REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] R 5

Poslovni broj: Us I-507/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja RC, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Boris Šolaja, odvjetnik u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5, radi naknade za oduzetu imovinu – obnove postupka, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/144, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 24. siječnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-942-05/21-01/28, URBROJ: 2170-03-09/3-23-13 od 14. ožujka 2023. odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/04- 01/43, URBROJ: 2170-04-02/8-16-24 od 4. ožujka 2016., a kojim se ovlaštenicima naknade za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine daju u suvlasništvo od 4/12 dijela stanovi koji se nalaze u zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], ranije upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak.

2. Povodom izjavljene žalbe tužitelja tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-942- 01/23-01/144, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 24. siječnja 2024. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje od 14. ožujka 2023. te sam riješio stvar na način da je odbacio prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942- 01/16-01/321, URBROJ: 514-05-02-01/02/17-19-03 od 16. listopada 2019., uz obrazloženje da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje okolnosti na kojima se temelji prijedlog za obnovu kao ni pravodobnost prijedloga.

3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora u bitnome navodi da su upravna tijela propustila imati u vidu odredbu čl. 123. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, koja propisuje pravo na neograničeno predlaganje obnove postupka ukoliko je ispunjen neki od uvjeta iz odredbe čl. 123. st. 2. t. 1., 2. ili 3. Zakona o općem upravnom postupku, a temeljem kojeg članka je tužitelj također podnio predmetni prijedlog za obnovu postupka. Navodi da je u upravnom postupku pogrešno primijenjena odredba čl. 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine u smislu postojanja kontradiktornosti u vezi osude za počinjenje kaznenog djela pok. GC i s tim u svezi ocjene da bi se radilo o osudi na temelju zlouporabe ili političke moći u razdoblju od 15. svibnja 1945. do 25. lipnja 1945. jer da se u dopisu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 12. ožujka 2004. isto tijelo referiralo na presudu od dana 24. travnja 1945., koje razdoblje nije obuhvaćeno odredbom članka 4. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Dodaje da navedeno indirektno upućuje na eventualne lažne isprave u spisu predmeta, zbog čega da je ispunjen preduvjet iz čl. 123. st. 2. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje navodi da je u postupku za RCR moralo biti utvrđeno da je hrvatska državljanka jer da je upravno tijelo tijekom postupka primilo saznanja da nije nikada otpuštena iz hrvatskog državljanstva, a temeljem rođenja joj nesporno pripada pravo na državljanstvo. S tim u svezi navodi da je ona bila hrvatska državljanka na dan donošenja Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine pa da za nju vrijedi prekluzivni rok iz odredbe čl. 65. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Stoga da se postavlja pitanje na koji je način i temeljem koje isprave (možebitno lažne isprave) utvrđeno njeno državljanstvo kao strano državljanstvo, zbog čega smatra da je ispunjen uvjet iz navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Nadalje, navodi da je kao razlog podnošenja predmetnog prijedloga tužitelj opisao i propuste u vezi s dokazivanjem plaćanja revaloriziranog dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske te se s tim u svezi poziva na mjerodavne odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Naputka o načinu i postupku revalorizacije iznosa duga i rokovima uplate dugovanja u korist proračuna Republike Hrvatske, kojima je propisan rok uplate. S tim u svezi ističe i da je dokazivanje navodnog nepostojanja dugovanja s osnove uknjižbe založnog prava utemeljeno na nevjerodostojnoj ispravi odnosno očitovanju nenadležne Hrvatske narodne banke. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika i da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu pridružuje navodima iz odgovora tuženika na tužbu te detaljnom obrazloženju danom u osporenom rješenju. Ističe da se propisani subjektivni rok od 30 dana od saznanja za razloge obnove odnosno od kad je stranka stekla mogućnost upotrebe novih dokaza, jednako primjenjuje kod svih razloga obnove, pa tako i onih iz čl. 123. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku, kod kojih ne postoji objektivni rok. Vezano uz tužiteljevo pozivanje na razloge obnove iz čl. 123. st. 2. t. 1. Zakona o općem upravnom postupku, navodi da tužitelj uz prijedlog za obnovu nije dostavio pravomoćnu presudu iz kaznenog postupka kojom dokazuje svoje navode, pa stoga nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj indirektno temelji svoj prijedlog. U odnosu na pitanje hipoteke i postojanja duga te revalorizaciju istog, ističe da je navedeno pitanje bilo predmetom ocjene zakonitosti u upravnom sporu koji je okončan presudom ovoga Suda posl.br. UsI-38/2020 od 29. svibnja 2020., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3188/2020 od 14. siječnja 2022., te su se oba Suda detaljno očitovala o prestanku duga, dok tužitelj svoju tvrdnju o lažnoj ispravi (očitovanju nenadležnog HNB-a) nije učinio vjerojatnom dostavom pravomoćne presude kojom se to utvrđuje. Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

6. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 22. svibnja 2025., u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24), koji se zakon na predmetni upravni spor primjenjuje na temelju čl. 169. st. 1. tog Zakona, u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, koji svoj izostanak nisu opravdali, čime se smatra da je u smislu čl. 6. tog Zakona strankama dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koji prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

8. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 6. srpnja 2021. prvostupanjskom tijelu podnio prijedlog za obnovu postupka u kojem je rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/04-01/43, URBROJ: 2170-04-02/8-16-24 od 4. ožujka 2016. odlučeno o pravu ovlaštenika naknade na naknadu.

10. O podnesenom prijedlogu tužitelja prvostupanjsko tijelo je odlučilo rješenjem KLASA: UP/I-942-05/21-01/28, URBROJ: 2170-03-09/3-23-13 od 14. ožujka 2023., na način da je prijedlog odbacilo, uz obrazloženje da okolnosti na koje se tužitelj poziva nisu učinjene vjerojatnima.

11. Odlučujući o tužiteljevoj žalbi, tuženik je pobijanim rješenjem poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 14. ožujka 2023. (utvrdivši da isto nije bilo nadležno odlučivati o prijedlogu za obnovu, budući je postupak denacionalizacije dovršen rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/16-01/321, URBROJ: 514-05-02-01/02/17-19-03 od 16. listopada 2019.), te sam odlučio o prijedlogu tužitelja, odbacivši isti pozivom na odredbu čl. 126. ZUP-a, a temeljem utvrđenja da tužitelj nije učinio vjerojatnim okolnosti na kojima temelji razlog za obnovu, kao ni da je prijedlog podnesen u subjektivnom roku.

12. Iznijeto obrazloženje tuženika prihvaća i ovaj sud.

13. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Ureda državne uprave u Primorsko – goranskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-05/04-01/43, URBROJ: 2170-04-02/8-16-24 od 4. ožujka 2016. odlučeno o pravu ovlaštenika naknade (Zaklade Dr. Viktor Ružić i AC), za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, na način da se svakom od navedenih u 2/12 dijelova daju u suvlasništvo stanovi koji se nalaze u zgradi u [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], ranije upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Sušak.

14. Protiv navedenog rješenja žalbe su izjavili ZC, te IC (tužiteljev otac) i OC, te su iste odbijene rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/16-01/321, URBROJ: 514-05-02-01/02/17-19-03 od 16. listopada 2019. Nastavno, povodom tužbe sljednice OC (TC) vođen je upravni spor kod ovoga Suda, koji je okončan presudom posl.br. UsI-38/2020-17 od 29. svibnja 2020., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3188/2020-3 od 14. siječnja 2022.

15. Tužitelj u prijedlogu za obnovu navodi da prijedlog za obnovu podnosi na temelju čl. 123. st. 1. ZUP-a. U prijedlogu navodi da zajedno s prednicima koristi stan br. 5 u predmetnoj zgradi, no da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku. Također osporava činjenična i pravna utvrđenja na kojima se temelji navedeno rješenje o naknadi (da nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 50. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, da su pogrešno upravna tijela zaključila da su dug i hipoteka prijašnjeg vlasnika prestali, da je pogrešno navedeno da su ovlaštenici uz zahtjev dostavili rodne listove, da je za KC i ZC namjerno pogrešno navedeno državljanstvo, da je zahtjev PC trebalo odbaciti, da je zahtjev AC trebalo odbiti jer su sa Švicarskom konfederacijom sklopljeni međunarodni ugovori, da se vrijednost imovine nakon konfiskacije povećala, da je postupak trajao nerazumno dugo, za se krivo iznose navodni navodi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, da su isprave na kojima se temelji rješenje o denacionalizaciji nevjerodostojne, da su pogrešno utvrđeni nasljednici prijašnjeg vlasnika).

16. Razlozi i rok za obnovu postupka propisani su odredbom čl. 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP). Mogući razlozi obnove dijele se na one vezane uz objektivni rok od tri godine od dana dostave rješenja stranci (čl. 123. st. 1. ZUP-a) te one zbog kojih se obnova može pokrenuti bez vremenskog ograničenja (čl. 123. st. 2. ZUP-a).

17. U oba slučaja, stranka može tražiti obnovu postupka u (subjektivnom) roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza (čl. 123. st. 3. ZUP-a).

18. Nadalje, odredbom čl. 124. st. 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

19. Sukladno čl. 125. ZUP-a, o prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.

20. Prema odredbi čl. 126. st. 1. ZUP-a, nadležno je tijelo, kada primi prijedlog za obnovu postupka, dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe, te da li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom, a ukoliko navedeni uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

21. U konkretnom slučaju, Sud smatra da tužitelj nije učinio vjerojatnim niti razloge obnove, niti da je prijedlog podnesen u subjektivnom roku.

22. Naime, iako se tužitelj (u pogledu razloga za obnovu) izrijekom poziva samo na odredbu čl. 123. st. 1. ZUP-a, bez specificiranja osnove za obnovu, iz sadržaja prijedloga proizlazi da isti navodi da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku (čl. 123. st. 1. t. 5. ZUP-a), te da je rješenje donijeto na temelju lažne isprave ili je posljedica kaznenog djela (čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a).

23. Prvotno valja navesti da obnova predstavlja izvanredni pravni lijek, ograničen razlozima i rokovima, te u okviru kojega je preispitivanje zakonitost pojedinog upravnog akata ograničeno na konkretne razloge obnove. Stoga navedeni pravni lijek nije istovjetan žalbi kao redovnom pravnom lijeku, te stoga pojedini navodi, koji bi bili relevantni u okviru žalbenog postupka, nisu relevantni u slučaju podnesenog prijedloga za obnovu.

24. Navodi koje tužitelj ističe u prijedlogu za obnovu suštinski predstavljaju žalbene razloge, odnosno svojevrstan tužiteljev zahtjev za ponovnom reevaluacijom utvrđenih činjenica i provedenih dokaza. Međutim, valja istaknuti da se tužitelj neosnovano poziva da mu nije dana mogućnost sudjelovanja u postupku, te drži da stoga ima pravo (ponovnog) iznošenja svih prigovora. Naime, tužiteljev prednik IC (nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu) sudjelovao je u provedenom postupku, te je imao mogućnost očitovanja, dokazivanja i osporavanja svih relevantnih činjenica, te je protiv prvostupanjskog djelomičnog rješenja od 4. ožujka 2016. bio podnio žalbu, koja je odbijena citiranim rješenjem tuženika od 16. listopada 2019. Stoga je tužitelj njegovom smrću i nasljeđivanjem stupio u pravni položaj koji je imao njegov otac, koji je iscrpio redovni pravni put zaštite.

25. Nastavno, vezano uz navode tužitelja kojima (indirektno) ukazuje na postojanje razloga iz čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a (postojanje lažne isprave odnosno kaznenog djela), ističe se, da bi se mogla dozvoliti obnova postupka temeljem odredbe čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a, lažnost isprave odnosno postojanje kaznenog djela treba biti utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, a kojom bi bilo utvrđeno ispunjenje pretpostavke iz citiranog čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a. Naime, nije lažna svaka isprava u kojoj su eventualno navedeni netočni podaci, već je to samo ona isprava koja je posljedica kaznenog djela ovlaštene osobe koja je takvu ispravu izdala, odnosno sačinila s namjerom da se uporabi kao istinita, a koja okolnost se treba utvrditi u kaznenom postupku, a ne ovom sporu. Dakle, razlog za obnovu postupka može biti samo pravomoćna presuda donesena u kaznenom postupku, što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj budući da lažnost isprave, na koju upire tužitelj, nije utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2663/21-2 od 16. srpnja 2021.).

26. Slijedom navedenog, pravilno navodi tuženik da tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge obnove, kao i da isti također nije učinio vjerojatnim niti da je prijedlog podnesen u subjektivnom roku od 30 dana od saznanja za razloge obnove. Naime, prijedlog za obnovu u svakom slučaju, pa i kada se temelji na razlozima iz čl. 123. st. 2. ZUP-a (koji nisu vezani objektivnim rokom), mora biti podnesen unutar subjektivnom roka (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske posl.br. Usž-4940/2019-2 od 1. listopada 2020.), koja okolnost mora biti učinjena vjerojatnom već u prijedlogu za obnovu. Stoga izostanak navedenog u tužiteljevom prijedlogu čini dodatni razlog za odbacivanje prijedloga.

27. Zaključno, valja navesti da su svi navodi na koje se tužitelj poziva već bili predmetom razmatranja ovoga Suda u upravnom sporu vođenom povodom tužbe druge stranke tog postupka, te ocijenjeni neosnovani citiranom ovosudnom pravomoćnom presudom posl.br. UsI-38/2020-17 od 29. svibnja 2020., potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3188/2020-3 od 14. siječnja 2022.

28. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a tužbeni navodi nisu osnovani, to je na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a, prema kojoj tužitelju, koji nije uspio u ovome sporu, ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Borisu Šolaji, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

- zaint. osobi Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Rijeka, Erazma Barčića 5