Poslovni broj: Us I-2289/2024-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženog Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći roditelju odgojitelju, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II- 551-06/23-014/771, URBROJ: 251-02-01/001-23-2, od 23. ožujka 2023.

II. Odbija se Prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2207, URBROJ: 251-09-22-1/007-22-02, od 30. studenoga 2022.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/2207, URBROJ: 251-09-22-1/007-22-02, od 30. studenoga 2022. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), zamjenjuje se ranije rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/370, URBROJ: 251-21-21-1/003-18-2, od 2. svibnja 2018., na način da se ranije određena novčana pomoć, Prvostupanjskim rješenjem usklađuje s Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

2. Osporenim rješenjem odbačen je prigovor tužiteljice, izjavljen protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako je rok za podnošenje prigovora, sukladno članku 10. stavku 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja, osam dana, iz kojeg razloga je prigovor od 14. prosinca 2022., a kojeg je tužiteljica podnijela protiv Prvostupanjskog rješenja kojeg je zaprimila 5. prosinca 2022., evidentno nepravodoban.

3. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost naprijed naznačenih rješenja. Navodi kako se sadržajno Prvostupanjskim rješenjem ukidaju ranijim aktom utvrđena joj prava, a sve suprotno izričitom određenju iz članka 131. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je takva odluka po svom sadržaju rješenje te da bi iz tog razloga žalbeni rok protiv Prvostupanjskog rješenja morao biti petnaest dana, a sve sukladno članku 109. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe i kako je u navedenom članku Zakona o općem upravnom postupku navedeno da je moguće propisati isključivo dulji, a nikako kraći rok, ali da tuženik, ponašajući se kao država u državi, takvo određenje u cijelosti ignorira. Bez obzira na ovu okolnost ukazuje i kako je tuženik po službenoj dužnosti morao poništiti prvostupanjsko rješenje i iz razloga što ga je potpisala neovlaštena osoba umjesto pročelnice ureda koja se kao potpisnik izričito navodi. Predlaže da sud poništi osporeno i Prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu i tijekom spora, u bitnome ukazuje kako nije sporno da je prigovor podnesen izvan Odlukom određenih rokova. Ukazuje i kako je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., zakonitim ocjenjena predmetna Odluka, a koja je temelj osporenog rješenja, slijedom čega zaključuje i kako je osporeno rješenje posljedično zakonito.

Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

5. Sud je 28. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice i u prisutnosti opunomoćenice tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u Prvostupanjsko rješenje te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan, iz razloga ove presude.

8. Člankom 10. stavkom 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – u daljnjem tekstu Odluka), propisano je da se prigovori na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke, podnose gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dana dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela.

9. Člankom 109. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da se žalba izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok.

10. U ovom predmetu nije sporno da je tužiteljica svoj Prigovor podnijela nakon isteka roka iz članka 10. stavka 1. Odluke, ali prije isteka roka iz članka 109. Zakona. Osporenim rješenjem i temeljem Odluke, odbačen je njen Prigovor kao nepravovremen te je tužiteljica stava da joj je takvim postupanjem ograničeno pravo utemeljeno na Zakonu, konkretno pravo na pristup sudu.

11. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud polazi od pravila da podzakonskim propisom nije dopušteno ograničavati prava stranaka koja su utemeljena zakonom. Iz ovog razloga i imajući na umu kako pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i njemu odgovarajući članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jamči postupovnu (a ne materijalnu) pravičnost, posljedično zaključuje da tužiteljici ne može temeljem podzakonskog propisa biti umanjeno pravo na učinkovit pravni lijek propisan zakonom pa posljedično tome i biti ograničeno samo pravo na pristup sudu. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

12. Člankom 117. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako sud utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni.

13. Nakon što je sukladno navedenom Sud u prvom dijelu uvažio tužbeni zahtjev i poništio osporeno rješenje, u obvezi je, u sporu pune jurisdikcije, sam riješiti stvar. U tom smislu potrebno je ocijeniti osnovanost prigovora tužiteljice, izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku KLASA: UP/I-551-06/22-013/1270, URBROJ: 251- 09-22-1/003-23-06 od 10. travnja 2023.

14. U svom prigovoru od 13. prosinca 2022. tužiteljica traži izuzeće gradonačelnika Grada Zagreba, kao čelnika tijela, da odlučuje povodom njenog Prigovora, jer smatra da postoje ozbiljni razlozi za sumnju u njegovu nepristranost, a koji je kroz javne medije u više navrata navodio kako Odluka nije zakonita te da predstavlja izniman teret za gradski proračun. Mišljenja je kako je u njenom slučaju povrijeđenim i članak 5. Zakona o općem upravnom postupku, kojim se ustanovljava načelo zakonitosti, jer je upravno tijelo odlučivalo po službenoj dužnosti, bez ikakvog pravnog osnova. Iznosi da je o njenom pravu riješeno pravomoćnim upravnim aktom koji se može mijenjati, ukidati ili poništavati, pod uvjetima koji su propisani zakonom, a koji u konkretnom predmetu nisu ispunjeni pa se u tom smislu poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Ukazuje na povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku i to članka 23. tog zakona, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno od strane osobe koja nije bila službena osoba koje je u opisu poslova vođenje upravnog postupka i/ili donošenje upravnog akta. Mišljenja je da su pobijanim rješenjima narušena njena prava pa tako i pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske te da su narušena načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme, odnosno izvjesnosti te određenosti norme, a posljedično i načelo zaštite stečenih prava, jer je prvostupanjsko rješenje u suprotnosti sa apsolutnim zabranama ne bis in idem i res judicata koje su posljedica pravomoćnosti akta. U podnescima dostavljenim tijekom spora pobija da bi osporeno rješenje potpisao gradonačelnik Grada Zagreba te detaljno obrazlaže razloge iz kojih smatra da se iz potpisa na istome ne može utvrditi identitet osobe koje pripada predmetni rukopis. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova upravnog spora.

15. Sud polazno ukazuje kako odlučna činjenična utvrđenja ovog predmeta, u odnosu na materijalno pravnu zakonitost osporenog rješenja, nisu sporne. Naime, nije sporno da je rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1415, URBROJ: 251-10-01-16-2, od 28. studenoga 2016., odlučeno da se tužiteljici priznaje pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja u rokovima i iznosima propisanim Odlukom o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 16/16. i 19/16. – u daljnjem tekstu Odluka). Isto tako nije sporno ni da je Odlukom o izmjenama i dopunama odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 25/22. – u daljnjem tekstu Odluka o izmjenama i dopunama), propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama te nove odluke.

16. Stoga se odlučnim materijalno pravnim pitanjem ovog spora uspostavlja

– da li osobi kojoj je pojedinačnom odlukom utemeljenom na ranijem općem propisu utvrđena novčana pomoć, ustanovljeno nepromjenjivo pravo da ona tu pomoć prima u rokovima i iznosima kako su oni bili ranije propisani ili je suprotno tome davatelju pomoći dopušteno da izmjenom svog ranijeg općeg propisa, donese pojedinačne odluke kojima će uskladi rokove i iznose pomoći te time istu sadržajno umanjiti.

17. Ovo odlučno materijalno pravno pitanje razmatrano je pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske kao i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

18. Visoki upravni sud Republike Hrvatske se, u presudi poslovni broj: Usoz- 143/22-91, od 27. veljače 2023., pozvao na svoj raniji pravni stav iz pravomoćne presude poslovni broj: Usoz-8/22-68, od 5. srpnja 2022., u kojoj je jasno naveo da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u njegovom klasičnom smislu, već financijska pomoć, koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti. Iz ovog razloga zaključeno je da se takva pomoć ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja. Posljedično nepostojanju legitimnog očekivanja, ne postoji ni zabranjena retroaktivnost. Konačno Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojo odluci naveo i kako nije našao da bi skraćivanje novčane pomoći bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti.

19. Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci, broj U-III-1744/2023, od 14. studenog 2023., ukazuje da su status roditelja odgojitelja i novčana pomoć za roditelja odgojitelja, ustanovljeni Odlukom, rezultat političke volje predstavničkog tijela Grada Zagreba da određenoj kategoriji osoba pruži financijsku pomoć, pri čemu prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava. Polazeći od članka 130. Ustava i naprijed navedenog obrazloženja Visokog upravnog suda u odnosu na ovlast za donošenje Odluke o izmjenama i dopunama, za Ustavni sud je također nedvojbena ovlast predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Gradske skupštine, da u skladu sa svojom (izmijenjenom) pronatalitetnom politikom donese Izmjenu i dopunu odluke kojom se, između ostaloga, skraćuje trajanje mjere roditelj odgojitelj, a posljedično i trajanje prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja s petnaest na sedam godina života djeteta. U vezi s tim Ustavni sud je ponovio da u demokratskom društvu, pod uvjetom da normativna intervencija kojom se preoblikuje neki društveni odnos ima legitimni cilj, adresati pravnih normi koje se mijenjanju ili ukidaju, nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost određenog pravnog uređenja, pri čemu je zaključeno da je miješanje u imovinska prava roditelja odgojitelja poduzeto na temelju članka 41. točke 2. Statuta Grada Zagreba, koji je jasan, precizan i predvidljiv te da je, dakle, miješanje provedeno "pod uvjetima predviđenim zakonom".

20. Slijedeći navedeno Ustavni sud Republike Hrvatske u tom smislu zaključio je da Odluka ima legitiman cilj te da se, vezano za vrijeme prilagodbe korisnika ne može složiti s tvrdnjom podnositelja da je navedeno razdoblje prilagodbe prekratko. Konačno Ustavni sud Republike Hrvatske prihvaća i ocjenu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske da je navedenim kompenzacijskim mjerama Grad Zagreb uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke olakšavajući im povratak na tržište rada. Argumentom autoriteta navedene stavove prihvaća i ovaj Sud.

21. Člankom 3. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 5. stavak 2. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja mijenja i glasi: "Novčana pomoć se isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65% prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I.-VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. te Odluke, u iznosu od 50% neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj".

22. Člankom 4. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da se članak 7. mijenja i glasi:

"Novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisniku ili djece;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

- posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć."

23. Imajući u vidu sadržaj navedenih članaka, Prvostupanjskim rješenjem nisu povrijeđene materijalno pravne norme koje reguliraju ovaj pravni odnos, budući da su izmijenjeni iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti, a koji su navedeni tim pojedinačnim rješenjem, u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama.

24. U odnosu na procesnopravne prigovore Sud navodi kako slijedi.

25. U odnosu na ovlast Gradonačelnika Grada Zagreba da potpiše osporeno rješenje, odnosno u odnosu na prigovor kojim se ukazuje kako je podnesen zahtjev za njegovim izuzećem, Sud navodi kako propust da se donese odluka o izuzeću potpisnika osporenog rješenja nije takve naravi da samu odluku o meritumu čini nezakonitom, posebno imajući na umu okolnost da ovaj Sud ima ovlast utemeljenu na članku 117. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, da u cijelosti poništi rješenje gradonačelnika i sam riješi stvar i to između ostalog, na način da odbije prigovor tužiteljice, a što je upravo sadržaj izreke ove presude.

26. Nadalje i uvidom u sistematizaciju radnih mjesta u uredu i to u članak 74., koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22. i 31/22.), utvrđeno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitne politike, a koji je potpisnik prvostupanjskog rješenja, da rješava u složenijim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

27. U odnosu na prigovor tužiteljice kojim se navodi da je Prvostupanjsko rješenje doneseno nakon proteka rokova iz članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama, odnosno nakon proteka rokova iz članka 113. Zakona o općem upravnom postupku, Sud navodi kako slijedi.

28. Člankom 6. Odluke o izmjenama i dopunama propisano je da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka novčane pomoći sukladno ovoj odluci, nadležno gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s odredbama ove odluke, do 31. prosinca 2022.

29. Budući da je osporeno rješenje doneseno nakon zakonom propisanog roka tužiteljica smatra kako je tuženik bio prekludiran u svojoj procesnoj ovlasti za donošenjem tog rješenja. Cijeneći navedeno Sud teleološkim tumačenjem naprijed citirane norme navodi kako ne nalazi razlog zbog kojeg bi istu smatrao prekluzivnim rokom. Naime, evidentna intencija propisanog roka je zahtjev administrativnim tijelima za što bržim usklađenjem stvarnog stanja s novim općim propisom. Izvan ovog instruktivnog zahtjeva Sud nalazi da bi potpuno pogrešno bilo smatrati da donositelj općeg akta, koji želi promijeniti dotadašnju pronatalitetnu politiku i u skladu s time kreirati potpuno drukčiji pravni odnos koji bi bez iznimke ravnopravno obuhvatio sve korisnike novčane pomoći, u toj namjeri ustanovio kratki dvomjesečni rok po proteku kojeg bi svojim tijelima onemogućio da naprave ono zbog čega je propis i donio.

30. Člankom 131. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), propisano je da se nezakonito rješenje može poništiti u roku od dvije godine, a ukinuti u roku od jedne godine od dana dostave rješenja stranci, u kojim slučajevima rješenje mora biti u tom roku otpremljeno iz tijela koje je rješenje donijelo.

31. Sukladno navedenoj normi tužiteljica smatra da su, budući da je pravo na novčanu pomoć ostvarila ranijim pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/370, URBROJ: 251-21- 21-1/003-18-2, od 2. svibnja 2018., protekli rokovi iz članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku. Razmatrajući prigovor, Sud navodi i kako je iz doslovnog tumačenja citiranog propisa evidentno da se isti odnosi isključivo na nezakonito rješenje, dakle za situaciju u kojoj se ne mijenja pravni propis, već u kojoj je pravni temelj jednak, ali je utvrđena nezakonitost rješenja kojim je stranka stekla pravo i iz kojeg razloga bi se to rješenje, iako utemeljeno na istoj pravnoj osnovi trebalo poništiti ili ukinuti.

32. Budući da nije sporno kako je rješenje Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: UP/I-551-06/18-013/370, URBROJ: 251-21-21-1/003-18-2, od 2. svibnja 2018., zakonito rješenje te da je razlog njegove izmjene novi opći akt, a ne utvrđena nezakonitost, citirana odredba se na konkretan slučaj ne može primijeniti.

33. Na ovom mjestu Sud napominje i kako je razlog svakog donošenja nekog pravnog propisa drukčije određenje društvenih odnosa, odnosno njihovo prilagođavanje volji zakonodavca. U tom smislu ustanovljena je i Odluka o izmjenama i dopunama te je upravo razlog njenog donošenja da se temeljem nje drugačije ureda odnosi između roditelja odgojitelja i Grada Zagreba. Stoga je i razumljivo da svaki novi propis (pa i Odluka o izmjenama i dopunama), može inicirati donošenje novih pojedinačnih rješenja koja će izmijeniti ranije pravne odnose.

34. Isto tako Sud smatra da je tuženik bio ovlašten riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21.), jer se je pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te jer nije bilo potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa. Naime, sud je imao u vidu da su se iz podataka upravnog spisa mogle utvrditi sve relevantne činjenice, a da su rješenja mijenjana samo na način da su mijenjani iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u budućnosti u skladu s Odlukom o izmjenama i dopunama, a koja je ocijenjena zakonitom.

35. Iz istog razloga Sud navodi i kako su na održanom ročištu odbijeni daljnji dokazni prijedlozi tužiteljice, jer su, za donošenje meritorne odluke, sve relevantne činjenice dostatno utvrđene. Budući da niti ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drukčijeg rješavanja, Sud nalazi da u ovoj upravnoj stvari nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

36. Stoga je trebalo, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti osporeno rješenje, odnosno i postupajući u sporu pune jurisdikcije, temeljem članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, u preostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

37. S obzirom na zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njenim troškovnikom od 28. svibnja 2025. (list 127 spisa)., Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 2. Zakona propisano da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu, Sud navodi kako je tužbeni zahtjev usvojen u jednom dijelu, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

Zagreb, 5. lipnja 2025.

Sudac:

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Martin Sherri – e. komunikacijom

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik – e. komunikacijom

3. U spis