59. P-535/2024-43

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja DINES DUO d.o.o. Sesvete, Rimski put 22, OIB: 13177410274, zastupanog po punomoćnici Ivani Špehar Janković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. Zagreb, Ribnjak 12-14, protiv tuženika BKS BANK AG Austrija, Klagenfurt Am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, Strossmayerov trg 8, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BKS bank AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), St. Veiter Ring 43, Austrija, isplatiti tužitelju DINES DUO d.o.o., OIB: 13177410274, Rimski put 22, Sesvete, iznos od 530.891,23 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračuna za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 50.907,92 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.986,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je predmet njegova zahtjeva naplata po dvije Garancije za osiguranje plaćanja (bankovne garancije) br. 58003825/2021 od 24. studenog 2021. i br. 58003910/2022 od 28. siječnja 2022., obje izdane po tuženiku (putem podružnice u Republici Hrvatskoj – BKS Bank Ag, Glavna Podružnica Hrvatska, OIB: 02138784111, Rijeka, Mljekarski trg 3). Naime , tužitelj je kao zajmodavac s društvom Centar faktor d.o.o., OIB: 69566160187, kao zajmoprimcem zaključio dana 24. studenog 2021. Revolving ugovor o zajmu u iznosu od 2.000.000,00 kn, s rokom povrata od 15 dana za svaku pojedinačnu isplatu po tom Ugovoru. Po odredbi članka 8. navedenog Ugovora zajmoprimac kao sredstvo osiguranja dostavlja neopozivu, samostalnu i bezuvjetnu garanciju komercijalne banke. Po zaključenju navedenog Ugovora, istoga dana, tužitelj (po prokuristi BĆ) zaprimio je od društva Centar faktor Garanciju 1 koju je izdao tuženik na iznos od 2.000.000,00 kn 24. studenog 2021., po nalogu društva Centar faktor d.o.o., u korist tužitelja kao korisnika garancije. Garancijom 1 tuženik se neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, obvezao, na prvi pisani zahtjev, tužitelju platiti traženi iznos od 2.000.000,00 kn. Nadalje, tužitelj je kao zajmodavac s društvom Centar faktor d.o.o. kao zajmoprimcem zaključio dana 28. siječnja 2022. Revolving ugovor o zajmu u iznosu od 3.000.000,00 kn, s rokom povrata od 12 dana za svaku pojedinačnu isplatu po tom Ugovoru. Po zaključenju predmetnog Ugovora, istoga dana, tužitelj (po prokuristi BĆ) zaprimio je od društva Centar faktor Garanciju 2 na iznos od 3.000.000,00 k kojom se tuženik neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, obvezao, na prvi pisani zahtjev, tužitelju platiti traženi iznos od 3.000.000,00 kn. Kako se radilo o Garanciji 2 izdanoj po istoj komercijalnoj banci koja je izdala i Garanciju 1, tužitelj je po zaprimanju Garancije 2 na račun društva Centar faktor d.o.o. isplatio dana 28. siječanj 2022. iznos od 2.000.000,00 kn. Nadalje tužitelj u tužbi navodi kako društvo CENTAR FAKTOR d.o.o. nije u ugovorenim rokovima izvršilo povrat zajmova po navedenim ugovorima, te tužitelj ima otvoreno potraživanje prema istom u iznosu od 4.000.000,00 kn. Niti nakon višekratnih usmenih poziva na poštivanje rokova iz ugovora, te na povrat zajma, TD CENTAR FAKTOR d.o.o. nije izvršio svoju ugovornu obvezu.

Slijedom navedenog, a radi naplate svog dospjelog potraživanja prema društvu CENTAR FAKTOR d.o.o., tužitelj je 25. svibnja 2022. uputio dva dopisa tuženiku u kojem je, sukladno sadržaju Garancije za osiguranje plaćanja, obavijestio tuženika da nalogodavatelj Garancije 1 odnosno Garancije 2, TD CENTAR FAKTOR d.o.o. nije izvršilo svoju obvezu, te zatražio od tuženika, da odmah po primitku zahtjeva izvrši uplate sukladno obvezama preuzetim Garancijom 1, u iznosu od 2.000.000,00 kn i Garancijom 2, u iznosu od 2.000.000,00 kn (neopozivo bezuvjetno i bez prava prigovora), međutim tuženik nije postupio sukladno dopisima tužitelja odnosno nije izvršio preuzetu obvezu .

Tužitelj je imao valjano zakonsko pravo izvršiti zatražiti isplatu kako je to navedeno u dopisima upućenim tuženiku od 25. svibnja 2022. S tim u vezi, tužitelj navodi kako on nije znao niti je mogao na bilo koji način (sa)znati da je kod izdavanja Garancija 1 i 2 došlo do eventualnih nepravilnosti u funkcioniranju tuženika, u smislu u kojem to u svojem dopisu od 31.05.2022. godine navodi tuženik, aludirajući da bi predmete Garancije bile krivotvorine koje tuženik nije odobrio. Tužitelju ne može biti uskraćeno zakonsko pravo na naplatu po Garancijama 1 i 2, a da podloga za takvu uskratu leži u nekim eventualnim nepravilnostima unutar strukture tuženika za koje tužitelj nije znao, niti je mogao znati. Kako je dakle tuženik zauzeo pravno neutemeljen i pogrešan stav da neće izvršiti plaćanje prema Garanciji 1 i 2, to je tužitelj zaštitu svojih prava primoran tražiti sudskim putem, pozivom na odredbe članaka 260., 311. i 1039. ZOO-a. Tijekom postupka tužitelj se pozvao i na odredbu čl. 1061. ZOO-a.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava sve činjenične navode iz tužbe te ističe kako su obje Garancije po kojima tužitelj traži isplatu krivotvorine pa stoga ne proizvode pravne učinke za tuženika. Ističu kako KĆ nije nikada imao ovlast samostalno zastupati tuženika, nego uvijek samo skupno s još jednom osobom ovlaštenom za zastupanje te da je stoga Garancija izdana od strane neovlaštene osobe i kao takva ne proizvodi pravne učinke. Nadalje navodi kako nije sporno da je neka banka, kao izdavatelj određene bankarske garancije, obvezna izvršiti plaćanje po istoj no, u ovom konkretnom slučaju, sporne "garancije" jednostavno ne predstavljaju valjano očitovanje volje tuženika pa ga stoga one niti ne nogu obvezivati. Izrada konkretnog dokumenta ciljala je stvaranje privida o potpisu osoba ovlaštenih za zastupanje banke. U stvarnosti, pravila o zastupanju d.d. - a su prekršena pa dokument ne može proizvoditi učinke u pravnom i poslovnom prometu. Tuženik je u privitku odgovora dostavio javnobilježnički ovjerenu izjavu PĆ, koji je u trenutku izdavanja spornih garancija obnašao funkciju jedne od dviju osoba ovlaštenih za skupno zastupanje tuženika a iz nje je vidljivo kako je EĆ pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdio kako nije potpisao spornu Garanciju. Na zadnjem ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava tuženik je osporio da je KĆ zaposlenik tuženika niti da bi naplata pozajmice od strane tužitelja prema tuženiku bila bezuspješna. Na navedenom ročištu također navodi kako "opreza radi" osporava i visinu .

3. Prema odredbi čl. 299. ZPP-a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave sud neće uzeti u obzir.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u garanciju za osiguranje plaćanja br.: 58003825/2021 od 24. studenog 2021. (list 9 spisa), garanciju za osiguranje plaćanja br.: 58003910/2022 od 28. siječnja 2022. (list 10 spisa), povijesni izvadak za društvo tuženika od 27. siječnja 2023. (list 11-15 spisa), Revolving ugovor o zajmu sklopljen između ovdje tužitelja i društva CENTAR FAKTOR d.o.o. od 24. studenog 2021. (list 16-18 spisa), e-mail korespondencija (list 19-20 spisa) Revolving ugovor o zajmu sklopljen između ovdje tužitelja i društva CENTAR FAKTOR d.o.o. od 28. siječnja 2022. (list 21-23 spisa), konto karticu od 01.01.2023. do 24.01.2023. (list 24 spisa), Zahtjev za naplatu po garanciji za osiguranje plaćanja od 25. svibnja 2022. (list 25 spisa), Izvod otvorenih stavaka (IOS) na dan 25. svibnja 2022. (list 26 spisa), dopis punomoćnika tuženika upućen tužitelju od 31. svibnja 2022. (list 31 spisa), pisani iskaz predloženog svjedoka PĆ od 7. ožujka 2023. ovjeren kod javnog bilježnika (list 39 spisa), izjavu korisnici garancija od 14. veljače 2022. (list 44-45 spisa), Pravno mišljenje vezano uz izdavanje garancije domaće podružnice inozemne banke u kontekstu nedostatka u zastupanju izrađen od strane profesora dr. sc. GĆ od 28. lipnja 2022. (list 46-53 spisa), garanciju za osiguranje plaćanja od 30. prosinca 2021. (list 54 spisa), povijesni izvadak za društvo tuženika od 27. veljače 2023. (list 55-59 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine, stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente od 7. veljače 2023. za garanciju za osiguranje plaćanja BKS Bank Ag br: 58003910/2022 izrađeno na traženje Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. (list 61-68 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Marijana Krajine, stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente od 7. veljače 2023. za garanciju za osiguranje plaćanja BKS Bank Ag br: 58003825/2021 izrađeno na traženje Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. (list 71-78 spisa), izjava BĆ od 4. travnja 2023. ovjerena od strane javnog bilježnika (list 88-90 spisa), Zahtjev za naplatu po garanciji za osiguranje plaćanja od 25. svibnja 2022. (list 111 spisa), potvrda završnog salda od 31. prosinca 2022. (list 113 spisa). Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BĆ, LĆ i KĆ (list 150-156 spisa).

5. U predmetnoj pravnoj stvari donesena je presuda poslovni broj: P-213/23 od 20. listopada 2023. kojom je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, a navedena presuda je ukinuta odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske , poslovni broj: Pž- 4189/23 od 5. ožujka 2024.

6. Na ročištu 8. svibnja 2025. tužitelj i tuženik su povukli prijedloge za provođenjem financijsko knjigovodstvenog vještačenja.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od ukupno 530.891,23 eura ( 4.000.000,00 kn) po osnovi izdanih bankarskih garancija broj: 58003825/2021 i broj: 58003910/2022.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj sa trgovačkim društvom Centar faktor d.o.o. sklopio revolving ugovore o zajmu na iznos od 2.000.000,00 kn a potom na iznos od 3.000.000,00 kn, te da je društvo Centar faktor izdalo po navedenim ugovorima dvije bankovne garancije.

10. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva, odnosno prvenstveno proizvode li pravne učinke predmetne bankarske garancije budući iste nisu potpisale osobe ovlaštene za zastupanje tuženik prilikom izdavanja bankarskih garancija kao , sporno je je li tužitelj postupao u dobroj vjeri odnosno je li propustio primijeniti potrebnu mjeru dužne pažnje jer nije provjerio identitet i funkciju potpisnika na predmetnoj garanciji. Također tuženik osporava i ispunjenje pretpostavki njegove odgovornosti za štetu .

11. Uvidom u Revolving ugovor o zajmu od 24. studenog 2021. (dalje . Ugovor od 24. studenog 2021.) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i društva Centar faktor d.o.o. kao zajmoprimca te je na temelju istog zajmodavac dao zajmoprimcu u zajam iznos od 2.000.000,00 kn, te prema čl. 8. zajmoprimac kao sredstvo osiguranja dostavlja neopozivu, samostalnu i bezuvjetnu garanciju komercijalne banke. Potom su iste stranke sklopile Revolving ugovor o zajmu od 28. siječnja 2022. (dalje: Ugovor od 28. siječnja 2022.) na iznos zajma od 3.000.000,00 kn te prema čl. 8. zajmoprimac kao sredstvo osiguranja dostavlja neopozivu, samostalnu i bezuvjetnu garanciju komercijalne banke te je dao izričitu suglasnost da se garancija izdana po tom Ugovoru između ugovornih strana koristi i za osiguranje povrata pozajmice i ostalih obveza koje proizlaze iz ostalih Ugovora.

12. Uvidom u Garanciju za osiguranje plaćanja br. 58003825/2021 od 24. studenog 2021. (dalje: Garancija 1) i br. 58003910/2022 od 28. siječnja 2022. (dalje: Garancija 2) utvrđeno je da su iste izdane po Ugovorima od 24. studenog 2021. i 28. siječnja 2022., da sadrže obvezu tuženika, da neopozivo, bezuvjetno i bez prava na prigovor, na prvi pisanih zahtjev tužitelja kao korisnika garancije, plati mu traženi iznos i to po Garanciji 1. 2.000.000,00 kuna a po Garanciji 2. 3.000.000,00 kn. U garancijama se navodi da je tuženik upoznat s činjenicom da je društvo Centar faktor d.o.o. (kao nalogodavatelj) s tužiteljem zaključilo ugovore o pozajmici od 24. studenog 2021. i 28. siječnja 2022. Također u garancijama je navedeno kako pisani zahtjev tužitelja treba biti potpisan od strane zastupnika po zakonu tužitelja i sadržavati izjavu da nalogodavatelj nije izvršio obveze iz ugovora o pozajmici s njihovom specifikacijom u kojoj je naveden iznos dospjelih obveza. Garancija je važeća do najkasnije 30. lipnja 2022. (Garancija 1.) odnosno 28. veljače 2022. (Garancija 2.).

13. Predmetna garancije ispisane su na tuženikovom poslovnim papiru na kojem je sadržan tuženikov memorandum, podaci upisani u sudski registar za predmetnu tuženikovu inozemnu podružnicu, uključujući i imena osoba ovlaštenih zastupati tuženika u poslovanju te podružnice KĆ i PĆ. Nadalje, otisnut je pečat tuženikove predmetne podružnice ta dva različita potpisa.

14. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Rijeci (list 11-15 spisa) razvidno je kako su u vrijeme izdavanja predmetnih garancija EĆ i KĆ bili osobe ovlaštene skupno zastupati tuženika (kao inozemnog osnivača) u poslovanju njegove predmetne podružnice u Hrvatskoj .

15. Tužitelj je 25. svibnja 2022. podnio tuženiku Zahtjeve za naplatu po Garanciji 1 i Garanciji 2, a dopisom od 31. svibnja 2022. tuženik je po punomoćniku odgovorio kako se radi o krivotvorenim garancijama te isti nisu odobreni od strane BKS Bank AG tj. njene hrvatske podružnice te da banka ne može izvršiti nikakvo plaćanje po predmetnim dokumentima.

16. Nadalje uvidom u konto karticu za tužitelja razvidno je da na ime pozajmice Centar Faktoru d.o.o. isti na dan 1. siječnja 2023. ima zabilježeno dugovanje u iznosu od 530.891,23 eura a navedeno također proizlazi i izvoda iz otvorenih stavki (IOS) na dan 25. svibnja 2022.

17. Nadalje uvidom u Potvrdu završnog salda na dan 31. prosinca 2022. izdanog za potrebe revizije poslovanja od strane revizora iAudit d.o.o. razvidno je dugovanje društva Centar faktor prema tužitelju te je društvo Centar faktor potvrdilo dugovanje prema tužitelju u iznosu od 4.000.000,00 kn i to pečatom i potpisom odgovorne osobe.

18. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem svjedoka BĆ, LĆ i KĆ na okolnost sklapanja ugovora o zajmu, predaju bankarskih garancija, izdavanja bankarskih garancija i potpisivanja istih.

19. Iz iskaza svjedokinje BĆ, prokuriste tužitelja, utvrđeno je da je krajem 2021. dogovorila sa društvom Centar faktor d.o.o. sklapanje revolving ugovora o zajmu na iznos od 2 milijuna kuna i maksimum od godine dana, da su na sklapanje navedenog ugovora pristali upravo zbog davanja bankovne garancije na 2 milijuna kuna od strane gosp. LĆ, koji im je istu dostavio. Ugovor o revolving zajmu sastavio je Centar Faktor d.o.o. Nadalje iz iskaza je utvrđeno da je od LĆ zatražila kontakt osobe u banci radi provjere garancije koji ju je uputio na gospodina KĆ te je skenirala bankovnu garanciju i mailom na provjeru poslala KĆ, koji je potom mailom potvrdio valjanost izdane garancije. Nakon par mjeseci ponovno joj se obratio LĆ radi sklapanja novog ugovora o zajmu a u međuvremenu po prvotnom ugovoru o zajmu su do tada podmirili cjelokupni iznos, ali su ga ponovno i pozajmili. Nakon sklapanja tog novog ugovora i to otprilike u veljači 2022., izdana je i druga bankovna garancija koja je glasila na iznos od 3 milijuna kuna, a na koji iznos je sklopljen ugovor o zajmu. Bankarske garancije izdane su na memorandumu banke sa dva potpisa i pečatom. Po drugom ugovoru vraćeno je 1 milijun kuna te su od banke tražili 2 milijuna kuna a ne 3, na koliko je bila izdana bankovna garancija. Navodi da je tužitelj društvu Centar faktor d.o.o. pozajmio 5 milijuna kuna, a vraćeno je 1 milijun kuna koji se odnose na glavnicu, stoga po garancijama potražuju 4 milijuna kuna a taj iznos odnosi se na glavnicu. Uz vraćenih milijun kuna koji se odnose na glavnicu Centar faktor platio je i nešto naknada. U više navrata pozivali su društvo Centar faktor na vraćanje pozajmice no kako isti dug nisu podmirivali predali su garancije u banku na naplatu te su dobili odgovor od banke da su iste krivotvorene i da banka po njima neće postupiti.

20. Svjedok LĆ član uprave društva Centar faktor d.o.o. navodi da se krajem 2021. obratio gđi. BĆ kako bi s društvom u kojem je ista zaposlena sklopili ugovor o zajmu, na iznos od par milijuna kuna te su kao sredstvo osiguranja predali bankovne garancije izdane od stane tuženika. Ističe kako je Centar faktor veliki komitent tuženika te su tada imali kod istog limit od otprilike 35 do 40 milijuna eura, a garancije su preuzimali u banci ili kod gospodina KĆ ili kod djelatnika u poslovnici. Na isti način su i ranije poslovali sa drugim društvima te prije ovoga nije bilo nikakvih problema sa izdanim garancijama od strane tuženika. Predmetne bankovne garancije predali tužitelju ja ili netko od naših djelatnika te mi je poznato da je gđa. BĆ provjeravala garancije jer sam joj ja i dao kontakt direktora Zadražila kako bi iste mogla provjeriti. Nadalje navodi kako je Centar faktor o navedenim pozajmica ostao dužan tužitelja negdje oko 3 do 4 milijuna kuna, a da je glavnice vraćeno oko 1-2 milijuna kuna te je ugovore o zajmu sastavljala pravna služba društva Centar faktor. Navodi da su po navedenim ugovorima plaćene i naknade u iznosu od oko 500 do 600 tisuća kuna plus PDV, a od strane tužitelja pozivani su na povrat preostalog iznosa duga, međutim isti nisu podmirili.

21. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka BĆ i LĆ budući su isti u bitnom suglasni, logični i uvjerljivi te su u skladu i sa materijalnom dokumentacijom u spisu (e mail korespondencija, ugovori, konto kartice, završni saldo.).

22. Iz navedenih iskaza je utvrđeno da tužitelj u predmetnom postupku potražuje glavnicu, da je društvo Centar faktor ostalo dužno tužitelju iznos od 4.000.000,00 kn koji iznos se odnosi na glavnicu a također navedena visina je u skladu i s ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu (potvrda završnog salda, konto kartice).

23. Iz iskaza svjedoka KĆ je utvrđeno da je tijekom 2021. i 2022. bio direktor podružnice Hrvatska za tuženika i prokurist banke u Austriji te je njegova domena poslovanja bila kredit, depoziti, garancije i slično, a u strukturi banke nitko nije mogao samostalno zastupati istu te konkretno za izdavanje bankarskih garancija uvijek bio potreban potpis od dvije ovlaštene osobe, odnosno osobe koje su sukladno punomoći banke bile ovlaštene za potpisivanje istih. Nadalje je utvrđeno da je tuženik s društvom Centar faktor d.o.o. radio dugi niz godina i to negdje više od 8 godina te je on za navedeno društvo izdavao bankarske garancije. Po predočenju bankarskih garancija na listu 9 i 10 spisa svjedok je potvrdio da su njegovi potpisi na garancijama te da je svaku potpisao dva puta, odnosno da je drugi potpis krivotvorio. Navodi da nije bilo dogovora sa društvom Centar faktor odnosno gosp. LĆ nije znao da je on stavio na toj garanciji oba potpisa. Nadalje iz iskaza je utvrđeno da niti u jednom pravnom poslu u ime banke nije mogao samostalno postupati, također nije mogao samostalno davati bilo kakve ponude u ime banke a u banci nitko nije znao da je on stavljao i drugi potpis na garancije. Nadalje u iskazu navodi kako ga je tužitelja odnosno gospođa BĆ kontaktirala nakon izdavanja bankarskih garancija i to putem maila radi provjere valjanosti istih, a prije toga nije imao nikakvih kontakata sa tužiteljem, a garancije su predavane direktoru društva Centar faktor d.o.o.

24. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka kao vjerodostojan jer je prvenstveno u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu a potom i sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka.

25. Naime, prema odredbi čl. 1039. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) bankarska garancija na poziv je svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

26. Dakle odnos između nalogodavca za otvaranje bankarske garancije, u konkretnom slučaju društva Centar faktor d.o.o., i tužitelja kao korisnika garancije nebitan je za samu bankarsku garanciju osim što se bankarska garancija izdaje kao sredstvo osiguranja potraživanja.

27. U konkretnom slučaju relevantan je odnos između tužitelja kao korisnika bankarske garancije i banke kao garanta jer se banka korisniku garancije obvezuje ispuniti svoju novčanu obvezu.

28. Slijedom navedenog banka ne može isticati prema korisniku garancije prigovore koje nalogodavatelj (kao dužnik iz temeljnog ugovora) može isticati prema korisniku garancije, što također znači da banka ne može odbiti isplatu ističući da korisnik nije ispunio svoju obvezu iz glavnog ugovora, jer banka može staviti samo prigovor je li ispunjen uvjet sadržan u garanciji, time da je u konkretnom slučaju riječ o bezuvjetnim garancijama.

29. Slijedom navedenog utvrđeno je kako je tužitelj izvršio provjeru vjerodostojnosti primljene Garancije 1 i to na način da je prokurist BĆ od društva CENTAR FAKTOR d.o.o. zatražila kontakt podatke izdavatelja Garancije 1, te je po dobivanju kontakt podataka sa svoje e-mail adrese, na dobivenu e-mail adresu ([adresa elektroničke pošte]), a nakon što je putem Interneta utvrdila da se radi o osobi ovlaštenoj da u poslovanju podružnice zastupa inozemnog osnivača. Dakle u predmetnoj pravnoj stvari, tužitelj kao korisnik garancije nije imao razloga posumnjati u valjanost iste posebice iz razloga jer je i dodatno provjerio valjanost garancije kod direktora tuženika a što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka i e mail korespondencije u spisu. Također garancije su dane na tuženikovom poslovnom papiru ( izdane na memorandumu tuženika, Glavne Podružnice Hrvatska, s pečatom Glavne Podružnice Hrvatska) i iz istih je vidljivo da su ovjerene dvama potpisima, potpisane su na uobičajen način i odnose se na posao kojim se tuženik redovito bavi. Nadalje obje garancije sadrže po dva potpisa te je i iz sudskog registra razvidno da je KĆ mogao društvo zastupati skupno a što također proizlazi i iz njegovog iskaza, dakle predmetne garancije sadrže potpis jedne od osoba ovlaštene na zastupanje tuženika, koji je potpis druge osobe, ovlaštene prema stanju upisa u sudskom registru zastupati tuženika, na predmetnim garancijama krivotvorio a kako je sam i naveo u svom iskazu.

30. Nadalje, obzirom na istaknute prigovor tuženika da tužitelj nije primijenio dužnu pažnju jer nije uočio propust osoba ovlaštenih zastupati društvo da navedu prilikom potpisivanja uz tvrtku društva i svoje svojstvo (čl. 241. st. 4. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22) valja reći kako prema ocjeni ovoga suda isto na utječe na valjanost danog očitovanja te stoga tužitelj zbog izostanka takvog navođenja nije imao razloga sumnjati u vjerodostojnost predane mu isprave. Naime da su takvi podaci i bili navedeni na predmetnoj ispravi to ne bi bilo od utjecaja na tužiteljevu (ne)mogućnost znati da je jedan od potpisa krivotvoren. Imajući nadalje u vidu da provjera identiteta osoba potpisanih na nekoj ispravi, poglavito u situaciji kada takvu ispravu osoba preuzima u službenim prostorijama banke i od strane osobe ovlaštene na zastupanje banke, nije uobičajena, tužitelj svojim postupanjem u konkretnom slučaju nije propustio primijeniti potrebu pažnju u skladu s odredbom čl. 10. st. 2. ZOO-a. Kako je garancija autonoman pravni postao to stoga nisu niti relevantni navodi kako tužitelj nije postupao u dobroj vjeri jer da je u ugovorima o revolving kreditima ugovarao kamatne stope koje premašuju zakonski maksimum.

31. Dakle tužitelj nije znao niti je mogao znati da je jedan od potpisa na ovoj garanciji krivotvoren te da stoga garanciju nije potpisala za tuženika ovlaštena osoba.

32. Kako KĆ u konkretnom slučaju nije postupao kao tuženikov punomoćnik, već osoba ovlaštena zastupati tuženika na temelju njegovih pravila kao pravne osobe (osoba ovlaštena zastupati inozemnog osnivača u poslovanju podružnice (čl. 308. st. 2. ZOO-a)), neosnovano tužitelj ističe da bi istom za izdavanje garancije bila potrebna posebna punomoć u smislu odredbe čl. 315. ZOO-a.

33. Dakle bankarska garancija kao samostalna ugovorna obveza( samostalna obveza banke prema korisniku, kojem se na pisani zahtjev banka obvezuje pod ugovornim uvjetima isplatiti korisniku određeni novčani iznos, neovisna kako o odnosu banke i nalogodavca, tako i i odnosu nalogodavca i korisnika garancije) i kao jednostranoobvezujući ugovor nastaje kao i svaka druga ugovorna obveza - prihvatom ponude u smislu odredbe čl. 262. ZOO-a, a koju pisanu ponudu je u konkretnom slučaju prihvatio tužitelj. Ponuda je prijedlog za sklapanje ugovora, učinjen određenoj osobi, koji sadrži sve bitne sastojke ugovora (čl. 253. st. 1 ZOO-a).

34. Prema tome, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke iz odredbe čl. 260. st. 1. ZOO-a sukladno kojoj, iako je ponudu za sklapanje predmetne garancije koju je tužitelj prihvatio dala za tuženika neovlaštena osoba, ova ponuda tuženika obvezuje. Naime, kako je prethodno izloženo, predmetna je garancija ispisana na poslovnom papiru tuženika kojim se on redovito u svojem poslovanju služi, potpisana je na uobičajeni način, odnosi se na posao kojim se tuženik redovito bavi i njegov redoviti opseg, a tužitelj niti je znao niti je mogao znati da je garanciju potpisala neovlaštena osoba jer je jedan od potpisa krivotvoren a koje činjenice su sve nedvojbeno utvrđeno tijekom ovog postupka.

35. Slijedom navedenog, tužiteljev zahtjev za isplatu po predmetnim garancijama je osnovan jer iste obvezuju tuženika te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odlukama posl. broj Pž-2679/23 od 24. siječnja 2024., posl. broj Pž-3137/23 od 2. travnja 2025.).

Budući je tužitelj pisanim zahtjevom od 25. svibnja 2022. obavijestio tuženika da je uvjetima iz garancije udovoljeno jer Centar faktor d.o.o. pozajmljene iznose od ukupno 4.000,00 kuna nije po dospijeću vratio, obvezu iz garancija isplatom tužitelju iznosa od 4.000.000,00 kn bio je tuženik dužan izvršit na prvi pisani zahtjev, a kako tužitelj isti potražuje od 1. lipnja 2022. jer mu je banka dopisom od 31. svibnja 2022. odgovorila da neće postupiti po istima, to su mu kamate dosuđene sukladno odredbama čl. 178 ZOO-a i čl. 2. ZPP-a od 1. lipnja 2022. O stopi zatezne kamate odlučeno je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

36. Tužitelj se u predmetno postupku pozvao i na pravnu osnovu iz odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a prema kojoj za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika. U konkretnom slučaju tuženik je osporio da bi bile ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu.

Naime tužitelj je prvenstveno tražio isplatu po garanciji da bi se tek na glavnoj raspravi pozvao na odredbu čl. 1061 ZOO-a no iako sud nije vezan pravnom osnovnom vezan je činjeničnim navodima tužbe, međutim tužitelj nije iznosio relevantne činjenice koje bi ukazivale na to da zahtjeva naknadu štete (samo se na ročištu 7. rujna 2023. pozvao na odredbu čl. 1061. ZOO-a ) te nije iznosio niti činjenice koje bi ukazivale na to da postoje pretpostavke odgovornosti za štetu.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23- dalje: Tarifa), te je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 7.986,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 6. travnja 2023. iznos od 7.986,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) te troškovi pristupa na ročište 3. svibnja 2023., 7. rujna 2023. i 8. svibnja 2025. u iznosu od po 7.986,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za troškove PDV-a (Tbr. 46 Tarife) ukupno iznosi 49.912,50 eura.

Tužitelj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura i presudu u iznosu od 663,61 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 53/19) te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 50.907,92 eura, kako je i odlučeno pod točkom II. izreke ove presude.

Tužitelj je odbijen za trošak sastava podneska od 31. ožujka 2025. budući isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 5. lipnja 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 (petnaest) dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.