Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Kžzd-67/2024-6
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. OŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude suca za mladež Općinskog suda u Vukovaru br. Kzd-53/2021-12 od 8. veljače 2023. godine, u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025. godine u nazočnosti
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. OŠ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru br. Kzd-53/2021-12 od 8. veljače 2023. godine opt. OŠ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i mladeži – povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. OŠ izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Istom presudom, temeljem čl. 62. st. 2. toč. 1. KZ/11 (očito omaškom suda pri prijepisu navedeno čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11), opt. OŠ naloženo je u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude isplatiti dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 4.665,21 eura na ruke majke i zz. AŠ, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, jer će se u suprotnom izvršiti opoziv uvjetne osude, temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 497,71 eura na ime troškova provedenog računovodstveno-financijskog vještačenja i paušalnu svotu u iznosu od 106,18 eura, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žali se opt. OŠ po branitelju Filipu Miličiću, odvjetniku iz Vukovara, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
2.1. Državni odvjetnik u odgovoru na žalbu optuženika ističe kako je pobijana presuda osnovana, zakonski utemeljena i valjano obrazložena. Predlaže žalbu optuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu.
3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-517/2023 od 20. prosinca 2023. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
4. Na javnu sjednicu vijeća su temeljem čl. 475. st. 2. ZKP/08, pozvani Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, opt. OŠ i njegov branitelj Filip Miličić, odvj. iz Vukovara.
4.1. Na sjednicu vijeća su pristupili Dražen Križevac zamjenik ŽDO u Osijeku i optuženikov branitelj Filip Miličić, odvj. iz Vukovara, dok nije pristupio opt. OŠ za koga je dostava poziva za sjednicu vijeća uredno iskazana
4.2. Sjednica vijeća, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, započinje izlaganjem sadržaja žalbe optuženika od 25. rujna 2023. godine, podnesene po branitelju Filipu Miličiću, odvj. iz Vukovara, koji izlaže sadržaj žalbe, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4.3. Nastavno, Dražen Križevac, zamjenik ŽDO u Osijeku izlaže sadržaj odgovora na žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru od 6. listopada 2023. godine, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu optuženika u cijelosti odbije kao neosnovanu.
5. Žalba opt. OŠ nije osnovana.
6. Žalitelj (opt. OŠ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je presuda nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
7. Žalitelj (opt. OŠ) u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
7.1. Obveza optuženika na dužno uzdržavanje maloljetnog djeteta izričito je određena pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Vukovaru broj R1 Ob-314/2016 od 1. rujna 2016. godine, te kako će to uzdržavanje isplaćivati na ruke AŠ majke i zakonske zastupnice mlt. EŠ. Činjenica je da se opt. OŠ nije pridržavao zakonske obveze koja je točno određena kako je to utvrđeno provedenim dokazima i financijskim vještačenjem. Stoga je prvostupanjski pravilno postupio kada nije prihvatio obranu opt. OŠ i iskaze svjedoka bliskih srodnika JŠ oca optuženika i ŽŠ brata optuženika obzirom da je vjerodostojnost obrane optuženika i iskaza svjedoka dovedena u sumnju drugim izvedenim dokazima koje prvostupanjski sud pozorno ocijenio i pravilno prihvatio kao vjerodostojne. Suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. OŠ počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
7.2. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
8. Analizirajući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pobijanom presudom, temeljem čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11, opt. OŠ naložio da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude isplati dospjele obroke uzdržavanja u iznosu od 4.665,21 eura na ruke majke i zz. AŠ, uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju, jer će se u suprotnom izvršiti opoziv uvjetne osude, temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11. Odredba čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11, sadržajno se odnosi na ispunjavanje redovite dužnosti mjesečnog plaćanja uzdržavanja koja se provodi uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju. Međutim, evidentno je da je prilikom prijepisa presude došlo do očigledne pogreške obzirom da se sadržaj izrečene posebne obveze iz izreke pobijane presude odnosi se na dužnost optuženika da nadoknadi štetu počinjenu kaznenim djelom na ime dospjelih, a neisplaćenih obroka uzdržavanja za mlt. EŠ u ukupnom iznosu od 4.665,21 eura, propisanu odredbom čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da u predmetnom slučaju nije došlo do povrede odredaba Kaznenog zakona
9. Žalitelj (opt. OŠ) u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.
9.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio, niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. OŠ za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 172. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a temeljem čl. 56. KZ/11, izrekao optuženiku uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije koja je izrečena optuženiku dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
10. Slijedom navedenog žalba opt. OŠ nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
