Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-25/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Branka Ivića, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i sutkinje Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Matas kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru br. Kzd-31/2021-15 od dana 1. veljače 2023. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 5. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. ČŽ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru opt. ČŽ proglasio je krivom zbog dva u stjecaju počinjena kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, i optuženu, nakon što joj je utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci za svako kazneno djelo, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te je primjenom čl. 56. st. 1. KZ/11 optuženoj izrekao uvjetnu osudu i odredio da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. - 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena je obvezana na naknadu troška kaznenog postupka, i to troška paušala u iznosu od 50,00 eura / 376,73 kune, te troška oštećenika Č i GŽ u iznosu od 1.163,40 eura / 8.765,62 kune, na ruke oca i zakonskog zastupnika oštećenika KŽ.

2. Protiv presude žalbu je izjavila opt. ČŽ po svom branitelju Josipu Jankoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Josip Janković, Mate Burazin iz Karlovca, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenoj sankciji i o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optužena „oslobodi od kaznene odgovornosti“, podredno, pobijana presuda da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik.

5. Žalba optužene nije osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj samo paušalno navodi kako pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, očito aludirajući na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz toč. 11. st. 1. čl. 468. ZKP/08, međutim, žalitelj ovako istaknutu povredu uopće ne obrazlaže niti navodi o kojim to odlučnim činjenicama pobijana presuda nema razloga.

6.1. Suprotno ovakvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je temeljem sveobuhvatne analize izvedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice i iz tako utvrđenih činjenica izveo zaključke koje je u prvostupanjskoj presudi temeljito i obrazložio.

7. Svi ostali u žalbi istaknuti prigovori su prigovori činjenične naravi kojima se pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i koji spadaju u žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. U okviru ove žalbene osnove žalitelj vrši preocjenjivanje izvedenih dokaza, iznosi svoje viđenje stvari, i iz preocijenjenih dokaza izvodi zaključke drugačije od onih koje je utvrdio prvostupanjski sud.

7.1.1. Naime, žalitelj navodi kako tijekom prvostupanjskog postupka nije izveden niti jedan dokaz koji govori u prilog utvrđenju da je optužena počinila terećena kaznena djela. Iz obrane optužene da nije razvidno da je ista zanemarivala djecu, navodi njezinog bivšeg supruga da su neistiniti, a u Centru za socijalnu skrb optužena da nije saslušana na prikladan način.

7.2. Suprotno ovakvim žalbenim navodima, s pravom je prvostupanjski sud pozitivno vrednovao iskaz svjedoka KŽ, bivšeg supruga optužene, koji u svom iskazu iscrpno opisuje ponašanje optužene u smislu ne vođenja brige o njihovo dvoje maloljetne djece kroz utuženi vremenski period, iskaz kojeg svjedoka je, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud, u logičnoj povezanosti sa iskazom svjedokinje ŽŽ, djelatnice Centra za socijalnu skrb Križevci koja je sudjelovala u sačinjavanju plana o izvršavanju zajedničke roditeljske skrbi optužene i njezinog bivšeg supruga KŽ, i koja svjedokinja u svom iskazu govori o tome kako je bilo kakva suradnja sa optuženom bila nemoguća, kako je, i unatoč upozorenjima i savjetima djelatnika Centra, optužena svojim postupcima i ponašanjem postupala protivno interesima djece, protivila se da otac bude nazočan njezinim susretima sa djecom iako su djeca tražila blizinu oca i plakala kada bi se otac udaljio, a što je sve sadržano i u materijalnoj dokumentaciji Centra, posebno izvješćima nadležnih djelatnica Centra koje su bile nazočne održavanju susreta i druženja optužene i djece, iz koje je razvidno da je optužena i verbalno u nazočnosti djece optuživala njihovog oca, te je prvostupanjski sud iz navedenih iskaza svjedoka KŽ i ŽŽ, te materijalnih dokaza, sasvim osnovano izveo zaključak o neosnovanosti obrane optužene i o njenoj krivnji za terećena kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

7.3. U okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi se ističe i kako tijekom prvostupanjskog postupka nije provedeno vještačenje kako bi se utvrdilo da li se optužena na opisani način, dakle na način kako ju se to teretilo optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, ponašala prema djeci ili ne, te je uz žalbu priloženo vještačenje obavljeno po vještacima psihologijske i psihijatrijske struke za potrebe postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalnoj službi u Čazmi pod br. P Ob-131/2021.

7.3.1. U svezi iznijetih žalbenih navoda, kao prvo ističe se da obrana tijekom predmetnog prvostupanjskog postupka uopće nije predlagala provođenje bilo kakvog vještačenja, nadalje, ističe se da sud ne može odrediti provođenje vještačenja „kako bi se utvrdilo da li se optužena na opisani način ponašala prema djeci ili ne“ kako se to u žalbi navodi, dakle provođenjem niti jednog vještačenja se ne mogu utvrđivati činjenice koje se odnose na postupke optužene kroz utuženi vremenski period opisane u činjeničnom opisu terećenih kaznenih djela, a koji postupci predstavljaju grubu povredu djetetovih prava. Takve činjenice mogu se utvrđivati jedino temeljem dokaza kao što su iskazi svjedoka koji imaju saznanja o istim okolnostima, temeljem dokumentacije, kao u konkretnom slučaju, koja je nastala sudjelovanjem nadležnog Centra za socijalnu skrb, i drugim dokazima iz kojih se mogu crpiti saznanja o ponašanju optužene, stoga u takvu svrhu ne može poslužiti niti vještačenje provedeno po vještacima psihijatrijske i psihologijske struke u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi pod br. P Ob-131/2021 radi utvrđivanja roditeljskih kapaciteta optužene u cilju izmjene odluke o kontaktima i načinu odvijanja kontakata između optužene i djece.

8. Slijedom iznijetog, nije osnovana niti žalba optužene izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Iako se u uvodnom dijelu žalbe ističe i žalbena osnova zbog odluke o kaznenoj sankciji, niti tu žalbenu osnovu žalitelj u žalbi ne obrazlaže već samo navodi kako je optužena proglašena krivom bez ijednog valjanog dokaza, a zbog čega da je i izrečena sankcija neosnovana, međutim, budući žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, to je prvostupanjska presuda ispitana i u tom dijelu i utvrđeno da je prvostupanjski sud, nakon što je ispravno na strani optužene utvrdio i cijenio sve olakotne okolnosti, a u nedostatku otegotnih okolnosti, pravilno optuženoj za svako od počinjenih kaznenih djela, uzevši u obzir stupanj krivnje optužene i težinu počinjenih kaznenih djela, utvrdio kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci i optuženu osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci, te optuženoj izrekao uvjetnu osudu odredivši da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optužena u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo, kojom uvjetnom osudom će se u konkretnom slučaju i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom iznijetog, kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda optužene, niti su ispitivanjem pobijane presude nađene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom čl. 482. ZKP/08 žalbu optužene trebalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

U Šibeniku, 5. lipnja 2025. godine.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Branko Ivić