1

                            Poslovni broj 54 Gž-1676/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 54 Gž-1676/2022-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Đaković Vranković kao predsjednice vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Gabriele Topić Kordej kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. K., OIB: …, iz S.1, kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S.2, protiv tuženika E. O. d.d., OIB: …, sa sjedištem u Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1688/2019-29. od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 22. kolovoza 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1688/2019-29. od  26. travnja 2022., te se predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II Ostavlja se da se o troškovima postupka povodom pravnog lijeka tuženika odluči u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

I.               Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da isplati tužitelju Z. K. iznos od 21.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. travnja 2019. do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.805,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2022. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.

 

III.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.875,00 kn, kao neosnovan.

 

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz toč. II. izreke prvostupanjske presude, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti.

 

3. Iz žalbe tužitelja proizlazi da je podnio i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o trošku na ime sastava podneska od 27.5.2021., koji je odbijen pravomoćnim dopunskim rješenjem prvostupanjskog suda br. Pn-1688/2019-34. od 2.5.2022.

 

4. Tuženik je podnio žalbu protiv toč. I. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 ZPP, te predlaže u pobijanom dijelu presudu preinačiti, podredno ukinuti, uz naknadu troška žalbe.

 

5. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojem pobija navode žalbe i prelaže istu odbiti.

 

6. Žalbe su osnovane.

 

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj potražuje isplatu naknade štete od tuženika, temeljem ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja, a sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

 

8. Neosnovano tuženik u žalbi smatra da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 12 ZPP, do koje je došlo uslijed prekoračenja tužbenog zahtjeva.

 

9. Tužitelj je u tužbi tražio isplatu iznosa od 17.500,00 kn, a nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja, podneskom od 27.5.2021. preinačio je tužbeni zahtjev tako da je isti povisio za 3.500,00 kn te sada potražuje isplatu 21.000,00 kn, kojoj preinaci se tuženik protivio.

 

10. Čl. 190 st. 1 i 2 ZPP propisuje:

 

              (1) Tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu.

(2) Nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

 

11. Odredba čl. 299 ZPP propisuje:

 

              (1) Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

(2) Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

(3) Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

 

12. Kako je tužitelj visinu invaliditeta mogao saznati tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, preinaka tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i provedenog vještačenja pravilno je dopuštena jer tužitelj, pa prvostupanjski sud nije prekoračio tužbeni zahtjev kada je odlučio o tako preinačenom tužbenom zahtjevu.

 

13. Što se tiče navoda tuženika kojim upire na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova održanom 15.6.2018., prema kojem se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka jer su provedenim vještačenjem utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva ne može tražiti ni kao iznimka prema čl. 299 st. 2 ZPP, valja reći da je to pravno shvaćanje zauzeto prije donošenja Zakona o izmjenama i dopunama, Narodne Novine br. 70/2019, kojim je čl. 190 ZPP dopunjen donošenjem st. 2 koji glasi: »Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.«. Stoga navedeno pravno shvaćanje iz 2018. više nije primjenjivo.

 

14. Međutim, prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje tuženik, obrazlažući da je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. K. H., između ostalog i stoga što je isti dan temeljem pregleda tužitelja. Takav navod u suprotnosti je s nalazom i mišljenjem vještaka te usmenim očitovanjem vještaka iz kojih nigdje ne proizlazi da je vještak obavio klinički pregled tužitelja u cilju utvrđivanja visine trajnog postotka invaliditeta.

 

15. U pravu je tuženik kada smatra da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 220 ZPP.

 

16. Tužitelj potražuje naknadu štete zbog nastupa osiguranog slučaja na ime trajnog invaliditeta.

 

17. Prvostupanjski sud pravilnost provedenog vještačenja veže, između ostalog, i uz klinički pregled tužitelja, potreban za utvrđivanje osnovanosti i visine invaliditeta, koji je u konkretnom slučaju izostao. Nadalje, u odnosu na mogućnost gradacije djelomičnog oštećenja živca (pareza), kakva postoji kod tužitelja, vještak se usmeno očitovao da oštećenje živca može biti ili potpuno (paraliza) ili djelomično (pareza) i da je to jedina distinkcija. Nasuprot tome, EMNG nalaz od 2.4.2019. navodi „…srednje tešku neuralnu leziju u mišićima desne potkoljenice i desnog stopala…“ (list 27 spisa). Dakle, nalaz i mišljenje vještaka liječnika u protivnosti je sa liječničkom dokumentacijom, radi čega postoji sumnja u nalaz i mišljenje vještaka u pogledu mogućnosti postojanja djelomične pareze živca, a kako se takva sumnja nije otklonila ni nakon usmenog očitovanja vještaka, prvostupanjski sud pogrešno nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenjem novog liječničkog vještačenja.

 

18. Osim toga, i Uvjeti i Tablice za utvrđivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja, koji su sastavni dio ugovora o osiguranju osoba od posljedica nezgode, govore da se za parezu živca određuje maksimalno 2/3 postotka određenog za paralizu, iz čega proizlazi da pareza može biti i manja odnosno stupnjevana.

 

19. Stoga je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te se za sada ne može ispitati odluka prvostupanjskog suda o visini pobijanog dijela iznosa naknade štete.

 

20. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1 i čl. 370 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

21. S tim u vezi valjalo je ukinuti i odluku o trošku. Kod toga, napominje se da je pogrešno mišljenje prvostupanjskog suda da trošak odštetnog zahtjeva ne predstavlja u smislu odredbe čl. 155 ZPP potreban trošak, jer prema odredbi čl. 151 st. 1 ZPP parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Kako odštetni zahtjev predstavlja trošak učinjen u povodu postupka, isti valja dosuditi u slučaju uspjeha tužitelja u parnici.

 

22. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka tuženika odlučeno je na temelju odredbe čl. 166 st. 3 ZPP (toč. II izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

 

23. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud postupit će po uputi ovog drugostupanjskog suda tj. odlučit će o provođenju novog vještačenja po prijedlogu tuženika, nakon čega će utvrditi i obrazložiti postotak invaliditeta koji je nastupio kod tužitelja, sukladno provedenom vještačenju i spomenutim Uvjetima i Tablicama, te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

 

U Zagrebu, 22. kolovoza 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:

Renata Đaković Vranković, v.r.