizirali pripremajući, ustrojavajući i nadzirući mirno okupljanje i javni prosvjed građana, a da to javno okupljanje nisu prijavili Policijskoj upravi Zagrebačkoj iako je prijavljivanje ove vrste javnog okupljanja na navedenoj adresi obavezno. No, sud smatra da činjenica da je tužitelj oslobođen optužbe da je kao organizator pripremao, ustrojavao i nadzirao okupljanje bez prijave policijskoj upravi, ne znači da se isti nije tijekom trajanja prosvjeda istaknuo kao vođa, te da je kao takav i percipiran u javnosti.

17. Tužitelj navodi kako je isti predsjednik udruge „Sto postotnih hrvatskih vojnih invalida prve skupine“, te je na samom prosvjedu sudjelovao upravo kao predsjednik te udruge, a ne kao organizator odnosno vođa tog cijelog prosvjeda. Tijekom prosvjeda u medije su istupali i ostali predsjednici udruga, a također je i tadašnji ministar branitelja Fred Matić izjavio da tužitelj ne može zastupati interese svih branitelja odnosno članova ostalih udruga. Svi predsjednici udruga istupali u javnosti i bili na pregovorima s tadašnjim premijerom.

18. Sud u ovom slučaju ovu činjenicu smatra irelevantnom. Naime, a kako je navedeno, utvrđeno je da je tužitelj često istupao u medijima i to na razne načine. Iako tužitelj na tu okolnost nije dostavio nikakve dokaze, sud je istome poklonio vjeru u dijelu u kojem isti navodi da su i ostali predsjednici udruga istupali u javnosti, no isto smatra irelevantnim obzirom je javnost, očito, tužitelja percipirala kao svojevrsnog vođu. Također, tužitelj sam navodi da bi mu bila čast da je bio vođa prosvjednika, no to nije bio, a zbog čega sud ne vidi u čemu je s takvim nazivom odnosno predstavljanjem tužitelja, istome nastala šteta. Također, sud smatra pomalo nerealnim očekivati od medija da točno opišu ulogu tužitelja u predmetnom prosvjedu, odnosno da je isti nastupao kao predsjednik Udruge, pogotovo u situaciji kada je tužitelj u javnosti zaista bio percipiran kao vođa, ili kao jedan od vođa, a u čemu sud niti ne nalazi bitnu razliku.

19. U odnosu na naziv vođa šatoraša sud se slaže kako se taj naziv može percipirati pogrdnim, no također smatra kako su, a što proizlazi iz dostavljenih članaka, dok sud isto smatra i notornom činjenicom, za vrijeme prosvjeda svi prosvjednici žargonski nazivani šatorašima, a samim time tužitelj i vođa šatoraša. Ovakav žargonski naziv sud ne smatra toliko pogrdnim da bi isti opravdavao dosuđenje naknade štete.

20. U odnosu na drugu činjenicu, odnosno primanja tužitelja za koja se u spornom članku navodi da sa suprugom dobiva 24.816,02 kune mjesečno iz državnog proračuna, iz iskaza svjedoka suglasno proizlazi da je autor spornog članka podatke o primanjima tužitelja dobio iz izjave tadašnjeg ministra branitelja Freda Matića u. O tome urednica nije nikada tražila podatke, dok se autor članka ne sjeća da li je isto učinio.

21. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je u spornom periodu po osnovi osobne invalidnine i doplatka za njegu i pomoć druge osobe i ortopedski dodatak mjesečno je dobivao oko 8.700,00 kn, supruga je dobivala naknadu plaće u iznosu od 3.600,00 kn dok je njegova mirovina iznosila između 12.000,00 i 13.000,00 kn, a kojem iskazu je sud poklonio vjeru. Kada se ti iznosi zbroje dođe se okvirno do iznosa koji je iznesen u članku. Tužitelj također ne spori da je taj podatak iznio tadašnji ministar Fred Matić, a što navodi tuženik te iskazuju i saslušani svjedoci i to prije objave te činjenice u spornom članku.

22. Dakle, sud navedenu činjenicu iznesenu u članku smatra istinitom, iako tuženik nije točno naveo da taj iznos pokriva osovnu invalidninu i doplatak za njegu, kao i ortopedski dodatak, no iznesena činjenica nije neistinita, obzirom se svi dodaci i mirovina isplaćuju iz državnog proračuna. Kako tužitelj i sam navodi da je to iznos koji isti prima iz državnog proračuna, sudu također nije jasno kako bi ta činjenica, koja je istinita, mogla utjecati na povredu osobnosti tužitelja, obzirom je ta činjenica već iznesena u medijima te je javnost s istom upoznata, dok također sud smatra kako se ne radi o tajnom podatku.

23. U odnosu na javni interes valja reći kako sud smatra da je u vrijeme objave spornog članka postojao interes javnosti za navedenu temu obzirom je tema članka bila tada aktualna predsjednica Rebulike [adresa] NLĆ, a tema članka su bili njezini gosti na inauguraciji od prije četiri godine. Navedena tema je tada bila aktualna te se provlačila kroz medije, a što je tuženik dokazao dostavljenim ispisima članaka u medijima.

24. Jedino što sud smatra spornim u predmetnom članku je navođenje tužitelja, odnosno iznošenje činjenica o njemu ispod naziva članka "Kolindini VIP gosti prije 4 godine; Ubojice, fašisit i lopovi. Gdje su danas?". Naime, ne postoje nikakvi dokazi, da bi tužitelj bio ubojica, fašist ili lopov, dok i svjedok, odnosno autor teksta navodi kako istog ne smatra ubojicom, fašistom ili lopovom. Valja navest također da tužitelj ne spori da je bio jedan od VIP gostiju pri inauguraciji tadašnje predsjednice, stoga sud i tu činjenicu smatra istinitom.

25. Pravo na slobodu izražavanja, kako je propisano čl. 10 Konvencije o ljudskim pravima, i koje obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja, nije apsolutno pravo. Njemu se suprotstavlja i čl. 8 Konvencije koji pak propisuje da svako ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske. Oba prava zaslužuju jednaku zaštitu, te se treba postići pravična ravnoteža tih prava.

26. Tu se postavlja pitanje, a po uputi Županijskog suda, kojem pravu, odnosno zaštićenoj vrijednosti, u konkretnoj situaciji treba dati prednosti, a koje pitanje se treba riješiti tzv. testom "vaganja" relevantnih činjenica sukladno stavu koji je Europski sud za ljudska prava naveo u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (zahtjev broj 514058/12) od 21. rujna 2017. godine.

27. Dakle, sud prvo treba cijeniti da li je doprinos raspravi u javnom interesu. O tom pitanju sud je već gore iznio svoj stav.

28. Drugo je pitanje u kojoj je mjeri osoba poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava. Sud smatra da je tužitelj javna osoba, a što proizlazi iz dokaza provedenih tijekom postupka, činjenice da je isti bio kandidat za ministra branitelja, dostavljenih ispisa novinarskih članaka, dok je isto i notorna činjenice, to sud smatra da je samim time tužitelj sebe svjesno stavio u poziciju u kojoj treba imati veću toleranciju na iznošenje tuđih mišljenja, odnosno vrijednosnih sudova o samome sebi.

29. Nadalje, sud treba cijeniti prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi. Naime, u postupku nije sporno da je tužitelj sudjelovao na inauguraciji tada izabrane predsjednice. Kao što je navedeno, nije sporno niti da je tužitelj javna osoba, a kao što je navedeno, te da je svojedobno bio često prisutan u medijima, a slijedom čega sud smatra da su mediji i javnost u tom trenutku bili zainteresirani za tužitelja.

30. U odnosu na daljnje pitanje a to je metoda prikupljanja informacija i njihova provjerljivost valja reći kako se u odnosu na ovu situaciju ne radi o informacijama niti provjerljivosti istih. Što se tiče idućeg pitanja, a to je sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije, o samom sadržaju sud je već iznio činjenice i svoje mišljenje.

31. Što se tiče forme, iz dostavljene preslike predmetnog članka vidljivo je da je isti izdan na portalu index.hr. pod upečatljivim nazivom i sa prvom fotografijom na kojoj se nalazi NLĆ, te neke osobe koje su spomenute u članku, no na kojoj se ne nalazi tužitelj. Tužiteljeva fotografija se nalazi ispod podnaslova ; Vođe šatoraša – NL i ČL snimljena, vrlo vjerojatno upravo na spomenutoj inauguraciji. Sud je mišljenje da sam naziv članka upućuje na činjenicu da se u članku spominju "ubojice, fašisti i lopovi", no kod imena i fotografije tužitelja nigdje se ne spominje da bi on bio jedan od tih osoba. Fotografija osoba za koje se navodi da su ubojice, fašisti i lopovi nalazi se upravo ispod samog naziva članka. O tužitelju su iznijete samo činjenice koje su gore obrazložene, te se jasno da zaključiti da isti nije jedan od "ubojica, fašista i lopova" koji se također spominju u članku. Dakle, predmetni naslov članka se ne odnosi na tužitelja obzirom je u tekstu uz ime svake osobe objašnjeno tko je, a što proizlazi iz samog sadržaja teksta, dok se u tekstu spominje tužitelj i postavljena je njegova fotografija.

32. Također sud smatra da predmetni članak, a posebno zbog činjenice da je javnost upoznata sa djelovanjem tužitelja, te da isti nikada nije bio dovedenu kontekst ubojice, fašiste ili lopova nije sam po sebi mogao navesti čitatelja na zaključak da bi tužitelj bio jedan od takvih osoba obzirom sud smatra da je prosječni čitatelj u tom trenutku bio upoznat sa cjelokupnom situacijom.

33. No, činjenica da je tužitelj stavljen, odnosno naveden zajedno s ostalim osobama za koje tuženik u članku navodi da su ubojice, fašisti i lopovi, stavlja tužitelja u negativan kontekst povezivanja sa ljudima koje tuženik ističe kao takve.

34. Iz iskaza autora članka i glavne urednice tuženika sud nije našao da isti ne bi postupali s dobrom vjerom. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi, a sud je istome poklonio vjeru, da istima nije bila namjera da tužitelja prikažu kao ubojicu, fašista ili lopova, niti da misle da je tužitelj jedan od navedenih, a to ne proizlazi niti iz samog teksta. Sud smatra da je ipak nesmotreno tužitelj spomenut ispod takvog naziva članka, te da je istim zaista i povrijeđeno njegovo pravo osobnosti, a zbog čega je tuženik prilikom pisanja predmetnog članka trebao biti pažljiviji i smotreniji.

35. Zadnje sud cijeni ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak.

36. U odnosu na ovo, sud smatra da bi, eventualnom naknadom novčane štete se apsolutno više štetilo slobodi izražavanja mišljenja, te, na neki način kreativnosti i načinu priopćavanja tuženika, te time dalo tuženiku obeshrabljujući učinak u odnosu na buduća kritička izražavanja te obavještavanja javnosti. Naime, sud je mišljenja da bi bilo kakva dodatna novčana sankcija bila nespojiva s ciljem medija (u odnosu na predmetni članak u kojem sud smatra da je postojala dobra vjera, te sud nije našao da bi bilo zlonamjernosti autora članka), a to je, način i stil pružanja informacija javnosti.

37. Dakle, ovdje je sud jedino našao da je tuženik trebao biti pažljiviji i smotreniji prilikom objave spornog teksta. No, bez obzira na privlačnost teksta i naslova, sud je mišljenja da, uzimajući u obzir sve ostalo navedeno, takav članak nije osnova za dosuđenje štete tužitelju, posebno iz već spomenutog razloga da je tuženik objavio ispravka i to na način kako je propisan zakonom, i to u cijelosti kako ga potražuje tužitelj, sanirao štetu tužitelju u ovom dijelu jer je na istome jasno navedeno da se tužitelj ne može dovoditi u vezu s ubojicama, fašistima i lopovima.

38. Ovdje valja reći kako je smisao objave isprike odnosno ispravka upravo umanjenje eventualno počinjene štete objavom neke informacije.

39. Naime, sukladno Zakonu o medijima, postoje tri oblika sanacije štete, objava ispravka, objava isprike i isplata pravične novčane naknade. Dakle zakonom su regulirana dva nenovčana i jedan novčani način pružanja satisfakcije oštećeniku, odnosno oblika reparacije neimovinske štete. Stoga i sama objava ispravka vrsta naknade štete tužitelju, a kojem je, po mišljenju suda, upravo objavom isprike i nadoknađena nastala šteta. Šteta tužitelja se, sukladno njegovom iskazu kojem je sud poklonio vjeru, obzirom isti smatra životnim i logičnim, sastoji od nelagode obzirom je nakon objave teksta dobio mnogo poziva u kojima su ga pitali u koju od navedenih kategorija spada, te obzirom da smatra da se naslov članka odnosi i na njega, te da su ga po objavi članka ljudi su ga počeli drugačije.

40. Također još valja navesti kako je tužitelj javna osoba, a što proizlazi iz dokaza provedenih tijekom postupka, činjenice da je isti bio kandidat za ministra branitelja, dostavljenih ispisa novinarskih članaka, dok je isto i notorna činjenice, to sud smatra da je tužitelj u poziciji u kojoj treba imati veću toleranciju na iznošenje infomacija o sebi u medijima, te sud smatra da iz tog razloga nema posljedica koje bi opravdavale dosuđivanje štete tužitelju. Valja naglasiti kako ovakvim stavom sud ne negira posljedice koje je tužitelj mogao imati objavom spornog članka.

41. Slijedom svega navedeno, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan, te da je ispunjena pretpostavka za oslobađanje odgovornosti tuženika propisana čl. 21 st.4 t 3 ZM-a u odnosu na iznesene činjenice koje su gore obrazložene, odnosno da je objavom ispravka nadoknađena šteta koja je nastala tužitelju.

42. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tuženiku dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr 7/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 18.02.2020. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 14.06.2022. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 17.02.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak sastava odgovora na žalbu od 21.04.2023. prema Tbr 10/4 100 bodova, te trošak pristupa na ročište dana 08.05.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, ukupno 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura, što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.500,00. Na dosuđeni trošak dosuđene su i kamate temeljem čl. 151 st. 3 ZPP-a.

43. Temeljem čl. 154. st. 1 ZPP-a sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 05. lipnja 2025. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje ovome sudu u roku od 15 dana od objave presude.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku