REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-300/2025-6

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Maje Pećar Kopajtić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja 1. VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ČI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenik Moreno Pajković, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23- 02/885, URBROJ: 443-02-05-12-25-27 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije KLASA: UP/I-362-02/23-02/885, URBROJ: 443-02-05-12-25-27 od 10. siječnja 2025. utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/23-02/885, URBROJ: 443-02-03-12-02-23-6 od 17. studenog 2023. odnosno troškovi uklanjanja građevina: metalne nadstrešnice tlocrtnih dimenzija 3,60 x 5,10 m, visine 2,80 m s jednostrešnim krovom, drvene barake tlocrtnih dimenzija 1,80 x 1,00 m + 1,50 x 1,50 m, visine 1,80 m, dva PVC spremnika za vodu na kameno - betonskom postolju tlocrtnih dimenzija 2,50 x 1,40 m, visine 0,60 m, kameno - betonskog otvorenog ognjišta tlocrtnih dimenzija 1,80 x 0,70 m, visine 1,60 m, rezervoara za vodu tlocrtnih dimenzija 2,50 x 0,80 m, visine 1,70 m i drvenog spremišta tlocrtnih dimenzija 1,10 x 1,30, m visine 2,50 m, sve izgrađeno bez izvršne odnosno pravomoćne građevinske dozvole, izvan građevinskog područja naselja Pinezići na k. č. br. [katastarska čestica] k.o. Vrh u iznosu od 9.280,46 eura, uz daljnje upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli tužbu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi u binome navode da je osporeno rješenje neosnovano uslijed nerealno odmjerenih troškova i specifikacije obračunatih troškova koji ne odražavaju tržišnu vrijednost poduzetih radova, a dio kojih troškova je paušalno odmjeren, dok je iznos radova koji je obračunat prema priloženoj specifikaciji, obračunat prema kubikaži, koja u slučaju tzv. jednostavne građevine visine vijenca do 4 m s demontažom uopće objektivno i životno ne postoji. Tvrde da se radi o jednoj nadstrešnici prekarne naravi koja se doslovno mogla srušiti obaranjem udarcem noge od strane dvije prosječno snažne osobe, te da se izvedba nalazila na 6 tankih metalnih stupova s dva središnja potporna stupa, kao komadima istrošenog starog drveta koji drži krovnu konstrukciju. Navode da pored pokrova sačinjenog od šperploče čitav objekt predstavlja prazan prostor koji kao takav nije mogao iznositi 51,41 m[3] materijala jer da isti nije bio sačinjen od tolike količine materijala. Nadalje tvrde da tuženik nije vodio računa o stvarnom materijalu i dimenzijama koje se imaju rušiti odnosno uklanjati. S tim u svezi ističu da je za uklanjanje navedenog objekta odnosno nadstrešnice prekarne naravi primijenjen iznos od 100,00 eura, dok je za preostale dijelove izvedenog stanja primijenjen iznos od 10,00 eura te smatraju da je trebalo primijeniti iznos od 10,00 eura. Smatraju da je cijena namjerno obračunata prema kategoriji građevine ne bi li konačni trošak na kraju proizašao više umjesto da se obračun vrši prema stvarno izvedenom stanju na terenu odnosno vodeći računa o prisutnom materijalu i dimenzijama prema kojima je kubikaža morala biti odmjerena i shodno tome adekvatno izračunata. S tim u svezi još navode da su dojma da je postupanje tuženika usmjereno u pravcu da uklanjanje putem treće osobe bude kao vid kazne zbog nepostupanja po rješenju tuženika umjesto da predstavlja opciju odnosno puku alternativnu posljedicu. Ističu da ne bježe od troškova uklanjanja, već smatraju da su isti nerealno visoko odmjereni s obzirom na opseg složenosti izvedenog stanja i nužnih radova. Slijedom svega navedenog, predlažu da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovoga spora te vještačenjem tržišne cijene uklanjanja izvedenog stanja tužitelja pa da po provedenom dokaznom postupku oglasi ništavim odnosno poništi odnosno ukine tuženikovo rješenje u dijelu koji se odnosi na iznos utvrđenog troška izvršenja rješenja, uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova ovog spora tužiteljima.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iz osporenog rješenja te predložio da Sud tužbeni zahtjev odbije. Dodatno je naveo da je postupanje prilikom uklanjanja definirano rješenjem o uklanjanju, zatim ugovorom koji tuženik sklapa s odabranim izvođačem radova nakon provedenog postupka javne nabave roba i usluga te temeljem izdane narudžbenice. S tim u svezi tuženik je istaknuo da opisi pojedinih stavki odgovaraju opisima iz Okvirnog sporazuma koji tuženik ima sklopljen s nekoliko izvođača vezano za uklanjanje bespravne gradnje. Nadalje je naveo da su svi troškovi količinski i egzaktno utvrđeni mjerenjem na licu mjesta i na odlagalištu, a jedinične cijene provedenim postupkom javne nabave i prema važećem cjeniku Ponikve eko otok Krk d.o.o. Naposljetku je tuženik napomenuo kako svrha uklanjanja bespravno izgrađenih građevina nije ostvariti dobrobit za proračun Republike Hrvatske, iz kojeg su se predmetni radovi financirali. S tim u svezi je naveo da su investitori nastale troškove mogli izbjeći da nisu bespravno gradili građevine bez akta o građenju izvan građevinskog područja naselja Pinezići, te su investitori znali ili trebali znati da građenje bez akta o građenju i izvan građevinskog područja može kao posljedicu imati uklanjanje takvih građevina od strane tuženika.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 28. svibnja 2025., na koje su pristupili tužitelji zastupani po opunomoćeniku, a tuženik, koji je uredno pozvan, nije pristupio pa je ročište održano u njegovom odsustvu.

4.1. Na istom ročištu za raspravu tužitelji su izjavili da ostaju u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku ovoga spora.

5. Među strankama je u ovom sporu sporno jesu li pravilno utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.

6. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Pritom je Sud odbio u sporu provesti dokaze predložene po tužiteljima ocijenivši da je izvođenje tih dokaza suvišno kraj činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka, a sve u skladu s odredbom članka 49. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, dalje: Zakon o upravnim sporovima).

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U prvom redu valja navesti da prema odredbi članka 139. stavku 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: Zakona o općem upravnom postupku) žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

9. Stoga navodi tužitelja koji se odnose na opis građevine iz predmeta ovoga spora (nadstrešnica prekarne naravi) odnosno koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava, a pobliže navedeni u odlomku 2. obrazloženja ove presude, nisu odlučni za rješenje ovoga spora iz razloga što su te prigovore tužitelji mogli isticati jedino u postupku u kojem je doneseno rješenje koje se izvršava, ali ne i u ovom sporu u kojem se ocjenjuje zakonitost rješenja kojim su određeni troškovi uklanjanja putem treće osobe i koji postupak se nastavlja na postupak uklanjanja. Isto tako, pravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-2786/2023-10 od 12. rujna 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja o uklanjanju, u kojem sporu su raspravljena sva sporna pitanja u pogledu utvrđenja tuženika da su objekti iz predmeta ovoga spora građevine prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji).

10. Nadalje, prema odredbi članka 122. stavku 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: Zakon o Državnom inspektoratu) troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

10.1. Sukladno odredbi članka 122. stavku 2. Zakona o Državnom inspektoratu troškovi izvršenja rješenja namiruju se iz državnog proračuna do naplate od izvršenika.

10.2. Prema odredbi članka 122. stavku 5. Zakona o Državnom inspektoratu iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju se rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

11. Stoga, kako tužitelji nisu postupili po rješenju o uklanjanu od 17. studenog 2023., odnosno nisu uklonili građevine iz predmeta ovoga spora, već su iste uklonjene od strane ugovornog izvođača tuženika odnosno uklanjanje je provedeno putem treće osobe na temelju odredbe članka 115. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, što tužitelji ni ne spore, to je tuženik pravilnom primjenom citirane odredbe članka 122. stavka 1. i 5. Zakona o Državnom inspektoratu osporenim rješenjem tužiteljima utvrdio troškove uklanjanja i njihovu obvezu plaćanja.

12. Nadalje, Sud je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da je viši građevinski inspektor dana 25. i 26. rujna 2024. proveo inspekcijski nadzor uklanjanja građevina iz predmeta ovoga spora, o čemu je sastavljen zapisnik o obavljenom inspekcijskom pregledu od 26. rujna 2024., kojemu su priložene fotografije na kojima je prikazano stanje prije uklanjanja građevina i stanje nakon uklanjanja građevina.

12.1. Isto tako je Sud uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrdio da se u istome nalazi dokaznica 1 sa skicom građevina i utvrđenim dimenzijama predmetnih građevina, uz koju su priloženi predračuni u kojima su iskazane pojedine stavke u svezi uklanjanja istih, prijevoznice TGT Adriatik d.o.o., račun Ponikve eko otok Krk d.o.o. broj 982-6-5424 od 30. rujna 2024. vezano uz troškove deponiranja građevinskog otpada na odlagalištu, otpremnica te specifikacija troškova po pojedinim stavkama pobliže navedenima u istoj. Uvidom u račun ispostavljen po ugovornom izvođaču radova broj 327/1/1 od 26. studenog 2024. utvrđeno je da troškovi uklanjanja objekata na otoku Krku (KLASA: UP/I-362-02/23-02/885, k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) odnosno građevina iz predmeta ovoga spora iznose 9.280,46 eura.

13. S tim u svezi valja navesti da su prema shvaćanju ovoga Suda troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju utvrđeni u pravilnom iznosu. Naime, utvrđeni iznos troškova proizlazi iz računa ugovornog izvođača radova broj 327/1/1 od 26. studenoga 2024., a stavke računa odgovaraju podacima navedenima u dokaznici 1 i predračunima priloženima istoj, koji su u skladu sa zapisnikom o izvršenju rješenja od 26. rujna 2024.

13.1. Isto tako, prema shvaćanju ovoga Suda viši građevinski inspektor ima potrebno stručno znanje temeljem kojeg je ovlašten utvrditi dimenzije građevina koje su predmet uklanjanja te s tim u svezi izračunati i količinu materijala po m[3] i za koje utvrđenje se u spisu predmeta upravnog postupka nalaze dokazi. S druge strane, tužitelji, na kojima je teret dokaza u ovom sporu, u tom smislu nisu predložili izvođenje dokaza niti su dostavili dokaz iz kojeg bi proizlazila osnovanost navoda o pogrešnoj utvrđenoj količini materijala po m[3] .

13.2. Nadalje, tužitelji tvrde da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjen iznos od 100,00 eura jer da je prema izvedenom stanju objekta (nadstrešnica prekarne naravi) trebalo primijeniti iznos od 10,00 eura.

13.3. Međutim, takvi navodi tužitelja se ne mogu prihvatiti osnovanima iz razloga što je pravomoćnom presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-2786/2023-10 od 12. rujna 2024. utvrđeno da je nadstrešnica iz predmeta ovoga spora, opisa kao u izreci osporenog rješenja u svezi utvrđenih dimenzija (visina 2,80 m), građevina prema odredbi članka 3. stavku 1. Zakona o gradnji. Stoga je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno predmetna građevina svrstana u kategoriju jednostavne građevine visine vijenca do 4 m pa je pravilno primijenjen iznos od 100,00 eura, a ne 10,00 eura, kako to tvrde tužitelji.

14. Stoga je u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno primijenjena citirana odredba članka 122. Zakona o Državnom inspektoratu te su s tim u svezi pravilno utvrđeni troškovi izvršenja te su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

15. Nadalje, vezano uz navode iznesene u tužbi u svezi dojma tužitelja da je postupanje tuženika usmjereno u pravcu da uklanjanje putem treće osobe bude kao vid kazne zbog nepostupanja po rješenju tuženika umjesto da predstavlja opciju odnosno puku alternativnu posljedicu valja reći sljedeće. U situaciji, kao u predmetnoj, kada tužitelji nisu ispunili svoju zakonsku obvezu ishođenja odobrenja za gradnju građevina iz predmeta ovoga spora, takvom nezakonitom gradnjom tužitelji su dobrovoljno pristali snositi rizik koji nosi takvo postupanje. Stoga su tužitelji morali biti svjesni u što se upuštaju te da se takvim postupanjem, odnosno građenjem građevine bez odobrenja za gradnju izvan građevinskog područja, izlažu riziku da im nadležni inspektor naloži uklanjanje takve građevine te s tim u svezi i troškove uklanjanja putem treće osobe.

16. U odnosu na prijedlog tužitelja da se osporeno rješenje oglasi ništavim valja reći da su odredbom članka 128. Zakona o općem upravnom postupku taksativno propisani razlozi ništavosti rješenja, koji u konkretnom slučaju nisu ispunjeni.

17. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Tužitelji su postavili zahtjev za naknadu troškova ovoga spora i to za sastav tužbe i pristup na ročište za raspravu u iznosu od 2.000,00 eura.

19. Odredbom članka 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

20. Budući da tužitelji nisu uspjeli u ovom sporu, to tužiteljima sukladno odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sudac

Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Morenu Pajkoviću, Ante Starčevića 5, Rijeka

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Blaža Polića 2, Rijeka