REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] V 5

Poslovni broj: Us I-529/2024-10

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužiteljice VV, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 15, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, OIB 33706439962, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-02-17-24-36 od 29. veljače 2024.

II. Poništava se dopunsko rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-04-17-24-50 od 18. listopada 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora odbija kao neosnovan.

IV. Ako tuženik troškove ne podmiri u ostavljenom roku, nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos troškova spora teku od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se prijedlog tužiteljice za određivanje odgodnog učinka tužbe u odnosu na rješenje Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-02-17-24-36 od 29. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-02-17-24-36 od 29. veljače 2024. naređeno je vlasnici, ovdje tužiteljici, da u roku od 15 dana ukloni kuću visine prizemlja, s natkrivenim trijemom, sveukupne tlocrtne površine 57,00 m[2] , izgrađenu na zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], bez potrebne izvršne građevinske dozvole (t. 1.). pri čemu je upozorena da će se izvršenje rješenja provesti putem treće osobe na odgovornost i trošak izvršenika, ukoliko ne postupi po naredbi iz t. I. (t. 4.), uz daljnja utvrđenja i upozorenja (t. 2.,3., 5.– 7. izreke).

2. Nadalje, dopunskim rješenjem istoga tijela KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-04-17-24-50 od 18. listopada 2024. dopunjeno je potonje citirano rješenje istoga tijela od 29. veljače 2024. u t. 1. izreke na način da je iza teksta "kuću visine prizemlja, s natkrivenim trijemom, sveukupne tlocrtne površine 57,00 m[2] " dodan tekst: "i dograđenu prizemnu građevinu tlocrtnih dimenzija cca 1,5 x 1,5 m, obijenu limenim panelima, postavljenu na betonskim pločama".

3. Tužiteljica je protiv navedenih rješenja tuženika podnijela dvije tužbe pod poslovnim brojevima Us I-529/2024 i Us I-2015/2025, koje su rješenjem ovoga Suda poslovni broj Us I-529/2024-4 od 10. siječnja 2025. spojene radi provođenja jedinstvenog upravnog spora i donošenja zajedničke odluke te se jedinstveni spor nastavio voditi pod poslovnim brojem Us I-529/2024.

4. U tužbi i tijeku spora tužiteljica osporava da bi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila "izgrađena kuća prizemnica s natkrivenim trijemom, ukupne tlocrtne površine 57 m[2] , bez izvršne građevinske dozvole" jer da navedeno ne odgovara stvarnom stanju na terenu. Tvrdi da se u konkretnom slučaju radi o odloženoj/postavljenoj mobilnoj kućici i mobilnoj terasi, kao zasebnim pokretninama, koje nisu međusobno povezane i na koje se ne primjenjuju odredbe Zakona o gradnji, zbog čega da nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Dalje tvrdi da se Zakon o gradnji ne odnosi na pokretnu napravu/opremu/konstrukciju pa ni na pokretnu/mobilnu kućicu (kontejner, "mobil home" i sl.). Osporava da bi bila investitor bilo kakve gradnje navodeći da nije izvršila/naložila niti jedan građevinski zahvat na predmetnoj nekretnini. Nadalje osporava i nadležnost tuženika navodeći da bi eventualno provođenje inspekcijskog postupka bilo u nadležnosti komunalnog redara. Ističe da nije utvrđeno je li riječ o poljoprivrednom ili šumskom zemljištu, o kojoj činjenici također ovisi nadležnost tuženika. Navodi da je predmetna mobilna kućica postavljena u vrijeme važenja Odluke o agrotehničkim mjerama u svrhu zaštite poljoprivrednog zemljišta te uređivanju i održavanju poljoprivrednih rudina na području Grada Vodnjana-Dignano od 6. kolovoza 2009., kojom odlukom nije bilo zabranjeno postavljanje mobilnih kućica/mobilne terase niti drugih pokretnih objekata na poljoprivredno zemljište. Nadalje tužiteljica osporava da bi nakon donošenja rješenja tuženika o uklanjanju od 3. svibnja 2023. (poništenog ovosudnom presudom poslovni broj Us I-1301/2023 od 12. siječnja 2024.), te ovdje osporenog rješenja od 29. veljače 2024., dogradila bilo kakvu prizemnu građevinu, opisa kao u izreci dopunskog rješenja. Tvrdi da je prije donošenja dopunskog rješenja od 18. listopada 2024. u cijelosti udovoljila rješenju o uklanjanju te da je uklonila sve pokretne objekte koji su se nalazili na predmetnoj nekretnini, što uključuje i predmetno spremište, zbog čega nije bilo osnove za donošenje dopunskog rješenja. Ističe da je predmetno pokretno limeno spremište bilo odloženo na nekretnini tužiteljice i prije 5. listopada 2024. jer da je tužiteljici već prvotnim rješenjem o uklanjanju od 3. svibnja 2023. bilo naređeno uklanjanje tog spremišta, a da tužiteljica nakon što je postavljena oznaka zabrane daljnjih radova nije izvela nikakve radove niti građenje na predmetnoj nekretnini. Nastavno tvrdi da je tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja o uklanjanju od 29. veljače 2024. neosnovano primijenio odredbe izmijenjenog Zakona o Državnom inspektoratu, upozorivši tužiteljicu da će se u slučaju nepostupanja po tom rješenju odmah pristupiti uklanjanju putem treće osobe, bez prethodnog izricanja novčanih kazni, ukazujući da je postupak pokrenut prije stupanja na snagu te izmjene. Zaključno ističe da je tuženik bio dužan već u pobijanom rješenju navesti u koju skupini građevina potpadaju sporni objekti. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi osporena rješenja tuženika te obveže tuženika na naknadu troškova ovoga spora tužiteljici.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu podnesenu protiv rješenja o uklanjanju od 29. veljače 2024. ustraje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije. Nastavno, u odgovoru na tužbu podnesenu protiv dopunskog rješenja od 18. listopada 2024., navodi da je kontrolom izvršenja rješenja 14. studenog 2024. utvrđeno da je tužiteljica postupila po pobijanim rješenjima i sama uklonila nezakonito izgrađene građevine, te da je stoga rješenjem tuženika 27. studenog 224. obustavljeno izvršenje.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 15. svibnja 2025., i to na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u prisutnosti tužiteljice osobno i opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

8. Sud je odbio u sporu provesti po tužiteljici predložene dokaze građevinskim vještačenjem, očevidom na licu mjesta i saslušanjem tužiteljice, ocijenivši da je izvođenje tih dokaza suvišno kraj činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u odnosu na pobijano rješenje tuženika od 29. veljače 2024., dok je osnovan u odnosu na pobijano rješenje tuženika od 18. listopada 2024.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-1301/2023-4 od 12. siječnja 2024. poništeno rješenje tuženika o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/23-02/463, URBROJ: 443-02-03-12-23-1 od 3. svibnja 2023. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak. Dalje proizlazi da je viši građevinski inspektor u ponovnom postupku dana 1. veljače 2024. proveo inspekcijski nadzor u svezi građenja građevina na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu ovdje tužiteljice, o čemu je sastavljen zapisnik od 1. veljače 2024. kojem prileže fotografije koje čine sastavni dio zapisnika.

11. Iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da je predmetom nadzora bila kuća s natkrivenom trijemom, opisa kao u izreci osporenog rješenja, da se k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema Prostornom planu uređenja Grada Vodnjana nalazi izvan granica građevinskog područja naselja Mandriol, u zoni označenoj kao "Š2" zaštitna šuma. Nadalje iz fotografija koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka proizlazi da se na šljunčanoj podlozi nalazi mobilna kuća s drvenim trijemom, koja mobilna kuća je postavljena na betonsku podlogu.

12. Dalje iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da se tužiteljica podneskom od 19. veljače 2024. očitovala na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru građenja na nekretnini iz predmeta ovoga spora.

13. Među strankama ovoga spora nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog zemljišta te da se zemljište nalazi izvan građevinskog područja naselja Mandriol na području Grada Vodnjana.

14. Međutim, sporno je, je li u postupku pravilno utvrđeno da su objekti iz predmeta ovoga spora, opisa kao u izreci osporenog rješenja, građevine, za građenje kojih je potrebno ishoditi pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu. Također, sporna je nadležnost tuženika, kao i jesu li ispunjeni uvjeti za donošenje dopunskog rješenja tuženika od 18. listopada 2024. Nadalje je sporna i primjena odredbe čl. 115. st. 3. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 115/18, 110/21, 67/23, dalje: ZDI).

15. Sukladno odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) građenju građevine može se pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. Investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole (st. 2.).

16. Prema odredbi čl. 3. st. 1. t. 11. ZG-a građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, samostalno postrojenje povezano s tlom ili sklop nastao građenjem.

17. Prema stavu ovoga Suda, objekti iz predmeta ovoga spora, opisani kao u izreci osporenog rješenja i zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru te prikazani na fotografijama koje se nalaze u spisu predmeta upravnog postupka, predstavljaju građevine u smislu citirane odredbe čl. 3. st. 1. t. 11. ZG-a.

18. Naime, u konkretnom slučaju riječ je o sklopu koji je nastao građenjem koji je izveden od svrhovito povezanih građevnih proizvoda budući da je na prethodno opisani način izvedena i kuća, kao i drveni trijem, te koji su, kao takvi, trajno postavljeni na nezakonito izgrađenu betonsku podlogu. Pritom se ističe kako činjenica mobilnosti konstrukcije nije odlučna jer trajna povezanost konstrukcije s tlom nije zakonom propisani uvjet za određenje pojma građevine (tako i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3111/22 od 2. prosinca 2022).

19. Isto tako, valja istaknuti da mobilne kućice, glamping kućice, kiosci i sl., kada se postave na određeno mjesto te se povezuju s tlom izvedbom građevinskih radova ili ugradnjom instalacija i uređaja tako da postaju sastavni dio građevine i ne mogu se bez uklanjanja ili bez utjecaja na ispunjavanje temeljnih zahtjeva za građevinu odvojiti od građevine, nesumnjivo predstavljaju građevine sukladno pojmovima iz propisa o gradnji (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2777/2024-2 od 26. ožujka 2025.).

20. Slijedom navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, tužiteljica se neosnovano poziva na sudsku praksu dostavljenu u spis predmeta ovoga spora (str. 86-108 spisa) budući da je riječ o činjenično i pravno drugačijim predmetima pa te odluke nisu primjenjive u ovoj upravnoj stvari. Isto tako se napominje da mobilna kućica iz predmeta ovoga spora nije postavljena u svrhu obavljanja poljoprivredne djelatnosti budući da iz dostavljenih fotografija proizlazi da je ista namijenjena trajnom boravku ljudi i stanovanju, a ne poljoprivrednoj djelatnosti pa se tužiteljica neosnovano poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Uzpz-20/2019-7 od 16. siječnja 2024.

21. Nadalje, tužiteljica osporava i nadležnost tuženika u konkretnom predmetu. Međutim, budući da je Sud utvrdio da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja pravilno utvrđeno da se radi o građevinama, to je za provođenje inspekcijskog nadzora u svezi zakonitosti gradnje nadležna građevinska inspekcija u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. u svezi s čl. 103. ZDI-a. Stoga su i u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

22. Nastavno, prema odredbi čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

23. Tužiteljica tvrdi da nije investitor pa stoga da joj nije moglo biti naređeno uklanjanje građevine iz predmeta ovoga spora. Međutim, citiranom odredbom čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a jasno je propisano kako se inspekcijska mjera uklanjanja naređuje investitoru odnosno vlasniku. Stoga, kako je tužiteljica vlasnica predmetnog zemljišta, koju činjenicu tužiteljica ni ne spori, te iz izreke osporenog rješenja proizlazi da je tužiteljici naređeno uklanjanje u svojstvu vlasnice, to je u postupku pravilno primijenjena odredba čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI-a.

24. Budući da tužiteljica za gradnju građevina iz predmeta ovoga spora nije ishodila akt za gradnju odnosno pravomoćnu ili izvršnu građevinsku dozvolu u smislu citirane odredbe čl. 106. ZG-a, to je tužiteljici osnovano osporenim rješenjem naređeno uklanjanje istih na temelju citirane odredbe čl. 113. st. 1. t. 1.ZDI-a.

25. Nadalje, vezano uz primjenu odredbe čl. 115. st. 3. ZDI-a (na kojoj se temelji točka 4. rješenja o uklanjanju od 29. veljače 2024.), valja reći kako je u trenutku provođenja inspekcijskog nadzora 1. veljače 2024. i donošenja osporenog rješenja o uklanjanju od 29. veljače 2024. predmetna odredba čl. 115. st. 3. ZDI-a, kojom je propisan izuzetak u postupcima izvršenja rješenja o uklanjanju, bila na snazi, pa je stoga tuženik bio dužan istu primijeniti.

26. Naime, navedenom odredbom, koja je u sadržaj ZDI-a unijeta na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine" broj 67/23), propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i rješenje o uklanjanju doneseno nepoznatoj osobi bez obzira na kojem se području građevina nalazi, izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz čl. 114. st. 3. tog Zakona.

27. Međutim, budući da prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Državnom inspektoratu nije propisano da se ista ne odnosi na postupke u tijeku, već je propisano da taj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, to je prilikom donošenja pobijanog rješenja pravilno primijenjena sporna odredba čl. 115. st. 3. ZDI-a., koja je tada bila na snazi.

28. Nastavno, neosnovani su i navodi tužiteljice glede nužnosti definiranja skupine građevina u smislu čl. 4. Zakona o gradnji, budući da je navedeno relevantno tek kod izricanja novčanih kazni, čija visina ovisi o skupini u koju pojedina građevina potpada.

29. Što se tiče pozivanja tužiteljice na Odluku o agrotehničkim mjerama valja reći da je tom odlukom uređena namjena korištenja poljoprivrednog zemljišta i ista odluka nije od utjecaja na drugačije rješenje ovoga spora budući da se građenju građevine može pristupiti samo na temelju izvršne ili pravomoćne građevinske dozvole, a ne na temelju Odluke o agrotehničkim mjerama. Iz navedenog razloga se tužiteljica neosnovano poziva i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usoz- 151/2023-14 od 21. veljače 2025.

30. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužiteljici kao vlasnici rješenjem tuženika od 29. veljače 2024. pravilno i zakonito naloženo uklanjanje građevina opisanih u izreci tog rješenja, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Međutim, u odnosu na dopunsko rješenje tuženika od 18. listopada 2024., Sud nalazi osnovanim tužbeni zahtjev iz razloga kako slijedi.

32. Iz obrazloženja osporenog dopunskog rješenja proizlazi da je kontrolom izvršenja rješenja od 29. veljače 2024., obavljenom 5. listopada 2024., utvrđeno da građevina na koju se odnosi rješenje o uklanjanju nije uklonjena, pri čemu je utvrđeno i da je na toj građevini sa sjeveroistočne strane dograđena prizemna građevina tlocrtnih dimenzija cca 1,5 m x 1,5 m, obijena limenim panelima, postavljena na betonskim pločama na istoj čestici. Predmetno dopunsko rješenje doneseno je 18. listopada 2024.

33. S tim u vezi, tužiteljica u tijeku ovoga spora tvrdi da predmetna pomoćna građevina nije dograđena, jer da se na toj čestici nalazi od početka odnosno da je uklanjanje iste naređeno prvotnim poništenim rješenjem o uklanjanju od 3. svibnja 2023. Također tvrdi da je sve sporne građevine na koje se odnosilo rješenje od 29. veljače 2024., uključujući i predmetnu pomoćnu građevinu, uklonila prije donošenja pobijanog dopunskog rješenja od 18. listopada 2024.

34. Spisu predmeta upravnog postupka ne prileže dokazi koji bi potvrđivali pravilnost utvrđenja tuženika da je predmetna pomoćna građevina dograđena niti je u tom smislu tuženik u odgovoru na tužbu iznio navode i predložio dokaze kojima bi osporio tvrdnju tužiteljice da predmetna pomoćna građevina nije dograđena, već da se na tom zemljištu nalazi od prije. Osim toga, dostavljenom spisu predmeta ne prileži zapisnik o kontrolnom nadzoru od 5. listopada 2024., dok tužiteljica ističe da je prije donošenja dopunskog rješenja od 18. listopada 2024. već bila uklonila sve građevine. Imajući u vidu da je i tuženik u odgovoru na tužbu potvrdio da su najkasnije 14. studenog 2024. (kada je proveo novi kontrolni očevid) sve građevine bile uklonjene, to u tom smislu nije moguće ispitati osnovanost tvrdnje tuženika da je sporni spremnik dograđen nakon donošenja rješenja od 29. veljače 2024., te da je u vrijeme donošenja dopunskog rješenja 18. listopada 2024. egzistirao na nekretnini (još nije bio uklonjen).

35. Stoga, budući da je teret dokaza u ovom sporu u svezi pravilnosti utvrđenja višeg građevinskog inspektora u svezi dogradnje predmetne pomoćne građevine na tuženiku, a tuženik nije dokazao osnovanost svojih navoda niti je Sud iz spisa predmeta upravnog postupka mogao potvrditi pravilnost utvrđenja tuženika, to prema stavu ovoga Suda nisu bili ispunjeni uvjeti za donošenje dopunskog rješenja. Iz navedenog razloga se predmetno dopunsko rješenje nije moglo ocijeniti zakonitim.

36. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika o uklanjanju od 29. veljače 2024. ocjenjuje se zakonitom pa je stoga na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod t. I. izreke ove presude.

37. Kako je dopunsko rješenje tuženika od 18. listopada 2024. ocijenjeno nezakonitim, to je isto valjalo poništiti na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS-a, bez vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak (budući da su u međuvremenu sve sporne građevine uklonjene) te odlučiti kao pod t. II. izreke ove presude.

38. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na čl. 147. st. 1. i st. 2. ZUS-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Budući da je tužiteljica u sporu pokrenutom radi ocjene zakonitosti dopunskog rješenja tuženika od 18. listopada 224. uspjela u cijelosti, to je istoj priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe i prilikom pristupa na ročište za raspravu, za svaku radnju u visini od visini od 500 bodova – 1.000,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR) (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 52.2. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 2.000,00 €, uvećano za pripadajući iznos PDV-a po stopi od 25% (500,00 € - Tbr. 46. Tarife), i to u ukupnom iznosu od 2.500,00 €. Budući da je tužiteljica izgubila u sporu pokrenutom radi ocjene zakonitosti rješenja tuženika od 29. veljače 2024., to je zahtjev za naknadu troškova na ime zastupanja odvjetnika za sastav te tužbe neosnovan, te kao takav odbijen (t. III.). Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 144. st. 4. ZUS-a (t. IV.).

39. Tužiteljica je u okviru tužbe predložila određivanje odgodnog učinka tužbe u odnosu na rješenje od 29. listopada 2024., navodeći da se radi o vrlo visokim troškovima koji bi tužiteljicu doveli u tešku materijalnu situaciju te bi joj bio nametnut pretjerani financijski teret. Međutim, budući da je tužiteljica u međuvremenu sama uklonila sporne građevine te je postupak izvršenja obustavljen rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362- 02/23-02/463, URBROJ: 443-02-04-17-24-55 od 27. studenog 2024., to je podneseni prijedlog za određivanje odgodnog učinka bespredmetan. Stoga je isti na temelju čl. 42. st. 1. ZUS-a odbačen.

40. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužiteljice, Kristijanu Horvatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajasić Bogović j.t.d., Petrinjska 51, Zagreb

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Službi građevinske inspekcije, Ispostavi u Pazinu, Prolaz Frana Matejčića 8, Pazin