Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1964/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Blaževiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: 1. RO, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. LO, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. COJ, OIB [osobni identifikacijski broj], 4. ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. mldb. SO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 6. mldb. KO, zastupanih po zakonskim zastupnicima COJ i ŠO, svi tuženici iz [adresa], radi iseljenja, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-60/2023-26 od 30. kolovoza 2024., na sjednici vijeća 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe 1.-6. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-60/2023-26 od 30. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženicima da isele iz stana koji je položen trećem katu završene, zahtjevne, poluugrađene, stambene zgrade, građevinske (bruto) površine GBP = 427,19 m2, volumena 1.468,46 m3, visine 13,49 m, maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 14,32m x 10,53 m, katnosti E= Pr + 3K, pod višestrešnom kosim krovom, s ukupno četiri stambene jedinice i garažnim prostorom i spremištem, na području gradskog kotara Sirobuja, na adresi [adresa], izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud.čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], te da ga predaju u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari. Točkom II izreke naloženo je tuženicima nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 800,00 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv presude suda prvog stupnja žalbe podnose svi tuženici s time da odvojeno žalbu podnose tuženici 1.,4.,5. i 6. te zasebnu žalbu tuženici 2. i 3., zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu 1., 4., 5. i 6. tuženika osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, s time da osporava i pravovremenost podnesene žalbe koji prigovor ovaj žalbeni sud nije prihvatio jer iz podataka u spisu proizlazi da je 1 tuženiku TO i 4. tuženiku ŠO, ujedno zakonskom zastupniku mldb. 5. i 6. tuženika, prvostupanjska presuda dostavljena 30. kolovoza 2024. i da je predmetna žalba od 16. rujna 2024. podnesena u roku od petnaest dana sukladno čl. 348. st. 1. u vezi s čl. 112. st. 4. i čl. 113. st. 2. ZPP-a.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika i predaju u posjed stana na 3. katu kuće na adresi [adresa] u [adresa] zbog prestanka ugovora o najmu stana.

5.1. U postupku nije sporno da je tužitelj vlasnik stana na trećem katu kuće na adresi [adresa], koji je u tužbi označen kao „stan koji je položen trećem katu završene, zahtjevne, poluugrađene, stambene zgrade, građevinske (bruto) površine GBP = 427,19 m2, volumena 1.468,46 m3, visine 13,49 m, maksimalne vanjske tlocrtne dužine i širine 14,32m x 10,53 m, katnosti E= Pr + 3K, pod višestrešnom kosim krovom, sa ukupno četiri stambene jedinice i garažnim prostorom i spremištem, na području gradskog kotara Sirobuja, na adresi [adresa], izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina].” Nadalje, nije sporno da je između tužitelja CO i tuženika RO sklopljen Ugovor o najmu stana od 29. prosinca 2006. te da je tuženik ĆO zaprimio pisani otkaz ugovora o najmu stana od 23. ožujka 2023., kao i da tuženici nisu iselili iz predmetnog stana, odnosno da su u posjedu predmetnog stana.

5.2. U postupku je sporno imaju li tuženici valjanu pravnu osnovu za posjedovanje predmetnog stana na temelju ugovora o najmu stana od 29. prosinca 2006. odnosno je li predmetni ugovor o najmu stana prestao otkazom.

6. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sljedeće:

- da je Ugovorom o iznajmljivanju stana sklopljenom između tužitelja kao najmodavca i tuženika ĆO kao najmoprimca od 29. prosinca 2006. ugovoren najam stana na neodređeno vrijeme, ugovorena je mogućnost da svaka strana može raskinuti ugovor u bilo koje vrijeme iz svojih razloga, da najmoprimac plaća "komunalije - struju, vodu i čišćenje septičke jame,” točno i na vrijeme, a da je u slučaju neurednog plaćanja ugovorena posljedica iseljenje,

- da je tužitelj pisano otkazao ugovor o najmu stana 23. ožujka 2023. te da je kao razlog za otkaz ugovora o najmu naveo neplaćanje najamnine i drugih troškova u svezi sa stanovanjem u ugovorenom roku, posebno neplaćanje komunalne naknade, a povremeno neplaćanje struje, da je kao daljnji razlog otkaza navedeno da u stanu živi više osoba bez suglasnosti tužitelja, da se stan ne koristi samo za stanovanje, već i za druge svrhe te da najmoprimac "uzurpacijom" ometa korištenje zajedničkih dijelova nekretnine bez suglasnosti tužitelja, a da su primijećena i veća oštećenja u stanu,

- da je s osnova troškova stanovanja u predmetnom stanu postojao dug od 216,68 kn po računu od 14.7.2016. te da je ovrhom naplaćeni dug za vodu u iznosu od 142,05 kn s osnova dugovanja iz ožujka 2017. s time da se ne radi samo o dugu za iznajmljeni stan već i o potrošnji vode za kuću u bloku koju korist kćer tužitelja AO,

- da tužitelj nije dokazao da je s tuženikom ĆO na drugi način dogovorio da sve komunalne naknade snosi on kao najmoprimac, a da ugovorom o najmu nije ugovoreno da te troškove snosi najmoprimac,

- da su tuženici režije plaćali prema uplatnicama koje su dolazile na adresu tužitelja [adresa] koje su im se dostavljale na stubištu kuće,

- da se najamnina plaćala redovito, ali ne po dospijeću, već sa zakašnjenjem te da je stoga tuženik ĆO povremeno kršio odredbe ugovora o pravovremenom plaćanju najamnine te plaćanju režijskih troškova, pri čemu da je tome djelomično pridonijelo i ponašanje tužitelja odnosno njegove kćeri koja je primala najamninu i bila zadužena za dostavljanje uplatnica, kao i s obzirom na postojanje nesuglasica oko postavljanja odvojenih mjerila za struju i vodu,

- da u predmetnom stanu žive svi tuženici te da od tužitelja nisu zahtijevali dopuštenje za useljenje kćerke prvotuženika s obitelji kada su se uselili u stan unazad 8 godina,

- da prema podacima u izvatku iz obrtnog registra proizlazi da je obrt „[obrt]” vlasnika RO registriran na adresi [adresa],

- da prema podacima iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je na istoj adresi registrirano i S.L.1 Građenje d.o.o. za građenje i usluge, kojeg je osnivač i jedini član tužena LO,

- da prvotuženik ĆO nije tražio dopuštenje tužitelja za registraciju sjedišta obrta i trgovačkog društva, a da je tužitelj kod MUP-a 22. veljače 2017. zahtijevao odjaviti sjedište navedenog trgovačkog društva, ali bezuspješno.

7. Slijedom tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik ĆO kao najmoprimac povremeno kršio odredbe ugovora o najmu u odnosu na pravovremeno plaćanje najamnine i režijskih troškova, a što samo po sebi da ne bi predstavljalo razlog za izravni otkaz ugovora o najmu stana bez prethodnog upozorenja u smislu čl. 19. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ br. 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20, 36/24-dalje:ZNS).

8. Nadalje, ocjenjujući opravdanost razloga za otkaz ugovora o najmu koji postoji kada se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene, prvostupanjski sud je zaključio da registracija sjedišta pravne osobe i obrta na adresi iznajmljenog stana predstavlja korištenje stana djelomično za druge namjene, bez obzira na navode tuženika da se u stanu ne obavlja građevinska djelatnost. Pri tom je ocijenio nespornim da se građevinska djelatnost obavlja na terenu, ali obavljanje djelatnosti jest vođenje obrta/ trgovačkog društva, što da nije samo rad na terenu, nego i zaprimanje pismena, sastavljanje isprava nužnih za poslovanje, planiranje i pripremanje tekućih i budućih poslova i sl., a za što tuženici nisu naveli neko drugo mjesto obavljanja djelatnosti. U prilog zaključku da se djelatnost obavlja na adresi [adresa] u [adresa] da upućuju i fotografije stražnjeg dijela kuće na kojem se nalaze dijelovi skele, cigle i palete, koje da služe upravo građevinskoj djelatnosti, te je nadalje pregledom ostalih fotografija kuće, stubišta, parkirnog mjesta ispred garaže, dvorišta sa stražnje strane kuće, podruma i balkona, prvostupanjski sud utvrdio da su tuženici osim stana koristili i druge dijelove kuće za pohranu stvari, građevinskog materijala te osobnog vozila, što da su 1. i 4. tuženici priznali u svojim iskazima te naveli da su vozilo pomakli, a da stvari odvoze i čiste.

9. Stoga cijeneći da stan koristi bez dopuštenja tužitelja kao najmodavca tuženik ŠO (zet najmoprimca), koji da ne ulazi u krug srodnika i osoba koji imaju pravo koristiti stan preko 30 dana bez dopuštenja najmodavca sukladno odredbi čl. 19. st. 1. toč. 4. ZNS-a te činjenicu da se stan ne koristi samo za stanovanje, već i kao sjedište dvije pravne osobe (čl. 19. st. 1. toč. 5. ZNS-a), kao i da se neovlašteno koriste i drugi dijelovi kuće, prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik ĆO kao najmoprimac više od dva puta postupio protivno ugovoru i Zakonu, te da je tužitelj bio ovlašten pisanim otkazom, bez prethodne opomene, otkazati ugovor o najmu stana, na temelju odredbe čl. 19. st. 3. ZNS-a. Slijedom toga, utvrdio je da je ugovorni odnos prestao 1. srpnja 2023., protekom 3 mjeseca otkaznog roka koji je počeo teći 1. travnja 2023. i da je tužitelj bio ovlašten u sudskom postupku zahtijevati iseljenje na temelju odredbe čl. 22. st. 4. ZNS-a, pa je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP-a te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje. Tarifa).

10. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka, niti povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude su jasni, nisu proturječni te se presudu može ispitati.

11. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

12. Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZNS-a propisano je da najmodavac može otkazati ugovor o najmu stana ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana koriste stanom suprotno Zakonu i ugovoru o najmu stana, a osobito:

1. ako najmoprimac ne plati u ugovorenom roku najamninu i druge ugovorene troškove u svezi sa stanovanjem,

2. ako najmoprimac stan ili dio stana daje u podnajam, bez dopuštenja najmodavca,

3. ako najmoprimac ili drugi korisnici stana ometaju druge najmoprimce ili korisnike zgrade u mirnom korištenju stanom ili poslovnim prostorom,

4. ako se stanom koristi osoba koja nije navedena u ugovoru o najmu i to za vrijeme dulje od 30 dana bez dopuštenja najmodavca, osim u slučaju kad je riječ o bračnom drugu, potomku, roditelju, osobi koju je prema Zakonu dužan uzdržavati ili o osobi koja pruža najmoprimcu ili drugim korisnicima stana nužnu njegu i pomoć samo dok potreba za nužnu njegu i pomoć traje,

5. ako se najmoprimac ili drugi korisnici stana ne koriste stanom za stanovanje, već se njime koriste u cijelosti ili djelomično za druge namjene.

12. 1. Prema čl. 19. st. 2. ZNS-a propisano je da najmodavac ne može najmoprimcu otkazati ugovor o najmu stana iako su ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka ako ga prethodno pisano ne opomene da u roku od 30 dana otkloni razloge za otkaz, a prema st. 3. istog čl. propisano je da najmodavac ima pravo otkazati ugovor i bez opomene iz stavka 2. ovog članka ako najmoprimac više od dva puta postupi suprotno ugovoru, odnosno Zakonu.

12.2. Odredbom čl. 22. st. 1. ZNS-a propisano je da najmodavac daje otkaz ugovora o najmu stana u pisanom obliku s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno te je sukladno st. 2. otkazni rok za iseljenje najmoprimca u slučaju iz čl. 19. ovoga Zakona tri mjeseca te otkazni rok počinje teći prvoga dana sljedećeg mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen, a prema čl. 22. st. 4. ZNS-a ako se najmoprimac ne iseli iz stana u otkaznom roku, odnosno u roku koji je odredio najmodavac u slučaju iz čl. 20. ovoga Zakona, najmodavac može nadležnom sudu podnijeti tužbu za iseljenje najmoprimca.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su ostvarene pretpostavke za otkaz ugovora o najmu stana u primjeni čl. 19. st. 1. toč. 5. u vezi s čl. 19. st. 3. ZNS-a, kraj pravilnog utvrđenja da time što je na spornoj adresi registrirano sjedište trgovačkog društva čiji je osnivač 2. tuženica LO, kao i sjedište obrta 1. tuženika RO, da se predmetni stan ne koristi isključivo za stanovanje. Tuženici u žalbi neosnovano osporavaju navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda ponavljajući prigovore koje su isticali tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud pravilno otklonio (toč. 15. 3. obrazloženja) te ni ovom sudu nisu prihvatljive tvrdnje tuženika da se na predmetnoj adresi ne vode nikakvi poslovi, s obzirom na predmet poslovanja trgovačkog društva i obrta (građenje i usluge), jer je pravilno prvostupanjski sud cijenio da iako se usluge građenja obavljaju na terenu, time nisu isključeni svi poslovi u vođenju trgovačkog društva i obrta, te poslovanja istih, kraj činjenice da su na predmetnoj adresi fotografirani zatečeni materijali i oruđe koji se koriste u građevinskoj djelatnosti. Pri takvom utvrđenju, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud odbio provođenje dokaza očevidom na licu mjesta kao suvišnim.

14. Kako tuženici protekom otkaznog roka nisu iselili iz predmetnog stana, pravilno je prvostupanjski sud u primjeni čl. 22. st. 4. ZNS-a naložio tuženicima da isele iz predmetnog stana i predaju ga u posjed tužitelju slobodnog od osoba i stvari. Treba navesti da time što je ostvaren otkazni razlog iz čl. 19. st. 1. toč. 5. ZNS-a, tada ostali otkazni razlozi više nisu od odlučnog značaja za odluku o tužbenom zahtjevu (tako i u odluci Vrhovnog suda broj Rev-560/2005-2 od 21. veljače 2007.).

15. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio o troškovima postupka tužitelja na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife i to utvrđenje prvostupanjskog suda određenim žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje.

16. Slijedom obrazloženog i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.

17. Tužitelju nije odmjeren trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović