REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-3360/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Goranu Goluži, po prijedlogu sudskog savjetnika Tonija Kapeline, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marin Barbić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Medine Karahasanović u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-111/2023 od 23. kolovoza 2023. u dijelu pod točkom 1. kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 275,52 EUR (slovima: dvjesto sedamdeset pet eura i pedeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,11 EUR od 25. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 26,77 EUR od 15. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 44,02 EUR od 30. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 58,37 EUR od 28. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 51,21 EUR od 24. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 45,44 EUR od 24. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 41,60 EUR od 25. travnja 2023. do isplate, i to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Medine Karahasanović u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-111/2023 od 23. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 69,75 EUR.

III. Nalaže se tuženiku ŽN naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. prouzročeni trošak postupka u iznosu od 208,02 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika ŽN za naknadu troška postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) javna bilježnica Medina Karahasanović u Zagrebu donijela je 23. kolovoza 2023. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 111/2023 kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti iznos od 275,52 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 69,75 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem u bitnome navodi da osporava osnovu i visinu te da ističe prigovor zastare. Isto tako, tuženik je osporio i pasivnu legitimaciju navodeći da ne postoji ugovor temeljem kojeg bi ugovorio bilo kakvu uslugu s tužiteljem. Navodi i da je predmetni prostor 1997. godine potpuno devastirao EUROHERC OSIGURANJE d.d. te da u istome ne postoje grijaća tijela (radijatori) ni cijevi koje vode do istih, pa da osporava da mu je pružena usluga od strane tužitelja.

3. Sud je rješenjem od 15. travnja 2025. (list 34-36 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj je istaknuo da se predmetna novčana tražbina tužitelja odnosi na dospjelu, a neplaćenu tražbinu s osnova dospjelih računa za isporučenu toplinsku energiju. Ističe da predmetno potraživanje proizlazi iz Ugovora o potrošnji toplinske energije broj 144061201702 koji je potpisan od strane ovlaštenih predstavnika suvlasnika zgrade na adresi [adresa] i Poljička ulica 1, koji u skladu sa zakonom obvezuje i sve druge vlasnike i suvlasnike posebnih dijelova zgrade. Navodi da se radi o neosnovanom prigovoru zastare tražbine te da tuženik ne osporava vlasništvo nad predmetnim objektom pa da je isti sukladno pozitivnopravnim popisima evidentirani kao krajnji kupac za predmetni prostor. U odnosu na navode tuženika da predmetni prostor nema radijatora tužitelj ističe da se svaki utuženi račun sastoji od varijabilnih troškova (troškova energije) i fiksnih troškova (troškova snage, naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknade za djelatnost kupca toplinske energije), kao i da tuženik nije imao suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava. Ističe i da čak i kada je izdvajanje provedeno, krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu sukladno čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije. Tužitelj nadalje ističe da je za predmetni prostor 17. ožujka 1992. izdana Energetska suglasnost iz koje je vidljivo da je tuženik vlasnik predmetnog prostora te da je predmetni prostor priključen na kotlovnicu, a što potvrđuje da je predmetni prostor priključen u sustav centralnog grijanja preko zajedničke toplinske stanice. Slijedom navedenog, predlaže da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaze čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 11 i 100 spisa), preslike utuženih računa (list 70-84 spisa), Ugovora o potrošnji toplinske energije broj: 144061201702 (list 86-93 spisa) i odluke suvlasnika zgrade/građevine (list 94-98 spisa).

5.1. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava punomoćnici stranaka su suglasno naveli da su svi dokazi provedeni, odnosno da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te da predlažu donošenje odluke temeljem stanja spisa.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za toplinsku energiju u iznosu od 275,52 EUR, prema izvodu iz poslovnih knjiga (specifikacija računa) za razdoblje od rujna 2022. do ožujka 2023.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno pasivna legitimacija, kao i prigovor zastare.

9. Uvidom u Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 93-98 spisa) sud je utvrdio da su suvlasnici zgrade na adresi [adresa] i Poljička ulica 1 svojim potpisima ovlastili predstavnike suvlasnika NN i KN, da u njihovo ime sklope ugovor o potrošnji toplinske energije s tužiteljem te koji je ugovor i sklopljen 25. travnja 2018. kako je to sud utvrdio uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 144061201702 (list 86-92 spisa), a koji obvezuje sve krajnje kupce toplinske energije, a tako i tuženika, sukladno odredbi čl. 1. st. 4. Ugovora te odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine broj 35/14 – dalje Opći uvjeti) koja propisuje da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe.

9.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste te je stoga utvrđeno da je tužitelj sukladno ugovor ovlašten pružati usluge toplinske energije.

10. Tuženik kao nesporni vlasnik predmetnog stambenog prostora dužan je jamčiti tužitelju za ispunjenje obveze kako to proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje ZV).

11. Slijedom navedenog, tuženik je kao nesporni vlasnik samostalne uporabne cjeline, odnosno krajnji kupac u smislu odredbe čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta, kojemu je pružena usluga isporuka toplinske energije, u vezi plaćanja isporučene toplinske energije u utuženom razdoblju sukladno odredbi čl. 9. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022; dalje: ZOO) te odredbe čl. 84. st. 3. ZV, obveznik plaćanja utuženih potraživanja te je stoga odbijen kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

12. U odnosu na navode tuženika da je predmetni prostor 1997. godine potpuno devastirao EUROHERC OSIGURANJE d.d. te da u istome ne postoje grijaća tijela (radijatori) ni cijevi koje vode do istih, sud ističe da je teret dokaza navedenih činjenica bio na tuženiku. Naime, teret dokazivanja snosi stranka za koju je utvrđenje o postojanju neke činjenične pretpostavke, prema normama primjenom kojih treba donijeti odluku, povoljno u smislu da o tom postojanju ovisi njezin uspjeh u parnici, slijedom čega ta stranka snosi rizik neuspjeha da se određena pravno relevantna činjenična pretpostavka ne utvrdi na zahtijevanoj razini utvrđenosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-4176/2019-2 od 10. listopada 2023.).

12.1. Međutim, tuženik nije niti predložio, a niti dostavio dokaze kojima bi dokazao svoje navode, a i odustao je od dokaznog prijedloga za provođenjem uviđaja te je stoga na temelju čl. 221.a ZPP-a utvrđeno da nisu dokazane navedene činjenice.

13. Ovaj sud naglašava da i u slučaju da je tuženik dokazao činjenicu nepostojanja radijatora u predmetnom prostoru, da je za uklanjanje radijatora tuženik bio dužan slijediti zakonsku proceduru.

14. Naime, sukladno čl. 45. st. 1. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015; dalje: Zakon o tržištu toplinske energije) krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine te uz ostale uvjete određene navedenim stavkom.

14.1. Nadalje, čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije propisano je da je krajnji kupac dužan plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, u odnosu na koju se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava.

14.2. Odredbom čl. 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15), dano je značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ i rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

15. Dakle, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju pod poslovnim brojem Rev-784/2021-2 od 17. siječnja 2023., osobe koje se izdvoje iz zajedničkog toplinskog sustava dužne su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

16. Slijedom navedenog, sve i da se tuženik u skladu s zakonskom i ugovornim uvjetima izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, isti je u svakom slučaju dužan plaćati tužitelju tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage.

17. Nadalje, u odnosu na visinu utuženog potraživanja, sud je utvrdio da iz dostavljene dokumentacije, Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 11 spisa) i preslike utuženih računa (list 70-84 spisa), proizlazi visina utuženog potraživanja. Isto tako, iz navedenih računa proizlazi da je tužitelj tuženiku naplatio upravo tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, a koju je dužna plaćati i osoba koja se izdvoji iz zajedničkog toplinskog sustava.

17.1. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao vjerodostojnu, dok tuženik tijekom postupka nije osporavao vjerodostojnost iste.

18. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, ovaj sud ukazuje da je najstariji račun za isporučenu toplinsku energiju za 09/2022 dospio na naplatu 24. listopada 2022., a da je tužitelj ovršni prijedlog podnio 10. srpnja 2023., pa nije protekao niti jednogodišnji zastarni rok te je svakako neosnovan istaknuti prigovor zastare.

19. Stoga je sud održao na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a. Dakle, sud je usvojio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude.

20. S obzirom da se postupak, povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nastavio kao parnični postupak, to nema mjesta razdvajanju troška postupka na ovršni trošak i parnični trošak, već o trošku postupka treba odlučiti kao da se radi u cijelosti o parničnom postupku, kako će biti obrazloženo u nastavku odluke (Zaključak broj 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017.). Tako se odluka o parničnim troškovima temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT), odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23; dalje: Uredba) te troškovniku tužitelja (list 107 spisa).

20.1. Tužitelju su priznati trošak javnobilježničke nagrade (predujma, ostatka naknade) u iznosu od 20,00 EUR u skladu s čl. 5. i čl. 9. Pravilnika i sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 49,75 EUR (Tbr. 11/1 Tarife) u okviru određeno postavljenog zahtjeva tužitelja. Tužitelju je priznat i trošak sastava podneska od 8. listopada 2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/1 Tarife) te trošak zastupanja na ročištu 26. svibnja 2025. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 100,00 EUR po Tarifi te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 125,00 EUR. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Dakle, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 208,02 EUR, a prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na trošak parničnog postupka od dana presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP).

20.2. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e-oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9. ZPP).

20.3. Budući da nije uspio u postupku valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sudac:

Goran Goluža

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po pun., uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. Tuženiku po pun.