Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-1393/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sudcu pojedincu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice „Reiffeisenbank Austria“ d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P- 237/2025- 5 od 10. travnja 2025., dana 5. lipnja 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: P – 237/2025-5 od 10. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud donio sada pobijano rješenje slijedećeg sadržaja: „Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti.“
2. Protiv prvostupanjskog rješenja tuženica je podnijela žalbu, kako navodi zbog svih žalbenih razloga, dakle, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točka 1., 2. i 3. u svezi sa odredbom članka 381. Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. , 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, odnosno podredno da ukine pobijano rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Predmet razmatranja drugostupanjskog suda je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen prigovor tuženice o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku.
5. Predmetni postupak se vodi po tužbi tužitelja protiv tuženice radi utvrđenja ništetnim određenih odredbi Ugovora o kreditu broj: 528-50-4329343 od 23. kolovoza 2007. te isplate. Odredbom članka 13. navedenog ugovora o kreditu određeno je kako je u slučaju spora nadležan sud u mjestu sjedišta kreditora (tuženice), dakle u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Zagrebu.
6. Tuženica je u odgovoru na tužbu prigovorila mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, pozivajući se na odredbu članka 13. predmetnog ugovora o kreditu.
Mjesto sjedišta tuženika je Zagreb.
7. U svezi sa žalbenim navodima tuženice za reći je slijedeće. Odredbom članka 70. stavak 1. ZPP-a je propisano da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Nadalje, odredbom stavka 3. ovog članka propisano je kako taj sporazum važi samo ako je sastavljen u pisanom obliku i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.
8. Zakonom o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 09/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23.,dalje ZOPK) određuju se ugovori o potrošačkom kreditu, informacije i prava o ugovoru o kreditu, pristup bazi podataka, nadzor i zaštita prava potrošača, a u kojima kao korisnik kredita nastupa potrošač koji uzima kredit pod uvjetima i u svrhu koju određuje ZOPK.
9. Odredbom članka 19. l stavak 1. ZOPK-a propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu , potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.
10. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju za određivanje mjesne nadležnosti primjenjuje se odredba članka 19. l stavak 1. ZOPK-a.
11. Tužitelj ima prebivalište u [adresa], (naselju u sastavu Grada Osijeka), što je razvidno iz tužbe kao i iz predmetnog ugovora o kreditu.
12. Iz predmetnog spisa proizlazi kako se o ugovornoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu, o nadležnosti suda u slučaju spora, nije posebno pregovaralo, tj. da je unaprijed formulirana od strane tuženice. Osim toga ova odredba iz članka 13. ugovora o kreditu uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, budući bi radi ostvarenja svojih prava i obveza tužitelj iz [adresa] morao putovati u Zagreb, umjesto do zgrade Općinskog suda u Osijeku. Cestovna udaljenost između [adresa], Grad Osijek, i Zagreba iznosi oko dvjesto osamdeset i osam kilometara. Pored toga putovanje na relaciji [adresa] (Grad Osijek) – [adresa] – [adresa] (Grad Osijek) predstavljalo bi za tužitelja i gubitak vremena u odnosu na putovanje do Općinskog suda u Osijeku.
13. Slijedim navedenog, kako je tužitelj podnio predmetnu tužbu mjesno nadležnom sudu za spor u vezi s ugovorom o kreditu i to baš Općinskom sudu u Osijeku, (po kojoj je postupao ovaj sud ) kao sudu prebivališta potrošača - tužitelja, to je tužitelj postupio u suglasju sa odredbom članka 19. l stavak 1. ZOPK-a. Ovo pravno shvaćanje iskazano je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Gr1-143/19 od 11. prosinca 2019.
14. Sukladno iznijetom trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Splitu 5. lipnja 2025.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
