REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Pp -2379/2023-7
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu Tatjani Japundžić Prović, uz sudjelovanje Željke Juričko kao zapisničara, u prekršajnom postupku po prigovoru okrivljenog II na Obavezni prekršajni nalog Postaje prometne policije Pula-Pola, broj:
KLASA: 211-07/22-4/46538; URBROJ: 511-08-29-22-1 od 18.srpnja 2022. zbog prekršaja iz članka 196.stavka 3. kažnjivog na temelju članka 196.stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), postupajući prema odredbi članka 222. Prekršajnog zakona (»Narodne novine«, br. 107/07., 39/13. 157/13., 110/15.,70/17., 118/18. i 114/22. ) 05.lipnja 2025. javno je objavio i na temelju čanka 183. Prekršajnog zakona
p r e s u d i o j e
Okrivljeni: II, od oca pok. I i majke pok. C, rođ.E rođen **.**.1962. godine u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], nastanjen u Puli, Vukovarska 6, VSS- viši inspektor istražitelj Ministarstva financija, Carinska uprava Pula, oženjen, otac troje djece koju ne uzdržava, prosječna primanja oko 2000,00 eura, supruga je nezaposlena,
kriv je
I. - što je 15.lipnja 2022. u 08,25sati u Puli upravljao osobnim automobilom PU 993GL kolnikom Medulinske ceste pritom koristeći mobilni uređaj na način da ga je držao u lijevoj ruci u visini volana,
II. - čime je počinio prekršaj iz članka 196.stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjiv na temelju članka 196.stavka 7. istog Zakona.
Na temelju članka 196.stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (»Narodne novine«, br. 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. , 85/22.,114/22. ) uz primjenu članka 3.stavka 2. i članka 43.Prekršajnog zakona okrivljeniku se
izriče
III. - opomena
IV. Na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 ( trideset ) eura u roku od 15 ( petnaest ) dana od primitka presude, a ako to ne učini u navedenom roku, predmetni će se naplatiti prisilno.
Obrazloženje
1. 18.srpnja 2022. Postaja prometne policije Pula-Pola, aktom gornji broj, shodno odredbi članka 239. u svezi s člankom 234. Prekršajnog zakona izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika kojim je istog proglasila krivim i kaznila zbog počinjenja prekršaja kako je ovaj činjenično i pravno opisan u izreci presude.
2. Na izdani prekršajni nalog okrivljenik je podnio pravodoban prigovor osnovom poricanja prekršaja, pa je predmet proslijeđen na daljnje postupanje ovom sudu koji je napadani prekršajni nalog stavio van snage i nastavio postupak primjenom procesnih pravila za žurni postupak prema Glavi XXVIII. Prekršajnog zakona.
3. Iz prigovora okrivljenika razvidno je da isti u bitnome navodi da je zaustavljanje u prometu, komuniciranje s okrivljenikom i upozoravanje okrivljenika izvršeno po neovlaštenoj osobi, neovlaštenom policijskom službeniku odnosno vježbeniku koji nije posjedovao policijsku značku tako da nije imao nikakvo zakonsko pravo kako to propisuje članak 3. Zakona o policiji ( NN 34/11-66/19 ). Da ne postoji dokaz i vrijeme kada je uočen prekršaj, da ne postoji elementarni dokaz za vođenje prekršajnog postupka jer nije opisan model vozila i registarska oznaka vozila, te nije naveden model mobitela kojim je izvršen prekršaj i serijski broj mobitela, da je vrijeme zabilježeno u obaveznom prekršajnom nalogu „08,25“sati i da nigdje ne piše da li se to odnosi na vrijeme uočavanja prekršaja ili je to vrijeme kada je vozilo zaustavljeno, ne piše tko je uočio prekršaj i namjerno je izbjegnut podatak da je službenu radnju provodila neovlaštena osoba. Da se ruke u visini volana uopće ne vide izvan vozila, te da nedostaje podatak da li je to u donjem ili gornjem sektoru volana, a da je volan promjera najmanje 60cm i više, pa da je taj podatak zapravo neidentificiran jer niti jedan mobitel nema veličinu od 60cm. Ne postoji podatak ni da li je eventualno kada je „držao mobitel u ruci“ istovremeno i držao volan lijevom rukom te nije precizirano što znači u visini volana. Citira članak 196.stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama s navodom da tužitelj nije definirao u obaveznom prekršajnom nalogu način korištenja i izvršio identifikaciju mobilnog uređaja koji je eventualno korišten u počinjenju prekršaja. Da identifikacija vozila, marka i registarski broj postoji u opisu prekršaja, ali da mobitel ne postoji pravno ni stvarno i da mobitel nije identificiran, znači da ne postoji. Tko je poslao vježbenika da u prometu zaustavlja vozila i daje vozačima upute i da utvrđuje prekršaje, te poziva stranku na njezina prava, treba odgovarati. Kako mu je bilo čudno da ga nekoliko puta policijski vježbenik koji je prišao k vozilu kada se zaustavio, razgovarao s okrivljenikom upućuje na njegova prava i obveze plaćanja, te olakšice ako se plati u roku nekoliko dana bez dokaza, da je zatražio njegovu identifikaciju koju je bio dužan učiniti, jer je nosio policijsku odoru, ali bez policijske značke, pa da ga je pitao ime i prezime ili broj policijske značke na što mu je on odgovorio da nema policijsku značku jer je on vježbenik. Tada da ga je zamolio da se udalji od vozila jer nije imao pravo postupati kao neovlaštena osoba te je nazvao policiju i operativno dežurno na broj 192 tražeći da se ovaj poziv i nezakoniti događaj evidentira, upozorio ih je da točno određeni vježbenik vrši nezakonito službenu radnju. Traži od suda da dođe na ročište vježbenik u svojstvu svjedoka jer se radi o nezakonitom postupku i na što se citira članak 4.stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i članak 17.stavka 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima vezano na predstavljanje policijskog službenika odnosno članak 3. Zakona o policiji. Da je vježbenik osoba primljena u policiju bez radnog iskustva na policijskim poslovima koja se osposobljava za samostalno obavljanje policijskih poslova. Traži da se obavezni prekršajni nalog odbaci i iz evidencije briše podatak o počinjenju prekršaja. Da se koriste nedozvoljeno podacima iz policijske evidencije koji su trebali biti brisani.
4. Pozvan na prekršajnu odgovornost kod ovog suda, okrivljenik, osporavajući krivnju, stoji u cijelosti kod navoda prigovora, te kao dokazni prijedlog stavlja ispitivanje policijskog službenika odnosno vježbenika ili vježbenice koji je postupao/postupala u kritično vrijeme. Isto tako, smatra da je tužitelj trebao doći na ročište.
5. U dokaznom postupku čita se prigovor okrivljenika, listovi od 2 do 5, te od 10 do 13 u spisu predmeta, pa okrivljenik navodi da u cijelosti stoji kod navoda prigovora, ističući da postupak smatra nezakonitim. Također se provodi uvid u izvješće o počinjenom prekršaju, list broj 8 u spisu predmeta, pa okrivljenik stoji kod već iznesenog. U dokaznom postupku izveden je i dokaz ispitivanjem policijske službenice CI.
6. Sijedom njezinog iskaza razvidno je da se ista, kako navodi, sjeća konkretnog događaja kada je radila sa vježbenikom, imena se trenutno ne može sjetiti, te se tada nalazila u blizini crkve u blizini Medulinske ceste. U jednom trenutku primijetila je manje vozilo, ne zna koje marke, misli tamne boje, koje se kretalo kolnikom Medulinske ceste, od pravca Pet centra prema Gas oilu, pa da je na udaljenosti od oko 5 metara primijetila da vozač, a kasnije je utvrđeno da se radi o okrivljeniku, tijekom vožnje koristi mobitel na način da drži mobilni uređaj lijevom rukom u visini volana. Da je kao vođa ophodnje, odlučila zaustaviti okrivljenika, te je to i učinila na način da je na službenom vozilu policije u kojem su se nalazili kolega i ona, uključila zvučne i svjetlosne signale, pa je okrivljenik stao na autobusnom ugibalištu preko puta benzinske postaje Gas oil, nakon čega mu je odmah pristupio kolega koji je vježbenik i kojeg je navela, jer su samo njih dvoje bili u ophodnji, a nakon što je uzela neke stvari iz službenog vozila i što je bilo nakon oko 10 sekundi i ona se približila okrivljeniku i kolegi. Postupanje kolege pratila je od samog početka, pa zna da je isti zatražio od okrivljenika prometnu i vozačku dozvolu i upitao ga da li zna zašto su ga zaustavili i što je uobičajena praksa postupanja, ali je okrivljenik tada počeo negodovati, no točne riječi nije čula, s obzirom da se okrivljenik u tom trenutku nalazio u svom vozilu, no kako joj je kolega gestikulacijom pokazao da ona preuzme daljnje postupanje, isto je učinila i rekla okrivljeniku da je zaustavljen jer je nepropisno koristio mobitel, na što je on rekao da ga nema pravo zaustavljati vježbenik i u svezi čega je svjedokinja pojasnila da je njihovo postupanje bilo po pravilima struke, s obzirom da je i ona vidjela nepropisnu radnju okrivljenika, te odlučila da istoga zaustave, a prema naputcima koje su dobili u postaji, bilo im je rečeno da, kako bi omogućili obučavanje vježbenika, prepuste istima postupanje u početku, kao što je to i učinjeno. Okrivljenik je tada negirao da je koristio mobitel i rekao da oni nisu mogli vidjeti da on koristi mobitel jer se nalazio u vozilu, što je netočno i što je odmah obrazložila i okrivljeniku, a ovo stoga što se s pozicije na kojoj su se nalazili i koja je nešto povišena u odnosu na kružni tok kojim se kretao okrivljenik, postoji vrlo dobra preglednost, tako da se u potpunosti može vidjeti vozač. Da je sastavila izvješće o počinjenom prekršaju i predmetno je odmah uručeno okrivljeniku. On je date zgode bio sam u vozilu.
Okrivljenik na izjavu svjedokinje primjećuje da svjedokinja nije postupala prema njemu kako opisuje, jer je prvi pristupio vježbenik koji je bio u policijskoj odori, ali da je okrivljenik odmah primijetio da na odori nema oznake policijskog službenika i to kada se nagnuo prema njegovom vozilu i tražio mobitel okrivljenika, pitajući ga gdje mu je mobitel, a kojom prilikom je okrivljenik upitao istoga ime i prezime, te da mu predoči službenu značku i na što je on rekao da nema službenu značku, pa je okrivljenik tada rekao da on nema pravo postupati prema njemu i nazvao mobitelom, koji se nalazio u jakni, 192. Mobitel se nalazio u jakni koja je bila na suvozačevom sjedalu. Svjedokinja je došla nakon oko 2 minute. Kasnije okrivljenik navodi da je to moglo biti i više. Okrivljenik navodi da je svjedokinja rekla da je došla nakon oko 10 sekundi, ali da je to nemoguće, a ista da je došla nakon što je vježbenik došao po nju i kada mu je okrivljenik rekao da on nema šta razgovarati sa vježbenikom jer on nije ovlaštena službena osoba, a to da je bilo nakon što je okrivljenik već obavio telefonski razgovor sa operativnim dežurstvom, a možebitno i sa Postajom prometne policije, čega se točno ne sjeća, ali da je uobičajena praksa da operativno dežurstvo policije spoji osobu koja zove sa sektorom čiji su pripadnici policijski službenici koji postupaju. Policijska službenica, kada je došla, a što je bilo gotovo na kraju postupanja, pitala je u čemu je problem i na što je okrivljenik rekao da je prema njemu postupala neovlaštena osoba, a za što može odgovarati i načelnik sektora, jer je rasporedio vježbenika na službenu dužnost. Isto tako da nije točno da je on koristio mobitel, pa zbog toga nije htio potpisati ni prekršajni nalog ili izvješće koje mu je dala policijska službenica, a ne zna točno o čemu se radi.
Okrivljenik stavlja upit svjedokinji da li, kada je s udaljenosti od oko 5 metara vidjela da on koristi mobitel, odnosno drži ga u ruci, može precizirati koje je boje bio njegov mobitel, na što svjedokinja odgovara da ne zna koje je boje bio njegov mobitel jer se toga ne sjeća, ali da je u momentu kada je okrivljenik zaustavljen isto znala, no da to i nije bitno jer da nije bitno ni da li okrivljenik razgovara mobitelom ili ga drži, s obzirom da je za izvršenje prekršaja dostatno i da ga samo drži u ruci tijekom vožnje. Svjedokinja pojašnjava da je okrivljenik izašao iz kružnog toka i kretao se Medulinskom cestom prema benzinskoj postaji Gas oil, kada su vidjeli da koristi mobitel na način kako je navela. Navodi da policijski vježbenik i ona ne bi krenuli za okrivljenikom u slučaju da nisu bili sigurni da okrivljenik drži mobitel. Isto pojašnjava i nakon upita okrivljenika da li je sigurna da je on u kritično vrijeme držao u ruci mobitel. Svjedokinja tvrdi da je sigurna. Okrivljenik navodi da svjedokinja s udaljenosti od oko 5 metara i nalazeći se sa desne strane od pravca kretanja vozila okrivljenika, nije mogla vidjeti da on drži mobitel u lijevoj ruci u visini upravljača.
7. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja / obrana okrivljenika, iskaz svjedokinje, uvid u optužni akt i dokumentaciju kako je navedena / analizom činjenica zasebno, kao i u njihovoj povezanosti, ocjena je suda da se optužba tužitelja pokazuje dokazanom. Isto iz razloga što obranu okrivljenika i koja se bazira na dvije osnovne postavke, a to su da je prema njemu postupala neovlaštena osoba i da on nije koristio mobitel tijekom upravljanja vozilom u konfrontaciji sa iskazom svjedokinje koja iskazuje okolnosno, ograđujući se od onog čega se ne sjeća, nalazi manje vjerodostojnosti, a čemu pridonosi i to da okrivljenik, ako je smatrao da su povrijeđena njegova prava, nije podnio odgovarajuću pritužbu prema članku 5. Zakona o policiji / Narodne novine br. 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, 155/2023. / na čije se odredbe poziva. Nadalje, s obzirom da je s vježbenikom koji se mora osposobljavati, bila policijska službenica koja je pratila njegov rad, a smisleno je pretpostaviti da bi ona posebno u slučaju da je nastao neki problem u potpunosti postupala i slijedom čega je razložno prihvatiti njezin iskaz u kojem ona to i opisuje, što izjavu okrivljenika čini tim više neuvjerljivom / u prigovoru okrivljenik navodi da je zatražio identifikaciju vježbenika kada je isti razgovarao s okrivljenikom, dok u usmenoj obrani izjavljuje da je okrivljenik vidio da vježbenik nema službenu značku kada se nagnuo prema njegovom vozilu i tražio mobitel /. Isto i stoga što je životno neprihvatljivo da bi vježbenik, kako navodi okrivljenik, tražio mobitel od okrivljenika, kao i da bi vozač odmah provjeravao da li policijski službenik koji ima službenu odoru policije ima značku, da li je ovlašten i sl., što navodi na negativan stav okrivljenika od početka uredovanja pripadnika policije i u kojem je pravcu sastavljen i pravni lijek okrivljenika / s namjerom izbjegavanja navođenja podataka i sl., nezakonito korištenje izbrisanih podataka, pozivanje na odgovornost, traženje od suda da on pozove svjedoka i sl. / s dovođenjem optužbe u sumnju time što nisu navedeni podaci koji nisu bitni za opstojnost prekršaja shodno zakonskom opisu prekršaja. kao što su model i serijski broj mobitela, njegova boja, tip vozila, kada je točno uočen prekršaj, u visini kojeg dijela volana je držao mobitel i dr. /.
8. Osnovom izloženog ovaj je sud prihvatio okrivljenje tužitelja, smatrajući da svako daljnje provođenje dokaznih radnji nije opravdano svrhom, već suprotno razlozima ekonomičnosti postupanja. Kao osnova počinjenja prekršaja navodi se pravna norma iz članka 196.stavka 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i koji je stupio na snagu nakon izvršenja prekršaja jer se u konkurenciji propisa pokazuje blažim po okrivljenika / in tempore criminis bila propisana novčana kazna od 1.000,00kuna / i zbog čega je shodno odredbi članka 3.stavka 2. Prekršajnog zakona valjalo primijeniti kasniji Zakon ( NN 114/22 ) :
„ (3) Vozač vozila za vrijeme vožnje ne smije upotrebljavati mobitel niti druge uređaje na način koji bi umanjio mogućnost reagiranja i sigurnog upravljanja vozilom.“
„ (7) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura kaznit će se za prekršaj vozač koji postupi suprotno odredbama stavka 3. ovoga članka.“
9. Sumirajući naprijed navedeno, ovaj je sud okrivljenika oglasio krivim za terećeni prekršaje, te je rukovodeći se prilikom odluke o kazni općim odrednicama iz članka 36.Prekršajnog zakona, imajući u vidu da okrivljenik nije kažnjavan i odmak vremena od počinjenja prekršaja našao da kažnjavanje okrivljenika nije nužno poradi postizanja svrhe, već je uvažavajući i načelo razmjernosti, dostatan prijekor u vidu mjere upozorenja.
10. Izreka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, u svezi Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ( NN 18/2013 ), a odnosi se na troškove postupka nastale provođenjem procesnih radnji obzirom na njihovu strukturu i složenost, pritom sagledavajući imovinske prilike okrivljenika.
U Puli - Pola, 05.lipnja 2025.
Zapisničar
Sudac
Željka Juričko
Tatjana Japundžić Prović
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Dostaviti: -okrivljeniku, tužitelju, spis
