Pr-2260/2023-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 24, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici EB, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnice tužiteljice Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade plaće u ukupnom iznosu od 600,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.12.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini godišnji iznos od po 100,00 EUR-a teče od 01.01. iduće godine za prethodnu godinu do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31 12 2022. g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.200-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjení ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvečanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 687,50 EUR na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku oddonošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava postopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a(''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatnestope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora iugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 28.12.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu administrativnog referenta-kontrolora u Kliničkom zavodu za nuklearnu medicinu. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu naknade plaće navodeći da joj je tuženik u posljednjih pet godina pogrešno obračunao i isplatio plaću za sate prekovremenog rada pa posljedično tome, i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a razliku koje traži u ovom postupku. Naime, prilikom izračuna naknade za godišnji odmor i bolovanje, da je mjerodavna ostvarena prosječna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje pa kako je tuženik pogrešno obračunao i isplatio plaću za prekovremeni rad tužiteljice za razdoblje od tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora ili bolovanja, to znači da je naknada plaće tužiteljici obračunata i isplaćena u umanjenom iznosu.

1.1. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade plaće isplati tužiteljici određeni bruto iznos za razdoblje od 01.12.2018.g.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom.

2. Tuženik je u podnesku od 27.3.2024. navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.Ističe se da je uz tužbu priložena punomoć koja se ishodila i koristila u ranije pokrenutom sudskom postupku pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga tuženik predlaže da se odvjetnici tužiteljice naloži dostava valjane punomoći, a ukoliko se ne dostavi valjana punomoć, predlaže se tužbu odbaciti. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

3. Na ročištu od 20.3.2025. tužiteljica je izjavila da je odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje ove parnice, da podnese predmetnu tužbu i da ju je ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun iz čega proizlazi, da je Martina Radić Šunjić koja se u ovoj parnici pojavljuje kao punomoćnik tužiteljice ovlaštena za zastupanje.

4. Podneskom od 20.1.2025. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je od tuženika zatražila isplatu manje isplaćene naknade plaće u ukupnom iznosu od 600,00 EUR-a bruto za razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.12.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini godišnji iznos od po 100,00 EUR-a teče od 01.01. iduće godine za prethodnu godinu do isplate.

5. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem obračunske liste tužiteljice za ožujak 2016. te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati manje isplaćenu naknadu plaće za razdoblje od 01.01.2019.g. do 31.12.2024.g. i to, u ukupnom iznosu od 600,00 eura.

8. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., - dalje ZR) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

8.1. Odredbom čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 29/2018., 16/2019., 35/2019., 78/2019., 92/2019., 56/2020., 3/2023., 68/2023., 35/2024. – dalje KU) propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

8.2. Prema mišljenju Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike objavljenom 21.02.2023.g. u pogledu izračuna naknade za godišnji odmor: „Ako radnik u prethodna tri mjeseca nije ostvario plaću, visina naknade plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome da li je radnik radio ili nije radio). Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik u prethodna tri mjeseca ostvario i plaću i naknadu plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadı plaće, uzimat će se ona plaća koju bi radnik ostvario da je radio."

8.3. Odredbom čl. 58. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (“Narodne novine“ br. 128/17., 47/18., 123/19., 66/2020. – dalje TKU/17), odredbom čl 57. st. 1. TKU/22 (“Narodne novine” br. 56/22., 127/22., 58/2023., 128/2023. – u tekstu TKU/22) te odredbom čl.65. st.1.TKU-a (“Narodne novine” br. 29/2024. – u tekstu TKU/24) određeno je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana da mu pripada naknada plaće, u visini 85% njegove plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu ili u visini 85% njegove prosječne mjesečne plaće ostvarene u tri mjeseca neposredno prije mjeseca u kojemu je započeto bolovanje (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rod), ako je to povoljnije za zaposlenika.

8.4. Iz naprijed citiranih odredbi ZR-a, KU-a, TKU-a, a u skladu s kojim odredbama je i navedeno mišljenje ministarstva, proizlazi da se prilikom obračuna naknade plaće za vrijem korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana, uzima tromjesečni prosjek plače koju bi radnik ostvario kao da je radio, odnosno pune plaće bez bolovanja.

9. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da tuženik prilikom obračuna naknade plaće tužiteljice za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja do 42 dana u razdoblju od 1.1.2019. do 31.12.2024. nije na ispravan način vršio obračun naknade plaće i da je tužiteljici naknada plaće isplaćena u umanjenom iznosu jer tuženik prilikom obračuna nije uzimao tromjesečni prosjek pune plaće tužiteljice već je uzimao prosjek tri mjeseca u kojima tužiteljica nije primila punu plaću zbog korištenja bolovanja. Stoga je tužiteljica, prema mišljenju suda, dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaz tužiteljice njenim saslušnjem (tuženik nije postupio po nalogu suda i nije dostavio potrebnu dokumentaciju koju je dužan voditi za svoje zaposlenike pa se nije mogao izvesti dokaz financijskim vještačenjem), kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan, slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćene naknade plaće za razdoblje od 1.01.2019. do 31.12.2024. bruto iznos od 600,00 eura.

10. Na pojedini godišnji iznos od 100,00 eura bruto za razdoblje od 1.1.2019. do 31.12.2024. (100,00 eura x 6 = ukupno 600,00 eura) tužiteljica je zatražila zateznu kamatu na koju ima pravo na temelju odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO) i to, tekuću od 1. siječnja iduće godine za prethodnu godinu do isplate, a kako je to zatraženo i koji tijek zatezne kamate tuženik nije osporio, osim što nema pravo na zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a što tužiteljica nije ni zatražila.

11. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 - u tekstu ZPP), prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 50 bodova, za sastav podneska od 2.9.2024. – 50 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 4.9.2024., 16.1.2025., 20.3.2025. - za svako 50 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 25 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 687,50 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

11.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

11.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak, i tim više, što je tužiteljica na ročištu od 20.3.2025. izjavila da je odvjetnicu Martini Radić Šunjić ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun, sud je odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužiteljici na račun njene punomoćnice.

Split, 5. lipnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

pun. tužitelja

tuženik

u spis