REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

Povrv-746/2024

R E P U B L I K A  H R V A T SK A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja AJSTER d.o.o., Zagreb, Hvarska ulica 10, OIB: 21012756709, kojeg zastupa punomoćnica Marta Šimrak Lukavski, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marta Šimrak Lukavski i Sanja Sanja Turković u Zagrebu, Ulica Milana Pavelića 1 D, protiv tuženika TV, vl. obrta za tiskarske usluge [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate iznosa od 461,21 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, s danom objave 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 10. siječnja 2022. donio javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba, sudski predmet Ovrv-15061/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-84/2021 u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 159,27 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 20. srpnja 2021. do isplate te tražbinu u iznosu od 301,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. srpnja 2021. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 16,59 EUR, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojeg je 10. siječnja 2022. donio javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba, sudski predmet Ovrv-15061/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-84/2021 u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,15 EUR te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 432,79 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Jasna Žitko iz Zagreba donijela je 10. siječnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: sudski predmet

Ovrv-15061/2021, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-84/2021 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 461,21 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po pojedinim računima od dospijeća do dana plaćanja te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 20,74 EUR.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1200/2022-3 rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Rješenjem od 10. listopada 2023. taj se sud oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet dostavljen ovom sudu kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

3. U prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, tuženik navodi u bitnome da su djelatnici tužitelja kod tuženika bili četiri puta radi popravka jedne klime, da je na kraju nisu uspjeli popraviti već je to učinila druga firma te stoga tuženik smatra da nije dužan izvršiti nikakvu uplatu. U početku su mislili da je klima proradila i bili su spremni izvršiti uplatu, ali kad je tuženik dobio račune shvatio je da je tužitelj uračunao sve svoje greške jer nisu napravili dobru dijagnozu. Tada je tuženik zatražio da mu se fakturira popravak, a ne tužiteljeve greške. Tuženik nadalje navodi da je klima neko vrijeme radila međutim, kako ju od kraja kolovoza do listopada nisu koristili, tek u listopadu, kada su htjeli uključiti grijanje, shvatili su da opet ne radi. Tužitelj je tuženik o tome obavijestio, ali je pozvao drugu firmu da popravi klimu, što su oni i učinili u dva dolaska. Za razliku od njih, tužitelj je dolazio četiri puta. Prvi puta su valjda dijagnosticirali kvar, drugi put su došli izmijeniti neki dio pa je klima radila jedan sat nakon njihovog odlaska. Treći put su opet došli i ništa nisu učinili, i tek od četvrtog puta su je popravili, i to tako da je radila dva do tri tjedna. Tuženik ukazuje i da je neprihvatljivo da je tuženik u računima obračunao sva četiri dolaska te da kupac nije dužan plaćati greške prodavača roba i usluga pri čemu napominje da ni tada klima nije bila popravljena kako treba jer je vrlo brzo opet bila neupotrebljiva. Zaključno, tuženik predlaže ukinuti predmetno rješenje o ovrsi jer nije dobio uslugu koju je tražio, a da je uređaj i popravljen, ističe da su računi bili u previsokom iznosu.

4. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se očitovao na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj temelji tužbeni zahtjev. Ističe u bitnome, a u odnosu na tuženikove navode koji se odnose na to da „misle da nisu dužni izvršiti nikakvu uplatu", kako je tuženik kupio od tužitelja klima uređaj 8. lipnja 2018. Naredne dvije godine nije rađen redoviti servis, nego je tužitelj nakon proteka tri godine od prodaje klima uređaja zaprimio prijavu kvara. Po zaprimljenoj prijavi, direktor tužitelja i stručnjak otišli su kod tuženika. Tužitelj ističe da u e-mail korespondenciji koju je, nakon što predmetni računi nisu plaćeni, vodio s tuženikom, sam tuženik u e-mailu od 24. rujna 2021. izjavljuje: "niti u jednom trenutku mi nije padalo na pamet da vam ne platimo vašu uslugu koju ste na kraju ipak izvršili" pa stoga ukazuje kako samim potpisivanjem sa spornim računima povezanih radnih naloga, a i gore navedenim priznanjem iz e-maila, tuženik potvrđuje da je tužitelj svoju uslugu i uredno izvršio. U odnosu na tuženikove navode koji se odnose na četiri radna naloga, tužitelj ističe da je po zaprimanju prijave kvara od strane tuženika, došao na adresu tuženika i u radnom nalogu 609/21 ustanovio da klima uređaj Daikin i nakon tri resetiranja javlja grešku u komunikaciji između vanjske i unutarnje jedinice, te da uređaj radi cca 5 minuta nakon čega baca grešku. S tim povezano, u radnom nalogu 697/21 utanačeni su: dolazak 2x, konstatacija kvara, demontaža elektronike vanjske jedinice, radionički popravak, zamjena kondenzatora 2x, montaža elektronike, kontrola rada i puštanje u rad. Izvršene usluge navedene na ta dva radna naloga, tuženik je potvrdio svojim potpisom, te je na temelju tih dva radna naloga izdan jedan od dva sporna računa, točnije račun br. 414/001/001. Radni nalog 732/21 navodi da je izvršena usluga pregleda Daikin uređaja, pri kojoj je ustanovljeno da uređaj nema grešaka ali da se kompresor zavrti punom brzinom jedino nakon reseta, a da nakon toga smanjuje brzinu i uređaj hladi vrlo slabo, tj. gotovo nikako. U radnom nalogu 756/21 tužitelj je utanačio da je provedena izmjena glavne elektronike vanjske jedinice Daikin uređaja, te da su izvršene provjera rada i ponovno punjenje i da uređaj radi ispravno. Kao i kod prethodna dva radna naloga, i ovaj je tuženik potvrdio svojim potpisom te je na temelju ta dva radna naloga izdan drugi od dva sporna računa, točnije račun br. 438/001/001. Dakle, tužitelj ukazuje da se sporna dva računa temelje na četiri radna naloga iz kojih jasno proizlazi koje je sve usluge tužitelj izvršio, a da je po uredno obavljenom popravku klima uređaj ispravno radio, što je tuženik potvrdio ne samo potpisivanjem tog radnog naloga, nego je to i naveo u svojem prigovoru. Sukladno svemu navedenom, na oba predmetna radna naloga, na temelju kojih su doneseni sporni predmetni računi, jasno stoji utanačeno da ovjerom radnog naloga korisnik potvrđuje preuzimanje materijala i izvršene usluge navedenih u radnom nalogu. Budući da su oba radna naloga i potpisana od strane korisnika odnosno tuženika, isti je tim potpisima potvrdio da su usluge i izvršene te je apsolutno opravdano da tužitelj ima pravo naplatiti svoj rad, odnosno izvršene usluge. Sukladno tome, tužitelj ukazuje da je tuženik, po uredno i prema pravilima struke izvršenoj usluzi od strane tužitelja, potpisao i time kao korisnik potvrdio izvršene usluge u radnim nalozima na temelju kojih se temelje sporni računi. U odnosu na kontradiktorne navode tuženika, tužitelj ističe da tuženik u prigovoru nije iznio nikakve činjenice, niti predložio ikakve dokaze, kojima bi potkrijepio svoje stajalište da nije dužan platiti sporne račune. Uz to, ističe kako je tuženik u dijelovima prigovora naveo kako tužitelj nije uspio popraviti klima uređaj, da bi na drugom dijelu prigovora naveo kako je tužitelj nakon četvrtog dolaska popravio klima uređaj te da je ista radila nakon posljednjeg dolaska, tj. popravka od strane tužitelja.

5. Gore navedenim podneskom tužitelj je predložio ovom sudu donošenje prethodne mjere, a od kojeg je prijedloga odustao na ročištu 28. travnja 2025.

6. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ostao kod gore navedenih početnih navoda pri čemu je predložio sudu zatražiti od tuženika da dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve sukladno čl. 221. b st. 4. ZPP-a.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: račun br. 414/001/001 (list 7. i 39. spisa), račun br. 438/001/001 (list 8. i 34. spisa), radni nalog 756/21 (list 35. spisa), radni nalog 732/21 (list 36. spisa), presliku komunikacije elektroničkom poštom (list 37. – 38. spisa), radni nalog 609/21 (list 40. spisa) i radni nalog 697/21 (list 41. spisa).

8. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) te je tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim, osim u dijelu koji se odnosi na dio troškova ovršnog postupka.

9. Predmet ovog postupka je tužiteljevo potraživanje u ukupnom iznosu od 461,21 EUR, i to u iznosu od 159,27 EUR prema računu broj 414/001/001 (list 7. i 39. spisa) i u iznosu od 301,94 EUR prema računu broj 438/001/001 (list 8. i 34. spisa) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 20. srpnja, odnosno 30. srpnja 2021. do isplate, a koji su računi izdani od strane tužitelja tuženiku za usluge po radnim nalozima broj 609-21 i 697-21 (račun broj 414/001/001) te za usluge po radnim nalozima broj 756-21 i 732-21 (račun broj 438/001/001).

10. Uvidom u račun br. 414/001/001 (list 7. i 39. spisa) razvidno je, između ostalog, da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku na ime usluge po radnim nalozima broj 609- 21 i 697-21, da glasi na iznos od 159,27 EUR (tada 1.200,00 kn) te da je kao valuta plaćanja naznačen 19. srpnja 2021.Nadalje, uvidom u radni nalog 609/21 od 24. lipnja 2021. (list 40. spisa) razvidno je da isti sadrži opis radova, paraf i pečat tužitelja te nečitak potpis u rubrici "Korisnik" dok radni nalog broj 697/21 od 5. srpnja 2021. (list 41. spisa) također sadrži opis radova, pečat i paraf tužitelja i nečitak potpis u rubrici "Korisnik".Iz računa br. 438/001/001 (list 8. i 34. spisa) sud je utvrdio da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku na ime usluge po radnom nalogu broj 756-21 (list 35. spisa) i 732-21 (list 36. spisa) da glasi na iznos od 301.94 EUR (tada 2.275,00 kn) te da je kao valuta plaćanja naznačen 29. srpnja 2021.

11. Uvidom u radni nalog broj 756/21 od 14. srpnja 2021. (list 35. spisa) proizlazi da isti sadrži opis radova, paraf i pečat tužitelja te nečitak potpis u rubrici "Korisnik" dok radni nalog broj 732/21 od 12. srpnja 2021. (list 36. spisa) također sadrži opis radova, pečat i paraf tužitelja i nečitak potpis u rubrici "Korisnik".

12. Iz prepiske elektroničke pošte (list 37. – 38. spisa) razvidno je da u rujnu 2021. tuženik navodi kako ne zna kad je tužitelj klima uređaj točno montirao, ali kako nije radio do 9. srpnja kada mu je tužitelj ugradio zidni uređaj za upravljanje, teško da se može računati neki drugi datum za početak garancije. Na gore navedenu elektroničku poštu tužitelj odgovara da je iz priloženog radnog naloga vidljivo da je termin montaže bio 8. lipnja 2018. a da je tuženik kvar prijavio 24. lipnja 2021. pa da stoga nije garancija.

13. Nadalje, iz preslike elektroničke pošte od 24. rujna 2021. (list 38. spisa) razvidno je da istom vlasnica obrta TV navodi, između ostaloga, da je potpisala naloge radnicima tužitelja da imaju dokaz da su bili kod tuženika međutim da dobra poslovna praksa nije naplaćivanje usluge koja nije izvršena, a u barem dva dolaska usluga nije bila izvršena niti je uređaj bio popravljen, niti je išta drugo bilo napravljeno što bi vodilo do popravka. Nadalje, navodi se "…Zamislite da ni od četvrti put niste uspjeli popraviti, pa da ste još dolazili nekoliko puta. Vjerojatno biste mi sve dolaske fakturirali, pa bi vaša usluga koštala više od novog uređaja“. Zaključno, tuženik navodi i da mu ni u jednom trenutku nije padalo na pamet da tužitelju ne plati njegovu uslugu koju je na kraju ipak izvršio, no ističe da je tužitelj fakturirao i „lutanja“ u dijagnosticiranju kvara.

14. Valja naglasiti da se tužitelj tijekom postupka nije očitovao na tužiteljevu tvrdnju da je od tužitelja u lipnju 2018. kupio klima uređaj, niti se očitovao, pa dakle nije ni osporio, tužiteljevu tvrdnju da na predmetnom uređaju dvije godine nakon puštanja u pogon nije rađen redoviti servis i održavanje, a što proizlazi i iz prepiske elektroničke pošte (list 37. – 38. spisa). Isto tako, tuženik tijekom postupka nije dostavio dokaz svojih tvrdnji da je drugi serviser u dva dolaska popravio predmetni kvar.

15. Odredbom čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Odredbom čl. 604. st. 1. propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača, a st. 3. istog članka propisano je da nakon pregleda i primanja izvršenog rada izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli ukazati običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije ih pokazao naručiocu.

16. Dakle, nakon pregleda djela tuženik je imao dvije mogućnosti i to ili primiti djelo bez prigovora ili ostvarivati svoja prava zbog nedostatka djela – neizvršene usluge pobliže utvrđena odredbama čl. 608 – čl. 611. ZOO-a pod pretpostavkom urednog obavješćivanja tužitelja o postojanju nedostataka, a što tuženik nije učinio pri čemu valja napomenuti kako elektronička pošta od 24. rujna 2021. (list 38. spisa) ne predstavlja zahtjev iz čl. 608. st. 1. i 2. ZOO-a.

17. Svaka stranka dužna je temeljem odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema odredbi čl. 221. a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiji istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Dužnost je stranaka također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ukoliko stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti odnosno neistinitosti njene tvrdnje te će njen zahtjev odbiti kao neosnovan.

18. Tijekom postupka tužitelj je iznio činjenice i dostavio dokumentaciju kojom dokazuje svoje tvrdnje dok tuženik nije doveo u sumnju valjanost dostavljenih isprava i činjeničnih navoda tužitelja već je u odgovoru na tužbu osporio utuženo potraživanje ne pruživši pri tome adekvatne dokaze u prilog svojih tvrdnji, iako je to sukladno gore navedenim odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan.

19. Nakon podnošenja odgovora na tužbu tuženik je u daljnjem tijeku postupka pokazao potpunu pasivnost kako neodazivanjem na zakazano ročište tako i neočitovanjem na dokaze koje je dostavio tužitelj uz podnesak od 24. veljače 2025.

(list 47. – 67. spisa).

20. Valja naglasiti da tuženik nije postupio po pozivu ovog suda od 24. listopada 2024. (list 82. - 83. spisa), a koji mu je dostavljen putem oglasne ploče suda, kojim je pozvan da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima uz upozorenje da će se, ukoliko ne postupi po gore navedenom pozivu u naznačenom roku, smatrati da je koristio pravo na odbitak pretporeza po istom (čl. 221.b st. 4. ZPP-a).

21. Odredbom čl. 240. st. 2. ZOO-a propisano je da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Osim navedenog, prema odredbi čl. 221.b st. 1. ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Navedenom odredbom uvedena je oboriva presumpcija u korist tužitelja pa je teret dokazivanja da tražbina ne postoji prebačen na tuženika.

22. Dakle, u konkretnom se slučaju smatra da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza za utužene račune čime je priznao dug na posredan način, odnosno priznao je da je tužitelj izvršio usluge kako su specificirani u istima.

23. Slijedom svega navedenog, budući da je tužitelj svoju obvezu prema tuženiku u cijelosti izvršio dok tuženik svoju obvezu isplate naknade nije, ovaj je sud našao tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti, pa je na temelju odredbe čl. 590. i čl. 376. st. 1. ZOO-a te na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a presudio kao u t. I. izreke presude.

24. Valja napomenuti kako je sud na ročištu održanom 28. travnja 2025. odlučio da se predloženi, a neizvedeni dokazi saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja neće provesti uslijed čega je zaključena glavna rasprava. Naime, odredbom čl. 10. ZPP-a propisano je da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Uz postojeće pravne zaključke, protek vremena i stanje spisa kao takvo, svako daljnje odugovlačenje u postupanju dovelo bi do povrede načela efikasnosti i ekonomičnosti.

25. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate, i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. U odnosu na ovršni trošak određen rješenjem o ovrsi javnog bilježnika, predmetni platni nalog održan je na snazi, odnosno ukinut uzimajući u obzir troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tako su održane na snazi odredbe naloga o isplati nastalog troška ovršnog postupka i to u dijelu koji se odnosi na predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 3,32 EUR što s obračunatim PDV-om (čl. 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - Narodne novine broj: 9/21, 18/22 i 154/22; dalje: Pravilnik) iznosi ukupno 4,15 EUR te u dijelu koji se odnosi na ostatak naknade u iznosu od 12,44 EUR s obračunatim PDV-om (čl. 5. i 9. Pravilnika). Predmetni platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 4,15 EUR. Naime, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP- a nastali ovršni trošak nije osnovan u navedenom iznosu koji se odnosi na trošak daljnjih dostava s obzirom da tužitelj nije dokazao da mu je navedeni trošak doista nastao i da bi bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u t. I. i II. izreke presude.

27. Odluku o parničnim troškovima iz t. III. i IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

28. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), i to: za sastav podneska 26. rujna 2022. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za sastav podneska 2. travnja 2024. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr 8. t. 1. OT-a) uvećan za 25% PDV (Tbr 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 10. listopada 2023. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 31,25 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 28. travnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) što uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) ukupno iznosi 125,00 EUR. Tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi - Narodne novine, broj: 37/23; dalje: Tarifa) u svezi s čl. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama -Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23; dalje: ZSP). Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 432,79 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude.

29. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu 10. listopada 2023. u iznosu zatraženom po Tbr. 9. t. 1. OT-a već mu je za zastupanje na navedenom ročištu trošak priznat u iznosu postavljenom prema Tbr. 9. t. 5. OT-a slijedom čega je tužitelj odbijen u iznosu od 125,00 EUR na ime zatraženog parničnog troška (t. IV. izreke presude).

Zagreb, 5. lipnja 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.