Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1367/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. ZŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koga zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1721/2019-25 od 11. srpnja 2022., u sjednici vijeća 5. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se u cijelosti ukida presuda te rješenje u točkama II. i IV. izreke Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj P-1721/2019-25 od 11. srpnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o naknadi žalbenog troška odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim Ugovora o kreditu koji je sklopljen između između prvotužitelja i drugotužitelja s jedne strane i (prednika) tuženika s druge strane 23. travnja 2008. solemniziran 24. travnja 2008. kod Javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule, pod brojem OV-7088/08, te da predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Odbijen je zahtjev 2. tužitelja za isplatu iznosa od 128.547,97 kn sada 16.663,07 EUR s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan eventualno kumulirani (drugo postavljeni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u članku 6. istog Ugovora o kreditu u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, zatim daljnji zahtjev za utvrđenje nišetenom Odluke o raskidu predmetnog Ugovora o kreditu, kao i daljnji podredni tužbeni zahtjev i to ako sud ne bi prihvatio zahtjev za utvrđenje ništetnom Odluke o raskidu ugovora, za utvrđenje da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi te da proizvodi pravne učinke za ugovorne strane te nadalje i daljnji zahtjev 2. tužiteljice PŽ na isplatu iznosa od 9.660,89 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose.

3. Rješenjem suda prvog stupnja u točki i. izreke odbijen je tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

4. Točkom II. izreke tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.562,50 kuna sada 870,99 EUR.

5. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 11.437,12 kuna, sada 1.517,97 EUR, dok je točkom IV. izreke odbijen u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

6. Protiv citirane presude u cijelosti te protiv rješenja u točkama II. i IV. izreke žalbu su podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška.

7. Tuženik je dogovorio na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije te presuda i rješenje u pobijanom dijelu potvrde uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

8. Žalba je osnovana.

9. Predmet spora je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između prednika tuženika Hypo-Alpe Adria Bank d.d. Zagreb kao kreditora i [obrt] za [obrt] sa sjedištem u [adresa] u vlasništvu 2. tužiteljice KŽ kao korisnice kredita i 1. tužitelja ČŽ kao založnog dužnika i KŽ kao založnog dužnika i jamca platca, zahtjev za isplatu 2. tužiteljici ukupnog iznosa od 128.547,90 kn sa zateznom kamatom, zatim drugopostavljeni (eventualno) kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu u sadržaju pobliže navedenom u izreci presude, te daljnji zahtjev za utvrđenje ništetnom odluke o raskidu predmetnog ugovora o kreditu, s time da su tužitelji ukoliko bi prvostupanjski sud odbio kao neosnovan zahtjev za utvrđenje ništetnom odluke o raskidu ugovora o kreditu postavili i daljnji podredni (eventualni) zahtjev za utvrđenje da je predmetni ugovor o kreditu od 23. travnja 2008. i dalje na snazi te da proizvodi pravne učinke za ugovorne strane kao i zahtjev za isplatu 2. tužiteljici iznosa od 9.660,89 kn s kamatom.

10. Prvostupanjski sud je sve zahtjeve tužitelja odbio kao neosnovane.

11. Prema stanju u spisu, u ovom žalbenom stadiju postupka ne bi trebalo biti sporno da:

- je između prednika tuženika Hypo-Alpe Adria Bank d.d. Zagreb kao kreditora i [obrt] sa sjedištem u [adresa] u vlasništvu KŽ kao korisnika kredita, te ČŽ kao založnog dužnika i KŽ kao založnog dužnika i jamca platca 23. travnja 2008. zaključen Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je prednik tuženika kao kreditor odobrio korisniku kredit u iznosu 50.000,00 EUR prema srednjem tečaju za EUR važećem na dan korištenja kredita,

- je čl. 3. Ugovora pod nazivom kamatna stopa ugovoreno da se na kredit u iznosu iz čl. 2. ovog Ugovora zaračunavaju kamate a visina kamatne stope je vezana za tromjesečni Euribor s dodatkom marže od 3,25%, dekurzivno godišnje koja se zaokružuje na slijedeću četvrtinu,

- je čl. 6. Ugovora pod nazivom promjenjivost kamatne stope u st. 1. regulirano da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe Adria Bank d.d. ili drugog akta banke, a st. 2. da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,

- je čl. 4. pod nazivom otplata kredita u st. 1. ugovoreno trajanje kredita do 1. srpnja 2011.,

- je prednik tuženika izjavom od 6.kolovoza 2010. jednostrano raskinuo predmetni Ugovor o kreditu zbog neurednog izvršavanja obveza tužitelja u otplati kredita,

- iz izvatka iz Obrtnog registra proizlazi da je predmetni obrt u vlasništvu 1. tužitelja, dok je 2. tužiteljica ortak te da je obrt odjavljen 11. travnja 2012.

12. Tužitelji osnovano u žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže navodima da sud u obrazloženju presude ničim nije obrazložio zbog čega smatra neosnovanim prvopostavljeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu i za isplatu utuženog novčanog iznosa postavljenog tim zahtjevom.

13. Slijedom navedenog pobijanu presudu u točki I. izreke nije moguće ispitati, pa je, ne ulazeći u ocjenu ostalih žalbenih navoda tužitelja pobijanu presudu u tom dijelu trebalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će, a budući da se radi o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu kroz ocjenu činjeničnih navoda tužbe, tuženikovih navoda iz odgovara na tužbu, stanja u spisu te ocjenom svih izvedenih dokaza zaključiti o osnovanosti tog zahtjeva za što će u obrazloženju nove odluke navesti sve odlučne činjenice, dati ocjenu izvedenih dokaza, kako bi se presuda mogla ispitati, a sve u skladu s zahtjevima propisanih odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, uz napomenu da ovaj drugostupanjski sud nema mogućnosti više (drugi puta) ukidati prvostupanjsku presudu.

15. Tek ako bi prvostupanjski sud ocijenio da je prvopostavljeni zahtjev neosnovan ispunile bi se pretpostavke iz odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a za odlučivanje o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu, te nadalje ako sud ne bi prihvatio i dio zahtjeva tužitelja za utvrđenje ništetnom odluke o raskidu Ugovora o kreditu a koja datira od 6. kolovoza 2010. ispunile bi se pretpostavke za odlučivanje o podrednom tužbenom zahtjevu za utvrđenje da je predmetni ugovor o kreditu i dalje na snazi i da proizvodi pravne učinke kao i o zahtjevu 2. tužiteljice na isplatu iznosa od 9.660,89 kn.

16. Odlučujući o drugopostavljenom (eventualnom) tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji u ovoj parnici, kao vlasnici navedenog obrta, nemaju svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje ZSP) te da slijedom toga o zahtjevu tužitelja za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe iz čl. 6. o promjenjivoj kamatnoj stopi treba odlučivati primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22 - dalje ZOO).

17. Ovo stajalište prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

18. Prvostupanjski sud je odlučujući o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu zaključio da spornu ugovornu odredbu čl. 6. kojom je regulirana promjenjivost kamatne stope nije moguće promatrati i ocjenjivati odvojeno od odredbe čl. 3. Ugovora pod nazivom kamatna stopa, pri čemu je sud, ocjenom sadržaja čl. 3. Ugovora zaključio da se radi o jasnoj ugovornoj odredbi koja da sadrži obavijest o promjeni kamatne stope pri čemu je uvidom u dostavljene obavijesti tuženika o promjeni kamatne stope po predmetnoj partiji kredita od 16. siječnja 2009., 9. srpnja 2009., 5. siječnja 2010. i 7. srpnja 2010. zaključio da su se prema navedenim obavijestima odnosno otplatnom planu anuiteti mijenjali kako slijedi: 4.746,15 EUR 1. listopada 2008., 4.779,91 EUR 1. siječnja 2009., 4. 625,65 eur 1. travnja 2009., 4.737,86 EUR 1. srpnja 2009., 4.712,40 EUR 1. listopada 2009., 4701,07 EUR 1. siječnja 2010., 4.691,14 EUR 1. travnja 2010., dok da je slijedeći anuitet trebao iznositi 4.698,27 EUR počevši od 1. listopada 2010. ali da je u međuvremenu Ugovor o kreditu tuženik raskinuo.

19. Zauzimajući stajalište da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu jasna, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 6. Ugovora pod nazivom promjenjivost kamatne stope, pri čemu je zaključio i da se kamatna stopa mijenjala na niže pa je i zbog tog razloga ocijenio kao neosnovane navode iz iskaza 1. tužitelja, a koji je iskazao da se zbog promjene kamatne stope u utuženom periodu iznos anuiteta povećao za 2.000 do 3.000 kn.

20. U odnosu na prednje navedena utvrđenja da se iznos anuiteta konstanto mijenjao na niže treba reći da nije točan jer već iz navedenih utvrđenja suda proizlazi da je anuitet od 1. siječnja 2009. u iznosu od 4.779,91 EUR bio viši od početnog koji je iznosio 4.746,15 EUR, slijedom čega, razlozi presude kojima sud obrazlaže odbiće drugopostavljenog tužbenog zahtjeva nisu prihvatljivi.

21. Tužitelji tužbenim zahtjevom traže utvrđenje ništetnom odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora koja nosi naziv promjenjivost kamatne stope a koja glasi. "Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bak d.d. ili drugog akta banke, te da korisnik kredita svojim potpisom na ovom ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu sa promijenjenom kamatnom stopom."

22. Tužitelji tužbom ne traže utvrđenje ništetnom odredbe čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu.

23. Zaključak prvostupanjskog suda da odredbu čl. 6. treba promatrati u povezanosti s odredbom čl. 6. Ugovora, pri čemu sud zauzima stajalište da je odredba čl. 3. jasna i istom određena kamatna stopa odrediva, a slijedom čega je sud zaključio da nije ništetna sporna ugovorna odredba čl. 6. Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi ovome sudu za sada nije prihvatljiv, a zbog pogrešnog pravnog pristupa suda nisu utvrđene niti obrazložene sve činjenice o kojima bi ovisila pravilna odluka o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništenosti odredbe čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu.

24. Prema shvaćanju ovoga sud prvostupanjski sud je propustio ocjenom sadržaja predmetnog ugovora o kreditu, stranačkog iskaza 1. tužitelja, iskaza saslušane svjedokinje kroz primjenu odredbi čl. 3., čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 2., čl. 271., čl. 272. ZOO ocijeniti radi li se o ništetnoj ugovornoj odredbi. S obzirom na to ukazuje se da odredba čl. 3. ZOO propisuje da su sudionici u obveznom donosu ravnopravni, čl. 10. ZOO propisuje u st. 1. da je sudionik u obveznom donosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno pažnja dobrog domaćina). St. 2. propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka), a st. 3. propisuje da sudionik u obveznom odnosu dužan je u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo ispunjene obveze drugoga sudionika.

25. Članak 269. st. 2. ZOO propisuje da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, čl. 271. ZOO propisuje da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, dok odredba čl. 272. ZOO propisuje da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, a st. 2. propisuje ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu ugovor je ništetan.

26. Nadalje, odredba čl. 322. st. 1. ZOO propisuje da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Stavak 2. propisuje ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.

27. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO- a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke ako zakon što drugo ne određuje, dok čl. 324. st. 1. ZOO propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništenost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavak 2. propisuje ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

28. Citirane odredbe čl. 3., čl. 10. st. 3., čl. 269. st. 3., čl. 271. i čl. čl. 272. ZOO su kogetne pravne norme.

29. Stoga će u nastavku postupka, prvostupanjski sud ako dođe u poziciju odlučivati o drugopostavljenom tužbenom zahtjevu imati u vidu sve naprijed navedene primjedbe, te će kroz primjenu navedenih zakonskih odredbi, te ocjenom svih izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a zaključiti je li sporna ugovorna odredba čl. 6. ništetna ili nije, o čemu ovise i sve daljnje odluke suda o drugopostavljenom zahtjevu tužitelja.

30. Ako bi sud ocijenio da je sporna ugovorna odredba ništetna, tada bi se ispunile pretpostavke za odlučivanje o restitucijskim zahtjevima tužitelja za povrat stečenog bez osnove u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZPP-a, pri čemu se ukazuje da su tužitelji već u tužbi predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja, da su taj dokazni prijedlog ponovili na pripremnom ročištu od 28. siječnja 2022., a prvostupanjski sud prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja, slijedom čega je prvostupanjski sud u ovim okolnostima pogrešno postupio kada je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja, pri čemu argumentacija suda o razlozima zbog kojih taj dokaz nije proveo, nije prihvatljiva.

31. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić