Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-44/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužitelja HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d, Zagreb, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika u zamjeni tužitelja TŠ, odvjetničkog vježbenika iz Odvjetničkog društva Rožman & Oredić iz Karlovca, u zamjeni za OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, i zamjenice ODO u Karlovcu HŠS, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da tužitelju HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 602,24 EUR bruto na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor, i to sa zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- za srpanj 2014.g. na iznos od 33,87 EUR počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate - za kolovoz 2014.g. na iznos od 111,28 EUR počev od 16. rujna 2014.g. do isplate - za prosinac 2014.g. na iznos od 33,87 EUR počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate - za siječanj 2015.g. na iznos od 18,21 EUR počev od 16. veljače 2015.g. do isplate - za svibanj 2015.g. na iznos od 28,62 EUR počev od 16. lipnja 2015.g. do isplate - za lipanj 2015.g. na iznos od 18,21 EUR počev od 16. srpnja 2015.g. do isplate - za kolovoz 2015.g. na iznos od 133,54 EUR počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

- za listopad 2015.g. na iznos od 9,10 EUR počev od 16. studenog 2015.g. do isplate

- za prosinac 2015.g. na iznos od 52,26 EUR počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

- za siječanj 2016.g. na iznos od 19,61 EUR počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

- za ožujak 2016.g. na iznos od 17,91 EUR počev od 16. travnja 2016.g. do isplate

- za svibanj 2016.g. na iznos od 9,36 EUR počev od 16. lipnja 2016.g. do isplate

- za kolovoz 2016.g. na iznos od 116,40 EUR počev od 16. rujna 2016.g. do isplate, u roku od 15 dana, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim mjesečnim iznosima bruto naknade.

II.Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, Zagreb, OIB 66486182714 da HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.308,28 EUR sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2025. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika, MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. U razdoblju od 06.03.2012. do 01.06.2016., tužitelj navodi da je imao pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i drugim neradnim danima te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također navodi da je imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Tužitelj navodi da se prije podnošenja ove tužbe bezuspješno obratio tuženiku radi mirnog rješenja spora sukladno čl.186.a. Zakona o parničnom postupku pa stoga podnosi ovu tužbu kojom traži da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti da mu isplati razlike plaće, naknade plaće za godišnji odmor i terenskog dodatka za utuženo razdoblje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti jer osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je kao poslodavac tužitelja isplatio tužitelju kao radniku sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plače (Narodne novine broj 118/09). Tuženik dalje ističe da su se u odnosu na radnopravni status tužitelja u utuženom razdoblju primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni zakon, kao i podzakonski akti doneseni na temelju tog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radnopravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske. Tuženik se poziva na aktualnu sudsku praksu, i to odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1845/12, Revr-1902/12 u kojem je zauzet upravo takav stav o važenju propisa. Ističe prigovor zastare.

3. Nakon financijskog vještačenja, tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev, prema prvoj varijanti na iznos od 6.836,36 kn na ime bruto razlike plaće za prekovremeni rad i dr., i na iznos od 6.157,10 kn bruto na ime naknade za godišnji odmor, na iznos od 520,00 kn neto na ime terenskog dodatka, a u slučaju da sud ne usvoji zahtjev prema prvoj varijanti, postavlja i zahtjev prema drugoj varijanti, na iznos od 578,52 kn bruto na ime razlike bruto plaće za prekovremeni rad i dr., i na iznos od 5.819,86 kn bruto na ime razlike naknade za godišnji odmor, na iznos od 520,00 kn neto na ime terenskog dodatka, sve za zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od 16. u mjesecu za prethodni mjesec.

4. Tuženik se protivio i konačno postavljenim zahtjevima.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu od 29. svibnja 2014., rješenje HZMO, Područne službe u Osijeku od 14. studenog 2016., zahtjev za mirno rješenje spora na listu 8-9, odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora na listu 10-12, dopis MORH od 22. siječnja 2018., tablični prikaz angažiranja na listu 23-25, 249 i 255, dnevne evidencije radnog vremena na listu 26-41 i 256-285, mjesečnu evidenciju radnog vremena na listu 42-58 i 286-295, dopis MORH od 3. prosinca 2018., knjigovodstvenu karticu na listu 61-62, karticu djelatnika na listu 63-79, čita se nalaz i mišljenje D&S d.o.o. Karlovac, dopis MORH od 14. prosinca 2021., naloge i odobrenja o korištenju slobodnih dana na listu 296-326, mjesečne evidencije radnog vremena na listu 327-358, te proveo financijsko vještačenje po vještaku D&S d.o.o. Karlovac koji se dodatno očitovao 1. ožujka 2022. (strana 364 spisa) i 24. ožujka 2025. (strana 461 spisa).

6. Tijekom postupka pravomoćno je odlučeno o zahtjevu o prekovremenom radu, terenskom dodatku i dijelu razlike naknade za godišnji odmor koji se odnosi na razdoblje od lipnja 2012. do travnja 2014., tako da je rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž R-49/2022-2 od 19. veljače 2025. ukinuta prvostupanjska presuda i vraćeno prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u dijelu koji se odnosi na razliku naknade za godišnji odmor za razdoblje od svibnja 2014. do srpnja 2016. u iznosu od 602,24, EUR, i u odluci o trošku.

7. Nije sporno da se, prije podnošenja ove tužbe, tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 6. ožujka 2017. (list 8 do 9 spisa) pa je time ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka koja je propisana odredbom čl.186.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14).

8. Prema odredbi članka 3.Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) pripadnici Oružanih snaga u smislu odredaba ovoga Zakona su: vojne osobe te državni službenici i namještenici (u daljnjem tekstu: službenici i namještenici), a isto je propisano i odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) u članku 1. stavak 3.

9. Nije sporno da je tužitelj djelatna vojna osoba zaposlena kod tuženika, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske - Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu.

10. Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i na temelju njega donesenim podzakonskim aktima reguliran je radnopravni status tužitelja kao djelatne vojne osobe u odnosu na utuženi prekovremeni rad na terenu pa se primjenjuju specijalni propisi, navedeni Zakon i na temelju njega doneseni podzakonski akti.

11. Za utuženo razdoblje do 26.lipnja 2013., odredbom članka 14. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09, u daljnjem tekstu: ZOSO/02) propisano je da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donijetima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

12. U odnosu na naknadu za godišnji odmor, u dijelu utuženog vremenskog razdoblja bio je na snazi Pravilnik o izmjenama o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenju godišnjeg odmora (Narodne novine broj 68/11) koji je u čl. 2. regulirao da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

13. Na snazi je i odredba čl.14.Kolektivnog ugovora koji predmetnu materiju regulira jednako kao i navedeni Pravilnik (NN 68/11) jer u st. 2 propisuje da državnom službeniku ili namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

14. U istom razdoblju na snazi je i članku 60.stavak 1. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) kojim je propisano kako za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

15. Dana 7.kolovoza 2014. stupio je na snagu i Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) koji u članku 81. opet određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

16. Ovaj sud utvrđuje da i prema općim i specijalnim propisima tužiteljima pripada pravo na traženu isplatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

17. Dakle, u razdoblju do 7. svibnja 2014. navedeni opći i specijalni propisi istovjetno reguliraju pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, pa je naposljetku dan zadatak financijskom vještaku da izračuna tužiteljima naknadu plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), i to:

- prema čl.4.st.2.kojom je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi,

- odnosno, prema čl.4.st.3.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

18. Za razdoblje od 8.svibnja 2014. do 1. listopada 2016. vještaku je dan zadatak prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), i to prema čl.4.st.2.kojom je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je st.3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika-Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke- Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

19. Dakle, nakon 8.svibnja 2014.navedeni specijalni podzakonski propisi doneseni na temelju specijalnog propisa, Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine broj 73/13) koji je stupio na snagu dana 26.lipnja 2013., drukčije reguliraju pravo na naknadu plaće od općeg propisa, navedenog Zakon o radu i Kolektivnog ugovora jer navedeni specijalni propisi propisuju da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

20. U spornom utuženom razdoblju, do 7.svibnja 2014. bio je još na snazi Zakona o radu (Narodne novine broj 149/09, 61/11 i 82/12 – dalje: ZR/09) u kojem je odredbom članka 7.stavak 3. bilo propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

21. Nakon toga, dana 7.kolovoza 2014.stupio je na snagu Zakon o radu (Narodne novine broj 93/14) kojim je u članku 9.stavak 3.istovjetno propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

22. Međutim, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, za razdoblje nakon 8.svibnja 2014., kao niti u razdoblju prije 8.svibnja 2014., ne bi u obzir došla primjena navedene odredbe o povoljnijem pravu koja bi omogućila primjenu općeg propisa – Zakona o radu.

23. S obzirom da je tužitelj djelatna vojna osoba, to bi se na njegov radno pravni status prvenstveno primjenjivale odredbe specijalnog propisa, odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09), a njegovom odredbom čl.14. je određeno da o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega se primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

24. Nakon toga je u odredbi čl.219.Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju odnosno Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) kojima se uređuje to područje.

25. Također je u odredbi čl.218.st.2. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07 i 88/09, 124/09) ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojem nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

26. Temeljem citirane prijelazne odredbe ostao je na snazi provedbeni propis, i to Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) sve do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14) koji je stupio na snagu dana 8.svibnja 2014. Primjena navedenog Pravilnika (Narodne novine broj 140/02, 68/11) koji povoljnije uređuju pravo tužitelja na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora od Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13) je moguća i zbog činjenica da navedeni Pravilnik na razini specijalnih propisa najpovoljnije regulira pravo tužitelja.

27. Nadalje, na temelju navedenih Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske doneseni su navedeni podzakonski propisi pa u konkretnom slučaju, od 8.svibnja 2014. valja primijeniti Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14), u kojem je u čl.4.st.2. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, dok je stavku 3.istog članka propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika- Narodne novine broj 118/09 koja je stupila na snagu 1.listopada 2009. te Odluka o izmjeni ove Odluke-Narodne novine broj 118/12 koja je stupila na snagu 1.studenog 2012., te Odluka o rasporedu radnog vremena –Narodne novine broj 66/14 koja je stupila na snagu 1.lipnja 2014., zatim Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – Narodne novine broj 23/15 koja je stupila na snagu 1.ožujka 2015. i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena

– Narodne novine broj 84/15 koja je stupila na snagu 1.kolovoza 2015.).

28. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, tj.u skladu s navedenim Pravilnicima, i to u razdoblju do 7.5.2014.g. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 140/02, 68/11), a u razdoblju od 8.svibnja 2014. prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba i namještenika (Narodne novine broj 54/14).

29. Naime, primjena odredbe o najpovoljnijem pravu za radnika iz odredbi Zakona o radu dolazi u obzir "samo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, ali to samo u slučaju ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Dakle, navedena odredba se ne primjenjuje u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, a o takvom slučaju je riječ u ovom sporu."(Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr 1795/2012-2 od 25.veljače 2014, Revr 1902/2012-2 od 4.lipnja 2014.

30. Dakle, u konkretnom slučaju, je drugim zakonom, Zakonom o službi u oružanim snagama i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima, drugačije određeno pa treba primijeniti specijalni propis u odnosu na cjelokupno utuženo razdoblje.

31. Naime, iako prema specijalnim propisima, nakon 7. svibnja 2014., tužitelju pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu, plaću, pa tako i naknadu plaće, i dalje obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad (čl. 83. st. 3 ZR/09-a, odnosno čl.91.st.3.ZR/14). Stoga, tužitelju treba uračunati dodatak za vojnu službu prilikom obračuna naknade plaće.

32. Obzirom na uputu drugostupanjskog suda iz ukidnog dijela odluke, valjalo je utvrditi je li tužitelju u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. u osnovnu plaću bio uključen i dodatak za vojnu službu koji se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću.

33. Prema članku 19. stavak 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj 33/14, 41/14, 53/14 i 114/14 – dalje Pravilnik o dodacima na plaću), dodaci na plaću određuju se odlukom o rasporedu na ustrojbena mjesta na koja se raspoređuju djelatne vojne osobe odgovarajuće vojnostručne djelatnosti.

34. Prema članku 4. stavak 2. Pravilnik/14 koji je stupio na snagu dana 08. svibnja 2014., jednako kao i u članku 142. ZSOSRH, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a prema članku 4. stavak 3. Pravilnika/14 redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

35. Točkom V. stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj 66/14) propisano je da se redovno radno vrijeme koje se u smislu ove Odluke smatra punim radnim vremenom, utvrđuje u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka.

36. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službu se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH/13 i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

37. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodatka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, u skladu s člankom 142. ZSOSRH/13 i člankom 4. stavak 2. Pravilnika/14.

38. U skladu s navedenim financijski vještak se očitovao da je u nalazu i mišljenju prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor uzeo u obzir dodatak za vojnu službu kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu pa naposljetku nije bilo potrebe za dopunom nalaza i mišljenja.

39. Na temelju ovakve pravne ocjene spora provedeno je financijsko vještačenje po D&S d.o.o.Karlovac koje je u svom nalazu i mišljenju, prvoj varijanti, utvrdio da na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor pripada 6.445,17 kn, što umanjeno za isplaćeni iznos od 288,08 kn, iznosi 6.157,10 kn, a prema drugoj varijanti, 6.107,94 kn, što umanjeno za isplaćeni iznos od 288,08 kn, iznosi 5.819,86 kn (772,43 EUR prema kojoj varijanti je tužitelju dosuđena naknada za godišnji odmor, a prethodno je odbijen zahtjev prema prvoj varijanti.

40. Obzirom na ukidni dio odluke valjalo je tužitelju dosuditi preostali iznos od 602,24 EUR sa zateznom kamatom na mjesečne iznose, kao u izreci presude.

41. U odnosu na izjavljeni prigovor zastare, treba primijeniti odredbu čl.139.Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, u daljnjem tekstu: ZR/14) o zastarnom roku od pet godina, obzirom, primjenom daljnje odredbe članka 232.stavak 2.ZR/14, rok zastare za najstarije potraživanje za srpanj 2012. od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu ZR-a/14 koji je stupio na snagu dana 7.kolovoza 2014.

42. Zahtjev za mirno rješenje spora podnesen je 6. ožujka 2017. pa je sukladno odredbi članka 186.a.stavak 3. i 5. Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14) podnošenjem zahtjeva zastarijevanje zastalo na tri mjeseca. Nakon toga, zastara je nastavila teći do podnošenja tužbe, 7. rujna 2017., kada je nastupio prekid zastare.

43. Obzirom je najstarije potraživanje dospjelo 16. kolovoza 2012., to obzirom na zastarni rok od pet godina i tri mjeseca zastoja, prije podnošenja tužbe 29. nije nastupila zastara niti jednog potraživanja.

44. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

45. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine Republike Hrvatske broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

46. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju.

47. Odluka o parničnom trošku odnosi se na cijeli postupak i temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) obzirom je tužitelj u cijelosti uspio s prvim zahtjevom u odnosu na terenski dodatak i konačno postavljenim drugim zahtjevom u odnosu na prekovremeni rad i dr. te naknadom za godišnji odmor.

48. Tužitelj je imao parnične troškove koji se sastoje od troškova zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i to za sastav mirnog rješenja spora u iznosu od 150,00 EUR prema Tbr.28., za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR prema Tbr.7.1., za zastupanje na ročištima 21.3.2018., 14.2.2022. i 25.5.2022. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište prema Tbr.9.t.1., za zastupanje na ročištima 26.2.2018. i 21.4.2022. u iznosu od 37,50 EUR svako ročište prema Tbr.9.t.5., za sastav dva podneska u iznosu od 150,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za pristup na dva ročišta za objavu presude iznos od 75,00 EUR za svaku objavu prema Tbr.9.t.3., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 464,53 EUR, dok u ponovljenom postupku tužitelju pripada naknada za sastav podneska od 17.4.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.8.t.1, za zastupanje na ročištu 28.4.2025. u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr.9.t.1., sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46., što ukupno iznosi 2.308,28 EUR koji iznos je naložen tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženim zateznim kamatama.

49. Tužitelju nije priznat trošak sastava ostalih podnesaka, i to temeljem odredbe članka 155.stavak 1. ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

50. Tužitelju ne pripada trošak sastava odgovora na žalbu obzirom mu nije bio neophodan za uspjeh u sporu.

51. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 5. lipnja 2025.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP-a). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9 ZPP-a). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9 ZPP-a sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335 st. 11. ZPP-a). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu