REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pr-1076/2023-20

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB:51401063283, zastupanog po punomoćnici MĆ, dipl.iur., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Maria Skejića, odvjetnika u Splitu i punomoćnice tuženika MĆ, dipl.iur., objavljene dana 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 720,00 EUR-a neto za razdoblje od 01.07.2018.g. do 06.06.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 10,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g.pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.593,75 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacijerefinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tuženik odustao od žalbe podnesene 21.6.2024. protiv raspravnog rješenja Općinskog suda u Splitu br. Pr-1076/2023. od 118.6.2024.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj pred sudom 14.8.2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu primalje u rađaonici u Klinici za ženske bolesti i porode i da ima prebivalište na adresi [adresa] , koja je udaljena 7,88 km od mjesta rada Split, Spinčićeva 1. Sukladno tarifnoj zoni trgovačkog društva Promet d.o.o., autobusna postaja koja je najbliža tužiteljičinom mjestu prebivališta pripada II. tarifnoj zoni, za koju prema cjeniku mjesečna pokazna karta iznosi 50,43 EUR- a/380,00 kuna mjesečno. S obzirom na činjenicu da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz od mjesta prebivališta do mjesta rada, sukladno odredbama čl. 66. st. 1. i 7. TKU/17, odnosno čl. 65. st. 1. i 9. TKU/22, tužiteljica da ima pravo na naknadu troškova prijevoza mjesečne karte za II. tarifnu zonu, u mjesečnom iznosu od po 50,43 EUR-a/380,00 kuna, koji iznos nije isplaćivan tužiteljici, već umanjeni. Naime, s obzirom tužiteljica ima pravo na isplatu mjesečne pokazne karte, prema odredbi čl.66.st.17.TKU/17, odnosno čl.65.st.23 TKU/22,tužiteljici da je naknada mogla biti umanjena zbog korištenja godišnjeg odmora samo za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, ali ne i za ostale mjesece u godini kako to pogrešno primjenjuje tuženik. Nadalje, mjesečna karata se kupuje na početku mjeseca na mjesečnoj razini pa da naknadu troškova mjesečne karte nije moguće umanjiti za pojedine dane u mjesecu kada je tužitelj zbog opravdanih razloga bio spriječen dolaziti na posao (npr.bolovanje).

1.1. Tužiteljica u tužbi napominje, da u razdoblju od 21.03.2020. do 11.05.2020. uopće nije postojala redovita linija međumjesnog javnog prijevoza zbog pandemije COVID -19, radi čega da tužiteljica u navedenom razdoblju ima pravo na isplatu troškova prijevoza po prijeđenom kilometru.

1.2. Radi navedenog, tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku između onoga što joj je plaćeno i onoga što joj je trebalo biti plaćeno sukladno odredbama TKU-a.

1.3. Tužiteljica napominje da će po pribavi dokumentacije kojom raspolaže tuženik (platne liste, evidencija rada i raspored rada) i nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja određeno postaviti tužbeni zahtjev i predložiti sudu da donese presudu kojom će se tuženiku naložiti da na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza isplati tužiteljici određeni neto iznos za razdoblje od 01.07.2018.g.do dana dostave podataka, sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos teče od dospijeća do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 14.3.2024. i u dopuni odgovora na tužbu od 6.5.2024. u cijelosti osporava tužbu.

2.1. Ističe se da je uz tužbu priložena punomoć koja se ishodila i koristila u ranije pokrenutom sudskom postupku pa da se ista ne može odnositi na ovaj postupak. Stoga tuženik predlaže da se odvjetnici tužiteljice naloži dostava valjane punomoći, a ukoliko se ne dostavi valjana punomoć, predlaže se tužbu odbaciti.

2.2. Nadalje, tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj po tom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopćeni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu.

3. Na ročištu od 25.09.2024. tužiteljica je izjavila da je odvjetnici Martini Radić Šunjić izdala punomoć za vođenje ove parnice, da je to bilo prije podnošenja predmetne tužbe i da ju je ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun iz čega proizlazi, da je Martina Radić Šunjić koja se u ovoj parnici pojavljuje kao punomoćnik tužiteljice ovlaštena za zastupanje.

4. Na pripremnom ročištu od 16.1.2025. naloženo je tužiteljici da postavi određen tužbeni zahtjev (čl. 186. ZPP), s obzirom tužiteljica u tužbi ni ne tvrdi da joj tuženik ne želi dati podatke potrebne za postavljanje određenog u smislu odredbe čl. 186.b ZPP-a. Također, naložene je tuženiku da u spis dostavi obračunske liste, odjelne liste i evidenciju rada za tužiteljicu za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem.

5. Podneskom od 20.1.2025. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.7.2018. do 6.6.2024. zatražila isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 720,00 eura neto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 10,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate. Tužiteljica je zatražila od tuženika da se parnični trošak isplati na račun njenog punomoćnika.

6. Tuženik u podnesku od 19.11.2024. navodi kako priznaje visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, tuženik navodi kako se protivi u točki II. petita tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem punomoćnik tužiteljice potražuje isplatu parničnog troška na broj računa svog odvjetničkog ureda. Tuženik ističe kako punomoćnik tužitelja nema zakonski osnov za primanje dosuđenih troškova nabroj svog računa. Naime, prema zauzetom shvaćanju u rješenju Visokog Trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž 74/09 od 09.04.2009. godine je navedeno kako : ..”punomoćnik može primiti dosuđene troškove (samo) ako mu ih protivna stranka dobrovoljno namiri (plati)...”Slijedom navedenoga, punomoćnik tužiteljice neosnovano postavlja tužbeni zahtjev na način da istim unosi svoj broj računa za isplatu parničnog troška bez specificirane punomoći tužitelja kojom ga isti ovlašćuje na poduzimanje takve radnje.

6.1. Sud je mišljenja da ovdje nije riječ o preinaci tužbe s obzirom tužiteljica zahtjevom da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika, nije promijenila istovjetnost tužbenog zahtjeva niti je povećala postojeći ili istaknula drugi uz postojeći, a kako to propisuje čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje ZPP).

7. U postupku su izvedeni dokazi pregledom HAKmape, čitanjem obračunske isprave za siječanj 2017., pregledom Tarifne zone poduzeća Promet d.o.o. Split, Cjenika usluga prijevoza putnika iu javnom gradskom i prigradskom prometu na području zonskog tarifnog sustava, Cjenika pokaznih sportskih i studentskih karata, Obavijesti Prometa d.o.o. Split od dana 15.4.2012. godine o cijeni pokaznih povlaštenih putnih karata za umirovljenike i nezaposlene Grada Kaštela i i Grada Trogira, Odluka tuženika i spisu druge priložene dokumentacije te je izveden dokaz salušanjem tužiteljice u svojstvu parnične stranke.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.07.2018. do 6.6.2024. u ukupnom neto iznosu od 720,00 eura.

10. Tužiteljica svoje pravo temelji na odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama.

10.1. Odredbom čl.66.st.1. TKU-a („Narodne novine“ br.128/2017., 47/2018., 123/2019., 66/2020., u tekstu TKU/17), odnosnočl.65.st. 1.TKU-a („Narodne novine“ br.56/2022., 127/2022., 58/2023., u tekstu TKU/22) propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.2. Odredbom čl.66.st.7. TKU/17, odnosnočl.65.st.9. TKU/22 propisano je ako je od prebivališta, odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.3. Odredbom čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, propisano je ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, da se zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.4. Odredbom čl. 66. st. 12. TKU-a/17 („Narodne novine“ br.128/2017, 47/2018, 123/2019 i 66/2020) propisano je ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, da će se naknada troškova prijevoza isplatit će u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza zaposleniku u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje. Prema odredbama čl. 52. st.18. TKU/22, udaljenost u smislu tog članka računa se na temelju kartografske podloge Google Maps putem stranice https://www.google.com/maps i to kao najkraća automobilska ruta sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) i to u visini od 1,35 kn po prijeđenom kilometru (st. 14. i 16.), odnosno 0,19 eur od 1.1.2023. od kada je u Hrvatsku kao službena valuta uveden eur.

11. Sud je izvedenim dokazima utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika i da je radila poslove radnog mjesta primalje u rađaonici u Klinici za ženske bolesti i porode sve do 7.6.2024. kada je otišla u mirovinu,

- da je tužiteljici adresa prebivališta u utuženom razdoblju bila u [adresa] i da njena adresa prebivališta pripada II.Tarifnoj zoni Prometa d.o.o. Split i da mjesečna pokazna karta iznosi 380,00 kn ili 50,43 eura,

- da je tuženik tužiteljici prema svojim Odlukama od 31.10.2014. i 22.8.2018. isplaćivao tužiteljici naknadu za trošak prijevoza u visini cijene pokazne karte za II. Tarifnu zonu Prometa d.o.o. Split i računajući prema broju dolazaka na posao (list 17- 19 spisa),

- da je tužiteljica do 2022. godine radila u smjenama (12 sati dan, 12 sati noć, slobodan dan) i da je u prosjeku imala 8 smjena mjesečno, dakle 8 slobodnih dana mjesečno, a za koje dane ne dolaska na posao joj je poslodavac umanjivao naknadu troškova prijevoza,

- da je tužiteljica od 2022. do odlaska u mirovinu radila u jutarnjoj smjeni, a kada joj je poslodavac umanjivao naknadu troškova prijevoza za dane kada bi bila na godišnjem odmoru ili bolovanju.

12. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik tužiteljici umanjivao naknadu troškova prijevoza za one dane kada je tužiteljica koristila slobodne dane, godišnji odmor ili bolovanje. Tumačenju odredbe čl. 66. TKU/17 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a koje i Tumačenju br. 31/18 od 20.6.2018 naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za vrijeme privremene spriječenosti za rad i za dane kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao, a prema Tumačenju br. 103/19 od 17. travnja 2019. zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti u slučajevima kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao. Nadalje, prema čl. 66.st.17. TKU/17, odnosno čl.65.st.23. TKU/22, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, dakle poslodavac je u obvezi isplatiti zaposleniku naknadu troškova prijevoza kada zaposlenik koristi godišnji odmor, a da se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj naknada troškova prijevoza ne bi bila isplaćena uvijek kada koristi godišnji odmor, dakle i onda kada se ne radi o korištenju pretežitog dijela godišnjeg odmora, a što je u suprotnosti s navedenom odredbama TKU-a, isto kao što je tuženik neosnovano umanjivao tužiteljici naknadu troškova prijevoza onda kada je koristila slobodne dane jer je takvo postupanje tuženika u suprotnosti s navedenim tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje TKU-a. Stoga je tužiteljica, prema mišljenju suda, dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, sve u skladu s odredbom čl. 135. st. 1.ZR-a prema kojoj je u slučaju radnog spora teret dokazivanja na osobi koja smatra da jo je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, a kako tuženik, s druge strane, nije pružio ni jedan dokaz kojim bi pobio navode i dokaze tužiteljice, kako u pogledu osnovanosti, tako u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a koju visinu u ovoj fazi postupka tuženik više ne osporava, u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan, slijedom čega je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime razlike manje isplaćenih troškova prijevoza za razdoblje od 1.07.2018. do 06.06.2024. neto iznos od 720,00 eura.

12.1. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

12.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

13. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 75 bodova, za sastav podnesaka od 17.6.2024., 8.7.2024., 26.9.2024., 28.11.2024.– za svaki 75 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 18.6.2024., 25.9.2024., 6.3.2025. - za svako 75 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 37,5 bodova (Tbr. 9. t. 3. Tarife), što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 1.593,75 eura, koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška. Tužiteljici će se položeni iznos od 265,45 eura na ime troška vještačenja vratiti s računa suda s obzirom isti nije iskorišten jer vještačenje nije provedeno.

13.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

13.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednostite o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak, tim više što je tužiteljica na ročištu od 24.10.2024. izjavila da je odvjetnicu Martini Radić Šunjić ovlastila da od protivne stranke primi dosuđene troškove na svoj račun, a slijedom čega je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II.

Split, 5. lipnja 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

-pun. tužitelja

-tuženik

-u spis