REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Povrv-6/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ljubomiru Mirkoviću, u građansko-pravnoj stvari tužitelja OXALIS d.o.o. za usluge, Zadarska 2, 31000 Osijek, OIB: 46514673940, zastupan po opunomoćeniku Juraju Mariniću, odvjetniku iz Osijeka, Gundulićeva 5, protiv tuženika BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, vr. p. s. 6,11 eura, bez održavanja ročišta, dana 5. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala, Požega, Dragutina Lermana 6, poslovni broj Ovrv-911/2021 od 13. listopada 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku BČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju OXALIS d.o.o. za usluge, Zadarska 2, 31000 Osijek, OIB: 46514673940, u roku od 8 dana isplati iznos od 46,00 HRK (sada 6,11 EUR) sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, počev od 1. lipnja 2021. pa do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnu kamatnu stopu proizašlu iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 % poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (u daljnjem tekstu: zatezna kamata).
II U preostalom dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka platni nalog se ukida.
III Nalaže se tuženiku BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju OXALIS d.o.o. za usluge, Zadarska 2, 31000 Osijek, OIB: 46514673940, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 156,53 EUR (stopedesetšesteurapedesettricenta), sa zateznom kamatom počev od 5. lipnja 2025., a u roku od 15 dana.
IV U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 55,99 EUR (pedesetpeteuradevedesetdevetcenti) odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj OXALIS d.o.o. za usluge, Zadarska 2, 31000 Osijek, OIB: 46514673940, kao ovrhovoditelj od tuženika BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika (u daljnjem tekstu: tužitelj i tuženik) zahtijevao je na temelju Ugovora o ustupu i prodaji tražbine broj: EM- 03/2021, a osnova neplaćenog računa broj: 18484/PARKIS/2 od 30. travnja 2021. iznos od 46,00 kuna sa dospijećem plaćanja 31. svibnja 2021., a jer tuženik kao vlasnik motornog vozila marke Volkswagen Golf, broj šasije:
WVWZZZ1KZAP068891, registarske oznake: [registarska oznaka], nije platio parkirnu kartu na javnom parkiralištu pa tužitelj koji je sklopio ugovor o ustupu i prodaji tražbina 12. kolovoza 2021. broj: EM-03/2021 sa Trgovačkim društvom Elektromodul d.o.o. iz Osijeka, Ribarska 4, kao koncesionarem za obavljanjem komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku, od tuženika na temelju računa potražuje iznos od 46,00 kuna (sada 6,11 eura) zajedno sa zateznom kamatom od 1. lipnja 2021. pa do isplate te i troškom ovršnog postupka u iznosu od 663,75 kuna (88,09 eura), a na koji iznos također potražuje zateznu kamatu od 13. listopada 2021. kada je Javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
2. Protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ante Brekala, [adresa], poslovni broj: Ovrv-911/2021 od 13. listopada 2021. tuženik je uložio prigovor i u istom je naveo da mu nije poznato niti je zatekao bilo kakvu obavijest na vozilu za plaćanje parkirne karte u iznosu od 46,00 kuna, da nikada nije dobio niti primio opomenu da bi trebao platiti bilo kakav iznos opisan u prijedlogu za ovrhu, a da je prvi put upoznat sa navedenim slučajem po dobivanju obavijesti po danu isticanja pismena na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova koju je dostavio Javni bilježnik Ante Brekalo. U istaknutom prigovoru tuženik je predložio sudu da stavi rješenje o ovrsi izvan snage i da mu se omogući odnosno pozove ga na plaćanje pripadajuće parkirne karte bez bilo kakvih troškova ili da ga sud sasluša na sve okolnosti.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-6/2022-3 od 2. prosinca 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdano od Javnog bilježnika Ante Brekala poslovni broj: Ovrv-911/2021 od 13. listopada 2021. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i odlučeno da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje navedenog iznosa tuženiku nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Istim rješenjem su upozorene stranke da u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj ima obvezu u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka prethodno navedenog tužiteljevog podneska iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.
5. Tužitelj je putem opunomoćenika postupio po pozivu suda i u pisanom podnesku od 8. prosinca 2022. je istakao da su neosnovani i bespredmetni navodi tuženika te i usmjereni na odugovlačenje postupka. U nastavku je tužitelj obrazložio da se njegova tražbina temelji na osnovu izdanog a neplaćenog računa broj: 18484/PARKIS/2 koje je izdan od strane prednika tužitelja tj. Trgovačkog društva Elektromodul d.o.o. iz Osijeka, Ribarska 4. Tužitelj je istakao kako je tuženik od strane prednika tužitelja bio obaviješten dva puta: prvo su mu ostavljeni računi na vozilu, što je vidljivo iz fotografija koje tužitelj prilaže u spis, a nakon toga su mu i na kućnu adresu dostavljeni računi. Obveza slanja opomene, tvrdi tužitelj, nije propisana niti jednim pozitivnim zakonskim propisom i u nastavku tužitelj ističe kako je člankom 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.) propisano da se odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila Leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila se utvrđuje na drugi način pa tužitelj osnovanost svojih potraživanja dokazuje fotografijama snimljenim od strane prednika tužitelja kao i odredbama Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.) te Općim uvjetima isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik grada Osijeka 2. od 4. veljače 2019.) i to temeljem članka 12. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja (Službeni glasnik grada Osijeka broj 19 od 31. prosinca 2013.). Zaustavljanjem i parkiranjem vozila na parkirnom mjestu vozač odnosno vlasnik vozila zaključuje s organizatorom parkiranja Ugovor o korištenju parkirališta, prihvaćajući Opće uvjete ugovora o korištenju parkirališta. U trenutku provjere vlasništva vozila prednik tužitelja zaprimio je informaciju od Ministarstva unutarnjih poslova da je u službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila upravo tuženik BČ evidentiran kao korisnik vozila. Također je tužitelj istakao kako dostavlja i detaljne ispise dnevnih parkirališnih karata, a gdje je jasno naznačeno vrijeme i mjesto opažanja vozila bez plaćene karte, kao i marka i registarska oznaka vozila, a slijedom čega tužitelj zaključuje da je tuženik sklopio Ugovor o parkiranju na osnovu korištenja dnevne parkirne karte ako je vozilo parkirano na javnom parkiralištu, a bez kupljene parkirne karte ili s pakirnom kartom koja ne odgovara zoni parkiranja ili s kartom kojoj je isteklo vrijeme važenja. Temeljem Ugovora o parkiranju sklopljenom na način iz prethodnog stava, a što je propisano člankom 13. Pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja, izdaje se dnevna parkirna karta i nalog za plaćanje iste koji se postavljaju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila i sukladno članku 14. pravilnika o organizaciji i načinu naplate parkiranja dnevna parkirna karta važi od trenutka izdavanje naloga za plaćanje dnevne parkirne karte od strane službenog kontrolora naplate parkiranja do istog tog vremena u prvom slijedećem danu u kojem se vrši naplata parkiranja.
6. Temeljem članka 14. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.) proizlazi da je vozač odnosno vlasnik vozila dužan platiti dnevnu kartu u roku od 8 dana od dana izdavanja naloga i kako tužitelj visinu svog zahtjeva temelji na računu koji je naveden naprijed (Račun broj: 184484/PARKIS/2) te na osnovu Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik grada Osijeka broj 1 od 1. veljače 2017.) kao i temeljem Rješenja o izmjeni i dopuni Rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik grada Osijeka broj 9 od 18. svibnja 2018.), tužitelj je predložio da sud nakon provedenog postupka u cijelosti održi na snazi platni nalog koji je sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a od tuženika ja zahtijevao i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 937,50 kuna – PDV uključen (sada 124,43 eura), kao i trošak sudske pristojbe za donesenu presudu u iznosu od 100,00 kuna (sada 13,27 eura).
7. U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio Ugovor o ustupu i prodaji tražbina: EM- 03/2021 od 12. kolovoza 2021. specifikaciju plaćanja od 12. kolovoza 2021., potvrdu o isplati naknade za ustup i prodaju tražbine broj: EM-03/2021, Ugovor o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku od 30. srpnja 2014., Dodatak 1 Ugovoru o koncesiji za održavanje i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku od 15. lipnja 2015., Odluku o davanju prethodne suglasnosti na Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta Trgovačkog društva Elektromodul d.o.o., Opće uvjete isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenja parkirališta, Rješenje o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, Rješenje o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, Pravilnik o organizaciji i načinu naplate parkiranja, Specifikaciju dužnika i potraživanja: prilog EM-03/2021, fotografiju vozila registarske oznake: [registarska oznaka] na dan 1. travnja 2021. u 17:51:05 sati i 6. travnja 2021. u 16:10:50 sati, informaciju o vlasniku-korisniku vozila, detaljni ispis dnevnih parkirališnih karata i račun broj: 18484/PARKIS/2.
8. Člankom 90. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 25/13) propisano je da se mijenja članak 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11 – pročišćeni tekst) i da su stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a da na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 70/19) u članku 93. je propisano da se raniji članak 461.a ZPP-a mijenja i da u postupku u sporovima male vrijednosti nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga Zakona sud neće uzeti u obzir, a što znači da sud neće uzeti u obzir činjenice i dokaze ako su stranke u pisanom podnesku mogle iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze.
9. Odredbom članka 461.a stavak 8. ovih izmjena propisano je da će sud u sporovima male vrijednosti na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 6. ovoga članka to nije moguće. Međutim, kako tuženik nije dostavio svoje očitovanje nakon što je primio podnesak tužitelja 15. siječnja 2025., a bio je upozoren na tu obvezu u rješenju od 2. prosinca 2022., ovaj sud je ocijenio da je na temelju detaljno obrazloženog podneska tužitelja od 8. prosinca 2022. bilo moguće zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja koji se odnosi na plaćanje glavnog potraživanja i zatezne kamate na glavno potraživanje od 1. lipnja 2021. osnovan.
10. Naime, spor male vrijednosti je pisani postupak, i na to su stranke upozorene pa nije bilo razloga zakazivati pripremno ročište i zaključiti prethodni postupak te nastaviti i glavnu raspravu jer bi, s obzirom na ponašanje tuženika, sud bio opet u istoj procesnoj situaciji (nedostavljanje podneska od strane tuženika). Na temelju provedenog dokaznog postupka, a pisane dokaze je u cijelosti sudu dostavio tužitelj, ocjenjujući svaki dokaz zasebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata čitavog dokaznog postupka sud je mogao utvrditi da se tražbina tužitelja temelji na osnovu izdanog, a neplaćenog računa: 18484/PARKIS/2 koji je izdan od strane prednika tužitelja i to društva Elektromodul d.o.o. iz Osijeka, Ribarska 4, a s kojim je tužitelj 12. kolovoza 2021. sklopio Ugovor o ustupu i prodaji tražbina: broj: EM-03/2021, a kojim Ugovorom je Elektromodul d.o.o. kao koncesionar za obavljanje komunalne djelatnosti održavanja parkirališta i naplatu parkiranja osobnih vozila u gradu Osijeku izvršio ustup potraživanja prema svojim dužnicima po osnovi neplaćenih računa. Sud prihvaća tvrdnju tužitelja da je prednik tužitelja dva puta obavijestio tuženika o obvezi plaćanja navedenog računa i to prvi puta tako da mu je račun ostavljen na vozilu, što je vidljivo iz fotografija (stranice 26 – 28 spisa) od 1. travnja 2021. i 6. travnja 2021., a nakon toga je prednik tužitelja dostavio tuženiku račun i na kućnu adresu. Pravilno tužitelj ističe da slanje opomena za neplaćeni račun nigdje nije propisano u Zakonu ili drugom pravnom aktu, a člankom 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik grada Osijeka broj 2 od 4. veljače 2019.) je propisano da se odgovornom osobom za plaćanje dnevne karte smatra osoba označena kao vlasnik vozila u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno korisnik vozila naveden u evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova za slučaj da je vlasnik vozila Leasing kuća, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnika vozila se utvrđuje na drugi način.
11. Tužitelj je Uvjerenjem izdanim od strane Policijske uprave požeško-slavonske od 17. kolovoza 2021. (stranica 3 spisa) dokazao da je prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila upravo BČ OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem [adresa], evidentiran kao vlasnik vozila M1 marke Volkswagen Golf, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake: [registarska oznaka].
12. Dakle, kako je tuženik svoje vozilo parkirao na javnom parkiralištu za koje je propisana naplata, a nije kupio parkirnu kartu, tada je prednik tužitelja pravilno postupio kada je izdao dnevnu parkirnu kartu i nalog za plaćanje iste postavljajući ju ispod brisača vjetrobranskog stakla vozila i onda sukladno članku 14. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenu parkirališta nedvojbeno proizlazi da tuženik kao vlasnik vozila dnevnu kartu nije platio u roku od 8 dana. Visina postavljenog zahtjeva tužitelja temelji se na računu i rješenju o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila, kao i temeljem rješenja o izmjeni i dopuni rješenja o utvrđivanju zona, cjenika karata za parkiranje i vremena naplate parkiranja osobnih vozila (Službeni glasnik grada Osijeka broj 1 od 1. veljače 2017. i broj 9. od 18. svibnja 2018.)
13. Kako iz odredbe članka 17. Općih uvjeta isporuke komunalne usluge parkiranja i Ugovora o korištenju parkirališta (Službeni glasnik grada Osijeka broj 19/13), prednik tužitelja kao isporučitelj komunalne usluge parkiranja na uređenim javnim površinama, kao organizator i davatelj usluga parkiranja na javnim parkirališnim prostorima pod naplatom u gradu Osijeku ima pravo zahtijevati novčani iznos po osnovi korištenja dnevne karte (članak 11.) a jer je vozilo tuženika registarske oznake [registarska oznaka] bilo navedenog dana parkirano na javnom parkiralištu na području grada Osijeka, u smislu članka 17. odgovorna osoba za plaćanje dnevne karte je upravo tuženik BČ kao vlasnik vozila, a što je utvrđeno prema evidenciji PU požeško-slavonske.
14. Imajući u vidu sve navedeno sud je ocijenio da tuženik kao vlasnik vozila marke Volkswagen Golf, broj šasije: [broj šasije], registarske oznake: [registarska oznaka], ima obvezu platiti dnevnu parkirnu kartu upravo tužitelju kao novom vjerovniku, a jer je dana 6. travnja 2021. svoje vozilo parkirao na javnoj površini na kojoj je bilo obvezno kupiti parkirnu kartu i postaviti je na unutrašnju stranu vozila ispod vjetrobrana. Navedenog dana u Osijeku, u Šamačkoj ulici (zona 3) tuženik nije postupio kako je naprijed navedeno i onda je s pravom tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju kojeg je zahtjevao da tuženik temeljem računa broj:
18484/PARKIS/2 plati iznos od 46,00 HRK, sada 6,11 EUR (konverzijski tečaj je 1,00 EUR = 7,53450 HRK).
15. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZOO/05) pa ju je sud definirao upravo tako kako je ista definirana u navedenom Zakonu, a što znači da je tuženik dužan platiti zateznu kamatu od 1. lipnja 2021. pa sve do isplate.
16. Zbog iznesenih razloga sud je o platnom nalogu odlučio temeljem odredbe članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) na način kako to stoji u izreci presude, uz napomenu da je ovo spor male vrijednosti i u tom slučaju je tužitelju u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a trebalo priznati troškove parničnog postupka, a pri tome voditi računa da se tužitelju priznaju samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome je sud odlučio nakon što je brižljivo cijenio sve okolnosti te imao u vidu činjenicu da je nakon pravomoćnosti rješenja od 2. prosinca 2022. postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka i onda je pravilno primjenjujući Pravilnik o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22) sukladno članku 7. Pravilnika a u svezi s člankom 5. trebalo priznati za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i za radnje javnog bilježnika u vezi dostavljanja rješenja strankama iznos od ukupno 24,89 EUR (ranije 187,50 HRK).
17. Kako je tužitelja zastupao opunomoćenik – odvjetnik tada je tužitelju povodom zastupanja, a temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i to Tbr. 7. točka 9. Tarife u trošak postupak priznata nagrada u jednokratnom iznosu za cijeli prvostupanjski postupak, a u visini od 50 bodova. Kako je vrijednost boda 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) tada je nagrada za zastupanje u prvostupanjskom postupku utvrđena iznosom od 100,00 EUR, a kako je odvjetnik obveznik PDV-a po stopi od 25 % (Tbr. 46. Tarife) tada je ukupan trošak zastupanja 125,00 EUR.
18. Tužitelj je pristojbeni obveznik u ovom sporu i sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 37/23, a prema utvrđenoj vrijednosti predmeta spora, pristojba iznosi 13,27 EUR. Međutim, kako će sud opunomoćeniku tužitelja presudu dostaviti putem e-komunikacije tada tužitelj sukladno odredbi članka 7. stavak. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 - u daljnjem tekstu: ZSP/18) može platiti pristojbu u visini polovice propisanog iznosa tj. platiti pristojbu u iznosu od 6,64 EUR, ako ju plati u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke.
19. Zbirno se dobije da je tužitelju dosuđen ukupan trošak parničnog postupka u iznosu od 156,53 EUR i to sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa sve do isplate, a jer je tužitelj putem opunomoćenika zahtjevao zateznu kamatu, a u svezi s odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a. U preostalom dijelu zahtijevanog troška u iznosu od 55,99 EUR valjalo je zahtjev odbiti.
20. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.
U Požegi, 5. lipnja 2025.
Sudac:
Ljubomir Mirković
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Podnosi se ovome sudu pismeno u roku od 15 dana od dana primitka presude. O žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a.
Dna:
1. Odvjetnik Juraj Marinić, Gundulićeva 5, [adresa] Osijek
2. BČ, [adresa]