Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-627/2018-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužitelja 1. ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. HV pok. Z iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tužene PV pok. H, ud. P, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi ispravka upisa i utvrđenja prava vlasništva, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 9. svibnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja ad. 1. i 2., tužene osobno i zamjenice punomoćnika tužene, dana 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2. koji glasi: „1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici svaki za 1/5 dijela nekretnine kat. oznake čest. br. 4790 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton slijedom čega je nepravilan i time pogrešan upis prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužene izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton po zk odijelu Općinskog suda u Zadru osnovom rješenja br. Z-862/2005/1444 potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru stalne službe u Pagu br. Z-6637/10 od 8.6.2017.

2. Nalaže se osnovom ove presude a po njenoj pravomoćnosti izvršiti ispravak - brisanje nepravilne uknjižbe prava vlasništva na čest. br. 4790 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton za 2/5 dijela s imena tužene i uz istovremeni upis prava vlasništva svakog za 1/5 dijela na imena tužitelja.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ad.

1. i 2. koji glasi:

„Utvrđuje se da je zajedničko vlasništvo nekretnine kat. oznake čest. br. 4790 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Zaton nasljednika sada pok. LV pok. Ive pa se nalaže izvršiti ispravak - brisanje nepravilne uknjižbe prava vlasništva izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]-Zaton po ZK odjelu Općinskog suda u Zadru osnovom rješenja br. Z-862/2005/1444 potvrđenog rješenjem Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Pagu br. 5 MR: Z-6637/10 od 8.6.2017. te upis zajedničkog vlasništva na imena nasljednika LV pok. Ive.“

III. Nalaže se tužiteljima 1. ZV iz [adresa], 400 2 ND Avenue 2D, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. HV iz [adresa], 1036 Red [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj PV pok. H, ud. P, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.276,54 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025., kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad. 1. i 2. u tužbi navode kako je nekretnina kat. oznake čest. br. 4790 upisana u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina]- [adresa] u zk. ul. [broj ZK uloška] kao vlasništvo tužene. Tužena da je polučila uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] i to temeljem rješenja zk. odjela ovog Suda br.: Z-862/2005/1444 potvrđenog rješenjem ovog suda, Stalne službe u Pagu br.: Z-6637/10 od 8.6.2017. kojim je odbijen prigovor tužitelja. Naime, tužitelji tvrde da im pripada pravo vlasništva svakog za 1/5 dijela stečeno ipso iure nasljeđivanjem Patrk Z pok. Ive i Patrk OV r. ĆV, svojih roditelja.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima, predlaže iste odbiti kao neosnovane, te obvezati tužitelje na naknadu troška. Naime, da je suprotno navodima tužitelja, ona vlasnica predmetne nekretnine i to za cijelo, koje je pravo stekla nasljeđivanjem svojeg pok. supruga UV, koji je pak vlasništvo na ovoj nekretnini stekao darovanjem i građenjem i to kao pošteni graditelj. Tako, krajem 80-ih godina prošlog stoljeća i još za života pok. OV rođ. ĆV, pok. UV da je na njezin nagovor i na nagovor tužitelja koji se tome nisu protivili na bilo koji način, na mjestu ruševine koju je porušio u cijelosti, sagradio danas postojeći objekt na ovoj nekretnini. Pok. OV i sami tužitelji, o čemu dovoljno govori činjenica da isti nisu reagirali punih 30 godina, da su se usuglasili da prednik tužene na ovoj nekretnini izgradi objekt i to za sebe i svoju obitelj, što je ovaj u konačnici i učinio. Stoga, osporavanja i polaganja bilo kakvih prava na ovoj nekretnini nakon svih ovih godina za tuženu zapravo da predstavlja šok.

3. Ovaj Sud izveo je dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] (l.s. 5), povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] (l.s. 6), Rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Pagu pod poslovnim brojem Z- 6637/10 od 8.6.2017. (l.s. 7), izvod iz katastarskog plana (l.s. 17), smrtovnicu Matičnog ureda Nin Klasa: 223-04/03-03/65, Urbroj: 2198-06-01-03-1 od1.7.2003. (l.s. 18-19), Rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O-561/58 od 27.3.1959. (l.s. 20-21), pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-268/01 od 26.4.2001. (l.s. 21-23), zapisnike sastavljene povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] poslovni broj Z- 862/2005/4700 i Z-862/2005/1365 (l.s. 24-30), DOF skicu mjerenja (l.s. 31), identifikaciju čestica DGU, PUK Zadar, Klasa: 936-02/18-04/325, Urbroj: 541-22- 02/7-18-2 od 3.9.2018. (l.s. 47), zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] poslovni broj Z-862/2005/4790 (l.s. 79-81), izvod iz popisnog lista br. 3161 k. o. [katastarska općina] (l.s. 82-83), prijavni list sastavljen 26.6.2000. Klasa: 932-7/0-2/72, Urbroj: 2197-6-1/19-0-1 (l.s. 108-113), te je izvršio uvid u spis ovog Suda pod poslovnim brojem Z-6637/10 (kasnije Z-22023/17), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZV, ĆV, KV i DV, te dokaz saslušanjem tužitelja ad. 1., tužitelja ad. 2. i tužene kao stranaka ovog postupka.

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim kako glavni tužbeni zahtjev, tako ni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ad.

1. i 2.

5. Naime, predmet ovog spora zahtjev je tužitelja ad. 1. i 2. da se utvrdi da su oni vlasnici svaki za 1/5 dijela nekretnine oznake čest. br. 4790 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa], slijedom čega da je nepravilan i time pogrešan upis prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužene izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa], pa da se naloži izvršiti ispravak - brisanje nepravilne uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj čestici za 2/5 dijela s imena tužene i uz istovremeni upis prava vlasništva na imena tužitelja svakog za 1/5 dijela. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, tužitelji zahtijevaju da se utvrdi da je zajedničko vlasništvo nekretnine oznake čest. br. 4790 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] nasljednika sada pok. LV pok. Ive, pa da se naloži izvršiti ispravak - brisanje nepravilne uknjižbe prava vlasništva izvršen u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa], te upis zajedničkog vlasništva na imena nasljednika LV pok. Ive.

6. Kao pravni temelj stjecanja predmetne nekretnine tužitelji ad. 1. i 2. navode da je ista ostavinska imovina iza smrti pok. ĐV, njihova oca i svekra tužene, oca njezinog pok. supruga UV, te kao takva zajedničko vlasništvo nasljednika ĐV. Tužena svoje protivljenje tužbenim zahtjevima temelji na tezi da je ona predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza smrti svog pok. supruga, UV, građenjem i dosjelošću, dok je njezin suprug istu stekao usmenim darovanjem od svog oca ĐV.

7. Tako, uvidom u izvadak iz BZP-a zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- [adresa] od 4. travnja 2018. i povijesni prikaz navedenog zk. uloška od 2. travnja 2018., utvrđeno je kako je na kat. čest. [katastarska čestica], zv. [adresa], dvorište površine 2 m2 i gospodarska zgrada površine 112 m2, kao vlasnica za cijelo upisana tužena.

7.1. Nadalje, iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] poslovni broj Z-862/2005/4790 od 19. travnja 2006., proizlazi kako kat. čest. [katastarska čestica] nove izmjere, odgovara dijelu stare čest. zgr. [katastarska čestica], upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], uknjiženog prava vlasništva u korist VV, L, MV, O, Ć, U, K, D i TV, kako je na ročište pred komisiju za obnovu zemljišne knjige za predmetnu katastarsku općinu pristupila ovdje tužena, kao jedini prijavljeni (predmnjevani) vlasnik, kako i proizlazi iz Izvoda iz popisnog lista br. 3161 k. o. [katastarska općina], koja je navela kako je nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] stekla nasljeđivanjem svog supruga UV pok. Z, o čemu je predala Rješenje o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-268/01 od 26. travnja 2001., te je potom uvidom u isto utvrđeno kako je ona proglašena jedinom nasljednicom kao njegova supruga, te kako predmetna nekretnina nije utvrđena kao dio ostavinske mase iza istog. Također, izvršen je uvid i u Rješenje o nasljeđivanju iza smrti Patrk Ive pok. Đ, te je utvrđeno kako je predmetna nekretnina ušla u ostavinsku imovinu kao knjižno vlasništvo istog, na kojoj su nasljednicima proglašeni JV, NV i BV, pa je potom ovdje tužena navela kako se teta njezinog supruga BV, odrekla u korist svoje braće, a JV i NV da su se naknadno podijelili, te da je predmetna nekretnina za cijelo pripala njenom svekru, NV. Navedeno je potvrdio povjerenik sudske komisije za obnovu zemljišne knjige, CV.

7.2. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Zadru poslovni broj O- 561/58 od 27. ožujka 1959. utvrđeno je kako je isto doneseno iza smrti pok. SV, kako je kao dio ostavinske mase iza istog utvrđena između ostalih i predmetna nekretnina stare izmjere, na kojoj su nasljednicima proglašeni sinovi ostavitelja NV za 9/20 dijela i Patrk V za 9/20 dijela, te kćer BV za 2/20 dijela.

7.3. Iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-268/01 od 26.4.2001. proizlazi kako je isto doneseno iza smrti pok. UV, kako predmetna nekretnina nije utvrđena kao dio ostavinske mase iza istog, kao i da je ovdje tužena na temelju zakona i ustupa, proglašena njegovom nasljednicom za cijelo.

8. Osim uvida u dokumentaciju priloženu spisu, u ovoj pravnoj stvari izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ZV, ĆV, KV i DV. Tako, svjedok ZV, zvan M, rođen 1938., u srodstvu s tužiteljima i prednikom tužene jer je djed ovog svjedoka bio brat djedu tužitelja, te je dodatno s tuženom u srodstvu jer je njegov djed bio u srodstvu sa prednicima tužene, iskazao je da se zajednički otac tužitelja ad. 1. i 2. i pok. supruga tužene UV, zvao ĐV. JV, koji je umro negdje 1980., ili čak 1970.-ih godina, a iza njega je ostala živjeti njegova supruga koja se zove OV, a zvali su je T, te koja je preminula prije nekoliko godina, mislim 2012. ili 2013. Kada je ĐV pok. JV umro on da nije čuo da je nešto ostavio na pismeno da daje svojoj supruzi OV te da misli da nije nikome ništa izgleda ostavio. Naime, da su ĐV i njegova žena OV imali petero djece i to tri sina (ZV, HV i pok. P) i dvije kćerke (OV i TV rođ. OV). Da želi ispričati jedan događaj, vezano za ovo ostavljanje imovine. Naime, on i ĆV rođ. OV da su prolazili ulicom gdje je kuća pok. LV i pok. OV i tada da je njezina kćer TV koja je tamo bila pitala majku pred njima je li ona što ostavila od djece kada je u pitanju imovina, a OV da je dogovorila kako ona nikom ništa neće ostavljati dok je živa i neka se djeca dijele kad nje ne bude. Što se tiče stare kuće oko koje se spore stranke u ovom postupku, iskazao je da se radi o uređenoj staroj kuće u kojoj PV drži turiste, a dodatno drži turiste i u kući koju je izgradio tužitelj ad. 2. HV, jer je uzurpirala njegovu kuću i u njegovu kuću također drži turiste, a PV živi u trećoj kući koju je napravila uz te stare kuće i uz kuću ŠV u 5,6 metara razmaka, dakle PV da drži tri kuće, a sada ima i četvrtu ovamo na ulazu u [adresa] gdje je okuka i tamo drži turiste, ima tamo pet, šest apartmana. Kada ga se pita kako je došlo do diobe imanja pok. Z ako nije bilo ostavljanja u smislu oporuke, darivanja i slično, iskazuje da izgleda da je tužena to sve sama podijelila, a zašto se i kako ostali nisu štitili preko suda inače, to ne zna. Tužitelja ad. 1. da ima svoju posebnu kuću u [adresa], misli da mu je pok. otac ĐV dao da napravi kuću, a tužitelj ad. 2. gdje bude to da ne zna, već da njegovu kuću drži u posjedu tužena PV. ĆV rođ. PV i TV, kao kćeri, da nisu dobile ništa, već da je većinu imanja dobio pok. UV tj. njegova žena PV. HV da nije dobio ništa, a ono gdje je počeo graditi kuću da je "dijelila tuženica". Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da nije čuo da su se ikada nasljednici pok. ĐV pok. JV dijelili; da ne zna je li se PV kad bi nešto radila vezano za imovinu pok. Z obraćala svojim djeverima ili zavama kao što se odnosi i na njezinog pok. muža P, da ne zna je li se i on obraćao braći i sestrama; da je PV u jednoj cimentari pok. Z otvorila dućan i drži dućan; da je taj dućan građevina povezana sa starom kućom. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da je stara kuća izgrađena u vrijeme pradjedova stranaka, a ova cimentara gdje je dućan da je izgrađena davno i postojala je još kad je on bio dijete, a dućan je negdje od Domovinskog rata.

8.1. Svjedokinja ĆV, zv. J, kći pok. Z, sestra tužitelja i nevjesta tužene, iskazala je da misli da imovina iza smrti njezinih roditelja nikada nije dijeljena, te da ona osobno ništa nije dobila kada je u pitanju imovina od roditelja, a ništa nije niti tražila. Ne zna da je išta od imovine roditelja dobila njezina sestra TV rođ. PV, a zna da ništa nije dobio ni njezin brat HV, dok je njezin brat ZV dobio od roditelja za njihova života zemljište gdje je napravio kuću u [adresa], te je to sve što je brat ZV dobio od roditelja. Pok. brat UV i njegova supruga PV da su ostali "na starom stanju", međutim, oni da nisu živjeli u staroj kući u kojoj su živjeli njihovi roditelji. U staroj kući da su se svih njih petero rodili, njih dvije sestre i tri brata, a da se napravila druga kuća, koju je napravio pok. otac ĐV i brat UV, gdje je poslije i živio UV sa svojom obitelji, a otac i majka da su ostali živjeti u staroj kući. Otac da je umro 1978. godine, a majka OV zvana T da je umrla 2005. Za života roditelja, da se ne sjeća da li je bilo govora o diobi, tj. što će kome od imanja pripasti. Da nemaju baš neko veliko imanje, tj. da ga otac ĐV nije imao. Uglavnom, ono što je ostalo iza roditelja, to da nije podijeljeno. Da nevjesta PV živi u onoj kuću koju su pok. UV i otac radili zajedno, te tu kuću da nije radio samo otac ĐV i brat UV nego i brat HV. Što se tiče nje, da ona ne traži ništa, ali da bi voljela da njezina braća imaju i da se lijepo dogovore kako treba, jer su njoj sva tri brata jednaka i ova dvojica koja su živa i UV koji je umro i svi je poštuju i ona bih željela da se oni podijele onako kako se dogovore. Ne zna o tome želi li se PV podijeliti sa njezinom braćom. PV da drži dućan pored te kuće gdje živi, te misli da i iznajmljuje staru kuću, no ne zna koji dio iznajmljuje. Ona da sada živi u [adresa], a inače da je živjela u [adresa], gdje je otišla 1972. godine, a vratila se 2016. i sada tu živi. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedokinja je iskazala: da su nju njezin pok. brat UV i njegova žena PV pitali prethodno otvaranju dućana mogu li otvoriti dućan; to gdje je dućan, da je tamo stara kuća; ona da se otvaranju tog dućana nije protivila; da se nije interesirala što će dalje s tim dućanom biti, nego neka naprave, tj. da njena braća imaju; što se tiče tih dogovora između njih, da je sve to bilo preko telefona. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedokinja je iskazala: da što se tiče dogovora brata P i nevjeste PV sa ostalom braćom vezano uz dućan, da je to sve bilo "preko telefona", te da će najbolje braća znati jesu li ih kontaktirali i kakav je dogovor bio.

8.2. Iz iskaza svjedoka KV, rođenog 1962., nesrodnog, proizlazi da poznaje stranke ovog postupka veći dio svog života, odnosno cijelu obitelj PV, te da im je do Domovinskog rata bio prvi susjed, tako da zna i za ovu nekretninu o kojoj mu se govori da je predmet spora. Naime, tu da je do nekih sredine 1980. -ih živjela baba T, ne zna joj točno ime, tako su ju zvali, to joj je bio nadimak iz Privlake još, pa je onda otišla živjeti kod najmlađeg sina UV, muža ovdje PV. Naime, u to vrijeme, iako je to ranije bila starina u kojoj su se sva djeca rodila, taj objekt skroz da je propao, te da je bilo opasno da T tamo živi, a ostala je sama, pa je otišla živjeti kod P. Nakon toga, negdje 1989., UV da je bagerima sve srušio, te je nanovo izgrađen objekt koji od tada čini dućan-trgovinu i skladište, koji radi sve do danas. Dio radova, a koji su vezani za elektroinstalacije, da je obavljao upravo on na toj nekretnini, te sa sigurnošću može reći da je investitor toga bio jedino UV. Znam da su i ZV i HV znali za ovo, on da zaista nije ulazio u to da li su oni sastavljali kakve ugovore i kako su se dijelili i što su dogovarali, jer su to obiteljske stvari, no zna da su svi oni godinama sjedili normalno kod P vrlo često, te se družili i nije čuo za ikakve sporove između braće. Naime, kada je čuo da su na sudu, zaista da se iznenadio jer je od svega toga na ovoj nekretnini prošlo jako puno vremena, te da može reći da je zaista u toj obitelji bila idilična situacija, svi su bili dobri. Npr. da zna da je brat ZV na jednoj očevoj zemlji u [adresa], također gradio nešto, pa zna da mu nitko to nije osporavao, te je zaključio da su diobu izvršili. Zna da su nasljednici iza P njegova supruga i dvoje djece, a tko je dobio isključivo ovu nekretninu, zaista da nije ulazio u te obiteljske stvari. Na poseban upit punomoćnika tužene, svjedok je iskazao: da je prilikom gradnje od strane P, napravljeno to da je bagerom porušena stara kuća, pa su sagrađeni temelji, izgrađena septička jama, stavljeni novi priključci, te je izgrađen prizemni objekt i skladište; da misli da u vrijeme dok je ta gradnja trajala, a što je bilo 1989.-1990., ZV i HV, koji su tad živjeli u [adresa] nisu bili u RH, no poslije Rata da su normalno dolazili; da su ona druženja koja je spomenuo bila i prije i nakon gradnje, da su zaista oni svi bili u dobrim odnosima. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, svjedok je iskazao: da je on do 1992. živio neposredno do predmetne kuće, kada se odselio u drugu kuću, 500 metara dalje, međutim, u onu staru je dolazio do prije 4 godine svakodnevno jer su tamo ostali živjeti i otac i majka, dakle sve do 2020., kada mu je majka preminula; da se nije čitava stara kuća srušila, već da je 1/4 površine stare kuće ostala, te se rekonstruirala, mijenjao se krov, fugiralo se, odnosno ostali su stari zidovi, a koji od tada čine dio skladišta; da je ta stara kuća imala dnevni boravak, kuhinju, dvije sobe, te jednu malu prostoriju, te je imala dva ulaza; da je to po uređenju sve to isti prostor, da je vidljivo da je jedan dio stari, a jedan dio novi.

8.3. Svjedokinja AV, rođena 1948., nesrodna, iskazala je da poznaje PV, dok druge dvije stranke koje joj se navode ne poznaje, ali je preko PV čula da su to braća njenog pok. supruga P. Tako da može reći da je ona s PV radila u Zadranki, te su se upoznale prije nekih 40 godina, kada je ona bila poslovođa, a PV trgovkinja u trgovini Zadranke u Zadru. Tako, da je prijateljski u dva navrata bila kod PV i njenog supruga u [adresa], te da može reći da je njezin suprug imao građevinsku firmu, pa jedino da zna da je obavljao neke poslove s bagerom za pok. P, nije ulazila u to što on njemu radi, ali zna da su im oni posudili neke novce, koje su kasnije vratili, a koji su im trebali za te radove, te kada je bila kod PV kući, da je vidjela da je riječ o dućanu. Te radove da je njezin muž obavio negdje 1988., zaista ne zna točno. Ne može iskazati niti koliko je to veliko, niti čiji je to bio teren, niti kako je stečen, jer zaista nema saznanja o tome. Kada je se pita, iskazuje da joj je PV rekla, da je njen muž u dobrim odnosima sa svojom braćom, no ona da ih nije upoznala, niti ikad vidjela. Drugih saznanja o predmetu spora ona da nema.

9. Tužitelj ad. 1. u svom stranačkom iskazu navodi kako je njihova majka umrla 2005., a otac da je umro ranije, 1978. Njih petero djece da se nikad nisu podijelili iza smrti roditelja, te je on za života dobio jedno zemljište od oca i to je zemljište na kojem je izgradio kuću u [adresa]. Da je u SAD otišao 1968. i nije se još vratio u [adresa] jer još radi. Brat HV od imanja da nije dobio ništa, te da je on bio počeo zidati jednu kuću u blizini stare kuće i došlo je do problema kad je došla ova izmjera katastra i knjiženje vlasništva, te da se na tu kuću upisala PV udova P i zauzela tu kuću brata HV. Što se tiče stare kuće, da su PV i njezina obitelj zvali sestru ĆV, njega da nisu zvali jer nije bio u dobrim odnosi s pok. bratom P. Inače ta stara kuća, da je na kat, a ove prostorije da su povezane uz nju, da postoje stepenice za kat, ispod cimentara u kojoj je PV otvorila dućan, a bile su još dvije prostorije, te je on u jednoj od tih prostorija živio kad se oženio 1964. Što se tiče stare kuće, on i brat HV da su podigli tužbu da svakog od njih petero pripada 1/5 stare kuće. Nadalje, brat HV da ga je zvao da UV otvara dućan i da li se oni slažu, te da je UV poslao pismo da se potpišemo da su suglasni da otvori dućan, a oni da se nisu svi potpisali. Dogovor da je bio da kad dođe vrijeme da se podijele da taj dućan i kuća idu u diobu, ali da se PV uknjižila i na tu staru kuću. Da želi reći da je postojao dogovor da ide u diobu između njih, a unatoč tome da se PV upisala da je to samo njezino u postupku izmjere za k. o. [katastarska općina] i knjiženja nakon izmjere. On da ju je pitao kako je mogla stare kuće prepisati na sebe, a ne samo staru nego i novu, a rekla je da je to dobila od naše pok. majke. Iza smrti oca ŽV da nije bilo ostavinske rasprave, a nakon majke da je bila ostavinska rasprava, ali nisu bile uknjižene stara i nova kuća na majku, nego su bile na Marici jer se PV već bila upisala, a PV da je opravdavala taj svoj upis da je to morala upisati na sebe da bi dućan mogao raditi.

9.1. Tužitelj ad. 2. iskazao je da što se tiče ovih starih kuća, da se on prihvaća onoga što njemu pripada, a to da je 1/5 jer je njih petero iza roditelja. Sada da je u tim starim kućama nevjesta PV ud. P, i ona da ih koristi kao dućan i iznajmljuje stambeni dio za turiste. Kako se PV uspjela upisati kao vlasnica za cijelo tih starih kuća, to da on ne zna. On da je bio počeo graditi kuću preko puta tih starih kuća, sa pok. ocem Z i pok. bratom UV, a što je započeto 1968. Tamo da je bila štala, i kad se vratio dalje da su gradili. Pok. otac da je digao kredit za tu kuću i pok. otac da je govorio da bi najviše volio iznajmiti tu kuću za dućan, a onda da se nije znalo za koga se gradi ta kuća. Međutim, pošto je on ulagao smatra da njega treba pripasti polovica te kuće, osim toga on da je pomagao ocu i majci i bratu P. Što se tiče starih kuća o kojima je riječ u ovom sporu, on da traži 1/5 dijela i na čitavom preostalom imanju. Što se tiče pok. P i nevjeste PV i njihove djece oni da imaju svoju kuću i da od njih ništa ne traže od te njihove kuće koja se nalazi u predjelu [adresa] u [adresa], jer je pok. brat UV to zemljište kupio od Općine i tamo je napravio apartmane. Kuća gdje PV živi, koju je prije spominjao tj. gdje je prije bila štala i za koju on smatra da njemu pripada jedna polovica. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tužitelj ad. 2. je iskazao: što se tiče otvaranja dućana, da ga je PV zvala i da je dogovor bio sa njom da kad se budu dijelili, da dućan i stare kuće idu u diobu, a do tada da ona može držati dućan; kad mu je majka umrla 2005. tada da je PV njemu rekla da joj ne može raditi dućan ako se svi oni ne slože da ona tamo posluje i ona ih nije ništa ni pitala i dan danas da iznajmljuje taj dućan drugome i ubire zakupninu još od 2005.; nakon smrti majke 2005., PV da ih nije zvala vezano za stare kuće; što se tiče krova da je PV rekla da je EU traži da mora popraviti kuću da bi mogla iznajmiti, pa da ju je pitao da što EU ima sa njihovom kućom i onda da je PV napravila taj krov na staroj kući prije nego je njih zvala i to negdje 2006. nakon smrti majke.

9.2. Iz stranačkog iskaza tužene proizlazi kako ista ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u ovom postupku, te tvrdi da je predmetna nekretnina njeno isključivo vlasništvo koje je stekla iza smrti svog supruga pok. UV, koji je preminuo 2001. Naime, ovo da je bila starina, stari tinel sa sobom, većinom prizemno, a nekih 20 m2 bilo je kata, te je sveukupno ova nekretnina imala 112 m2, a koju starinu je njezin suprug dobio od svog oca FV i majke ĆV. Naime, svekar da je preminuo 1978., te je još za života usmeno podijelio djecu, pa je tako njezin suprug dobio ovu nekretninu od 112 m2 u sredini mjesta, praktički među štalama i još jednu parcelu od nekih 340 m2, dok je npr. tužitelj ZV dobio zemlju prvi red uz more od nekih 700 m2, gdje je izgradio kuću. Tako, može reći da je njezina svekrva od smrti svekra, dakle od 1979., pa sve do smrti 2005., živjela sa njom, ona da je vodila brigu o njoj. Nadalje, ona i suprug da su, a obzirom da je ovo sve bilo u gotovo ruševnom stanju, odlučili sve to urediti, te su 1987. cijelu tu predmetnu nekretninu u potpunosti srušili, napravili crnu jamu ispod objekta te digli objekt i uredili ga. I ZV i HV da su znali za ovo građenje, normalno su dolazili njezinom suprugu i njoj, svi su zajedno sjedili za stolom, nitko se nije oko toga bunio, niti išta osporavao sve ove godine. Dugi niz godina u ovom objektu ona da je imala dućan, koji trenutno i dalje radi, ali ga je dala u najam. Želi još istaknuti kako nikada nije bilo nikakvih problema, kako su svi oni jeli i pili zajedno, ona je kao bonus vodila brigu o svekrvi, koja je umrla 4 godine nakon njenog supruga, a problemi da su nastali nakon njene smrti. Kada je se pita, iskazuje da su imali još jedan spor oko druge kuće koju su suprug i ona napravili u cijelosti. Na poseban upit punomoćnika tužitelja, tužena je iskazala: da ostaje kod toga da su ona i suprug u cijelosti izgradili ovu nekretninu koju je on stekao nasljeđivanjem svog oca; da su nasljednici iza pok. FV njezin suprug UV, njegova dva brata ZV i HV, te dvije sestre ĆV i TV, te da je dio imovine pok. Z razdijeljen još za njegova života, i to na način da je njezin suprug dobio ovu predmetnu nekretninu na kojoj je gradio, a ZV onu zemlju o kojoj je ranije iskazivala pa da je i on na njoj gradio, zbog čega se u postupku obnove zk na te dvije parcele na kojima je građeno, upisao ZV na svoju, te ona kao nasljednica svog supruga na tu njegovu koju su također stekli i građenjem, dok je na svim ostalim parcelama iza pok. Z u obnovi zemljišne knjige izvršen upis za 1/5 dijela svih nasljednika; da je proveden ostavinski postupak iza smrti njezinog pok. supruga; da u ostavinsku imovinu predmetna parcela nije uvrštena jer tada još zk nisu bile sređene; da ona drži da je postojao prešutni dogovor obzirom da su ZV i HV godinama dolazili i nitko se ništa nije bunio, niti prigovarao oko tog što oni tamo imaju dućan, koji je bio u čitavom prizemnom dijelu, dok u dijelu starine na katu je bilo skladište dućana, dakle koristio se čitav objekt; da je u trenutku smrti njezinog svekra, svekrva živjela u ovoj predmetnoj nekretnini, odnosno tada starini i to možda još nekih godinu dana otprilike, jer oni još uvijek u novoj kući nisu bili uredili dio prostorija, te nakon toga počela je živjeti s nama, dakle od negdje 1979. do 2005.; da je pok. ĐV nije živio u toj novoj kući jer je umro 1978.; da je počela poslovati u dućanu 1989., možda 1990.

10. Naime, a obzirom na sporne okolnosti u konkretnom slučaju, ističe se da je odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. Nov. broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10.1. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom, te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno, kako propisuje st. 3. protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, ukoliko mu je posjed barem pošten. Također, ističe se kako prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5. te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

10.2. Također se ističe, da je odredbom čl. 114. ZV propisano, da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljište čestice sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

10.3. Zaključno, odredbom čl. 219. st. 1. ZPP, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom čl. 221.a ZPP određeno da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Tako, po provedenom dokaznom postupku ovaj Sud drži kako tužitelji nisu dokazali njihovo pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine. Naime, nesporno je među strankama da ostavinski postupak iza smrti njihovog prednika, oca pok. ĐV nije proveden, kao i da bi predmetna nekretnina činila dio njegove imovine u času njegove smrti. Međutim, iako tužitelji tvrde da djelomične diobe među sunasljednicima iza pok. ĐV nije bilo, te da im pripada pravo na predmetnoj nekretnini svakome za 1/5 dijela, upravo suprotno i sam tužitelj ad. 1. u svom stranačkom iskazu navodi, kada iskazuje da je on za života dobio jedno zemljište od oca na kojem je izgradio kuću u [adresa], zbog čega, između ostalog, ovaj Sud poklanja vjeru tvrdnji tužene da je djelomične diobe bilo, te da je pok. ĐV za života njenom suprugu, pok. UV darovao predmetnu nekretninu, jer je djeci dopuštao da izvrše gradnje ukoliko su isto željeli, a zbog čega tužena i pok. UV ulaze u posjed predmetne nekretnine, vrše gradnju iste u većinskom dijelu iznova, a ostatak adaptiraju, te počinju s radom trgovine u predmetnoj nekretnini netom prije Domovinskom rata, 1989. ili početkom 1990. Navedenu djelomičnu diobu imovine pok. ĐV potvrđuje i saslušana svjedokinja ĆV, zv. J, sestra tužitelja i nevjesta tužene, jer navodi da je njezin brat ZV dobio od roditelja za njihova života zemljište gdje je napravio kuću u [adresa], te da zna da su, iako je dugi niz godina živjela u [adresa], od 1972. do 2016., tužena i njezin brat UV držali dućan tamo gdje je stara kuća, a ona da se otvaranju tog dućana nije protivila, već je bila u redu s tim da to naprave. Nadalje, svjedok KV, čiji iskaz se ukazuje kao uvjerljiv i vjerodostojan, obzirom nema razloga zašto bi ovaj nesrodan i nezainteresiran svjedok neistinito iskazivao u korist bilo koje od stranaka, iskazuje kako je negdje 1989. pok. UV bagerima sve srušio, te je nanovo izgradio objekt koji od tada čini dućan-trgovinu i skladište i koji radi sve do danas, što sve zna jer je upravo on obavljao dio radova koji su vezani za elektroinstalacije, te sa sigurnošću da može reći da je investitor toga bio jedino UV. Također, svjedok iskazuje da su i ZV i HV, ovdje tužitelji, znali za ovo, da su svi oni godinama sjedili normalno kod P vrlo često, te se družili i nije čuo za ikakve sporove između braće, a što je sve bilo i prije i nakon gradnje. Da su znali da su tužena i pok. UV u posjedu predmetne nekretnine u kojoj posluje trgovina od prije Domovinskog rata, potvrđuju i sami tužitelji i svojim stranačkim iskazima, ne iskazuju da su se protivili gradnji i adaptaciji objekta na predmetnoj nekretnini, već samo da su držali da će, kad dođe do diobe i ova nekretnina ići u razdiobu na sve nasljednike iza pok. oca. Tako, ovaj Sud drži kako tužitelji nisu, sve do podnošenja prigovora nakon postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] u srpnju 2010., kako proizlazi iz spisa ovog Suda pod poslovnim brojem Z-6637/10 (kasnije Z- 22023/17), tuženoj i njezinom pok. suprugu, svome bratu, osporavali vršenje vlasničkopravnih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini od stupanja u posjed iste 1989., u vidu ulaganja u istu i obavljanja poslovne djelatnosti u istoj, pa da je bilo razumnih razloga na strani tužene, odnosno njenog pravnog prednika, da vjeruju da posjed vrše kao vlasnici i svoje uvjerenje opravdaju valjanim razlozima, te da tužena opravdano vrši upis u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na svoje ime za cijelo. Tako, tužena je vlasništvo predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem pok. supruga, a ovaj darovanjem od oca i stupanjem u posjed te građenjem temeljem ranije navedene odredbe čl. 114. ZV, ali i kvalificiranim posjedovanjem preko 20 godina, ispunjenjem ranije navedenih pretpostavki propisanih odredbom čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZV.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti kao neosnovane i glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja ad. 1. i 2., te odlučiti kao u ireci ove presude pod točkama I. i II.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je tuženoj kao stranci koja je u cijelosti uspjela u ovom postupku, priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to trošak sastava odgovora na tužbu – 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podnesaka od 12.7.2018. – 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištima dana 7.8.2018., 14.8.2018., 18.12.2018., 17.1.2024., 20.11.2024., 5.2.2025. i 9.5.2025. – svaki po 100 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, ukupno iznosi 2.250,00 EUR, čemu valja pridodati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR a što sveukupno iznosi 2.276,54 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužene za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove Presude.

Zadar, 5. lipnja 2025.

S u t k i nj a

Iva Abfal

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljima ad. 1. i 2. po pun.,

2. Tuženoj po pun.