REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-1400/2024-12.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. iz Zagreba, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, dana 5. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe Ugovora o kreditu br. 783564 od dana 26. rujna 2006. solemniziranog od strane javnog bilježnika Mladen Matoš iz Zagreba pod brojem OU-1347/2006 dana 26. rujna 2006. sklopljenog između tužitelja JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Volksbank d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB: 78427478595, i to čl. 2.1. u dijelu koji glasi „…u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“ te čl. 8. u dijelu koji glasi „…u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Kreditora za devize važećem na dan dospijeća.“ .
II. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 137,55 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svako pojedini iznos kako slijedi:
- 1,12 EUR od 25.04.2008. do isplate,
- 2,03 EUR od 27.05.2008. do isplate,
- 1,10 EUR od 25.06.2008. do isplate,
- 0,18 EUR od 25.07.2008. do isplate,
- 1,06 EUR od 26.08.2008. do isplate,
- 1,05 EUR od 25.09.2008. do isplate,
- 1,03 EUR od 25.10.2008. do isplate,
- 2,69 EUR od 25.11.2008. do isplate,
- 4,12 EUR od 20.01.2009. do isplate,
- 3,19 EUR od 25.02.2009. do isplate,
- 3,14 EUR od 25.03.2009. do isplate,
- 2,25 EUR od 25.04.2009. do isplate,
- 3,83 EUR od 26.05.2009. do isplate,
- 2,17 EUR od 25.06.2009. do isplate,
- 2,91 EUR od 25.07.2009. do isplate,
- 2,85 EUR od 25.08.2009. do isplate,
- 2,79 EUR od 25.09.2009. do isplate,
- 4,91 EUR od 27.10.2009. do isplate,
- 5,58 EUR od 25.11.2009. do isplate,
- 3,94 EUR od 25.12.2009. do isplate,
- 5,33 EUR od 26.01.2010. do isplate,
- 3,76 EUR od 25.02.2010. do isplate,
- 4,36 EUR od 25.03.2010. do isplate,
- 4,25 EUR od 25.04.2010. do isplate,
- 5,46 EUR od 27.05.2010. do isplate,
- 2,74 EUR od 02.07.2010. do isplate,
- 3,90 EUR od 27.07.2010. do isplate,
- 4,38 EUR od 27.08.2010. do isplate,
- 3,09 EUR od 25.09.2010. do isplate,
- 3,54 EUR od 13.11.2010. do isplate,
- 3,96 EUR od 25.12.2010. do isplate,
- 2,78 EUR od 08.01.2011. do isplate,
- 4,16 EUR od 25.02.2011. do isplate,
- 2,09 EUR od 25.03.2011. do isplate,
- 2,91 EUR od 25.04.2011. do isplate,
- 2,78 EUR od 10.05.2011. do isplate,
- 3,06 EUR od 25.06.2011. do isplate,
- 2,12 EUR od 26.07.2011. do isplate,
- 2,38 EUR od 26.08.2011. do isplate,
- 2,24 EUR od 29.09.2011. do isplate,
- 2,10 EUR od 15.10.2011. do isplate,
- 1,96 EUR od 19.11.2011. do isplate,
- 2,11 EUR od 03.01.2012. do isplate,
- 1,43 EUR od 01.02.2012. do isplate,
- 1,77 EUR od 09.03.2012. do isplate,
- 1,18 EUR od 15.03.2012. do isplate,
- 1,25 EUR od 06.04.2012. do isplate,
- 1,26 EUR od 26.05.2012. do isplate,
- 0,95 EUR od 30.06.2012. do isplate,
- 0,67 EUR od 26.07.2012. do isplate,
- 0,73 EUR od 04.08.2012. do isplate,
- 0,41 EUR od 04.09.2012. do isplate,
- 0,32 EUR od 27.10.2012. do isplate,
- 0,17 EUR od 06.11.2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.113,94 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svako pojedini iznos kako slijedi:
- 5,58 EUR od 25.11.2008. do isplate,
- 7,34 EUR od 20.01.2009. do isplate,
- 8,38 EUR od 25.02.2009. do isplate,
- 9,15 EUR od 25.03.2009. do isplate,
- 7,78 EUR od 25.04.2009. do isplate,
- 7,48 EUR od 26.05.2009. do isplate,
- 5,87 EUR od 25.06.2009. do isplate,
- 3,80 EUR od 25.07.2009. do isplate,
- 4,51 EUR od 25.08.2009. do isplate,
- 5,56 EUR od 25.09.2009. do isplate,
- 4,42 EUR od 27.10.2009. do isplate,
- 4,17 EUR od 25.11.2009. do isplate,
- 6,05 EUR od 25.12.2009. do isplate,
- 7,73 EUR od 26.01.2010. do isplate,
- 9,01 EUR od 25.02.2010. do isplate,
- 8,70 EUR od 25.03.2010. do isplate,
- 11,84 EUR od 25.04.2010. do isplate,
- 10,88 EUR od 27.05.2010. do isplate,
- 12,52 EUR od 02.07.2010. do isplate,
- 20,38 EUR od 27.07.2010. do isplate,
- 18,46 EUR od 27.08.2010. do isplate,
- 25,17 EUR od 25.09.2010. do isplate,
- 21,76 EUR od 13.11.2010. do isplate,
- 18,71 EUR od 25.12.2010. do isplate,
- 27,47 EUR od 08.01.2011. do isplate,
- 32,20 EUR od 25.02.2011. do isplate,
- 27,87 EUR od 25.03.2011. do isplate,
- 28,40 EUR od 25.04.2011. do isplate,
- 25,43 EUR od 10.05.2011. do isplate,
- 28,68 EUR od 25.06.2011. do isplate,
- 35,57 EUR od 26.07.2011. do isplate,
- 37,41 EUR od 26.08.2011. do isplate,
- 48,79 EUR od 29.09.2011. do isplate,
- 45,20 EUR od 15.10.2011. do isplate,
- 38,11 EUR od 19.11.2011. do isplate,
- 38,26 EUR od 03.01.2012. do isplate,
- 37,65 EUR od 01.02.2012. do isplate,
- 40,87 EUR od 09.03.2012. do isplate,
- 41,59 EUR od 15.03.2012. do isplate,
- 41,65 EUR od 06.04.2012. do isplate,
- 41,77 EUR od 26.05.2012. do isplate,
- 42,34 EUR od 30.06.2012. do isplate,
- 43,18 EUR od 26.07.2012. do isplate,
- 42,28 EUR od 04.08.2012. do isplate,
- 42,35 EUR od 04.09.2012. do isplate,
- 41,52 EUR od 27.10.2012. do isplate,
- 40,10 EUR od 06.11.2012. do isplate,
po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, da tužitelju JČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika Volksbank d.d. dana 28. rujna 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 783564 kojim mu je odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 10.661,00 CHF prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za devize važećem na dan isplate kredita i kojim se tužitelj obvezao da će kredit otplatiti u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća uz redovnu kamatu po stopi koja je promjenjiva i koja je u trenutku ugovaranja kredita iznosila 6,15% godišnje. Tužitelj dalje navodi da je tijekom otplate kredita redovna kamatna stopa odlukom prednika tuženika više puta mijenjana na štetu tužitelja, a o čemu ugovorne strane nisu pregovarale pa su time povrijeđena njegova prava kao potrošača. Tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na presude iz spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita. Tužitelj traži da sud donese presudu kojom će utvrditi da su sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli ništetne te traži da mu tužitelj na ime preplaćenih anuiteta zbog povećanja redovne kamate isplati 137,55 EUR, a na ime preplate zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF iznos od 1.113,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Tuženik smatra da je tužba u cijelosti neosnovana, navodi da je potraživanje tužitelja u zastari i da utvrđenja iz kolektivnog spora nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, tvrdi da se presude iz kolektivnog spora ne mogu izravno primijeniti u ovom postupku jer sporne odredbe predmetnog ugovora nisu bile obuhvaćene tužbom u kolektivnom sporu, ističe da tužitelj nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora nije pojedinačno pregovaralo i da su iste suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama te smatra da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ne osporava samu visinu potraživanja. Slijedom svega iznesenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da mu tužitelj nadoknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u dostavljene isprave. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
4. Među strankama nije sporno da je tužitelj s pravnim prednikom tuženika ugovorio kredit za kupnju vozila u iznosu od 10.661,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 6,15% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, s rokom otplate od 72 mjeseca i otplatom u mjesečnim anuitetima koji su iskazani u valuti CHF i koji se plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća. Isto tako, nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, visina potraživanja i činjenica da je kredit otplaćen u cijelosti.
5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni redovne kamate i valutnoj klauzuli kojom su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio zbog povećanja redovne kamate i zbog primjene valutne klauzule. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Isto tako, sporno je jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.
6. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. br. P-1401/12 između ostaloga utvrđeno da je pravni prednik tuženika Volksbank d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, odnosno da je spomenuta banka u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je sklapala ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke spomenute banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je banka postupila suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP 03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama čl. 96. i čl. 97. ZZP 09 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Citirana presuda u odnosu na tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018.
7. Iz sadržaja gore navedenih presuda jasno proizlazi da ugovorne odredbe koje promjenu ugovorne kamate čine ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, konkretno banke, bez da ista istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, kao i one kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakve kriterije.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit ugovorio radi kupnje automobila koji koristi isključivo za osobne potrebe, da su mu u auto kući ponudili mogućnost financiranja putem kredita i uputili ga u Volksbank gdje su mu ponudili kredit u CHF, da mu druge vrste kredita nisu nudili, da su mu za CHF rekli da se radi o najsigurnijoj i najstabilnijoj valuti te da će promjene tečaja biti minimalne te da nije dobio nikakva objašnjenja vezano za promjenu kamatne stope niti mu je itko rekao o čemu ovisi visina kamatne stope. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.
9. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih odredi ugovora u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak.
10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Imajući u vidu iskaz tužitelja i sadržaj samog ugovora, utvrđeno je da je predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor.
11. S obzirom na sve prethodno navedeno, temeljem čl. 324. st. 1. ZOO predmetni ugovor o kreditu je ništetan u dijelu u kojem je ugovorena promjena redovne kamate jednostranom odlukom kreditora te u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule. Posljedica ništetnosti jest ta da je tuženik temeljem odredbe čl. 1111. ZOO dužan vrati sve ono što je stekao temeljem ništetnih ugovornih odredaba.
12. Budući da visina potraživanja nije sporna, temeljem čl. 324. st. 1. i čl. 1111. ZOO, tuženiku je naloženo da tužitelju vrati utuženi iznos zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Prednik tuženika bio je nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banka uobičajeno sklapa u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima.
13. Prigovor zastare nije osnovan. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV-16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P-1401/2012 u odnosu na prednika tuženika postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 7. lipnja 2023. u konkretnom slučaju nije nastupila zastara.
14. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).
15. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje. Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr 7/1), trošak sastava podnesaka od 25. rujna 2023. i 2. travnja 2024. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 20. lipnja 2024. i 7. svibnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) i to u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji te trošak zastupanja na ročištu 12. prosinca 2024. (Tbr. 9/5 u vezi s Tbr. 7/1), u iznosu od 50,00 EUR, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 1.312,50 EUR.
U Zagrebu 5. lipnja 2025.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku