R E P U B L I K A H R V A T S K A

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13, Slavonski Brod

Poslovni broj: P-836/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Pavi Garić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, za Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu iz Slavonskog Broda, Građansko-upravni odjel, protiv I-tuženika DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i II-tuženice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Miji Kladariću, odvjetniku u Slavonkom Brodu, radi pobijanja dužnikove pravne radnje, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. travnja 2025., u nazočnosti GV, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, I-tuženika DV, osobno, II-tuženice IV, osobno, i punomoćnika tuženika Miju Kladarića, odvjetnika, nakon javne objave presude, 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Darovni ugovor zaključen 3. studenog 2017. između prvo tuženika DV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugo tužene IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojim prvo tuženik DV daruje kćerki IV nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 27 A i dvorište u [adresa] površine 467 m2, gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, Poreznoj upravi Područnom uredu Slavonski Brod, u dijelu koji je potreban za ispunjenje tužiteljičine tražbine u ukupnom iznosu od 57.327,78 eura (pedeset sedam tisuća tristo dvadeset sedam eura i sedamdeset osam centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 40.881,98 eura teku od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, a od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, a od 1. srpnja 2024. po stopi po stopi od 7,25% i dalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena do isplate.

II. Drugotužena IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je trpjeti da se tužiteljica Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod, za svoje potraživanje prema prvo tuženiku DV iz [adresa] u iznosu od 57.327,78 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 40.881,98 eura teku od 4. studenog 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09%, od 1. srpnja 2018. po stopi od 6,82 % godišnje do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82 %, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54%, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30 %, a od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11%, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89 %, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 %, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7%, od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,50%, a od 1. srpnja 2024. po stopi po stopi od 7,25% i dalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne, operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena do isplate, namiri prodajom nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 27 A i dvorište u ulici A. [adresa] površine 467 m2, a sada u vlasništvu drugo tužene.

III. Nalaže se prvotuženiku i drugotuženoj da tužiteljici naknade troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne, operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, da I-tuženiku DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], A. [adresa], i II-tuženici IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknadi parnični trošak u iznosu 15.170,49 EUR (slovima: petnaest tisuća sto sedamdeset eura i četrdeset devet centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se na temelju članka 186.a. stavak 1. i 8. Zakona o parničnom postupku prije podnošenja ove tužbe nije obratila tuženima sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, s obzirom da se u konkretnom predmetu radi o tužbi za koju je posebnim propisom određen rok za podnošenje iste. Naime, sukladno odredbi članka 71. Zakona o obveznim odnosima, za podizanje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji propisan je rok od 3 godine odnosno godinu dana, a o čemu je Županijski sud u Slavonskom Brodu već zauzeo stajalište rješenjem broj Gž-1422/10. Opomenom Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod broj Klasa: 415-01/2017-002/02612, Ur.broj: 513-007-12/2017-01 od 6. prosinca 2017. pozvan je dužnik, ovdje I-tuženik DV iz [adresa], na podmirenje duga prema Ministarstvu financija u ukupnom iznosu od 440.072,36 kn, koji dug je ranije utvrđen Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave Područnog ureda Slavonski Brod broj Klasa: UP/I-410-23/13-05/28 od 31. srpnja 2013. i Rješenjem broj Klasa:

UP/I-410-23/13-05/29 od 31. srpnja 2013. Kako dug po opomeni nije plaćen, Rješenjem o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika koje ima na računu kod banke – temeljem ovršne isprave broj Klasa: UP/I-415-02/201-001/00133, Ur.broj: 513-007-12/2018-01 od 6. veljače 2018., nadležno Ministarstvo financija, Porezna uprava, pokušala je naplatiti tražbine prema I-tuženiku. Predmetna tražbina nije se mogla naplatiti. Dug nije bio naplaćen niti blokadom računa, te je Rješenjem Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod, Klasa:

UP/I-415-02/2018-01/48, Ur.broj: 513-07-12-01/18-02 od 20. lipnja 2018. naloženo poreznom dužniku, ovdje I-tuženiku DV iz [adresa], platiti porezni dug u iznosu od 447.008,64 kn (glavnica 309.210,67 kn i kamata u iznosu od 137.797,97 kn), koje Rješenje je 9. srpnja 2018. postalo ovršno. Dakle, I-tuženik je znao da je dužan tužiteljici. Međutim, znajući za postojanje duga, I-tuženik je Ugovorom o darovanju nekretnina od 3. studenog 2017. darovao svojoj kćerki, ovdje II-tuženici IV iz [adresa], svoje nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 27A i dvorište u ulici A. [adresa], površine 467 m2, pa je sada kao vlasnik istih nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana II-tuženica. I-tuženik vlasnik je nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] Kuća broj 27A i dvorište u ulici A. [adresa], površine 467 m2. Međutim, ista nekretnina opterećena je zalozima i ovrhama pa nije dostatna za podmirenje duga tužiteljice. Kako predmetni dug I-tuženik nije podmirio, a I-tuženik više ne dolazi upisan kao vlasnik nekretnina na području Republike Hrvatske, niti je tužiteljici poznata eventualna druga imovina iz koje bi se mogla namiriti, to je I-tuženik navedenom radnjom tužiteljici nedvojbeno prouzročio štetu time izazvao razlog za pobijanje pravne radnje. Sukladno obračunu nadležne Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski Brod od 23. kolovoza 2018. porezni obveznik DV iz [adresa] na dan zaključenja Darovnog ugovora tj. na dan 3. studeni 2017. duguje ukupan iznos od 431.936,19 kn koji se sastoji od glavnice u iznosu od 308.025,29 kn i pripadajuće kamate u iznosu od 123.910,90 kn. Budući da I-tuženik nije tužiteljici podmirio predmetni dug na ime poreza i doprinosa, a spornu pravnu radnju – darovanje nekretnina je poduzeo nakon što je dug već postojao, za koji je I-tuženik znao, besplatnim raspolaganjem nekretninama I-tuženik je tužiteljici nanio štetu jer je tužiteljica onemogućena namiriti se iz navedenih nekretnina, sada u vlasništvu II- tuženice. S obzirom da je I-tuženik Darovnim ugovorom besplatno raspolagao svojom imovinom u korist treće osobe, kćerke, na temelju članka 67. stavak 2. i stavak 3. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica kao vjerovnik nije dužna dokazivati namjeru niti skrivljeno neznanje kako poreznog dužnika – I-tuženika, tako niti treće osobe – II- tuženice. I-tuženik i II-tuženica mogu izbjeći pobijanje pravne radnje tj. Darovnog ugovora od 3. studenog 2017. i to podmirenjem poreznog duga I-tuženika. Zbog navedenih razloga, tužiteljica predlaže da Naslovni sud donese presudu kako je to pobliže opisano u preciziranom tužbenom zahtjevu na ročištu 28. listopada 2024., odnosno sam podnesak tužiteljice nosi datum 25. listopada 2024.

2. I-tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je doneseno pravomoćno rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava od 6. veljače 2018. Uvidom u sadržaj tužbe vidljivo je da je Ugovor o darovanju sklopljen 3. studenog 2017., a rješenje o ovrsi doneseno 6. veljače 2018. iz čega je vidljivo da je darovanje izvršeno 4 mjeseca prije donošenja rješenja o ovrsi. Darovanje je obavljeno iz razloga da se urede odnosi između tuženika, obzirom da je II-tuženica kuću koja je predmetnom darovanja uredila za stanovanje iz svojih sredstava i sredstava svoga supruga pa je darovanje obavljeno kako bi I-tuženik svojoj kćerki II-tuženici darovao nekretninu u kojoj ona inače živi i koju je uredila za stanovanje. Darovanje nije provedeno ranije iz razloga što je na nekretnini bila upisana zabilježba ovrhe. Unatoč tome, I-tuženik ne spori tužbeni zahtjev, a protivi se obvezi podmirenja troškova postupka iz razloga što mu nije dostavljen prijedlog za mirno rješenje spora koji je tužitelj bio dužan dostaviti prije podnošenja tužbe. Za ovakvo postupanje tužitelja nije bilo nikakvog opravdanja jer je rok za podnošenje tužbe tri godine od poduzimanja radnje koja se tužbom pobija. Kako je vidljivo iz samog historijata tužbe, Ugovor o darovanju je sklopljen 3. studenog 2017., tako da je od sklapanja ovoga ugovora proteklo svega nekoliko mjeseci. Stoga nije bilo nikakvog razloga da se ne provede postupak predviđen Zakonom o obveznim odnosima. Uostalom, prekluzija prava se prekida podnošenjem zahtjeva protivnoj stranci, a ne podnošenjem tužbe. I-tuženik se stoga protivi zahtjevu da podmiruje troškove postupka tužitelju, a potražuje trošak sastava odgovora na tužbu i pristojbe na odgovor na tužbu obzirom da bi u postupku mirnog rješavanja ovoga predmeta sa tužiteljem postigao dogovor oko istoga.

3. II-tuženica nije dala odgovor na tužbu.

4. Ovaj sud donio je Presudu, poslovni broj: P-358/2018-43 od 5. siječnja 2023. kojom je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, da bi tijekom žalbenog postupka Županijski sud u Zagrebu svojim Rješenjem, poslovni broj: Gž-1750/23-2 od 3. listopada 2023. ukinuo Presudu ovog suda, poslovni broj: P-358/2018-43 od 5. siječnja 2023. i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

5. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Opomenu (strana 3 spisa), Rješenje o ovrsi od 6. veljače 2018., Rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Slavonski Brod od 20. lipnja 2018., Darovni ugovor od 3. studenog 2017., Predmet: DV Stjepan Porezne uprave [adresa] od 23. kolovoza 2018., Porezno rješenje Porezne uprave [adresa] od 31. srpnja 2013. (strana 18-19 spisa), Porezno rješenje Porezne uprave [adresa] od 31. srpnja 2013. (strana 20-21 spisa), Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], provedeno je vještačenje po vještaku Andriji Ilakovac, saslušani su tuženici, zatim su saslušani svjedoci FV, AV, LV te je izvršen uvid u Građevinsku dozvolu od 21. siječnja 2022. (strana 181-182 spisa), zatim u dokumentaciju naslova Plastik Centar AluPlast (strana 183 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu između PBZ d.d. i ĐV (strana 184-187 spisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu Zagrebačke banke d.d. i ĐV (strana 188-189 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme od studenog 2000. (strana 190-193 spisa), Ugovor o radu zaključen 3. studenog 2001. (strana 194- 196 spisa), te Specifikaciju građevinskog materijala (strana 220 spisa).

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka te na temelju analize i ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza skupno sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

7. Prigovor I-tuženika da je tužiteljica trebala prije podnošenja tužbe podnijeti prijedlog za mirno rješenje spora nije osnovan.

7.1. Prema članku 186.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) Republika Hrvatska nije dužna podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora kada je prekluzivnim rokom propisno poduzimanje određene pravne radnje. Prema članku 71. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO) rok za podizanje tužbe je tri godine, računa se od dana kada je poduzeta radnja kojom se tužba pobija.

8. Sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva.

9. I-tuženik je stavio prigovor zastare utuženog potraživanja.

9.1. Glede stavljenog prigovora zastare od strane tuženika utvrđeno je sljedeće:

9.2. Rješenjem Porezne uprave, Uspostava [adresa] od 31. srpnja 2013. poreznom obvezniku DV utvrđen je porez za 2009. godinu, a koje Rješenje je izvršno 16. rujna 2013. Također, uvidom u Porezno rješenje Porezne uprave, Uspostava [adresa] od 31. srpnja 2013. poreznom obvezniku DV utvrđen je porez za 2010. godinu, a koje porezno rješenje je izvršno također 16. rujna 2013.

10. Prema članku 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona iz 2016. (dalje: OPZ/16) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teči. Prema stavku 2. zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teči istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonom.

11. Nadalje, prema stavku 4. istog Zakona zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teči istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršeno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

12. Nadalje, prema članku 197. OPZ/16 iz prijelaznih i završnih odredbi proizlazi da će postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema Općem poreznom zakonu iz 2008. (dalje: OPZ/08), a u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama novog Zakona, dakle OPZ/16, što znači da ukoliko do stupanje na snagu novog Zakona nije nastupila relativna zastara, postupci koji su pokrenuti za vrijeme važenja ranijeg Zakona dovršit će se prema odredbama novog Zakona, a samo postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se po ranijem Zakonu, dakle OPZ/08. Iz te odredbe proizlazi da će se novi Zakon primijeniti i na situaciji u kojoj je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama starog Zakona.

13. Sukladno odredbi članka 197. stavak 2. OPZ/16 glede primjene materijalnog prava, vezano za pitanje zastare, prava poreznog tijela na utvrđivanje i naplatu poreza odlučno je da li je u vrijeme stupanja na snagu OPZ/16, odnosno 1. siječnja 2017. nastupila relativna odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ/08.

14. Dakle, prema OPZ/08 pitanje zastare apsolutne i relativne i prekida zastare propisano je člankom 97. do 96., a u ovom konkretnom slučaju porezna obveza nastala je 2013. godine.

15. Dakle, oba rješenja Porezne uprave iz 2009. i 2010. godine su izvršna 16. rujna 2013. Dakle, prema članku 94. stavak 4. OPZ/08 zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teči nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu, ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamata i troškove ovrhe.

16. Kako tužiteljica nije dokazala da je poduzela službenu radnju usmjerenu na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe koja je bila dostavljena na znanje I-tuženiku, od izvršnosti oba rješenja od 16. rujna 2013. pa do opomene od 6. prosinca 2017. (strana 3 spisa), to je nastupila relativna zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prema članku 94. OPZ/08.

17. Relativna zastara je nastupila prije 1. siječnja 2017. po članku 94. OPZ/08, a apsolutna zastara nije nastupila, odnosno nastupila bi 2019. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 20. rujna 2018.

18. Kako je, dakle, relativna zastara nastupila prije 1. siječnja 2017. uobzirujući članak 197. stavak 2. OPZ/16 u odnosu na oba rješenja se primjenjuje OPZ/08.

19. Kako je nastupila relativna zastara prava na naplatu poreza oba rješenja to više ne postoji potraživanje iz porezno dužničinog odnosa tužitelja i I-tuženika, pa ne postoji pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji po članku 66. i 67. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11,78/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO).

20. Ovaj sud je sukladno obrazloženju Rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-1750/2023-2 od 3. listopada 2023. proveo i dokaze i glede imovine tuženika i povijesti sporne parcele, njenog vlasništva i darivanja.

21. Iz iskaza saslušanih svjedoka FV, TV te I. i II. tuženika utvrđeno je kao bitno da je zemljišta gdje je sagrađena sporna kuća nekada bilo jedna čestica sa zemljištem na kojem se nalazi i kuća I-tuženika, a koje je parcelirano i na spornoj čestici su 2002. do 2004. II-tuženica i njen suprug ĐV sagradili kuću koja je predmet ovog postupka.

21.1. Iz njihovih iskaza je utvrđeno da je sporna kuća građena financijskim sredstvima II-tuženice i njenog supruga ĐV koji je u vrijeme od 1994. godine zarađivao novac koji se koristio za gradnju kuće.

21.2. O činjenici gradnje kuće i zaposlenja svjedoka ĐV svjedočio je i svjedok AV jer je ĐV bio zaposlen u poduzeću oca svjedoka AV. Dakle, prema njihovim iskazima kuća je sagrađena u periodu od 2002. do 2004. godine te useljenja, te u njoj od tada žive II-tuženica, njen suprug ĐV i njihovo dijete.

22. Dakle, sud je utvrdio da u trenutku zaključenja Darovnog ugovora 2017. radi se o formalnom darovnom ugovoru nekretnine sporne kuće koja je od 2002., odnosno 2004. kada je sagrađena, stvarno vlasništvo II-tuženice i njenog supruga ĐV. Također, iskazi svjedoka ĐV te I. i II. tuženika o razlozima zašto darovanje nije izvršeno ranije u odnosu na 2017. godinu, sud cijeni dakle njihove iskaze objektivnim jer je na spornoj nekretnini bilo nekoliko ovrha, a prema članku 299. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08,38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - pročišćeni tekst – dalje u tekstu: ZVDSP) založno pravo ne može se odvojiti od zaloga koji opterećuje, kad tko na bilo kojem pravnom temelju stekne zalog stekao ga je opterećenoga založnim pravom, ako Zakonom nije drugačije određeno.

23. Iskaze svjedoka i stranaka sud je ocijenio kao objektivne i vjerodostojne jer su o bitnim činjenicama suglasno iskazivali, a povezujući ih i sa materijalnim dokazima u spis u koje je sud izvršio uvid: Građevinska dozvola od 21. siječnja 2002. (strana 181 spisa), Obrazac Plastik Centra AluPlast (strana 183 spisa), Ugovor o nenamjenskom kreditu između PBZ d.d. i ĐV (strana 184-187 sppisa), Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu između Zagrebačke banke d.d. i ĐV (strana 188-189 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (strana 190-193 spisa), te Ugovor o radu (strana 194-196 spisa), zatim Specifikacija građevinskog materijala (strana 220 spisa).

24. Sud cijeni da u odnosu između tvrdnje tužiteljice, da I-tuženik nema imovine iz koje bi mogao naplatiti svoje potraživanje i činjenice, odnosno tvrdnje tuženika da je do tada jedinstvena nekretnina I-tuženika parcelirana te da je II-tuženica na nekretnini koja joj je darovanja od I-tuženika 2017. prije toga izgradila kuću u kojoj živi sa svojom obitelji, te da je razlog zbog čega to darovanje nije učinjeno prije je to što na nekretnini je bilo upisano puno tereta, dakle da je pravo vlasništva tuženika odnosno II-tuženice ispred prava tužiteljice jer su de facto stvarno II-tuženica i njen suprug vlasnici sporne kuće daleko prije nego što je izvršeno darovanje 2017., a koje darovanje je već ranije ovaj sud ocijenio kao formalnost jer je II-tuženica sa svojim suprugom bila vlasnik sporne nekretnine još od 2002., odnosno 2004. godine. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti, primarno zbog zastare tužiteljičine tražbine, a podredno i zbog činjenice da je pravo vlasništva II-tuženice ispred prava tužiteljice.

25. Sukladno članku 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) odlučeno je o troškovima postupka. Tužiteljica je dužna tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu 15.170,49 eur koji troškovi su osnovani i sukladni Odvjetničkoj tarifi, a sastoje se od odgovora na tužbu prema Tbr.8.točka 1.OT 1.000,00 eur, zastupanje na ročištu 15. listopada 2020. 100,00 eur prema Tbr.9.točka 5.OT, zastupanje na ročištima 21. siječnja 2021., 30. rujna 2021. i 23. studenog 2022. 3x1.000,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT, sastav žalbe 20. siječnja 2023. 1.493,13 eur, sastav podneska 25. listopada 2024. 1.100,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT i Tbr.40.OT, zastupanje na ročištu 28. listopada 2024. 1.100,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT i Tbr.40.OT, sastav podneska 17. ožujka 2025. 55,00 eur prema Tbr.8.točka 4.OT i Tbr.40.OT, zastupanje na ročištima 20. ožujka 2025. i 23. travnja 2025. 2x1.100,00 eur sve prema Tbr.9.točka 1.OT i Tbr.40.OT, ročište za objavu presude 100,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT. Osnovica za PDV iznosi 11.148,13 eur, a PDV 2.787,00 eur. Tuženima je dosuđena i sudska pristojba na tužbu, na odgovor na tužbu, na prvostupanjsku presudu i na žalbu 4x309,84 eur.

26. Stoga je riješeno kao u izreci.

Slavonski Brod, 5. lipnja 2025.

Sudac

Pavo Garić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, u tri istovjetna pisana primjerka.