Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Pr-308/2019-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, zastupani po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi poništenja i isplate/utvrđenja i isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2025. objavio je i p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Poništava se dio Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. sklopljen između tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 i to:

- Članak 9. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Danom prestanka Ugovora o radu iz članka 2. ovog Sporazuma, radnik se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz Ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, osim potraživanja iz članka 5. ovog Sporazuma.

- Članak 12. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. u dijelu koji glasi: Ugovorne strane utvrđuju da su upoznate sa sadržajem i značenjem odredbi ovog sporazuma i odriču se prava na njegovo pobijanje iz razloga nerazumijevanja istog. Otklanjaju svaku mogućnosti zablude ili druge mane volje prilikom potpisivanja ovog Sporazuma, čime potvrđuju da su sa istim u potpunosti suglasne.

- Članak 13. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Radnik se obvezuje da nakon potpisa ovog Sporazuma neće protiv poslodavca podnositi tužbe ili zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

II. Nalaže se tuženiku HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, da tužitelju ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.518,33 EUR (pettisućapetstoosamnaesteuratridesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 4.798,33 EUR teče od 27. studenog 2018. pa do isplate, a na iznos od 720,00 EUR teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se, kao neosnovan, alternativni tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnim dijelovi Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. sklopljen između tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 i to:

- Članak 9. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Danom prestanka Ugovora o radu iz članka 2. ovog Sporazuma, radnik se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proističu iz Ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom kod poslodavca, osim potraživanja iz članka 5. ovog Sporazuma.

- Članak 12. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018. u dijelu koji glasi: Ugovorne strane utvrđuju da su upoznate sa sadržajem i značenjem odredbi ovog sporazuma i odriču se prava na njegovo pobijanje iz razloga nerazumijevanja istog. Otklanjaju svaku mogućnosti zablude ili druge mane volje prilikom potpisivanja ovog Sporazuma, čime potvrđuju da su sa istim u potpunosti suglasne.

- Članak 13. Sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika broj 163/18 od 17. listopada 2018., koji glasi:

Radnik se obvezuje da nakon potpisa ovog Sporazuma neće protiv poslodavca podnositi tužbe ili zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

II. Nalaže se tuženiku HŽ – Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702, da tužitelju ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.518,33 EUR (pettisućapetstoosamnaesteuratridesettricenta) zajedno sa zateznom kamatom koja na iznos od 4.798,33 EUR teče od 27. studenog 2018. pa do isplate, a na iznos od 720,00 EUR teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužitelju ĐL da tuženiku HŽ – Cargo d.o.o. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR (tisućutristodvanaesteura pedesetcenti), sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja ĐL za naknadnom parničnog troška u iznosu od 3.523,17 EUR (tritisućepetstodvadesettrieurasedamnaestcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo kako je bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu pomoćnika strojovođe te je 3. ožujka 2017. pretrpio ozljedu na radu, a nesreća se dogodila na željezničkom kolodvoru Beli Manastir, Trg slobode 26. Kao posljedicu ozljeđivanja, tužitelj je pretrpio brojne tjelesne ozljede, te je dugo bio na liječenju, a ozljede koje je pretrpio su detaljno opisane u medicinskoj dokumentaciji koju je tužitelj priložio uz tužbu. Nakon navedenog događaja, tužitelj je trpio konstantne teške bolove, kao i druge komplikacije evidentirane u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj je zbog ozljeda bio i na bolovanju, a navedeni događaj je ostavio traga u psihološkoj sferi tužitelja, u vidu straha, anksioznosti i slično. Tužitelj je tijekom liječenja imao fizičke bolove različitih intenziteta, te je tijekom liječenju konstantno bila potrebna tuđa pomoć i njega. S obzirom na naprijed navedeno, tužitelj navodi kako mu pripada naknada imovinske i neimovinske štete i to za pretrpljene fizičke bolove, duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti i pretrpljeni strah, te za tuđu pomoć i njegu. Tužitelj se u više navrata obratio tuženiku radi pokušaja mirnog rješenja spora, te je postavio i odštetni zahtjev 27.11.2018., međutim tuženik je svojim dopisom od 5.4.2019. otklonio isti, kao i svoju odgovornost, pozivajući se na sporazum o prestanku ugovora o radu uz isplatu otpremnine kojim se tužitelj, a prema navodima tuženika, odrekao svih potraživanja iz radnog odnosa. Tužitelju je prilikom potpisivanja sporazuma usmeno rečeno da navedeni sporazum nema nikakvog utjecaja na njegovo potraživanje glede naknade štete zbog ozljede na radu, te da je to uobičajeni sporazum koji se sklapa i s drugim djelatnicima, te ga je tužitelj kao takvog potpisao. Iz dopisa tuženika od 5.4.2019. proizlazi da je tužitelj bio prevaren, te da je bio u bitnoj zabludi budući da je smatrao kako se time ne odriče ni na koji način svog potraživanja povodom ozljede na radu, a osim toga, tužitelj nije niti imao bilo kakav razlog zbog kojeg bi se odrekao takvog potraživanja i popustio poslodavcu niti bi takav sporazum sklopio. Tužitelj nadalje navodi da budući da je prevaren i u bitnoj zabludi, to su pojedine odredbe sporazuma pobojne.

1.1. Tužitelj je uz predmetni tužbeni zahtjev postavio i alternativni tužbeni zahtjev, na utvrđenje ništetnosti sporazuma o prestanku ugovora o radu, a o kojem ovaj sud nije odlučivao, sukladno članku 188. stavku 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP).

1.2. Tužitelj je svojim podneskom od 10. travnja 2025. uredio točku II. tužbenog i alternativnog tužbenog zahtjeva, a sve nakon provedenog sudskomedicinsko vještačenja.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti, a točan je navod iz tužbe u kojoj je naveo da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu kako je navedeno u prijavi ozljede na radu HZZO-u. Nadalje, tuženik je naveo kako nije točan navod tužitelja da je prilikom potpisivanja sporazuma o prestanku rada ugovora o radu 17.10.2018. bio prevaren od strane tuženika i doveden u bilo kakvu zabludu. Odredbe predmetnog sporazuma su jasne i nedvosmislene i to upravo da ne bi došlo do podnošenja ovakvih tužbi. Ne samo da je tužitelj svojevoljno i od nikoga nagovoren potpisao predmetni sporazum, nego je potpisao i izjavu o iskazu ne interesa za prestanak ugovora o radu 14.9.2018. i to upravo na način da mu ugovor o radu prestane sporazumom, a koji je uključivao i isplatu poticajne otpremnine. Iz navedenog je razvidno da je tužitelj prije potpisivanja predmetnog sporazuma bio dobro upućen u prava koja temeljem istog ostvaruje. Dakle, sva potraživanja između stranaka u ovom postupku su riješena sporazumom, te se radi o neodređenoj stvari. Tuženik također ističe i prigovor prekluzije prava za dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na poništenje, odnosno utvrđenje ništetnim odredbi članka 9., 12. i 13. predmetnog sporazuma jer tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava, a koja obveza je propisana odredbama Zakona o radu. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i svu prilježeću dokumentaciju i to u ugovor o radu (stranice 6-9 spisa), prijavu o ozljedi na radu (stranice 10-13 spisa), medicinsku dokumentaciju (nalazi) Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 14-78 spisa), dopise punomoćnika tužitelja (stranice 79-87 spisa), dopis (odgovor) tuženika (stranice 88-89 spis), sporazum o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika (stranice 90-92 spisa), izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu (stranice 100-101 spisa), odluka Županijskog suda u Koprivnici od 30. travnja 1998., broj Gž-299/98-2 (stranice 104-106 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2001., broj Rev-1372/00-2 (stranice 107-108 spisa), odluku o utvrđivanju liste konačnog tehnološkog/kolektivnog viška radnika u društvu HŽ Cargo d.o.o. (stranica 133 spisa), odluku o načinu rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika u 2018. godini (stranice 134-137 spisa). Nadalje, saslušani su svjedoci ML i AL, te tužitelj i vještak doc.dr.sc. Boris Dumenčić, dr.med. Provedeno je sudskomedicinsko vještačenje po vještaku doc.dr.sc. Borisu Dumenčiću, dr.med., čiji nalaz i mišljenje od 5. veljače 2025. (stranice 183-187 spisa) je sud pročitao, te je pročitao podnesak vještaka od 5. ožujka 2025. kojim je dopunio svoj nalaz i mišljenje (stranice 194- 203 spisa).

4. Saslušan na raspravi, tužitelj ĐL je naveo kako je bio zaposlen kod tuženika sve od 1975. godine pa dok nije otišao u mirovinu 2018. godine, a radio je uglavnom na poslovima strojovođe. Kritičnog dana pretrpio je ozljede na radu na način da se dogodio nalet vlaka, gdje je on radi kao pomoćnik strojovođe na vlaku koji je gurao vagone, te se njegov vlak sudario s zakočenim vlakom kada je došlo do sudara. Ističe kako je od udarca i te nezgode povrijedio kičmu i slezenu, morao je ugraditi zbog toga stendove u obje noge, a od ozljeda je imao još i slomljenu nosnu kost, te potres mozga. Potom ističe kako su mu zbog ozljede na leđnoj moždini rekli da je rizičan za operaciju te se iz tog razloga nije išao operirati i morao je provesti nakon toga 7 mjeseci u invalidskim kolicima, za vrijeme kojeg trajanja liječenja je išao u Osijek i Bizovac, međutim ništa nije pomoglo, već mu je tek prof. Đ - doktor u KBC Osijek, rekao kako će jedino pomoći blokada u kičmu, ali privremeno, te ističe kako je tek nakon toga mogao ustati iz invalidskih kolica, te se mogao kretati, ali jedino uz pomoć pomagala, što je i danas slučaj. Nadalje ističe kako mu se zbog navedenih ozljeda stanje ponovno bilo pogoršalo. Također, iskazuje kako mu je liječenje prestalo u lipnju 2018. godine, a 2020. godine mu se stanje pogoršalo. Nakon toga je radi povratka na rad išao na sistematski pregled na koji ga je uputio tuženik, te je nakon pregleda utvrđeno kako je nesposoban za rad, a on se nakon toga vratio na posao gdje su ga obavijestili kako radno mjesto za njega nema, navedeno mu je rekao njegov nadređeni CL, a također je isto potvrdila i SL iz računovodstva. Potom je on zahtijevao odštetu radi ozljede na radu, a koji je poslao odmah nakon povratka na posao. Nitko mu ništa nije na isto odgovarao, te je 3 mjeseca dolazio na posao na kojemu nije niti dobivao radne zadatke, a nakon toga je dobio papire od strane tuženika iz Zagreba kao tehnološki višak, te su mu ponudili da se iz tog razloga otkaže njegov ugovor o radu uz isplatu otpremnine koja mu je i ispaćena i na koji je sporazum pristao. Napominje kako mu je nakon što su stigli papiri iz [adresa], SL iz računovodstva, rekla kako se to odnosi samo na raskid ugovora o radu, te da isto nema veze s njegovim potraživanjem na ime odštete koju je zatražio od strane tuženika i koji odgovor nije dobio do dostave predmetnog sporazuma. Posebno ističe kako je to bilo ponuđeno više radnika na koji su više njih pristali da se raskida ugovor o radu kao tehnološki višak. Također, navodi kako ga prije dostave navedenog sporazuma nitko nije zvao na pregovore niti ga je o ičemu ranije pisano ili usmeno obavještavao. Sada mu nije potrebna tuđa pomoć i njega. Nadalje iskazuje kako je od 3.3.2017. pa sve do lipnja 2018. godine bio na bolovanju.

5. Saslušan na raspravi, svjedok ML iskazao je kako je on u HŽ bio zaposlen kao strojovođa, a o samom štetnom događaju nema nikakvih saznanja.

6. Saslušan na raspravi, svjedok AL iskazao je kako je on zaposlen kod tuženika, te je 2017. obavljao polove šefa regionalnog ureda područje Istok. Tužitelja poznaje i isti je bio strojovođa. 2017. i 2018. tužitelj je zbog izvanrednog događaja bio na bolovanju. Radnicima koji izgube radnu sposobnost kao na primjer tužitelj i radnicima kojima bude ukinuto radno mjesto, odnosno budu tehnološki višak, dobiju obavijest da su na listi tehnološkog viška radnika. Tužitelj je onda dobio izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu, koju je tužitelj i potpisao. Na toj izjavi su ponuđene tri mogućnosti i to: sporazumni pristanak ugovora o radu na prijedlog poslodavca, redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i dobrovoljni raspored u željeznički fond. Tužitelj je izabrao sporazumni prestanak ugovora o radu. Prije potpisivanja sporazuma, radnik dobije sporazum, odnosno netko preuzme sporazum u kadrovskoj službi, netko ga dobije poštom na primjer kada je na bolovanju. Misli da je tužitelj došao kod tuženika i preuzeo te papire. Misli da je vezano za sporazum to radio tadašnji voditelj vuče CL. Sporazum o prestanku ugovora o radu je tipski sporazum koji sastavlja poslodavac. Nije siguran je li bio prisutan kad se tužitelju uručivao sporazum. Poznata mu je činjenica da je tužitelj imao ozljedu na radu.

7. Iz ugovora o radu (stranice 6-9 spisa) proizlazi kako su tuženik i tužitelj nastavili radni odnos na neodređeno vrijeme kojim tužitelj će obavljati poslove za tuženika na radnom mjestu pomoćnik strojovođe s mjesto rada Osijek. Predmetni ugovor je sklopljen 11. studenog 2016.

8. Iz prijave o ozljedi na radu (stranice 10-13 spisa) proizlazi kako je 13. ožujka 2017. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje podnio prijavu o ozljedi na radu navodeći kako je ozlijeđen tužitelj u Belom manastiru, Željeznički kolodvor, Trg slobode 26, gdje je kao težina ozljede navedena lakša ozljeda, a kao vrsta površinska ozljeda, ozlijeđeni dio tijela glava, mozak, živci i lubanjski svod, te je kao uzrok ozljede naveden poremećaj u tehnološkom procesu rada.

9. Iz medicinske dokumentacije (nalazi) Kliničkog bolničkog centra Osijek (stranice 14- 78 spisa) proizlazi kako je tužitelj od 13. ožujka 2017. do svibnja 2018. išao na preglede, kontrolne preglede, a sve u svezi sa štetnim događajem od 13. ožujka 2017., koji se dogodio na radnom mjestu.

10. Iz dopisa punomoćnika tužitelja (stranice 79-87 spisa) proizlazi kako je prvotno tužitelj zahtijevao od tuženika podatke o osiguravajućem društvu, a potom postavio odštetni zahtjev navodeći kako je pretrpio vrlo tešku tjelesnu ozljedu uslijed čega je došlo do trajnog invaliditeta, te da potražuje na ime imovinske i neimovinske štete iznos od 178.000,00 kuna, te na ime troškova zastupanja ukupan iznos od 7.500,00 kuna.

11. Iz dopisa (odgovor) tuženika (stranice 88-89 spis) proizlazi kako tuženik nema sklopljenu policu osiguranja kod nekog osiguranja, te da imaju namjeru riješiti postupak mirnim putem. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tuženik navodi kako je isti odbijen kao neosnovan iz razloga jer je s tuženikom zaključen sporazum o prestanku ugovora o radu od 17.10.2018.

12. Iz sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika (stranice 90-92 spisa) proizlazi kako je tužitelj, kao radnik sklopio sporazum s tuženikom, kao poslodavcem i to iz razloga jer je pred Hrvatskim zavodom za zapošljavanje proveden i odobren postupak kolektivnog otkazivanja ugovora o radu radnika, da je radnik utvrđen kolektivnim viškom, te da predmetni ugovor o radu prestaje 19. listopada 2018., te da suglasno navode kako radnik ima pravo na otpremninu u iznosu od 100.000,00 kuna, da je poslodavac, ovdje tuženik, osim otpremnine obvezan isplatiti plaću i druga davanja, te je u članku 9. navedeno kako se tužitelj odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proistječu iz ugovora o radu, u članku 12. je navedeno kako se stranke odriču prava pobijanja, te otklanjaju svaku mogućnost zablude ili druge mane volje, kao i da radnik nakon potpisa predmetnog sporazuma neće protiv poslodavca podnositi tužbe iz radnog odnosa.

13. Iz izjave o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu (stranice 100-101 spisa) proizlazi kako je tužitelj podnio zahtjev za prestanak ugovora o radu u skladu s odlukom o načinu rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika u 2018.

14. Iz odluke o utvrđivanju liste konačnog tehnološkog/kolektivnog viška radnika u društvu HŽ Cargo d.o.o. (stranica 133 spisa) proizlazi kako se utvrđuje lista konačnog tehnološkog/kolektivnog viška radnika kod tuženika.

15. Iz odluke o načinu rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika u 2018. godini (stranice 134-137 spisa) proizlazi kako se navedenom odlukom utvrđuje način rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika kod tuženika, zbog organizacijskih razloga, da će se isti provoditi na tri načina (sporazumom, poslovno uvjetovanim otkazom i dobrovoljnog zbrinjavanja). Radnici temeljem iste odluke ostvaruju pravo na otpremninu u najvišem iznosu od 100.000,00 kuna. Također je odlukom regulirano što se smatra prosječnom plaćom, te što se uračunava u radni staž.

16. Iz provedenog sudskomedicinskog vještačenja po vještaku doc.dr.sc. Borisu Dumenčiću, dr.med. od 5. veljače 2025. proizlazi kako je tužitelj opterećen brojnim komorbiditetima koji nisu u vezi s ozljedama zadobivenim u željezničkoj nesreći od 3.3.2017. O ocjeni nematerijalne štete, vještak je analizirao samo ozljede i njezine posljedice koje je tužitelj zadobio kritične zgode. O ocjeni nije obuhvatio sumnju na potres mozga nakon ozljeđivanja i prijeloma nosa bez pomaka, budući da ove ozljede nisu objektivizirane kliničkim i radiološkim pretragama. Iz obilne medicinske dokumentacije izdvajaju se samo ozljede i njihove posljedice koje se mogu povezati s ozljedom na radu i to oguljotina na čelu desno, nagnječenje prsišta i slabinske regije lijevo, protruzija s parcijalnom ekstruzijom diska na prijelazu krstačne u slabinsku kralježnicu koja je nastala na od ranije izrazito degenerativnim promjenama krstačno slabinskog prijelaza kralježnice. Uzimajući u obzir fizičke bolove koje je tužitelj osjećao tijekom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je osjećao bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i slabog intenziteta 60 dana, te će bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera biti prisutni cijeli život, poglavito kod pojačanih statodinamičkih opterećenja krstačno slabinske kralježnice. Ove bolove nije moguće kvalificirati i zbog toga ulaze u postotak smanjenja životne aktivnosti. Kod tužitelja se tijekom same željezničke nesreće razvio primarni strah (strah za život) jakog intenziteta koji je trajao kratko tj. samo trenutak prometne nesreće. Kasnije se razvio sekundarni strah tj. strah za ishod liječenja koji je bio jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabog intenziteta 30 dana. Tuđa njega i pomoć su bili potrebni tužitelju u trajanju od tri sata dnevno kroz dva mjeseca. Sastojala se od pomoći u obavljanju osnovnih životnih potreba i pratnje na liječničke kontrole kod akutne bolne faze u krstačno slabinskoj kralježnici. Naruženosti nema. U nastanku protruzije i ekstruzije diska krstačno-slabinske kralježnice podjednako su participirale od ranije prisutne degenerativne promjene i ozljeda na radu, pa se iz tog razloga utvrđuje da smanjene životne aktivnosti kod tužitelja iznose 10%. Tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja nije sposoban za duža statodinamička opterećenja kralježnice i za težu fizičku aktivnost. Osjeća će povremene cjeloživotne bolove lakog do srednjeg stupnja koji će se pojavljivati kod naglih meteoroloških promjena i dužih statodinamičkih opterećenja. Navedeni bolovi ulaze u 10% smanjenja životne aktivnosti.

17. Iz podneska vještaka doc.dr.sc. Borisa Dumenčića, dr.med. od 5. ožujka 2025. kojim je dopunio svoj nalaz i mišljenje proizlazi kako je vještak mišljenja da pregledom tužitelja, koji je ozljede zadobio u ožujku 2017. godine, nema medicinskog opravdanja niti bi promijenio specifikaciju nematerijalne štete navedenu u nalazu i mišljenju od 5.2.2025. Naime, u ocjeni nematerijalne štete je istaknuo da su nastanku protruzije i ekstruzije diska krstačno-slabinske kralježnice participirale od ranije prisutne degenerativne promjene kralježnice i posljedice ozljede na radu. Protokom vremena (8 godina) od ozljeđivanja, degenerativne promjene (kralježnice i koljena) su najvjerojatnije uznapredovale, što proporcionalno kompromitira njegovu životnu aktivnost i funkcionalnost. Tužitelj će morati ulagati dodatne napore za svakodnevnu aktivnost, a u tim dodatnim naporima, participacija posljedica ozljede na radu je 10%.

18. Nalaz i mišljenje i dopuna nalaz i mišljenja vještaka sudskomedicinske struke, prihvaćeni su u cijelosti jer su dani jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njihova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.

19. Saslušan na raspravi, vještak doc.dr.sc. Boris Dumenčić, dr.med. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2025., te nije imao ništa drugo za dodati.

20. Temeljem navoda tužitelja i svjedoka, te provedenih dokaza u smislu članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja i alternativni tužbeni zahtjev tužitelja su u cijelosti neosnovani, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

21. Predmet spora je djelomični poništaj sporazuma o prestanku ugovora o radu od 17.listopada 2018., odnosno podredno utvrđenje ništetnosti, i to članaka 9. 12. i 13. Također je i sporna visina tužbenog zahtjeva koja se odnosi na naknadu štete.

22. Sporno je da li je tužitelj sklapanjem sporazuma o prestanku ugovora o radu bio prevaren i u bitnoj zabludi te jesu li zbog toga pobojni članci 9., 12. i 13. predmetnog ugovora, a potom ima li tužitelj pravo na naknadu štete temeljem ozljede na radu. Također je sporno i je li tužitelj prekludiran za dio svog tužbenog zahtjev koji se odnosi na poništaj odnosno utvrđenje ništetnim predmetnog sporazuma.

23. Nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu pomoćnika strojovođe, da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu, da su tužitelj i tuženik zaključili sporazumni prestanak ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika.

24. Sud je u ovom postupku utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu pomoćnika strojovođe

- da je tužitelj 3. ožujka 2017. prilikom obavljanja svojih radnih zadataka doživio ozljedu na radu, željezničku nesreću, prilikom koje je zadobio udarac u glavu i trbuh

- da je tužitelju liječenje završilo u lipnju 2018.

- da je tužitelj, putem punomoćnika, 14. kolovoza 2018. zatražio od strane tuženika podatke o osiguratelju, te najavio postavljanje odštetnog zahtjeva prema tuženiku

- da je tuženik 24. kolovoza 2018. donio odluku o načinu rješavanja tehnološkog viška radnika u 2018.

- da je tužitelj dostavio svoju izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu od 14. rujna 2018. kod tuženika, u poslovnicu Osijek, u kojoj izjavi je naveo kako odabire način prestanka ugovora o radu, sporazumni prestanak ugovora o radu na prijedlog poslodavca

- da je tužitelj 17. listopada 2018. potpisao sa tuženikom zastupanog putem šefa regionalnog područja Istok sporazum o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika u kojem sporazumu je navedeno kako tužitelju prestaje radni odnos s danom 19.10.2018., da mu pripada pravo na otpremninu u iznosu od 100.000,00 kuna, te da se osim otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, plaće i drugih primanja po ugovoru o radu tužitelj se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja proistječu iz ugovora o radu, kao i svih drugih potraživanja iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosnom kod tuženika

- da je tuženik, odjela ljudski potencijali, pravni i opći poslovi, 22. listopada 2018. obavijestio tužitelja kako tuženik nema sklopljenu policu osiguranja, te da izražava namjeru kako predmetni događaj želi riješiti mirnim putem

- da je tužitelj 27. studenog 2018. dostavio tuženiku odštetni zahtjev, koji zahtjev je od strane tuženika odbijen kao neosnovan, a iz razloga jer je tužitelj zaključio sporazum o prestanku ugovora o radu uz isplatu otpremnine i u kojem je naveo kako neće podnositi zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa i na osnovi rada.

25. Odredbom članka 112. stavka 1. točke 7. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19.-dalje u tekstu: ZR) propisano je ugovor o radu prestaje sporazumom radnika i poslodavca. Odredbom članka 127. stavka 2. ZR- a propisano je u višak radnika iz stavka 1. ovog članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca. Odredbom članka 8. stavka 4. ZR-a propisano je na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi tog ugovora, opći propisi obveznog prava. Odredbom članka 331. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO) je propisano ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena, može zahtijevati da se ugovor poništi. Člankom 330. ZOO-a je propisano ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje, te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno. Člankom 203. stavkom 1. ZOO je propisano obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi. Člankom 206. ZOO je propisano opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta.

26. Sud je slijedom navedenoga utvrdio kako je tužitelj, nakon nastale štete i nakon što je, sukladno članku 230. stavku 1. ZOO-a, saznao za osobu koja je štetu učinila (ovdje poslodavca) od istoga prvo htio potraživati štetu (slanjem dopisa tuženiku), međutim nakon što je saznao da je tuženik donio odluku o načinu rješavanja tehnološkog viška radnika, sam tuženiku dostavio svoju izjavu kako pristaje na sporazumni otkaz (čak štoviše, od tri moguće ponuđena izbora izabrao je sam sporazumni otkaz, a mogao je odabrati uz ponuđeno i redoviti poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu i dobrovoljni raspored u željeznički fond). To je učinio kako bi dobio otpremninu u povećanom iznosu, budući da je uvidom u predmetnu odluku o načinu rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika u 2018. (list 134 spisa) vidljivo kako je kod otkaza ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom pravo na otpremninu određeno u najvećem iznosu od 60.000,00 kuna.

27. U ovakvoj situaciji kako su jasno odredbom članka 9. navedenog Sporazuma stranke ugovorile da nakon podmirenja obveza iz članka 5. istog Sporazuma radnik (ovdje tužitelj) se odriče svih eventualnih naknadnih potraživanja koja bi proizlazila iz radnog odnosa zasnovanog Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 11. studenog 2016., a o odricanju od novčanog potraživanja radnika prema poslodavcu nema posebnih odredaba u ZR-a, ocjenu valjanost navedenog Sporazuma sukladno odredbi članka 8. stavka 4. ZR-a valja procjenjivati primjenom propisa obveznog prava, pa je mišljenje ovog suda da u slučaju radnikovog odricanja od novčanog potraživanja može doći do primjene odredbe članka 203. ZOO-a prema kojoj obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, a u svezi sa člankom 206. ZOO-a (tako u svojoj odluci i Županijski sud u Varaždinu u predmetu broj Gž R-129/2022-2 od 16. rujna 2022. i Županijski sud u Splitu u predmetu broj Gž R-365/2023-2 od 5. rujna 2023.).

28. U odnosu na navod tužitelja kako je prilikom sklapanja sporazuma bilo mana volje, na način da je isti bio u bitnoj zabludi valja istaknuti kako je za bitno zablude odlučna činjenica da ugovorna strana koja se poziva na zabludu ne bi inače sklopila ugovor odnosnog sadržaja (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-210/04 od 8. rujna 2004.), pa je navedeno isti trebao i dokazati.

28.1. Radi utvrđenja navedene činjenice sud je saslušao tužitelja koji je, u bitnom, iskazao, kako mu je, nakon povratka na posao, ponuđen otkaz ugovora o radu uz isplatu otpremnine i na koji sporazum je on i pristao, dok mu je, nakon što je dobio predmetni sporazum SL iz računovodstva rekla kako se to odnosi na samo na raskid ugovora, ovaj sud navedeno smatra neutvrđenim. Naime, tužitelj je tužbi naveo samo kako mu je usmeno rečeno da navedeni sporazum nema nikakvog utjecaja na njegovo potraživanje glede naknade štete zbog ozljede na radu, međutim tuženik je podneskom od 26. rujna 2022. zatražio podatak od tužitelja, odnosno da navede ime osobe koja mu je usmeno rekla da navedeni sporazum nema utjecaja na njegovo potraživanje, a što tužitelj do zaključenja prethodnog postupka i predlaganja dokaza kako bi se navedena činjenica utvrdila nije naveo, niti je predložio saslušanje navedenog svjedoka, već je istu tek spomenuo na ročištu za glavnu raspravu koja se održala kod ovoga suda 15. siječnja 2025. Slijedom navedenoga sud navedenu činjenicu nije mogao utvrditi na pravilan način i to o kojoj se to osobi radi, na kojem mjestu je ista zaposlena, u kakvih uvjetima i gdje mu je ista to rekla, kao i ima li ta osoba ovlaštenje od tuženika za davanje takve izjave. Sud nadalje napominje kako je u situaciji na koju se poziva tuženik (utvrđenje pobojnosti sporazuma) teret dokaza na tužitelju, a kako isti nije predložio saslušanje niti dao podatke o osobi, te u kojem smislu se niti tuženik nije mogao očitovati na navedene navode (već tek naknadno podneskom u stadiju glavne rasprave), ovaj sud nije mogao cijeniti navod tužitelja da je isti bio doveden u bitnu zabludu, pa je ocijenio kako tužitelj nije bio u bitnoj zabludi prilikom sklapanja predmetnog sporazuma. Isto tako tužitelj je navodio kako mu je SL (vjerojatno M) osoba koja radi u računovodstvu, međutim iz podneska tuženika od 3. veljače 2025. je vidljivo kako isti navodi da navedena osoba niti ne radi u računovodstvu, pa je to i iz svega navedenoga, temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja valjalo istu saslušati, a što tužitelj nije predložio.

28.2. U odnosu na istaknuti dio tužbenog zahtjeva kako se u konkretnom slučaju radi o prijevari, valja istaknuti kako navedeno također nije dokazano. Naime, tuženik je donio odluku o načinu rješavanja tehnološkog/kolektivnog viška radnika u 2018. godini, i to sukladno članku 127. ZR-a, o kojoj odluci je provedeno i savjetovanje s radničkim vijećem, kojem radničkom vijeću se, za zaštitu svojih prava mogao obratiti i tužitelj, kao zaposlenik kod tuženika, međutim navedeno je izostalo. Nadalje tužitelj je sam odabrao i dostavio svoju vlastoručno potpisanu izjavu kojom je pristao na sporazumni otkaz ugovora o radu s otpremninom. Stoga se nikako ne može reći u konkretnom slučaju da je tuženik postupao prijevarno s tužiteljem, budući da je ista odluka obuhvaćala i više radnika kod tuženika, pa je neživotno kako bi to tuženik radio samo iz razloga da prijevari baš upravo tužitelja. Da je navedeno pravilno utvrđeno sud zaključuju i iz iskaza tužitelja kako ga tuženik prije dostave samo sporazuma nije zvao, niti obavještavao, odnosno nije niti vršio pritisak na njega, niti ga samostalno pozivao da prihvati sporazumni otkaz.

29. Kako je u spornom sporazumu o prestanku ugovora o radu navedeno u članku 9. da se radnik odriče svih potraživanja iz radnog odnosa, te u članku 13. da se radnik obvezuje kako neće protiv tuženika pokretati tužbe ili zahtjeve radi ostvarivanja prava iz radnog odnosa, pa je slijedom navedenoga sud donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

30. Kako je tužitelj postavio i alternativni tužbeni zahtjev iz članka 188. stavka 2. ZPP- a sud je odlučivao o istom, budući da je ocijenio kao postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

31. Radi utvrđenja ništetnim dijelove predmetnog sporazuma o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca radi rješavanja kolektivnog viška radnika sud također nije našao niti navedeni tužbeni zahtjev osnovanim.

32. Člankom 322. stavkom 1. ZOO-a je propisano ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

33. Kako bi utvrdio da je li isti ništetan sud je izvršio uvid u predmetnu izjavu o iskazu interesa za prestanak ugovora o radu (list 100 spisa), te je utvrdio kako je tužitelj osobno istu potpisao, te je radi iste napisan od strane tuženika i predmetni sporazum o prestanku ugovora o radu na prijedlog poslodavca, a koji je isti potpisao, te sud nije utvrdio kako je ista u suprotnosti s odredbama ugovora o radu, niti je u suprotnosti s prisilnim propisima ili moralom. Također je i tužitelj sam iskazao kako je potpisao navedeni ugovor, odnosno da isti nije bio nagovaran za sklapanje predmetnog ugovora, već je to učinio svojevoljno.

34. Stoga kako se tužitelj odrekao svakog oblika eventualne štete prema poslodavcu, a time i za naknadu štete zbog povrede prava za naknadu imovinske i neimovinske štete sud je utvrdio kako je i alternativni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Revr-921/14-2 od 6. veljače 2018.).

35. Slijedom navedenoga, sud je donio odluku kao u točci II. izreke ove presude.

36. U odnosu na prigovor tuženika kako se radi o prekluziji prava jer se nije isti prethodno obratio tuženiku sa zahtjevom za zaštitu svoga prava, valja istaknuti kako navedeno nije osnovano, budući da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju na ime naknade štete iz članka 133. stavka 3. ZR-a, pa tužitelj niti nema obvezu prethodno podnositi zahtjev za zaštitu svoga prava.

37. Stoga kako ovaj sud nije našao tužbeni zahtjev, a niti alternativni tužbeni zahtjev osnovanim, tada nije niti ocjenjivao visinu tužbenog zahtjeva, budući da je utvrđeno kako je isti u cijelosti neosnovan.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, te je tužitelju naloženo naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova, sastav tužbe u visini od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife, obrazloženih podnesaka od 26.9.2022. i 3.2.2025. za svako u visini od po 100 bodova, sukladno Tbr. 8. točci 1. Tarife, kao i za pristup ročištu od 10.1.2024. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 9. točci 5. Tarife, te za pristup na ročišta održano 1.3.2024. i 3.4.2024. za svako u visini od po 100 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 1.312,50 eura. Stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

39. Tužitelj je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 3.523,17 EUR, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP, te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika