REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 133 Pn-1698/19-66

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Robertu Jančiku, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika PEKARA DUBRAVICA d.o.o. iz Zagreba, Avenija Marina Držića 4, OIB: 05873359168, zastupanog po punomoćniku Božidaru Husajini, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici EF, temeljem generalne punomoći broj Su-1204/03, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Robert Jančika, punomoćnika tuženika odvjetnika Božidara Husajine, a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PEKARA DUBRAVICA d.o.o. isplatiti tužiteljici NF iznos od ‭14.222,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:‭‭‭‭

- 11.400,00 EUR od 28. lipnja 2019. pa do isplate,

- 900,00 EUR od 4. travnja 2023. pa do isplate,

- ‭1.922,85 EUR od 28. lipnja 2019. pa do isplate,‭‭‭‭

i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od ‭2.743,7 0 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu u kojem od tuženika potražuje zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 1.922,85 EUR od 23. svibnja 2019. do 27. lipnja 2019.‭‭‭‭

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.533,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se sudjelovanje CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 27. lipnja 2019. podnijela tužbu protiv tuženika koju je ispravila u podnesku od 6. rujna 2019. U tužbi je navela da je 1. ožujka 2019. oko 8.30 sati doživjela ozljedu na način da je kao kupac proizvoda tuženika, prilikom izlaska iz prostora tuženika na nogostup [adresa], bila zahvaćena tehnički neispravnim pokretnim vratima i odbačena na tlo. Nadalje je navela da se nezgoda dogodila u prodavaonici tuženika oznake P-17 u [adresa]. Tužiteljica je isto tako navela da je zatražila medicinsku intervenciju od strane Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba, te da je prebačena u KBC Sestre milosrdnice - Klinika za traumatologiju. Još je navela da je za navedenu ozljedu isključivi krivac tuženik jer pokretna vrata njegove prodavaonice nisu bila tehnički ispravna te su zahvatila tužiteljicu u kretnju pri izlasku što je uzrokovalo njezin pad na tlo i ozljeđivanje. Konačno, tužiteljica je navela da je na opisani način pretrpjela tjelesne ozljede, a time i štetu i to kako neimovinsku, tako i imovinsku u vidu materijalnih izdataka za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja, te u vidu troškova liječenja i troškova nabavke i ugradnje pomagala za održavanje osobne higijene. Stoga je tužiteljica, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbu od tuženika s osnove pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potraživala iznos od 43.000,00 kn (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 kn, te za duševne boli zbog naruženosti iznos od 3.000,00 kn), te s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn, a s osnove imovinske štete za troškove liječenja i troškove nabavke i ugradnje pomagala za održavanje osobne higijene iznos od 17.190,40 kn. Dakle, tužiteljica je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi od tuženika potraživala ukupan iznos od 63.190,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- od 43.000,00 kn od 28. lipnja 2019. do isplate,

- od 3.000,00 kn od medicinskog vještačenja do isplate,

- od 17.190,40 kn od 23. svibnja 2019. do isplate,

sve uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužiteljica je, nakon provedenog medicinskog vještačenja, uzimajući u obzir odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022. i 88/2022.), u podnesku od 18. svibnja 2023. specificirala tužbeni zahtjev. U tom podnesku tužiteljica je navela da s osnove neimovinske štete potražuje ukupan iznos od 13.200,00 EUR (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 2.025,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 2.500,00 EUR, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 7.875,00 EUR, te za duševne boli zbog naruženosti iznos od 800,00 EUR), s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.485,00 EUR, te s osnove imovinske štete za troškove liječenja i troškove nabavke i ugradnje pomagala za održavanje osobne higijene ukupan iznos od 2.281,55 EUR. Stoga tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tom podnesku od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznos od 16.966,55 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- od 13.200,00 EUR od 28. lipnja 2019. pa do isplate,

- od 1.485,00 EUR od 4. travnja 2023. do isplate,

- od 2.281,55 EUR od 23. svibnja 2019. do isplate,

sve uz naknadu troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 18. svibnja 2023. preinačila tužbu, a s obzirom na to da je povećala tužbeni zahtjev (u odnosu na potraživanje neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć u njegu), a kojoj preinaci se tuženik protivio. Međutim, sud ovakvu preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) jer je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da je tužiteljica tužbeni zahtjev specificirala nakon provedenog medicinskog vještačenja te stoga nije mogla bez svoje krivnje tužbu preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (5. ožujka 2021.).

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, ali je osporio svoju krivnju za nastanak štetnog događaja jer smatra da je tužiteljica isključivo odgovorna za svoj pad i za eventualne posljedice tog pada. Opreza radi je osporio i uzročno- posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Nadalje je naveo da je tužiteljica svojim ponašanjem dovela do pada te se tuženik ne smatra odgovornim za pad. Također je naveo da se tužiteljica 1. ožujka 2019. kada je ušla u prodavaonicu tuženika ponašala čudno, odnosno nije se ponašala kao što se ponašaju tuženikovi kupci (s interesom pregledavaju prodajni asortiman, razmatraju cijene te stanu u red za kupnju) nego je samo neodređeno gledala po prodavaonici i hodala pored ostalih kupaca, a koje ponašanje je izazvalo pažnju rednice tuženika ŠF koja ju je pokušala kontaktirati te je pitala što želi, na što tužiteljica nije reagirala niti odgovorila. Tuženik je još naveo da se tužiteljica potom okrenula od pulta i krenula prema izlaznim vratima koja su se automatski otvarala kada im se ona dovoljno približila, no tužiteljica nije izašla iz prodavaonice nego se nakon otvaranja vrata malo povukla u prodavaonicu (očito na udaljenost potrebnu da se vrata počnu zatvarati) i onda nakon što su se vrata počela zatvarati tužiteljica je ponovno krenula prema izlazu, a kada je došla do vrata tužiteljica je pala, uz napomenu da radnica tuženika ŠF nije sigurna je li tužiteljica uopće došla u kontakt s vratima prije samog pada jer su se vrata ponovno već otvorila. Tuženik je nastavano naveo da je tužiteljica nakon što je pala "sama" ili zbog eventualnog manjeg kontakta s ulaznim automatskim kliznim vratima odmah tražila da se nazove Hitna pomoć te je do dolaska iste odbijala pružanje pomoći od strane zaposlenika tuženika. Tuženik je još naveo da su suprug i sin tužiteljice već isti dan, te u ponedjeljak nakon nezgode, kontaktirali zaposlenicu tuženika ĆF, odgovornu osobu u maloprodaji tuženika, u svrhu naplate štete. Tuženik je opreza radi osporio i visinu svih iznosa koje tužiteljica potražuje s osnove naknade za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu iz razloga jer iz medicinske dokumentacije ne proizlazi uzročno-posljedična veza između pada tužiteljice i ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji te je prigovorio potrebi tužiteljice za materijalnim izdacima. Tuženik je slijedom navedenog predložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

5. Umješač je naveo da osigurava tuženika policom osiguranja od javne odgovornosti broj 900640002386 za razdoblje od 9. prosinca 2017. do 9. prosinca 2018. prema ugovorenim uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti. Nadalje je u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da prema navodima iz tužbe nije jasan nastanak štetnog događaja, te da je prema navodima tuženika velika vjerojatnost da je tužiteljica isključivo kriva za isti. Stoga je preložio odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Tijekom postupka sud je proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u presliku dopisa Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 22. ožujka 2019. (str. 4 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 5-12 spisa), preslike računa (str. 13- 14, 23-25 spisa), preslike računa Doma za starije i nemoćne Villa Brezovica od 26. ožujka 2019. i 17. travnja 2019. (str. (str. 15, 17 i 19 spisa), presliku potvrda o plaćanju od 16. ožujka 2019., 27. ožujka 2019., 21. travnja 2019. i 6. svibnja 2019. (str. 16, 18, 20 i 22 spisa), presliku računa SBMR Stubičke Toplice od 25. travnja 2019. (str. 21 spisa), presliku privitka polici br. [broj police] od 30. travnja 2018. (str. 33 spisa), presliku ponude osiguranja br. 900640002386 od 30. travnja 2018. (str. 35 spisa), presliku privitka ponudi br. 900640002386 od 30. travnja 2018. (str. 36-37 spisa), presliku Uvjeta osiguranja od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. 38-41 spisa), presliku računa br. 104/PJ1/1 2019 PIN Tehnika d.o.o. od 17. travnja 2019. (str. 48 i 52 spisa), presliku servisnog radnog naloga PIN Tehnika d.o.o. (str. 49 i 53 spisa), presliku računa br. 621/PJ1/1 2018 PIN Tehnika d.o.o. od 3. listopada 2018. (str. 50 i 54 spisa), presliku servisnog radnog naloga PIN Tehnika d.o.o.od 3. listopada 2018. (str. 51 i 55 spisa), zdravstveni karton na CD-u (str. 152 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću i prof. dr. sc. BF (str. 102-103, 114-115 i 158 spisa), saslušani su vještaci doc. prim. dr. sc. Jakša Filipoviću i prof. dr. sc. BF (str. 133-134 spisa), saslušani su svjedoci ĆF (str. 71 spisa), ŠF (str. 73-74 spisa), RF (str. 82-83 spisa), VF (str. 87-89 spisa), ČF (str. 89-90 spisa), saslušana je tužiteljica (str. 71-73 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovanim.

8. Uvidom u presliku dopisa Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba od 22. ožujka 2019. (dalje, NZHMGZ; str. 4 spisa) utvrđeno je da je istim potvrđeno da je NZHMGZ 1. ožujka 2019. obavio intervenciju na adresi [adresa], za pacijenticu, ovdje tužiteljicu, prema pozivu upućenom u 8.52 sati, a kao razlog poziva je navedena "ozljeda ramena, prilikom zatvaranja vrata, leži na podu". Nadalje je utvrđeno da je intervencija započela u 9.10 sati te da je završena u 9.27 sati, kao i da je tužiteljica prevezena u KBC Sestre milosrdnice - Klinika za traumatologiju, [adresa].

9. Iz preslike medicinske dokumentacije (str. 5-12 spisa), između ostalog, proizlazi da je tužiteljica u KBC Sestre milosrdnice - Klinika za traumatologiju zaprimljena 1. ožujka 2019. uz naznaku glavne dijagnoze prijom gornjeg kraja nadlaktične kosti (humerusa). Nadalje je utvrđeno da je tada dovedena u pratnji T2 Hitne medicinske pomoći te da je navela da je pala na lijevu stranu tijela prilikom udarca pokretnih vrata. Isto tako je utvrđeno da je tužiteljica boravila u KBC Sestre milosrdnice - Klinika za traumatologiju, u razdoblju od 3. ožujka 2019. do 25. ožujka 2019., te da je kao otpusna dijagnoza navedeno prijelom vrata bedrene kosti. Uvidom u medicinsku dokumentaciju, također, je utvrđeno da je tužiteljica u SBMR Stubičke Toplice boravila od 5. svibnja 2019. do 24. svibnja 2019. te da je kao otpusna dijagnoza navedena prisutnost ortopedskih implantata zglobova.

10. Uvidom u preslike računa i potvrda (str. 13-25 spisa) utvrđeno je:

- da je račun broj 115/SV3/1 od 24. travnja 2019. ispostavljen od društva Pacijent dva za sanitetski prijevoz u iznosu od 200,00 kn,

- da je račun broj 11110/1 od 9. ožujka 2019. ispostavljen od strane Ljekarne Zaprešić na iznos od 39,77 kn za Heparin MS Pliva krema 30 g,

- da je račun broj 63/SV6/1 od 1. ožujka 2019. ispostavljen od društva Pacijent dva za sanitetski prijevoz na iznos od 200,00 kn,

- da je račun broj 2240-03-1 od 13. ožujka 2019. ispostavljen od društva Delko d.o.o. na iznos od 293,94 kn za Sling & Swathe Imob,

- da je račun broj 316-1-1 od 26. ožujka 2019. ispostavljen tužiteljici od strane Doma za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica na iznos od 1.000,00 kn za rezervaciju smještaja od 14. ožujka 2019. do 24. ožujka 2019., dok iz potvrde broj 10007- 007928428 Hrvatske poštanske banke d.d. proizlazi da je isti račun plaćen 16. ožujka 2019. za rezervaciju dvokrevetne sobe za tužiteljicu u iznosu od 1.000,00 kn, što uz naknadu od 2,00 kn, iznosi ukupno 1.002,00 kn,

- da je račun broj 317-1-1 od 26. ožujka 2019. ispostavljen tužiteljici od strane Doma za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica na ukupan iznos od 9.000,00 kn i to za osnovni smještaj od 25. ožujka 2019. do 23. travnja 2019. (u iznosu od 6.206,90 kn), te dodatak za stupanj njege III (u iznosu od 2.793,10 kn), dok iz potvrde broj 10007- 007995060 Hrvatske poštanske banke d.d. proizlazi da je isti plaćen 27. ožujka 2019. za smještaj tužiteljice od 25. ožujka 2019. do 23. travnja 2019. u iznosu od 9.000,00 kn, što uz naknadu od 2,00 kn, iznosi ukupno 9.002,00 kn,

- da je račun broj 333-1-1 od 17. travnja 2019. ispostavljen tužiteljici od strane Doma za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica na ukupan iznos od 2.760,00 kn i to za individualnu terapiju (2.160,00 kn) te osnovni smještaj od 24. travnja 2019. do 25. travnja 2019. (600,00 kn), dok iz potvrde broj 10007-008117695 Hrvatske poštanske banke d.d. proizlazi da je isti plaćen 21. travnja 2019. za terapiju tužiteljice od 25. ožujka 2019. do 25. travnja 2019. u iznosu od 2.760,00 kn, što uz naknadu od 2,00 kn, iznosi ukupno 2.762,00 kn,

- da je račun broj 19-0017750 ispostavljen 25. travnja 2019. od strane SBMR Stubičke Toplice tužiteljici za bolničko liječenje od 25. travnja 2019. do 5. svibnja 2019. u iznosu od 3.895,00 kn, dok iz potvrde 10007-008178775 Hrvatske poštanske banke d.d. proizlazi da je isti plaćen 6. svibnja 2019. za smještaj tužiteljice u iznosu od 2.394,00 kn, što uz naknadu od 2,00 kn iznosi ukupno 2.396,00 kn,

- da je račun broj 44557 ispostavljen od strane Bauhaus Zagreb na iznos od 499,80 kn za dvije ručke za kadu (249,90 kn svaka),

- da je račun broj 40395/0021/1 od 23. svibnja 2019. ispostavljen od strane Pevec d.d. na iznos od 84,99 kn za rukohvat krom 30 cm,

- da je račun broj 5467-1-1 od 23. svibnja 2019. ispostavljen tužiteljici kao kupcu od strane Stoma Medical d.o.o. na ukupan iznos od 709,90 kn za toaletno povišenje s poklopcem (299,90 kn), te za dasku za kadu (410,00 kn).

11. Uvidom u presliku privitka polici broj [broj police] od 30. travnja 2018. (str. 33 spisa) proizlazi da je između ovdje tuženika kao ugovaratelja i osiguranika i umješača, kao osiguratelja, zaključena polica osiguranja te da je kao predmet osiguranja ugovorena javna odgovornost prema trećima i odgovornost prema djelatnicima za razdoblje od 9. prosinca 2015. do 9. prosinca 2025.

12. Uvidom u presliku servisnog radnog naloga PIN Tehnika d.o.o. (str. 49 i 53 spisa) utvrđeno je da je isto društvo 4. ožujka 2019. po pozivu tuženika obavilo servis automatskih vrata u poslovnici tuženika na adresi [adresa], te da je tom prilikom preventivnim pregledom utvrđeno da vrata rade ispravno.

13. Uvidom u presliku računa br. 104/PJ1/1 2019 PIN Tehnika d.o.o. od 17. travnja 2019. (str. 48 i 52 spisa) utvrđeno je da je isti ispostavljen tuženiku za servis i dolazak 4. ožujka 2019. na adresu [adresa], u ukupnom iznosu od 431,25 kn.

14. Uvidom u presliku servisnog radnog naloga PIN Tehnika d.o.o.od 3. listopada 2018. (str. 51 i 55 spisa) utvrđeno je da je toga dana izvršen servis automatskih vrata i kontrola ispravnosti rada vrata u poslovnici tuženika na adresi [adresa], te da je zamijenjena neispravna baterija.

15. Uvidom u presliku računa br. 621/PJ1/1 2018 PIN Tehnika d.o.o. od 3. listopada 2018. (str. 50 i 54 spisa) utvrđeno je da je isti ispostavljen tuženiku za bateriju, programiranje centrale i dolazak 3. listopada 2018. na adresu [adresa], u ukupnom iznosu od 1.111,53 kn.

16. Svjedokinja ĆF je iskazala da je zaposlena kod tuženika već 14 godina na radnom mjestu koordinator maloprodaje, te da se njezino radno mjesto ne nalazi u dućanu, ali da po potrebi dolazi u dućan u [adresa]. Nadalje je navela da nije bila nazočna u dućanu u trenutku nastanka štetnog događaja 1. ožujka 2019., već je za štetni događaj saznala jer ju je zvala voditeljica smjene iz poslovnice u [adresa] RF koja joj je rekla da je tužiteljica pala na vratima te da ne dozvoljava da ju se pomakne i da ju se dira. Još joj je rekla da su zvali hitnu i pitala ju je što da radi s obzirom na to da kupci nisu mogli ulaziti u dućan jer je tužiteljica ležala na vratima. Svjedokinja joj je rekla da, ukoliko tužiteljica ne dozvoljava da ju se dira, da je ne diraju i da pričekaju hitnu pomoć. Pitala je, također, je li tužiteljica ozlijeđena na što joj je voditeljica smjene rekla da tužiteljica jako viče i da je cijela slomljena. Nakon nekih sat vremena ju je opet nazvala voditeljica smjene te joj je rekla da je bila hitna pomoć i da su tužiteljicu odvezli u bolnicu u [adresa], ali nije znala ništa o ozljedama tužiteljice. Ne sjeća točno kada se dogodio štetni događaj, ali mislim da se radilo o jutarnjim satima te ju je negdje u poslijepodnevnim satima oko 14.00 ili 15.00 sati nazvao suprug tužiteljice, no nije se mogla točno sjetiti kako se zvao, iako se predstavio, i rekao da je suprug tužiteljice. Pitala ga je kako je tužiteljica na što je odgovorio da je ista ozlijeđena, da je cijela natučena, ali da nije ništa slomljeno. Zatim je rekao da je to sigurno za neku odštetu jer je tužiteljica pala u dućanu tuženika te da su je udarila vrata, a svjedokinji je bilo čudno da je spominjao odštetu prije nego što su se znale ozljede tužiteljice i to u tako kratkom periodu nakon pada. Ona se tada ispričavala jer joj je bilo žao gospođe, ali je rekla da odšteta nije u njenoj domeni i da treba pratiti što će biti sa zdravstvenim stanjem tužiteljice te da se mogu čuti slijedećih dana. Početkom slijedećeg tjedna ju je zvao sin tužiteljice i rekao da je tužiteljica kasnije ponovno išla u Traumatološku bolnicu te da je utvrđeno da je slomila bedrenu kost. Svjedokinja je tada iskazala sumnju s obzirom da joj nije bilo jasno kako to nisu uočili prilikom prvog pregleda i nakon toga više nije razgovarala o naknadi štete zbog predmetnog štetnog događaja niti s tužiteljicom, niti s članovima njezine obitelji. Konačno je navela da joj je u razgovoru sa suprugom tužiteljice bilo neobično što je on spomenuo da je čuo da je već netko drugi dobio odštetu, te je ona nakon toga kontaktirala odvjetnika.

17. Svjedokinja ŠF je iskazala da je zaposlenica tuženika, te da je u poslovnici u [adresa] radila od veljače 2018. do travnja 2020. i da se na dan štetnog događaja nalazila u toj poslovnici tuženika. Toga dana, negdje oko 8.00 sati, tužiteljica je došla u dućan te su za pultom bile svjedokinja i njezina kolegica. Kolegica je imala mušteriju te je stoga ona pitala tužiteljicu može li joj pomoći, međutim, tužiteljica nije odgovarala nego se šetala lijevo, desno ispred pulta i gledala proizvode, te ju je nakon toga pitala može li uslužiti slijedeću mušteriju, međutim, tužiteljica nije odgovorila, te je ona započela posluživati slijedećeg kupca. Nakon što je poslužila slijedećeg kupca ponovno je upitala tužiteljicu može li joj pomoći no ona je mahnula rukom i okrenula se i krenula je prema vratima. Kada je gospođa došla do vrata ista su bila otvorena, međutim, tužiteljica nije izašla van nego je stajala na vratima te se ponovno okrenula prema pultu, a onda se ponovno okrenula da krene prema van, te su se vrata zatvorila. Kada je tužiteljica stajala na vratima prije nego što su se vrata zatvorila, kolegica svjedokinje je rekla tužiteljici da se makne s vrata radi senzora, međutim, tužiteljica se nije maknula i vrata su se počela zatvarati. Svjedokinja nije vidjela kada su tužiteljicu udarila vrata, već je vidjela samo trenutak kada se okrenula da je tužiteljica bila na podu. Tada su ona i kolegica RF, koja je voditeljica smjene, trčale pomoći tužiteljici, međutim, ista im nije dala da joj pomognu. One su htjele pomoći tužiteljici da se sjedne na stolac koji je kolegica donijela, ali tužiteljica nije dala da joj pomognu već je samo tražila da zovu hitnu što su i učinili, te je voditeljica smjene nazvala hitnu. Tada je došao u dućan i jedan gospodin te je, također, htio pomoći tužiteljici da se digne ili da ju pomakne, međutim, tužiteljica to nije dozvolila. Nadalje je navela da se tužiteljica nije žalila na bolove već je samo vikala da zovu hitnu. Nakon nekih 10 minuta je došla hitna te tužiteljica u prvi trenutak ni njima nije dala da je diraju, ali su je nakon toga stavili na nosila i odvezli su je, ali ne zna u koju bolnicu. Misli da je njezina kolegica, voditeljica smjene, zatvorila vrata da cijelo vrijeme budu zatvorena, dok hitna ne odveze tužiteljicu, te u tom periodu kupci nisu ulazili. Isto tako je navela da se tužiteljica, nakon što je pala, nije nalazila na samim vratima već je ležala na podu unutar poslovnice u blizini samih vrata, odnosno 20-30 cm od istih. Ona nikada nije vidjela da bi bilo kojeg drugog kupca zahvatila vrata, a radi se o velikim staklenim vratima s 2 krila koja se automatski zatvaraju i otvaraju. Kolegica je upozorila tužiteljicu da se mora maknuti s vrata zbog senzora, jer se zna dogoditi da djeca, kada ulaze u poslovnice s takvim vratima idu unutra van, guraju nogu i slično, te je zbog toga njena kolegica upozorila tužiteljicu. Gospodin koji je ušao u poslovnicu je samo pitao što se dogodilo te su kolegica i ona rekle da je tužiteljica pala, ali ne znaju kako, a on se samo interesirao da li im može pomoći. Nije vidjela sam pad tužiteljice, niti je vidjela da bi ista bila priklještena vratima jer je imala posla i nije cijelo vrijeme gledala tužiteljicu. Također je navela da je vidjela kada je tužiteljica pala, ali nije vidjela da su je udarila vrata, a na pitanje zašto sada iskazuje drugačije nego što je iskazivala prije par trenutaka je navela da je štetni događaj bio prije 2 godine. Isto tako je navela da je vidjela da su je udarila vrata, odnosno ispravila se jer nije vidjela sam kontakt s vratima. Navela je i da je cjelokupno ponašanje tužiteljice u dućanu bilo čudno jer se stalno okretala prema pultu i onda gledala prema vratima. Iskazala je i da je prije 2 godine rekla da smatra da je to tužiteljica namjerno napravila, a to i nadalje misli jer tako ispada. Dodala je da tužiteljicu vrata nisu vukla, a nakon pada tužiteljice vrata su ostala otvorena te ih je nakon toga kolegica zatvorila. Konačno je navela da je njezina kolegica odmah nakon pada tužiteljice zvala hitnu.

18. Svjedokinja RF je iskazala da je zaposlena kao trgovac kod tuženika te da je na dan štetnog događaja radila u poslovnici tuženika u [adresa] i bila je nazočna u trenutku nastanka štetnog događaja. Međutim, sam nastanak štetnog događaja nije vidjela s obzirom na to da je u tom trenutku vadila stvari iz frižidera te joj je bio zaklonjen pogled prema mjestu događaja. Nakon toga su je kolegice pozvale navodeći da je tužiteljica pala. Kada je došla zatekla je tužiteljicu kako leži na podu, te je bila negdje na sredini između pulta i ulaznih vrata odnosno nije se nalazila na samim vratima. Navela je da ju je tada pitala kako joj može pomoći, na što joj je tužiteljica rekla da ju ne dira s obzirom na to da ima krhke kosti. Svjedokinja je tada zvala hitnu te je tužiteljica do dolaska hitne ostala ležati na podu s time da su joj stavili karton ispod tijela kako ne bi ležala na pločicama. Tužiteljica je u jednom trenutku tražila da ju dignu u sjedeći položaj te je to učinila kolegica SF, a tužiteljica se podigla u sjedeći položaj naslonjena na kolegicu i tako je ostala do dolaska hitne pomoći. Kolegica ŠF joj je rekla kako je to tužiteljica odglumila jer je samo razgledavala pult i prilikom izlaska je više puta zastajkivala te su je u trenutku kada se jednom zaustavila vrata zahvatila zbog čega je pala. Tužiteljica joj nije rekla na koji način se dogodio štetni događaj i samo je jaukala od bolova. Nakon što je vidjela da je tužiteljica ozlijeđena, otišla je iza kako bi nazvala njihovu koordinatoricu. Prije štetnog događaja je u poslovnici radila godinu dana, te nikada nije vidjela da bi bilo koga drugog zahvatila vrata prilikom zatvaranja. Ne zna koliko je tužiteljica bila udaljena od vrata kada ju je ona zatekla, tj. o tome se nije mogla očitovati. U poslovnici su osim nje bile SF i ŠF, te još neke kolegice koje su bile na zamjeni ali se ne sjeća njihovih imena. Isti dan, nakon nekih sat vremena od nastanka štetnog događaja, u poslovnicu je došao muž tužiteljice, te je tražio da s nekim razgovora o tome što se dogodilo njegovoj supruzi.

19. Svjedok VF je iskazao da je suprug tužiteljice, ali da nije bio nazočan samom štetnom događaju. Na dan štetnog događaja ga je s broja mobitela njegove supruge, oko 9.00 sati ujutro nazvao nepoznati muškarac, koji se nije predstavio, te koji mu je samo rekao da je njegova supruga ozlijeđena u Dubravici i da su zvali hitnu pomoć. Pretpostavio je da će njegovu suprugu hitna odvesti u [adresa] jer je najbliža bolnica, te se spremio i gradskim prijevozom došao do bolnice u [adresa] i tamo je zatekao suprugu koja se nalazila na pokretnom krevetu u prizemlju. Supruga mu je tada rekla da je bila u pekarnici Dubravica u [adresa], gdje je nešto tražila, ali nije našla i da su je, kada je izlazila iz pekarnice, zahvatila vrata i srušila na pod. Pojasnila mu je da se radilo o kliznim vratima. U bolnici su utvrdili da je tužiteljici nastala ozljeda na lijevoj ruci i to puknuće kosti nadlaktice lijeve ruke, a zadobila je i druge ozljede (ozljedu kralježnice i natukla je lijevi kuk). On je tada otišao u pekarnicu Dubravica u [adresa], te je tražio razgovor s voditeljicom smjene i kada je ona došla rekla mu je da je tužiteljica stradala u pekarnici na način da su je zahvatila vrata i srušila na pod. Naveo je da je u Dubravicu došao prvenstveno da bi dobio broj telefona kako bi kontaktirao upravu Dubravice i saznao informacije o tom događaju. Nakon nekih 3-4 dana je zvao na broj koji je dobio, te su mu rekli da oni s tim nemaju ništa već da kontaktira Croatia osiguranje gdje su oni osigurani. Međutim, nije zvao Croatia osiguranje, ali je kasnije njegova supruga angažirala odvjetnika i pokrenula ovaj postupak. On nije izričito tražio naknadu štete za svoju suprugu od tuženika, jer su rekli da oni s tim nemaju ništa. Njegova supruga još ima strah od štetnog događaja, te on mora ići s njom kud god ona ide. Njegova supruga i on su po savjetu liječnika nabavili pomagala za tužiteljicu, odnosno kupili su klupicu za kadu, rukohvate u kupaonici, nastavak za WC školjku, hodalicu, štap, a nije se mogao točno sjetiti koliko su navedena pomagala platili. Isto tko je naveo da je tužiteljica nakon izlaska iz bolnice morala boraviti u Domu u Brezovici gdje se može obavljati fizikalna terapija, a s obzirom da takvu njegu nije mogla dobiti doma. Dom u Brezovici je privatan dom, s obzirom na to da joj on doma nije mogao pružiti brigu i njegu, a patronažna sestra je mogla dolaziti samo dva dana u tjednu. Još je naveo da u tom razdoblju tužiteljica nije mogla ostvariti pravo na odlazak u toplice preko HZZO-a jer je to mogla nakon proteka određenog vremena od ozljede, te je bila u Stubičkim Toplicama 10 dana na osobni trošak i tri tjedna na trošak HZZO-a, a nakon što je izašla iz doma Brezovica. Naime, oni su morali platiti 10 dana u toplicama, kako bi tužiteljica došla na red da nastavi liječenje. Još je naveo da je tužiteljica bila u Brezovici negdje oko 4 tjedna, ali ne zna to točno. Znali su da trebaju osigurati rezervaciju u Brezovici, je mu odjelni liječnik koji je liječio tužiteljicu rekao kada će otprilike tužiteljica izaći iz bolnice. U stanu žive samo on i supruga, dok njihov sin živi u [adresa]. Tužiteljicu je, kada je otpuštena iz bolnice, on kući odvezao s autom, jer je prije toga otišao po auto doma. U auto je ušla tako što je do automobila došla s invalidskim kolicima iz bolnice, a on joj je pomagao da iz auta da dođe do lifta na način da ju je pridržavao da se ne oslanja na lijevu nogu, s time da se radi o udaljenosti od auta do lifta cca 15 metara, a od lifta do stana je isto cca 15 metara. Ne zna kada se tog dana vratio u bolnicu, jer je od tad prošlo više od tri godine. Tužiteljica je nakon dva dana ponovno išla u bolnicu jer joj se pogoršalo stanje s nogom zbog hodanja ili zbog toga što je medicina pogriješila. Pojasnio je da je tužiteljica doma došla na dan štetnog događaja u petak, iz [adresa], te je isti dan smještena u Dom baruna Filipovića, a zbog pogoršanja su zvali hitnu u subotu, ali nije došla te je u nedjelju tužiteljica s hitnom pomoći ponovno prevezena u [adresa] iz Doma baruna Filipovića. Naveo je i da je tužiteljica isti dan išla u Dom baruna Filipovića jer se on o istoj ne može brinuti jer je i on star i ne može je pomicati. U Dom baruna Filipovića tužiteljica je odvezena prijevozom firme Pacijent koje je on angažirao i to je sve obavio u petak s obzirom na to da je tužiteljica bila nepokretna. On je zvao hitnu, a ne dom jer je ona njegova supruga i bilo joj je loše te je svaki dan bio kod nje. Tužiteljica je u Domu baruna Filipovića boravila od petka do nedjelje, kada je hitnom odvezena u [adresa] zbog velikih bolova i jer se nije mogla pomaknuti. Konačno je naveo da su joj znali fizioterapeuti dolaziti doma dva do tri puta tjedno, a danas više ne dolaze, a dolazili su negdje tri tjedna nakon dolaska iz Stubičkih Toplica.

20. Svjedok JF je iskazao da je vlasnik firme Pin tehnika d.o.o., te su za tuženika na više lokacija postavljali automatska ulazna vrata, a moguće je da su postavili vrata i u poslovnici u [adresa]. Kad mu je predočen servisni radni nalog koji se u preslici nalazi na listu 50-51 spisa, je naveo da se radi o dokumentaciju koju je izdala njegova firma, te da su postavljena staklena automatska vrata sa dva ulaza. U 99% slučajeva njihova vrata, koja su postavljena na pekarnicama tuženika su dvokrilna, te da kada se stane na senzor otvaraju se dvoja krila. Nadalje je naveo da je moguće da se vrata zatvore i kada se neka osoba nalazi unutar vrata, odnosno da senzor ne reagira, odnosno da ta zaštita nije stopostotna, te da je moguće da se probije zaštita jer ima slijepih kutova, "mrtvih područja". Isto tako je naveo da su kod takvih vrata, a s obzirom na to da postoji mogućnost da senzor ne reagira, limitirane snage pritiska na 15 kilograma. Ne sjeća se je li njegova firma nakon štetnog događaja išla kontrolirati ova vrata, ali moguće da je, a isto proizlazi iz dokumentacije s lista 48 i 49 spisa. Također je naveo da bi zakonski bilo da se servis vrata obavlja jednom godišnje, ali to nije uobičajeno, no nije se mogao sa sigurnošću očitovati kada su se i kako servisirala vrata tuženika. Također je naveo da se ni za jedan uređaj na svijetu ne može pretpostaviti da će unutar godine dana funkcionirati ispravno. Konačno je naveo da su na servisu u ožujku 2019. utvrdili da su vrata funkcionirala ispravno, pa je za pretpostaviti da su ispravno funkcionirala i od listopada 2018. do ožujka 2019.

21. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica je navela da je na dan štetnog događaja negdje iza 8.00 sati izašla iz tramvaja te ušla u pekarnicu tuženika u poslovnici u [adresa] s namjerom da kupi pecivo. Kada je ušla u pekarnicu pitala je djelatnicu imaju li to pecivo, međutim, peciva nije bilo te je pogledala proizvode i vidjela da nema ništa drugo što bi htjela kupiti i krenula je prema izlazu desno gledano iz smjera dućana. Kada je krenula izlaziti automatska vrata su bila otvorena, međutim, u jednom trenutku su se počela zatvarati, stisnula su je i vukla s skroz na lijevu stranu te je pritom padala i pala je na pločice unutar dućana. Nije se mogla očitovati jesu li se vrata otvorila nakon što je pala, te ne zna jesu li vrata bila cijelo vrijeme zatvorena do dolaska hitne. Nakon što je pala, pokušala se dignuti, međutim, nije se mogla pomaknuti. Prilikom pada je pala na lijevu stranu međutim, bolove je osjećala po cijelom tijelu i nikako se nije mogla pomaknuti. Tada joj je djelatnica tuženika rekla da se digne te da će joj dati stolicu i vode ali nije ponudila da joj pokuša pomoći. Cijelo vrijeme dok je ležala nitko od djelatnika tuženika niti od ljudi koji su dolazili u dućan se nije ponudio da ju digne, a kako je ležala na vratila smetala je ljudima pri ulazu te je nakon dosta dugo vremena, možda nakon 15-tak minuta došao jedan gospodin koji je pitao jesu li zvali hitnu, a ne zna što je djelatnica odgovorila te ne zna tko je zvao hitnu. Hitna je došla nakon nekih pola sata, a gospodin joj je stavio neki karton ispod glave te je ležala cijelo vrijeme do dolaska hitne. Kada je hitna došla na nosilima su je odvezli u [adresa]. Navela je i da je hitna, kada je došla, odnosno doktorica pitala što se dogodilo te je djelatnica tuženika rekla da su tužiteljicu udarila vrata. U bolnici su je pregledali i imobilizirali su joj lijevu stranu u predjelu prsnog košta, odnosno rebara, te su je otpustili na kućnu njegu. Međutim, pri odlasku iz bolnice nije mogla ući u auto od bolova u predjelu lijevog kuka, te nije mogla podizati nogu niti doći do lifta zbog čega su zvali bolnicu, a oni su rekli da su ju otpustili. Međutim, zbog tih bolova se drugi dan javila u [adresa] u bolnicu te su tada utvrdili da treba operirati kuk. Nakon toga je ostala u bolnici te je drugi dan trebala ići na operaciju međutim, nastale su komplikacije nakon što su joj dali anesteziju te je operirana treći dan od nastanka štetnog događaja. U bolnici je boravila od 3. ožujka 2019. do 25. ožujka 2019. Nakon toga su je u bolnici pitali gdje će ići nakon izlaska iz bolnice jer nije bila u stanju za odlazak doma te je njezin sin našao stacionar u Brezovici jer je u toplice preko zdravstvenog osiguranja mogla ići tek za 6 mjeseci. Tako je u Brezovici boravila mjesec dana, a nakon toga je išla u Stubičke Toplice 10 dana o svom trošku, a nakon toga je nastavila 3 tjedna boraviti u toplicama preko zdravstvenog osiguranja. Nadalje je navela da 3 mjeseca od pada nije mogla stati na noge, niti je mogla samostalno otići na WC, te joj je pomoć u svakodnevnim životnim potrebama pružao suprug besplatno. Isto tako je navela da je morala kupiti i povišenje za WC školjku kako bi je mogla koristiti, a njen suprug je kupio ručku i klupicu za kadu, međutim, nije se mogla kupati u kadi već su je samo brisali. Tri dana nakon što je došla iz Stubičkih toplica hitna ju je odvezla u Traumatološku, a kasnije su je prebacili u Vinogradsku te su joj rekli da je dobila trombozu i pitali su gdje je do tada bila jer ima ugruške i umire i da joj samo bog može pomoći. Međutim u bolnici nije bilo mjesta te joj je doktorica opće medicine dolazila doma svaka 3 dana i nakon toga joj se zdravstveno stanje stabiliziralo. Nakon toga je morala ležati 5 tjedana te opet nije smjela ustajati na noge. Nakon tih 5 tjedana joj je počeo doma dolaziti fizioterapetu 20 dana i onda se počela polako dizati na noge i to prvo uz hodalicu te se morala svakih mjesec dana se javljati na kontrole u Traumatološku bolnicu. Iskazala je da se prilikom izlaska iz pekarnice normalno kretala prema van, te nije zastala na vratima, niti se vraćala unutra, pa ponovno izlazila. Navela je i da je gospodin koji je došao u pekarnicu i koji ju je pitao jesu li zvali hitnu pitao i što joj se dogodilo, te je djelatnica pekarnice odgovorila da su je udarila vrata. Nadalje je navela da je namjeravala ići na Kvaternikov trg u Namu te je zato u [adresa] izašla iz tramvaja br. 14. U dućanu je bila gužva te su ljudi ulazili i izlazili, a nije se mogla očitovati koliko je točno ljudi bilo u dućanu. Iskazala je i da nije čekala u redu jer je pitala ima li peciva klipić te joj je djelatnica rekla da nema. Isto tako je navela da su je prikliještila jedna i druga strana vrata, a radi o staklenim vratima koja imaju 2 krila koja se automatski zatvaraju. Vrata su je zahvatila više na lijevu stranu,te ne zna kako su je vukla na lijevu stranu jer se radilo o nekoliko trenutaka.

22. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te uzročene veze izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima doc. prim. dr. sc. Jakši Filipoviću i prof. dr. sc. BF. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti, natučenje lijevog prsišta i natučenje lijevog kuka, a koje ozljede su, nakon RTG obrade, verificirane pri pregledu u KBC Sestre milosrdnice, gdje joj je postavljena imobilizacija Desaultovim povojem uz preporuku za mirovanje i analgetik. Radi bolova lijevog kuka je pregledana 3. ožujka 2019. kojom prilikom je verificiran prijelom vrata lijeve natkoljenične kosti. Tužiteljica je hospitalizirana u KBC Sestre milosrdnice do 25. ožujka 2019. te joj je 7. ožujka 2019. učinjen operativni zahvat u vidu ugradnje proteze lijevog kuka. Nadalje su naveli da je tužiteljica provela stacionarnu fizikalnu terapiju u Stubičkim toplicama od 5. do 25. svibnja 2019. nakon čega hoda uz jednu štaku na kratke relacije, a uz hodalicu na srednje relacije. Fleksija lijevog kuka 95 st., abdukcija 35 st. Tužiteljica je ponovno hospitalizirana od 30. svibnja do 5. lipnja 2019. radi flebotromboze lijeve natkoljenice. Vještaci su pri kliničkom pregledu utvrdili da se tužiteljica koristi jednom štakom. Kretnje lijevog ramena antefleksija-retrofleksija iznose 80-0-20/170-0-40/ abdukcija-addukcija 75-0- 20/170-0-40/, vanjska-unutrašnja rotacija 30-0-30/60-0-80/, gruba motorička snaga oslabljena za pola naspram desne ruke. U području lijevog kuka postoperativni ožiljak od 15 cm. Kretnje fleksije lijevog kuka 70-0-05/130-0-15/. Usporeno se kreće uz podlaktičnu štaku. Stoga su vještaci mišljenja da su se ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Po završenom liječenju su zaostale trajne posljedice po prijelomu lijeve nadlaktične kosti i lijeve natkoljenične kosti, te redukcije kretnji lijevog ramena u srednjem stupnju i ugradnje proteze lijevog kuka, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Nadalje su naveli da su računi za Heparin mast i imobilizaciju Sling&Swathe za rame opravdani. Liječenje je završeno 5. lipnja 2019. Kod tužiteljice su po provedenom liječenju zaostale trajne posljedice u omjeru od 35%. Tužiteljica je pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana i manjeg intenziteta 90 dana kumulativno. Pretrpjela je primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja, a u daljnjem tijeku liječenja je postojao tzv. sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta je trajao 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 75 dana kumulativno. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega po 3 sata dnevno kroz 45 dana, te 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno. Konačno vještaci su mišljenja da je kod tužiteljice zaostala naruženost u lakom stupnju.

23. Ovakvom nalazu i mišljenju su prigovorili tuženik i umješač, te su se vještaci o prigovorima usmeno očitovali na ročištu održanom 7. veljače 2024. Tom je prilikom je doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović, po prigovoru da nema navoda o natučenju lijevog prsišta i lijevog kuka, naveo da se iste ozljede navode po prvom pregledu, a također i za vrijeme hospitalizacije, a što proizlazi iz dijagnoze "contusio hemithoracis lat sin" i "contusio coxae lat sin". Nadalje je naveo da je istina da na prvom pregledu nije verificiran prijelom lijevoga kuka koji je bio 1. ožujka 2019., da bi 3. ožujka 2019. tužiteljica bila ponovno pregledana i hospitalizirana kada je bio verificiran prijelom vrata lijeve bedrene kosti. Moguće je da se ista ozljeda ne verificira na prvom pregledu ako nema pomaka. Također je vidljivo da je po pregledu 1. ožujka 2019. radiološki obrađena samo zdjelica, vjerojatno s kukovima, međutim, za verifikaciju ovog prijeloma ova pretraga nije dovoljna nego je trebalo snimiti i kukove ili lijevi kuk. Vještaci nemaju saznanja da je između 1. ožujka i 3. ožujka postojao bilo kakav drugi štetni događaj koji bi bio odgovoran za ovu ozljedu. Medicinski logična poveznica postoji između natučenja lijevoga kuka i 2 dana kasnije verificiranog prijeloma istog tog kuka. Također je naveo da je moguće da se tužiteljica kretala 2 dana unatoč ovoj vrsti prijeloma, jer se radi o stabilnom prijelom ali razlog njezinog javljanja liječniku su bolovi. Isto tako je naveo da nije pogledao RTG snimke, ali postoji opis koji su izvršili radiolozi i verificirano je u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice. Nadalje, moguće je da je u prvom pregledu po radiologu izostala verifikacija prijeloma lijeve natkoljenične kosti, a da se isti vidio 2 kasnije iz razloga sklerozacije rubova prijeloma koji se tada jasnije mogu verificirati. Navodi i da se uzročno-posljedična veza sa stanovišta vještaka odnosi samo na to da je u predmetnom štetnom događaju mehanizam ozljeđivanja, pad ili nagnječenje, gdje je moguće da nastupe opisane ozljede koje se navode kod tužiteljice. Isto tako je naveo da su kod tužiteljice u štetnom događaju zadobivene ozljede koje nastaju za vrijeme traume te je evidentno da je tužiteljica starije životne dobi što apsolutno uključuje značajne degenerativne promjene, kao i navedene promjene na kostima, što u biti, suprotno mišljenju, predstavlja otegotnu okolnost jer je u takvim slučajevima manje više, odnosno da i manja sila izaziva veće posljedice koje se očituju u ozljedama. Stoga nije moguće tumačiti ozljeđivanje tužiteljice kroz njezine promjene koje su neminovne s obzirom na dob, u smislu da su iste krive za posljedice. Vještaci su uzeli u obzir dob tužiteljice te bi iz prije navedenog razloga trajne posljedice bi trebale biti negdje oko 50%, međutim, uzevši u obzir da tužiteljica, s obzirom na svoju dob, prije štetnog događaja nije imala punu funkcionalnost, posljedice su cijenjene s 35% jer je u sudsko medicinskom mišljenju proteza kuka je 30%, a smanjenje srednjeg stupnja s artrozom ramena je 20%. Također je naveo da vještaci nisu imali na uvid cjelokupni zdravstveni karton, ali su vještaci ocjenu temeljili samo na ozljedi nastaloj u predmetnom štetnom događaju, pri čemu su uzeli u obzir dob tužiteljice. Stoga su u cijelosti ostali kod svog nalaza i mišljenja. Isto tako je naveo da eventualna pomagala u kući zasigurno postoje s obzirom da tužiteljica ima visoku dob i potreba za istim je vjerojatno trebala i prije štetnog događaja, tako da su, iz medicinske dokumentacije kao i tijeka liječenja te pregleda tužiteljice, mišljenja da značajnije promjene u vidu pomagala, osim štake, nisu bile nužne. Naveo je i da je fizikalna terapija sastavni dio algoritma liječenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju te troškove fizikalne terapije pokriva HZZO. Međutim, dodatna fizikalna terapija, uzevši u obzir ozljede tužiteljice kao i dob je indicirana. Ako nije pokrivena s HZZO moguće je da ista nije mogla učiniti u adekvatnom vremenu u tijeku liječenja tužiteljice pa je ista medicinski indicirana i spada u normalni tijek liječenja opisanih ozljeda. Najbolje je kad se fizikalna terapija provodi u kontinuitetu do trenutka kada fizijatar zaključi da se ne očekuje napredak, a da vjerojatno se u većim vremenskim razmacima ista ponovi radi održavanja stanja koje je bilo po završetku liječenja.

24. Prof. dr. sc. BF se u svom usmenom očitovanju u cijelosti složio s očitovanjem vještaka kirurga, te je napomenuo da je procjena straha objektivna i primjerena težini ozljeđivanja i sekvelama tijekom liječenja.

25. Vještaci doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović i prof. dr. sc. BF su, nakon uvida u zdravstveni karton tužiteljice u svom pisanom očitovanju od 25. lipnja 2024. naveli da nakon pregleda zdravstvenog kartona ne nalaze osnova za promjenu nalaza i mišljenja.

26. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka doc. prim. dr. sc. Jakše Filipovića i prof. dr. sc. BF u cijelosti, pa tako i u pogledu utvrđenih ozljeda koja je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju. Ovo stoga što je njihov nalaz stručan, jasan i argumentiran, pri čemu je sud imao u vidu da su vještaci usmenim očitovanjem i dopunskim pisanim očitovanjem, otklonili sve prigovore tuženika i umješača. Stoga se nisu ostvarile pretpostavke za obnovu vještačenja iz odredbe čl. 261. ZPP-a, pa je sud odbio prijedlog tuženika i umješača za provođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem po vještacima kirurgu i neurologu. Isto tako valja reći da je sud odbio i prijedlog za provođenje radiološkog vještačenja jer provođenje tog dokaza nije bilo potrebno s obzirom na to da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke o meritumu spora. Naime, vještak doc. prim. dr. sc. Jakša Filipović je naveo da postoji opis RTG snimke koji su izvršili radiolozi i koje je verificirano u medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, te je, također, naveo da postoji mogućnost da je u prvom pregledu po radiologu izostala verifikacija prijeloma lijeve natkoljenične kosti, te da se isti vidio 2 dana kasnije iz razloga sklerozacije rubova prijeloma koji se tada jasnije mogu verificirati. Sud je, nadalje, prihvatio iskaz svjedoka JF jer je isti životan, logičan i uvjerljiv. Isto tako sud je u bitnom kao životne i uvjerljive prihvatio iskaze tužiteljice i svjedoka VF u dijelu u kojem su isti sukladni s drugim prihvaćenim dokazima, i to prije svega s nalazom i mišljenjem vještaka. Sud je prihvatio i iskaz svjedokinje MF osim u dijelu u kojem je navela da joj je u razgovoru sa suprugom tužiteljice bilo neobično što je on spomenuo da je čuo da je već netko drugi dobio odštetu, jer u tom dijelu njezin iskaz nije poduprt drugim dokazima. Sud je isto tako prihvatio iskaz svjedokinje RF, međutim u odnosu na taj iskaz valja napomenuti da svjedokinja iskazala da nije vidjela sam nastanak štetnog događaja, te da o tome da je tužiteljica isti odglumila nema osobnih saznanja, već da joj je to rekla kolegica ŠF.

27. Nadalje, sud nije prihvatio iskaz svjedokinje ŠF u dijelu u kojem je navela da nije vidjela pad tužiteljice i da nije vidjela kada su tužiteljicu udarila vrata. U tom dijelu njezin iskaz nije prihvaćen iz razloga što je isti proturječan sam sebi. Naime, svjedokinja je prvo navela da nije vidjela kada je tužiteljica pala, niti da su ju udarila vrata, da bi u nastavku iskaza navela da je vidjela kada je tužiteljica pala i da je vidjela kada su tužiteljicu udarila vrata, pa se onda ponovno ispravila navodeći da nije vidjela sam kontakt s vratima. Njezin iskaz, također nije prihvaćen ni u dijelu u kojem je navela da je cjelokupno ponašanje tužiteljice bilo čudno jer se stalno okretala prema pultu i onda gledala prema vratima, te da je to tužiteljica namjerno napravila. U navedenom dijelu njezin iskaz nije prihvaćen iz razloga što je isti suprotan iskazu tužiteljice, a sve da se i prihvati njezina tvrdnja da se tužiteljica zadržavala na vratima i predomišljala oko povratka na pult pekarnice ili izlaza, isto ne znači da je takvim ponašanjem tužiteljica namjeravala zadobiti udarac od automatska vrata, niti je ista morala očekivati da uopće postoji mogućnost da se vrata mogu automatski zatvoriti u trenutku dok se nalazi na izlazu. U ostalom dijelu u kojem je iskaz svjedokinje sukladan ostalim prihvaćenim dokazima sud je i njezin iskaz prihvatio.

28. Ovdje još u odnosu na iskaze svjedokinja MF, ŠF, RF i tužiteljice valja reći da sud iste nije ocjenjivao u dijelovima u kojima su iskazivale o tome je li tužiteljica nakon pada dopustila da ju se dira i miče jer isto nije relevantno kraj činjenice da je pozvana hitna pomoć.

29. U odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO) propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, u odredbi čl. 1063. ZOO-a propisano je da se smatra da šteta nastala u svezi sa opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, dok je st. 2. propisano da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. U odredbi čl. 12. Zakona o trgovini ("Narodne novine" broj 87/2008., 96/2008., 116/2008., 76/2009., 114/2011., 68/2013. i 30/2014.) propisano je da za obavljanje trgovine moraju biti ispunjeni minimalni tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati prodajni objekti, oprema i sredstva pomoću kojih se obavlja trgovina te drugi uvjeti propisani posebnim propisom s obzirom na oblik i način obavljanja trgovine. Nadalje u odredbi čl. 7. st. 1. t. 3. Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica ("Narodne novine" broj 66/2009., 108/2009., 8/2010. i 108/2014.; dalje: Pravilnik) propisano je da je jedan od minimalnih tehničkih uvjeta koje moraju ispuniti prodajni objekti, i taj da ulaz mora biti siguran i nesmetan.

30. Imajući u vidu navedene odredbe i dovodeći ih u vezu s utvrđenim činjeničnim stanjem valja reći da je po ocjeni ovog suda tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici. Naime, iz provedenih dokaza je utvrđeno da se štetni događaj dogodio na način da je tužiteljica oko 8.00 sati ušla u prodavaonicu tuženika u [adresa], kako bi kupila pecivo (klipić), te s obzirom na to da navedenog peciva nije bilo ista se uputila prema izlazu iz prodavaonice na kojem se nalaze automatska dvokrilna vrata koja su prilikom zatvaranja udarila (zahvatila, prikliještila) tužiteljicu, od čega je tužiteljica pala na pod i zadobila ozljede navedene u medicinskoj dokumentaciji i nalazu i mišljenju vještaka. Da se štetni događaj dogodio na ovaj način utvrđeno je iz iskaza tužiteljice, a isto potvrđuje i medicinska dokumentacija. Tako je u potvrdi NZHMGZ od 22. ožujka 2019. kao razlog poziva naznačena ozljeda prilikom zatvaranja vrata, dok je u povijesti bolesti KBC Sestre milosrdnice - Klinike za traumatologiju od 1. ožujka 2019. navedeno da je tužiteljica pala na lijevu stranu tijela prilikom udarca pokretnih vrata. Osim toga i vještaci su u svom nalazu i mišljenju naveli da su ozljede koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja što predstavlja uzročnu vezu sa štetnim događajem. Nadalje, valja reći i da i iz iskaza svjedoka JF proizlazi da je moguće da se vrata zatvore i kada se neka osoba nalazi unutar vrata, tj. da senzor ne reagira s obzirom na to da ta zaštita nije stopostotna jer ima slijepih kutova, "mrtvih područja". Stoga po ocjeni ovog suda navedena automatska vrata predstavljaju opasnu stvar pa je prema odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovoran tuženik, pri čemu valja napomenuti da u konkretnom slučaju pasivna legitimacija nije sporna. Pored navedenog valja reći da tuženik suprotno odredbi čl. 7. st. 1. t. 3. Pravilnika nije omogućio da ulaz (ujedno i izlaz) u prodavaonicu bude siguran i nesmetan. Naime, iz provedenih dokaza je utvrđeno da su tužiteljicu pri izlasku iz prodavaonice udarila (prikliještila) vrata koja su se automatski zatvarala od čega je tužiteljica pala na pod, pa stoga proizlazi da ista vrata nisu bila sigurna za kupce, odnosno za osobe koje ulaze u prodavaonicu. Ovdje još valja reći da iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužiteljica na bilo koji način suodgovorna za nastanak štetnog događaja, odnosno nisu utvrđene pretpostavke iz odredbe čl. 1067. ZOO-a koje bi tuženika oslobađale od odgovornosti. Naime, utvrđeno je da se tužiteljica kretala prema izlazu, odnosno da se nalazila na dijelu namijenjenom za ulazak i izlazak kupaca. Pritom valja dodati da sve i da se tužiteljica predomišljala oko izlaska iz prodavaonice ili povratka na pult ne znači da je tužiteljica postupala nepažljivo jer ista nije mogla, niti morala očekivati da će se automatska vrata prodavaonice zatvoriti kada se ona nalazi na izlazu, odnosno da senzor istih vrata neće reagirati. S tim u vezi valja istaknuti da nije ni logično da bi tužiteljica u dobi od 81 godinu, koliko je imala u trenutku nastanka štetnog događaja, namjerno uzrokovala štetni događaj, odnosno da je htjela samu sebe ozlijediti. Osim toga obraćanje supruga i sina tužiteljice, nakon nastanka štetnog događaja u svrhu naknade štete se ne može ni na koji način povezati s navodima tuženika o tome da je tužiteljica sama uzrokovala nastanak štetnog događaja, odnosno da je svojim ponašanjem dovela do pada. Stoga sud ovakve navode tuženika ocjenjuje neosnovanima i usmjerenim isključivo na izbjegavanje svoje odgovornosti.

31. Dakle, iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Isto tako je utvrđeno da je tužiteljici prouzročena imovinska šteta jer joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega te su joj nastali troškovi u svezi s liječenjem (čl. 1095. st. 1. ZOO-a). Ovdje još valja napomenuti da je uzročna veza između štete nastale tužiteljici i predmetnog štetnog događaja utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi, odnosno fizičke bolove, strah i duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne bolove zbog naruženosti, a utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

32. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, te dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.900,00 EUR. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. Iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 35%, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju vještaka. Stoga sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te dob tužiteljice (rođena 1938.), ocjenjuje da tužiteljici zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 7.500,00 EUR. Nadalje, budući da je utvrđeno da je kod tužiteljice zbog štetnog događaja zaostala naruženost (u području lijevog kuka postoperativni ožiljak od 15 cm, te usporeno kretanje uz podlaktičnu štaku) lakog stupnja to istoj zbog navedenih okolnosti, a uzimajući u obzir lokaciju naruženosti i dob tužiteljice, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 500,00 EUR. S obzirom na naprijed navedeno tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada ukupan iznos od 11.400,00 EUR. Ovdje valja reći da je sud prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od 15. lipnja 2020.

33. Isto tako je iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 3 sata dnevno kroz 45 dana i 2 sata dnevno kroz 45 dana kumulativno, a što ukupno iznosi 225 sati. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da joj je tuđa pomoć i njega pružana besplatno od strane supruga, a ista u tom slučaju ima pravo na naknadu i to na temelju odredbe čl. 1095. ZOO-a. Stoga je tužiteljici visina naknade uz cijenu od 4,00 EUR po satu određena u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužiteljica živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste, te tužiteljici pripada iznos od 900,00 EUR.

34. S obzirom na naprijed navedeno, sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu tužiteljice iznosi 11.400,00 EUR, dok naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznosi 900,00 EUR. Stoga je tuženiku naloženo isplati tužiteljici navedene iznose jer sud smatra da bi isplatom tih iznosa, tužiteljici u potpunosti bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta i imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu. Slijedom navedenoga je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem s osnove neimovinske štete potražuje isplatu iznosa od 1.800,00 EUR, te u dijelu u kojem s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od ‭‭585,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

35. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Stoga su na dosuđeni iznos s osnove neimovinske štete od 11.400,00 EUR tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od sljedećeg dana nakon dana podnošenja tužbe, odnosno od 28. lipnja 2019. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a., a s obzirom na to da tužiteljica nije tvrdila da bi se tuženiku prije toga obratila s konkretnim zahtjevom za mirno rješenje spora. Naime, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako u ovoj pravnoj stvari odštetni zahtjev nije podnesen tuženiku, a tužiteljičino liječenje je završeno, pa onda i njezino zdravstveno stanje stabilizirano 5. lipnja 2019., kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dakle i prije podnošenja tužbe (27. lipnja 2019.) tako tužiteljici od sljedećeg dana nakon podnošenja tužbe pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos neimovinske štete.

36. Nadalje, tužiteljici su na dosuđeni iznos od 900,00 EUR s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 4. travnja 2023. do isplate sukladno traženju tužiteljice. Naime, prema odredbi čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, tako tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na istu od dana njezinog nastanka. U konkretnom slučaju je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da joj je tuđu pomoć i njegu pružao suprug te je utvrđena i cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu 4,00 EUR u vrijeme kad joj je ta pomoć pružana. Stoga bi tužiteljici na iznos od 900,00 EUR za ovaj vid štete na temelju odredbe čl. 1086. ZOO-a pripadale zakonske zatezne kamate od sljedećeg dana nakon podnošenja tužbe (jer zahtjev za mirno rješenje spora nije podnesen) dakle, od 28. lipnja 2019. do isplate. Ovo stoga jer je podnošenjem tužbe uz dostavu medicinske dokumentacije tuženik doznao za opseg i visinu ove štete pa se tada njegova obveza smatra dospjelom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr-829/2017 od 30. travnja 2019.) Međutim, kako tužiteljica zakonske zatezne kamate na navedeni iznos potražuje od kasnije, odnosno od 4. travnja 2023., tako je i prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu, te su tužiteljici na dosuđeni iznos od 900,00 EUR dosuđene zakonske zatezne kamate od 4. travnja 2023. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Ovdje još valja reći da na navedeni tijek zakonskih zateznih kamatama ne utječe činjenica da je tužiteljica u odnosu na neimovinsku štetu i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu preinačila tužbeni zahtjev u podnesku od 18. svibnja 2023. Naime, kod naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu radi se o jedinstvenom zahtjevu o kojem se u cijelosti odlučuje, ne razdvajajući ga na preinačeni i prvotno postavljeni iznos (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci Gž- 4493/2024-2 od 6. svibnja 2025.).

38. Sud je, također, iz usmenog očitovanja vještaka utvrdio da su od zatraženih troškova liječenja opravdani računi za Heparin mast koji je tužiteljica platila 9. ožujka 2019. u iznosu od 39,77 kn i za imobilizaciju N za rame, a koji je račun tužiteljica platila13. ožujka 2019. u iznosu od 293,94 kn (preslika računa na str. 14 spisa), odnosno u ukupnom iznosu od 333,71 kn, a što sukladno odredbama ZUE iznosi 44,29 EUR. Sud je, nadalje utvrdio i da je zbog visoke životne dobi i nemogućnosti članova obitelji da se brinu o tužiteljici bio opravdan smještaj tužiteljici u razdoblju od 25. ožujka 2019. do 23. travnja 2019., zatim u razdoblju od 24. travnja 2019. do 25. travnja 2019., te u razdoblju od 25. travnja 2019. do 5. svibnja 2019. u Domu za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica i u SBMR Stubičke Toplice, kao i trošak dodatne njege i terapije. Stoga su opravdani troškovi prema računu broj 317- 1-1 od 26. ožujka 2019. u iznosu iznos od 9.000,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 27. ožujka 2019., zatim prema računu broj 333-1-1 od 17. travnja 2019. u iznos od 2.760,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 21. travnja 2019., kao prema računu broj 19-0017750 u plaćenom iznosu od 2.394,00 kn, a koji je plaćen u ime i za račun tužiteljice 6. svibnja 2019. Stoga je sud utvrdio da su za trošak smještaja i liječenja prema navedenim računima bili opravdani troškovi u ukupnom iznosu od ‭14.154 ,00 kn, odnosno u iznosu od ‭1.878,56 EUR. Ovdje još valja reći da je odlučujući o opravdanosti navedenih troškova sud uzeo u obzir navode vještaka iz kojih proizlazi da je fizikalna terapija sastavni dio algoritma liječenja ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju te da troškove fizikalne terapije pokriva HZZO, ali da je indicirana dodatna fizikalna terapija, uzevši u obzir ozljede tužiteljice, kao i njezinu dob, s time da su napomenuli da je moguće da tužiteljica nije mogla učiniti fizikalnu terapiju u adekvatnom vremenu u tijeku liječenja.

‭‭‭‭‭‭‭‭

39. Slijedom navedenoga tužiteljici je sukladno odredbi čl. 1095. ZOO-a, kao opravdani dosuđeni troškovi liječenja i u svezi liječenja u ukupnom iznosu od ‭1.922,85 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od sljedećeg dana nakon dana podnošenja tužbe, odnosno od 28. lipnja 2019. do isplate, po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, a sukladno gore navedenoj odredbi čl. 1086. ZOO-a (tako i VSRH u presudi posl. br. Rev-373/2021-2 od 27. travnja 2021.) Stoga, kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da su opravdani ostali troškovi u svezi liječenja koje tužiteljica potražuje (dakle, osim troškova navedenih u t. 38. obrazloženja ove presude) tako je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem s ove osnove potražuje isplatu ukupnog iznosa od‭ ‭358,7 0 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a s obzirom na to da u odnosu na ovaj dio zahtjeva tužiteljice nema mjesta primjeni odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u korist tužiteljice, a na teret tuženika.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭ Pritom valja reći da su vještaci prilikom usmenog očitovanja naveli da iz medicinske dokumentacije kao i tijeka liječenja te pregleda tužiteljice značajnije promjene u vidu pomagala, osim štake, nisu bile nužne. Pritom valja istaknuti da sud smatra kako nije opravdan trošak prema računu broj 316-1-1 od 26. ožujka 2019. koji je ispostavljen tužiteljici od strane Doma za starije i nemoćne osobe Villa Brezovica na iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR). Ovo stoga što se isti odnosi na rezervaciju smještaja u razdoblju od 14. ožujka 2019. do 24. ožujka 2019., dok je uvidom u medicinsku dokumentaciju, kao i iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da se tužiteljica u tom razdoblju nalazila u bolnici KBC Sestre milosrdnice-Klinika za traumatologiju. Sud, također, smatra da troškovi u svezi liječenja ispostavljeni od društva Pacijent dva za sanitetski prijevoz u ukupnom iznosu od 53,09 EUR (račun broj 115/SV3/1 od 24. travnja 2019. ispostavljen na iznos od 200,00 kn, te račun broj 63/SV6/1 od 1. ožujka 2019. ispostavljen na iznos od 200,00 kn) nisu opravdani jer tužiteljica nije tvrdila niti dokazivala da joj je bilo onemogućeno korištenje sanitetskog prijevoza putem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Osim toga tužiteljici nije dosuđen niti trošak naknade banke u ukupnom iznosu od 0,80 EUR (6,00 kn) za plaćanje gore navedenih računa prema kojima je tužiteljici dosuđen trošak liječenja (broj 317-1-1 od 26. ožujka 2019., broj 333-1-1 od 17. travnja 2019., te broj 19-0017750), a s obzirom na to da tužiteljica nije tvrdila, niti dokazivala da je iste račune mogla platiti samo na navedeni način, odnosno uz takvu naknadu.‭‭‭‭‭‭ Slijedom navedenog sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem s osnove troškova u svezi liječenja potražuje isplatu ukupnog iznosa od‭ ‭358,7 0 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojem na dosuđeni iznos od 1.922,85 EUR potražuje zakonskim zateznim kamatama tekuće od 23. svibnja 2019. do 27. lipnja 2019. ‭‭‭

40. Konačno, valja reći da je neosnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika za preinačeni dio kako je tužiteljica učinila u podnesku od 18. svibnja 2023. Naime, u odredbi čl. 230. st. 1. ZOO-a je određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je u st. 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva pet godina otkad je šteta nastala. Međutim, kako se preinačeni zahtjev zasniva na istom činjeničnom stanju, odnosno istom kompleksu činjenica kao u tužbi tako je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Ovdje još valja ukazati na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sjednici (2/24) održanoj 27. svibnja 2024., broj Su-IV-123/2024-5, prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

41. Budući da tužiteljica s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (16.966,55 EUR), uzimajući u obzir osnovu i visinu, nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to se odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema troškovniku stranke, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR, te sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP).

42. Tužiteljici je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren trošak u ukupnom iznosu od ‭2.875,00 EUR, a isti se odnosi na sastavljanje tužbe od 27. lipnja 2019. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR kn (100 bodova - Tbr. 7/1 Tarife), zastupanje na ročištima 5. ožujka 2021., 15. rujna 2021., 4. ožujka 2022., 2. lipnja 2022. i 7. veljače 2024. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR za svako (100 bodova - Tbr. 9/1 Tarife), zastupanje na ročištu 14. travnja 2025. u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova-Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 6. rujna 2019., 9. lipnja 2022. i 18. svibnja 2023. u zatraženom iznosu od 200,00 EUR za svaki (100 bodova - Tbr. 8/1 Tarife), te trošak PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od 575,00 EUR. Tužiteljici je, nadalje, priznat trošak pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 130,07 EUR, trošak pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 130,33 EUR, trošak predujma medicinskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te joj je ukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 3.533,57 EUR. Na trošak parničnog postupka tužiteljici su dosuđene zatezne kamate, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a, koje sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a teku od dana presuđenja, dakle od 5. lipnja 2025. pa do isplate.‭‭‭‭

43. Sud tužiteljici nije priznao trošak sastavljanja podneska od 10. siječnja 2023. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka, kao niti trošak sastavljanja podneska od 14. prosinca 2020. jer se isti ne nalazi u spisu pa nije bio niti potreban za vođenje postupka.

44. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U odnosu na rješenje:

45. U ovoj pravnoj stvari društvo Croatia osiguranje d.d. je u podnesku od 5. rujna 2019. navelo da osigurava tuženika policom osiguranja od javne odgovornosti broj, te iz istog podneska proizlazi da se pridružuje tuženiku s obzirom na to da ima pravni interes da tuženik uspije u parnici.

46. Kako je uvidom u privitak polici osiguranja broj [broj police osiguranja] od 30. travnja 2018. utvrđeno da je tuženik istu policu zaključio s društvom Croatia osiguranje d.d. za razdoblje od 9. prosinca 2015. do 9. prosinca 2025., a što stranke nisu osporile, tako ovaj sud smatra da navedeno društvo ima pravni interes da tuženik uspije u parnici, te je sukladno odredbi čl. 206. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

Zagreb, 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po odvj. Robertu Jančiku uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 216,12 EUR

2. Tuženiku po pun. Božidaru Husajini

3. Umješaču