Poslovni broj: Povrv-6/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23, Dubrovnik

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Mariji Bušković, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja Vodovod Dubrovnik d.o.o. Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Lovro, Šimunković i Ivanović d.o.o., protiv tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja ročišta, 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o je

I. U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je 12. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Ovrv-1757/2024 donijela Nada Pirjać, v.d. javnog bilježnika u Dubrovniku.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za plaćanje zakonskih zateznih kamata tekućih na iznos od:

- 2,06 eura od 31. svibnja 2023. do 24. svibnja 2024.,

- 2,66, eura od 1. srpnja 2023. do 24. svibnja 2024.,

- 15,49 eura od 31. kolovoza 2023. do 24. svibnja 2024. i

- 4,79 eura od 31. siječnja 2024. do 24. svibnja 2024. do isplate.

i r i j e š i o j e

I. Tužba se smatra povučenom u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 25,00 eura.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju na ime nadoknade troška postupka iznos od 12,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 29. travnja 2024. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika radi namirenja tražbine po osnovi neplaćenog računa za pruženu uslugu u ukupnom iznosu od 25,00 eura pa stoga predlaže da se istom naloži da mu podmiri ovu dospjelu tražbinu sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinačnog računa do isplate, kao i da mu nadoknadi trošak postupka u iznosu od 25,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi koje je 12. lipnja 2024. pod poslovnim brojem Ovrv- 1757/2024 donijela Nada Pirjać, v.d. javnog bilježnika u Dubrovniku, naloženo je tuženiku u roku od 8 dana platiti tražbinu tužitelja i traženi trošak postupka, sve sa zateznim kamatama kako su određene u prijedlogu za ovrhu.

3. U prigovoru protiv predmetnog rješenja tuženik tvrdi da dugovanje ne postoji i da je iz računa tužitelja za svibanj 2024. vidljivo da ne postoji njegov dug prema tužitelju. Opreza radi, prigovara i zastari potraživanja.

4. Obzirom na prigovor tuženika, rješenjem ovog suda od 20. siječnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u pogledu prigovora protiv platnog naloga u sporovima male vrijednosti (glava trideseta Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu ZPP), time uz upozorenje strankama da su u roku od 15 dana dužni iznijeti činjenice i predložiti dokaze kojima dokazuju svoje tvrdnje.

5.1. Tužitelj smatra da je prigovor nepotpun jer u istom nisu navedeni podaci stranaka pa predlaže isti odbaciti. Nadalje, navodi da ne osporava da je tuženik platio glavnicu duga u iznosu od 25,00 eura, ali tvrdi da je prijedlog za ovrhu podnesen prije podmirenja duga od strane tuženika.

5.2. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu plati tražene zakonske zatezne kamate na pojedina potraživanja, kako je predloženo u prijedlogu za ovrhu (koji se sada smatra tužbom), kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka.

6. U odnosu na tvrdnje tužitelja, tuženik ukazuje da je iz priloženog računa tužitelja vidljivo da isti nije na dan 30. travnja 2025. imao evidentirana dugovanja prema njemu.

7.1. U vezi formalnog prigovora tužitelja o potpunosti prigovora tuženika, ukazuje se da je prigovor pravni lijek te da isti stoga, a sukladno čl. 58. Ovršnog zakona (¨Narodne novine¨ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24.), mora biti obrazložen, dok sukladno čl. 350. ZPP-a, mora imati oznaku oznaku odluke protiv koje se podnosi, određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, razloge zbog kojih se žalba podnosi i potpis podnositelja žalbe, odnosno prigovora.

7.2. Obzirom je iz sadržaja prigovora tuženika jasno da se odnosi na predmetno rješenja o ovrsi te je isti obrazložen i potpisan, ocjenjeno je da nema pretpostavki za odbacivanje istog, usprkos činjenici da u prigovoru nisu navedeni osobni podaci stranaka jer sam prigovor sadrži dovoljno podataka da bi se po istom u ovom predmetu moglo postupiti, a uzimajući u obzir da se radi o sporu male vrijednosti te da je tuženik u istom potrošač, ocijenjeno je neekonomičnim i nesvrsishodnim posebno pozivati tuženika na dopunu osobnih podataka koji se već nalaze u spisu.

8. Radi odluke o zahtjevu tužitelja, pročitani su izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, računi i potvrde o plaćanju, izvod iz otvorenih stavaka, Opći i tehnički uvjeti isporuke vodnih usluga od 7. lipnja 2011., Odluka o cijeni vodnih usluga od 16. lipnja 2016., Cjenik vodnih usluga od 1. srpnja 2016.

9. Predmet spor je plaćanje tužiteljevih usluga vodne opskrbe sa zakonskom zateznom kamatom zbog kašnjena u plaćanju usluge.

10. Između stranaka nije sporno pružanje usluge i cijena usluge te da je tuženik podmirio glavnicu dugovanja.

11. U postupku je sporno kada je tuženik podmirio glavnicu dugovanja, je li podmirio sve obveze po dugovanju, je li potraživanje tužitelja zastarjelo i je li dužan nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka.

12.1. Odredbom čl. 65. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

12.2. Člankom 29. st. 1. ZOO-a je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

13. Nadalje, čl. 219. st. 1. ZPP-a je propisano da svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

14. Iz sadržaja prijedlog za ovrhu, koji se sada smatra tužbom, (list 8 spisa) proizlazi da se dugovanje odnosilo na račun za svibanj 2023. u iznosu od 2,66 eura, račun za srpanj 2023. u iznosu od 15,49 eura i račun za prosinac 2023. u iznosu od 4,79 eura, kao i ¨ostatak po računu – opomena na dan 12. ožujka 2024.¨ u iznosu od 2,06 eura, što čini ukupni zbroj dugovanja od 25,00 eura.

15.1. Pregledom isprave naziva kartica kupca (list 55-57 spisa), a koju je izradio tužitelj, utvrđeno je da je dugovanje za:

- svibanj 2023. dospjelo 30. lipnja 2023. te da je isto plaćeno 26. srpnja 2023.,

- srpanj 2023. dospjelo 30. kolovoza 2023. te da je isto nije evidentirano kao plaćeno, dok je račun za idući mjesec evidentiran kao plaćen u cijelosti,

- prosinac 2023. dospjelo 30. siječnja 2024. i da je isto nije evidentirano kao plaćeno, dok je račun za idući mjesec evidentiran kao plaćen u cijelosti.

15.2. Nadalje, iz navedene isprave je razvidno da je tužitelj 24. svibnja 2025. zaprimio uplate i to iznos od 2,06 eura, 2,66 eura, 15,49 eura i 4,79 eura te da je tužitelj kao saldo dugovanja na dan 24. svibnja 2024. iskazao 0,00 eura.

15.3. Iz sadržaja računa tužitelja za svibanj 2024. (list 29 spisa), a koji je izdan tuženiku 30. travnja 2025. proizlazi da je tužitelj istim obavijestio tuženika da su na dan 30. travnja 2025. sva njegova dugovanja podmirena.

16. Temeljem navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženik predmetna dugovanja platio 24. svibnja 2025., dok iz stanja ovog spisa proizlazi da je tužitelj prijedlog za ovrhu predao javnom bilježniku 29. travnja 2024., da je javni bilježnik 13. svibnja 2024. poslao obavijest tuženiku o istom, dok je 12. lipnja 2024. doneseno rješenje o ovrsi.

17. Iz prethodno navedenog jasno je da je tuženik kasnio s plaćanjem dospjelog duga, da je glavnicu duga podmirio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu no prije donošenja rješenja o ovrsi, kao i da tužitelj nije prije donošenja rješenja o ovrsi povukao prijedlog u dijelu u kojem je evidentirao uplatu duga, dok je tek podneskom od 10. travnja 2025. obavijestio i sud i tuženika o tome da i dalje zahtjeva zakonske zatezne kamate.

18.1. Kada se prethodno navedeno dovede u vezu s činjenicom da je tuženik prije donošenja rješenja o ovrsi platio i iznos koji tužitelj potražuje kao ¨ostatak po računu – opomena na dan 12. ožujka 2024.¨ te da je sam tuženika, i to isti mjesec kada je izjavio da potražuje zakonske zatezne kamate, u računu za svibanj 2025. obavijestio da nema prijašnjih dugovanja, zaključak je ovog suda da je postupanje tužitelja koji se u ovom ugovornom odnosu smatra trgovcem suprotno odredbama Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 19/22., 59/23.) i načelu savjesnosti i poštenja.

18.2. Naime, tužitelj je od tuženika evidentno potraživao i naplatio određenu naknadu koju nije jasno/razumljivo odredio, nije dostavio obračun zateznih kamata koje zahtjeva, a niti je obavijestio tuženika na jasan i razumljiv način da navedenim uplatama nije podmirio cjelokupno dugovanje, dapače, ustrajao je u donošenju rješenja o ovrsi za već plaćeni dio dugovanja, a tijekom ovog postupka, nakon primitka prigovora tuženika, istom dostavio račun kojim ga obavještava da nema ranijih dugovanja.

19.1. Ocjena je ovog suda da tužitelj u ovom postupku uopće nije dokazao osnovu potraživanja iznosa od 2,06 eura kao ¨ostatak po računu – opomena na dan 12. ožujka 2024.¨, a koji iznos je tuženik platio prije donošenja rješenja o ovrsi, pa kada se navedena uplata dovede u vezu s činjenicom da je tuženik istu izvršio s uplatom glavnice, tužitelj nije dokazao da ovom uplatom nije podmireno i dugovanje po zakonskim zateznim kamatama koje su tekle svega nekoliko mjeseci od dospijeća do plaćanja glavnice računa (i to iznose glavnice od kojih dvije ne prelaze iznos od 5 eura, a jedna iznosi 15,49 eura).

19.2. Obzirom tužitelj nije dostavio obračun zatezne kamate na glavnicu u periodu kraćem od godinu dana, a tuženik je platio veći iznos od iznosa glavnica pojedinih računa za pruženu usluga, dok je tužitelj sam izdao ispravu kojom potvrđuje da prema tuženiku nema dugovanja, ocjena je ovog suda da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja u vidu naplate zateznih kamata.

19.3. Pri tome se napominje da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru te da je tužitelj taj koji mora jasno, vidljivo i čitljivo označiti cijenu usluge, kao i samog dugovanja potrošača pa činjenica da je tužitelj propustio jasno i određeno obračunati ukupno dugovanje i o istom obavijesiti tužitelja, te činjenica ga je tijekom ovog postupka, a nakon primljenih uplata tuženika, obavijestio da nema dugovanja, ne može ići na štetu tuženika kao potrošača.

20. Slijedom navedenog, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

21.1. U odnosu na trošak postupka, ocjena je ovog suda da tužitelj, sukladno čl. 158. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, ima pravo na nadoknadu troška postupanja javnog bilježnika u vidu predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura za postupanje po prijedlogu za ovrhu, a isto stoga jer je navedeni trošak bio potreban jer tuženik nije dobrovoljno platio dug po dospijeću već tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, dok nema pravo na nadoknadu troška izdavanja rješenja o ovrsi u iznosu od 12,50 eura jer donošenje rješenja o ovrsi nakon uplate duga nije bilo potrebno.

21.2. U odnosu na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a koji trošak je tužitelju nastao tek nakon primitka prigovora tuženika, ocjena je ovog suda da tužitelj nema pravo na nadoknadu navedenog troška jer isti nije bio potreban niti legitiman za ostvarenje tražbine tužitelja obzriom je do navedenog trenutka tuženik podmirio dug tužitelja, a tužitelj nije uspio u zahtjevu za plaćanjem duga većeg od do tada već plaćenog.

Dubrovnik, 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa odluke. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava ( čl. 467. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku