Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-208/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Miroslava Rošca, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ĐŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj]. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br. K-385/2024-23 od 26. ožujka 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ĐŽ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu br. K-385/2024-23 od 26. ožujka 2025. godine, pod toč. I/ izreke, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), stavljen je izvan snage kazneni nalog toga suda br. K-270/2024-2 od 13. rujna 2024. godine izdan protiv opt. ĐŽ.
1.1. Pod toč. II/ izreke, opt. ĐŽ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te je za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, opt. ĐŽ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, na ime paušala u iznosu od 150,00 eura, te sukladno čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, na ime troškova svjedoka novčani iznos od 21,20 eura, a temeljem čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08, optuženik je dužan platiti oštećeniku na ime nužnih troškova, te nužnih troškova i nagrade punomoćnika oštećenika, novčani iznos od 431,80 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se opt. ĐŽ po branitelju Zlatku Žuliću, odvjetniku iz Ivanca, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-178/2025 od 29. svibnja 2025. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.
5. Žalitelj (opt. ĐŽ) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, a izneseni razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.
6. U žalbi opt. ĐŽ ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.
6.1. Prvostupanjski sud je nakon pozorne ocijene sadržaj obrane opt. ĐŽ pravilno ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti za počinjeno terećeno kazneno djelo.
6.2. Nakon pozorne ocjene iskaza ošt. OŽ, čiji iskaz u većem dijelu potvrđuje neposredni očevidac svj. ABC pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je tempore criminis opt. ĐŽ prijetio ošt. ČŽ na način opisan u činjeničnom opisu izreke pobijane presude, te da mu je istom prilikom prijetio držeći nož u ruci.
6.3. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi i prijetnja nožem objektivno podobni i prikladni da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode optuženik uputio oštećeniku prijeteći mu na način kako je to opisano u izreci presude, kao i prvostupanjski sud, tako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da su izrečene riječi prijetnje objektivno podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod navedene žrtve, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije odlučno da li bi optuženik zaista i učinio ono čime prijeti, već činjenica da je žrtva te prijetnje ozbiljno shvatila i da se izgovorenih prijetnji prestrašili, a što je razvidno iz sadržaja iskaza oštećenika. U postupku nije sporno da su optuženik i oštećenik susjedi čiji međusobni odnosi su poremećeni već duže vrijeme, a iz kojeg razloga je optuženik imao motiv prema oštećeniku kritične zgode reagirati na način kako mu se to inkriminira.
6.4. Analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je opt. ĐŽ počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, u svezi kojeg ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.
6.5. Uslijed navedenog, nije osnovana žalba opt. ĐŽ zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge, na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi optuženika kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.
7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, takav žalbeni navod, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavljaju prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika u vezi terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. ĐŽ sadržana sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.
8. Žalitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o uvjetnoj osudi. Suprotno žalbenim navodima prilikom određivanja kaznenopravne sankcije u odnosu na optuženika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.
8.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za terećeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. ĐŽ za terećeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, a potom mu temeljem čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11, izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera sankcije, koja je izrečena optuženiku, dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).
9. Žalitelj pobija presudu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka. Suprotno žalbenim navodima, odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08, propisano je da kad sud optuženika proglasi krivim u presudi će mu naložiti da podmiri prouzročene troškove kaznenog postupka. Ovaj drugostupanjski sud je također mišljenja da opt. ĐŽ može nadoknaditi prouzročene troškove kaznenog postupka koji su određeni u minimalnom iznosu, te da tim plaćanjem neće biti dovedena u pitanje njegova životna egzistencija. U predmetnom slučaju prvostupanjski sud je prilikom donošenja odluke o troškovima postupio sukladno odredbi čl. 148. st. 1. ZKP/08.
10. Slijedom navedenog žalba opt. GŽ nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
