REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-708/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak, u pravnoj stvari tužiteljice DD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Zagreba, OIB: 618178949378, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Andri Mrljaku, odvjetniku u Zagrebu i II. tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, OIB:85584865987 Zagreb, Donje Svetice 48, zastupanog po punomoćniku Danku Drakuliću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 8. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku Gradu Zagrebu i II. tuženiku Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, solidarno isplatiti tužiteljici DD iznos 2.276,20 eur sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos 1.924,75 eur od 27. veljače 2020. do isplate;

- na iznos 159,00 eur od 5. lipnja 2025. do isplate;

- na iznos 192,45 eur od 15. travnja 2017. do isplate

te joj isplatiti i trošak postupka u iznosu 3.197,69 eur sa zateznom kamatom od 5. lipnja 2025. do isplate, u visini stope zatezne kamate koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na iznos 159,00 eur za razdoblje od 27. veljače 2020. do 4. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 4. ožujka 2017. oko 12,30 sati stradala kao pješak na način da se kretala južnim nogostupom Martićeve ulice u pravcu istoka (u pravcu Maksimira). Došavši do raskrižja s ulicom Bartola Kašića, a koje se raskrižje nalazi kod kbr. 60 u Martićevoj ulici i kbr. 2 u ulici Bartola Kašića, da je započela prelaziti kolnik ulice Bartola Kašića po obilježenom pješačkom prijelazu, a u pravcu restorana "Kod Šime" koji se nalazi na drugoj strani raskrižja, tj. na platou iznad parka, a koji se park nalazi između ulice Bartola Kašića i Tuškanove ulice. Kada je završila s prelaženjem pješačkog prijelaza te kada je lijevom nogom stala na istočni nogostup ulice Bartola Kašića, stopalo lijeve noge joj je stalo u ulegnuće (oštećenje) u asfaltu na tom nogostupu te je došlo do izokretanja lijeve noge u području koljena, a nakon čega da je pala na tlo. Kako je u društvu s tužiteljicom bio gospodin PD, isti joj je pomogao pridići se, te su zajedno otišli do obližnjeg caffe bara. Nakon toga je tužiteljica pozvala ukućane da dođu po nju jer nije mogla stati na lijevu nogu. No kako se bolovi u lijevoj nozi tužiteljice nisu smanjivali i kako se ista i dalje nije mogla oslanjati na lijevu nogu, a kako je i dio noge iza lijevog koljena počeo naticati to je tužiteljica idućeg dana tj. 5. ožujka 2017. otišla na KBC rebro gdje su joj utvrđene ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Tužiteljica nadalje ističe da je u međuvremenu udajom promijenila prezime u DD te u prilog svojih navoda dostavlja ispis elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih. Tužiteljica tvrdi da je pretrpjela teške tjelesne povrede, a koje povrede da su narušile njezino tjelesno i duševno zdravlje sukladno čl. 19. st. 2. ZOO. Uslijed povreda zadobivenih u predmetnoj nezgodi tužiteljica je trpjela tjelesne bolove (jakog intenziteta, srednjeg intenziteta, manjeg intenziteta kao i povremene bolove manjeg intenziteta) i strah (primarni strah, sekundarni strah jakog, srednjeg i manjeg intenziteta kao i kasni strah). Isto tako kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice, a zbog kojih će morati ulagati pojačane napore u daljnjem budućem životu i radu. Tužiteljica, a zbog potreba imobilizacije i mirovanja nije mogla obavljati sve privatne poslove koje uobičajeno obavlja (samostalno oblačenje i obuvanje, zatim održavanje osobne higijene, obavljanje kućanskih poslova, odlasci u nabavu, na medicinske pretrage i kontrole i sl.) pa joj je stoga trebala i pomoć druge osobe u obavljanju tih poslova, a koju pomoć su joj pružali članovi obitelji. Pored navedenog, tužiteljica navodi da je pretrpjela i imovinsku štetu na ime plaćenih troška liječenja za provedenu fizikalnu terapiju u iznosu 1.450,00 kn. Navodi da se sa odštetnim zahtjevima obratila tuženicima koji su isti zaprimili 26. veljače 2020., ali da joj nisu isplatili naknadu štete. Zahtjevom iz tužbe predlaže solidarno obvezati tuženike na isplatu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu 24.500,00 kn sa zateznom kamatom od 27. veljače 2020. do isplate te ih solidarno obvezati i na isplau imovinske štete na ime troška liječenja 1.450,00 kn sa zateznom kamatom od 15. travnja 2017. do isplate kao i na isplatu troškova postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu I. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da nema saznanja o štetnom događaju te isti spori. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, a obzirom da isti nije nadležan za održavanje mjesta pada. Tvrdi da iz tužbe nije jasna mikrolokacija pada tužiteljice te ističe i prigovor zastare. Ističe i prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja, a obzirom da ista nije primijenila pažnju koja se očekuje. Osporava i uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i ozljeda te navodi kako tužiteljica nije mogla zadobiti ozljede kako to navodi. Nadalje, osporava i potraživani tijek zatezne kamate. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

3. U odgovoru na tužbu II. tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja, visinu, uzročno posljedičnu vezu te odgovornost. Navodi da tužiteljica nije dokazala temeljem čega bi ovdje II. tuženik bio nadležan za održavanje predmetne dionice i to baš u naznačenom vremenskom periodu, obzirom nije priložila uz tužbi niti jedan dokaz o navedenom. Ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za sam nastanak štetnog događaja. Predlaže odbiti zahtjev te obvezati tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz uvidom u: fotografije mjesta događaja (list 7-10 spisa), elektronski zapis iz matice vjenčanih (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 12-14 spisa), Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad (list 15 spisa), presliku računa od 14. travnja 2017. (list 16 spisa), odštetne zahtjeve (list 17-22 spisa), odgovore I. i II. tuženika na odštetni zahtjev (list 23 i 53 spisa), proveden je uviđaj na licu mjesta (list 62-65 spisa), iskaz svjedoka JD (list 67-68 spisa), nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ČD, ortopeda i dr. Snježane Miškov, neurologa te njihovo usmeno obrazloženje nalaza i mišljenja (list 74-76, 104-105 i 135- 136 spisa), Ugovor o realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2017. od 21.veljače 2017. (list 126-130 spisa), iskaz tužiteljice (list 133-134 spisa).

5. Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio zahtjev osnovanim kao u toč. I. izreke.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete koji tužiteljica temelji na činjeničnim tvrdnjama iz koji bi proizlazilo da je 4. ožujka 2017. na nogostupu ulice Bartula Kašića u Zagrebu lijevom nogom zagazila u ulegnuće (oštećenje) na istom te se ozlijedila, a uslijed čega da joj je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje što da joj je prouzročilo neimovinsku i imovinsku štetu u vidu potrebe za tuđom pomoći i njegom i troška liječenja.

7. Između stranaka su dakle, a obzirom na navode I. i II .tuženika, sporne činjenice nastanka štetnog događaja, pasivne legitimacije tuženika, odgovornosti, uzročno posljedična veza te osnovanost i visina zahtjeva. Sporno je i pitanje zastare.

8. Podneskom od 26. listopada 2022. (lis 81-85 spisa) tužiteljica je po provedenom medicinskom vještačenju, zahtjev za isplatu naknade neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu visinom potraživala u ukupnom iznosu 15.700,00 kn / 2.083,75 eur dok je zahtjev za isplatu troškova liječenja ostao neizmijenjen (1,450,00 kn / 192,45 eur).

9. Iz priloženog elektroničkog Zapisa iz matice vjenčanih utvrđeno je da je tužiteljica udajom 6. srpnja 2019. promijenila prezime u DD (ranije D).

10. Radi utvrđenja činjenice nastanka štetnog događaja odnosno točnog mjesta nastanka štetnog događaja te uzroka nastanka istog, sud je cijenio priložene fotografije mjesta nastanka štetnog događaja, med. dokumentaciju tužiteljice, izvršen je uviđaj na licu mjesta, saslušana je tužiteljica i svjedok ĐD.

11. Na provedenom uviđaju na licu mjesta tužiteljica je pokazala sudskoj komisiji mjesto nastanka štetnog događaja te je usporedbom sa tužbi priloženim fotografijama, utvrđeno da je mjesto nastanka izmijenjeno na način da je saniran istočni dio ulice nogostupa RD s [adresa] te je ujedno postavljen i novi rubnik. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je po ozljeđivanju pomoć pružao sin, a pomoć se sastojala pri obavljanju svih fizioloških i higijenskih potreba, pribavljanju namirnica, a budući je u navedeno vrijeme živjela sama sa sinom. Vezano za utužene troškove liječenja u vidu obavljene fizikalne terapije u privatnoj ustanovi Vertebra Fizio, tužiteljica navodi da se pokušavala prethodno naručiti za obavljanje fizikalne terapije u zdravstvenim ustanovama na teret HZZO-a i to na način da ju je njena doktorica pokušavala naručiti, ali da u programu vidjela da nema ništa slobodno odmah odnosno, da bi na obavljanje te terapije morala čekati 6-7 mjeseci. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao životan. logičan i uvjerljiv, u skladu sa činjeničnim navodima tužbe te , u vezi uzroka nastanka štetnog događaja, u skladu sa priloženim fotografijama kritičnog mjesta i priloženom med. dokumentacijom.

12. Iz iskaza svjedoka JD proizlazi da se sjeća štetnog događaja kojom prilikom je sa majkom, ovdje tužiteljicom, prelazio preko pješačkog prijelaza u [adresa] i kada su već zakoračili na nogostup tužiteljica je doslovce "propala" budući da je nogom zagazila u rupu na nogostupu. Tom prilikom oko njih nije bila posebna gužva u smislu prometa pješaka, njegova majka u rukama nije imala ništa osim osobne torbice jer je on nosio vrećice. Nema saznanja o tome koliko često ista inače prolazi navedenim dijelom nogostupa. Navodi da je nakon štetnog događaja po njih došao njegov djed te je njegova majka otišla kući, a budući da joj je noga počela oticati sutradan je otišla na hitnu. Ne sjeća se kakvu je obuću njegova majka imala na nogama prilikom štetnog događaja. Kada se svjedoku predočuju fotografije mjesta štetnog događaja koje prileže listu 4-10 spisa isti potvrđuje da se radi o predmetnoj rupi, odnosno mjestu nastanka štetnog događaja. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ocjenjujući ga životnim, logičnim i uvjerljivim te u skladu sa činjeničnim navodima tužbe, kazivanju tužiteljice na uviđaju, a u vezi nastanka štetnog događaja te u skladu sa priloženim fotografijama i med. dokumentacijom tužiteljice u vezi zadobivene ozljede. Pritom valja reći da se radi o svjedoku očevicu koji je detaljno opisao dinamiku i razlog nastanka štetnog događaja.

13. Iz inicijalne med. dokumentacije tužiteljice od 5. ožujka 2017. Kliničkog bolničkog centra Zagreb (list 12 spisa) proizlazi da se tužiteljica navedenog dana javila u navedenu zdravstvenu ustanovu te je kao razlog dolaska u anamnezi navedeno "jučer iskrenula lijevu nogu u koljenu ".

14. Cijeneći sve prethodno navedene dokaze u njihovoj ukupnosti prvenstveno dakle, imajući u vidu prihvaćene iskaze tužiteljice i svjedoka, priložene fotografije mjesta nastanka štetnog događaj iz kojih je dakle, jasno vidljivo mjesto događaja, a vidi se i uočljivo oštećenje-ulegnuće na nogostupu, koje je doduše kao sanirano tužiteljica pokazala sudskoj komisiji na uviđaju, utvrđuje se da je dakle, tužiteljica kritične zgode, a nakon prelaska pješačkog prijelaza, zakoračila na nogostup kojom prilikom je lijevom ugazila u oštećenje u vodu ulegnuća na nogostupu i na taj se način ozlijedila.

15. Kako je dakle, utvrđeno da je tužiteljica kritične zgode pala na nogostupu ulice Bartola Kašića, na način da je lijevom nogom ugazila u ulegnuće odnosno oštećenje na istom, a koji nogostup u skladu sa čl. 2. Odluke o komunalnom redu (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 3/14, 16/14, 22/14, 25/15 i 6/17- dalje u tekstu- Odluka) predstavlja javnoprometnu površinu, sud zaključuje kako I. tuženik, kao jedinica lokalne samouprave, nije dokazao da bi kritične zgode postupio u skladu sa odredbama čl. 2., čl. 3. st. 1. toč. 6. u vezi st. 7. i čl. 4. Zakon o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 6/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15- dalje u tekstu ZKG) i osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan prolazak pješaka, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imao neki opravdan razlog.

16. Time je I. tuženik u smislu ranije citiranih odredbi ZKG i Odluke o komunalnom redu, pasivno legitimiran u ovome postupku i odgovoran za nastanak štetnog događaja i temeljem odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23- dalje u tekstu ZOO),obzirom da dakle, isti nije osigurao predmetno mjesto za siguran i nesmetan prohod pješaka, odnosno nije dokazao da bi za neredovito obavljanje svojih djelatnosti imao neki opravdan razlog.

17. Nadalje, odredbe Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 18/2013) koja je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja, uređuju korištenje, upravljanje, održavanje, građenje, rekonstrukciju, zaštitu i financiranje nerazvrstanih cesta, te poslovi nadzora na tim cestama (čl. 1.). Odredba čl. 2. Odluke o nerazvrstanim cestama definira nerazvrstanu cestu kao javnu prometnu površinu koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je pristupačna većem broju raznih korisnika, a nije razvrstana u javnu cestu u smislu posebnog propisa, dok temeljem čl. 5 . iste Odluke nerazvrstanu cestu čini, između ostalog, i nogostup.

18. Odredbom čl. 16. Odluke o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba proizlazi da poslove redovnog i izvanrednog održavanja cesta obavlja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, dok je odredbom čl. 15. st. 1. u vezi čl. 16. iste Odluke propisano da je pravna osoba koja održava nerazvrstane ceste dužna iste održavati tako da se po njima može odvijati siguran i nesmetan promet za koji su namijenjene.

19. Dakle, utvrđeno je da je I. tuženik odgovoran za naknadu nastale štete koja je tužiteljici nastala, uslijed neodržavanja nogostupa, temeljem odredbi ZKG i Odluke o komunalnom redu, budući da je dužan osigurati da se komunalna djelatnost (održavanje nerazvrstanih cesta) obavlja na način da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, dok II. tuženik za tu štetu odgovara temeljem Odluke o nerazvrstanim cestama, budući da se šteta dogodila na nerazvrstanoj cesti, a čije održavanje obavlja upravo II. tuženik.

20. Time što je I. tuženik, u konkretnom slučaju, a kako to proizlazi iz priloženog Ugovora o realizaciji programa održavanja komunalne infrastrukture na području gradskih četvrti Grada Zagreba u 2017. od 21.veljače 2017. obvezu održavanja nerazvrstanih cesta pa time i ulice Bartola Kašića u Zagrebu, prenio na pravnu osobu - Zagrebački holding d.d. Podružnica Zagrebačke ceste, samim prenošenjem obveze održavanja cesta na Zagrebački holding d.d., Grad Zagreb ne može osloboditi odgovornosti za štetu (tako i VSRH u odlukama Rev-340/2011-2 od 2. travnja 2013. i Rev-851/2007-2 od 19. studenog 2008.). Naime, i kad prenese obvezu održavanja nerazvrstanih cesta na pravnu osobu, Grad Zagreb, kao jedinica lokalne samouprave odgovara za stanje nerazvrstanih cesta i nogostupa na svom području. Budući da je do štetnog događaja došlo zbog oštećenja na nogostupu u ulici Bartula Kašića u Zagrebu, a koje je oštećenje nastalo zbog propusta u održavanju i popravljanju nogostupa, za nastalu štetu odgovara Grad Zagreb jer je, kao jedinica lokalne samouprave, dužan poduzeti sve potrebne mjere da bi se spriječio nastanak štete pa tako i nadzirati rad osoba i službi koje obavljaju poslove od općeg interesa, kao što su poslovi održavanja nerazvrstanih cesta. U skladu sa navedenim, u konkretnom slučaju, a temeljem odredbe čl. 1107 ZOO I. i II. tuženici solidarno odgovaraju na naknadu štete.

21. Na strani tužiteljice sud ne nalazi niti jedan razlog koji bi upućivao na zaključak da bi ista u bilo kojem omjeru doprinjela nastanku štetnog događaja (čl. 1092. ZOO). Ocjenom izvedenih dokaza sud utvrđuje da se tužiteljica, u konkretnom slučaju, ponašala kao svaki prosječno pažljiv čovjek koji se pri korištenju javnoprometne površine u gradu ponaša sa povjerenjem u ispravnost takvih površina, čime sud nije pronašao niti jednu radnju tužiteljice koja bi dovela do nastanka štetnog događaja. Tužiteljica se kritične zgode, ponašala u skladu sa odredbom čl. 124. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) i kao takva dužna je bila svakako prvenstveno pratiti promet pješaka na nogostupu ulice kojom se kreće, a polazeći od toga da je dakle, predmetna površina kojom se kreće ispravna i sigurna za hod pješaka, a iz njenog kazivanja na uviđaju ne proizlazi da bi se kritične zgode kretala na neprimjeren način, a niti tuženici ne ukazuju posebno u čemu bi se sastojao njen doprinos nastanku štetnog događaja.

22. Radi utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva sud je cijenio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ČD, ortopeda i dr. Snježane Miškov, neurologa te utvrdio da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju 4. ožujka 2017. zadobila ozljedu distorzije lijevog koljena. Tužiteljica je pregledana po kirurgu KBC Zagreb 5. ožujka 2017. Provodila je fizikalnu terapiju pod kontrolom specijaliste fizijatra. Priloženi račun nije opravdan te se sve neophodno moglo obaviti u sustavu HZZO-a. Trajne posljedice ozljede lijevog koljena umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu, (tegobe i liječenje desne šake ne može se povezati s predmetnim događajem). Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 7 dana. Bol jakog intenziteta je trajala 3 dana, srednjeg 5 dana, manjeg još 10 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe tužiteljici je bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje i imobilizacija) kod kuće 20 dana po 2 sata dnevno te 20 dana po 1 sat dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć joj je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanje hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje tužiteljice je završeno 10. travnja 2017. nakon provedene fizikalne terapije.

23. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. ČD, ortopeda i dr. Snježane Miškov, neurologa no u svom podnesku od 26. listopada 2022. (list 81-85 spisa) je predložila da se vještaci očituju na pitanje je li tužiteljica radi poboljšanja svog zdravstvenog stanja tj. potrebe liječenja trebala provesti fizikalnu terapiju.

24. U usmenom očitovanju vještaka ortopeda dr. ČD na ročištu 11. listopada 2023., a nakon uvida u podnesak tužiteljice od 26. listopada 2022., vještak navodi da je tužiteljici preporučeno provođenje fizikalne terapije što je i provedeno pod kontrolom fizijatar u periodu od 14. ožujka do 10. travnja 2017. Nadalje se očituje na primjedbe iznesene u podnesku I. tuženika te navodi da su svoj nalaz i mišljenje izradili sukladno karakteru zadobivene ozljede u štetnom događaju, tijeku liječenja te priloženoj medicinskoj dokumentaciji, a nakon izvršenog pregleda tužiteljice 11. srpnja 2022. Uzevši sve navedeno u obzir te svoje iskustvo u liječenju sličnih ozljeda vještaci su procijenili trajanje fizičkih bolova i straha što smatraju da je korektno ocjenjeno. U svezi prigovora o visini trajnih posljedica te kriterijima navodi da iste zaostaju zbog bolova i ograničenosti pokretljivosti koljena, a procjena je vršena sukladno dugogodišnjem iskustvu vještaka prema pravilima struke, a opet uzevši u obzir iskustvo vještaka u liječenju sličnih ozljeda. U svezi prigovora o trajanju tuđe pomoći i njege pojašnjava da je liječenje ovakvih ozljeda uobičajeno cca 4-6 tjedana tijekom kojeg je u ranom periodu liječenja više otežana pokretljivost odnosno funkcionalnost, a završetkom liječenja je potreba za tuđom pomoći i njegom kraća. Činjenica je da je, koliko je vještacima poznato, u spisu priložena inicijalna dokumentacija iz hitne službe te nalaz ultrazvuka lijeve natkoljenice i potkoljenice. Uzevši u obzir dokumentaciju te navode tužiteljice na pregledu, a ponavlja se i uobičajeno trajanje liječenja takvih ozljeda donijeli su nalaz i mišljenje te u cijelosti ostaju kod istog.

25. U usmenom očitovanju vještaka neurologa dr. Snježane Miškov na ročištu 8. svibnja 2025., a nakon uvida u podneske I. i II. tuženika, vještak navodi da u predmetnom slučaju kod tužiteljice nije bilo trajnih posljedica s neurološkog aspekta. Ocjenu pretrpljenih bolova, trajnih posljedica i potrebitosti pomoći druge osobe tijekom liječenja tužiteljice kod kuće dao je vještak kirurg. Ocjena pretrpljenog straha dana je u skladu sa vrstom i težinom ozljede, tijekom liječenja, pretrpljenim bolovima kao i pregledu tužiteljice te kod iste ostaje u cijelosti. Na pitanje na koji način je ocijenjeno trajanje straha kod tužiteljice povezano sa predmetnim štetnim događajem, a uzimajući u razmatranje da ne postoji medicinska dokumentacija u kojoj se opisuje pretrpljeni strah vještak navodi da je točno da dokumentaciji ne prileži psihijatrijsko liječenje tužiteljice međutim, isto nije ni bitno odnosno, postojanje istog bi drugačije valoriziralo (moguće) trajanje pretrpljenog straha kao i moguće trajne posljedice, za ocjenu straha povezanog sa ozljeđivanjem u štetnom događaju nije potrebna priložena dokumentacija u kojoj se opisuje strah tužiteljice. Naime kod ocjene straha uzima se poznavanje same neuropsihofiziologije straha koji daje vještak neurolog odnosno psihijatar, a uzimajući u obzir gore navedeno.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka liječnika dr. ČD i dr. MIškov jer je sačinjeno stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, temeljem cjelokupne medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice. Vještaci su u nalazu i mišljenju detaljno opisali ozljedu koje je tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, ocijenili su njeno zdravstveno stanje te je na temelju toga i dana ocjena bolova, straha, trajnih posljedica i potrebe za tuđom pomoći i njegom. Usmenim obrazloženjem vještaci su u cijelosti otklonili prigovore na nalaz i mišljenje čime je isto jasno, potpuno i neproturječno, a niti su tuženici istome više prigovarali.

27. Kraj prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika, neosnovano tuženici osporavaju uzročnu vezu između ozljede tužiteljice i štetnog događaja. Navedeno stoga što su vještaci temeljem kronološki povezane medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice, nedvojbeno utvrdili da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljedu distorzije lijevog koljena, utvrdivši pri tome i posljedice koje je predmetnim ozljeđivanjem pretrpjela, to i iz razloga što je za eventualno utvrđenje uzročno posljedične veze ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji i dinamike nastanka štetnog događaja, bilo potrebno predložiti provođenje kombiniranog prometnog i sudsko medicinskog vještačenja, a koji prijedlog tuženik tijekom postupka ne samo da nije niti predlagao, već u tom smislu nije niti istaknuo prigovor niti je argumentirano osporavao vjerodostojnost dostavljene medicinske dokumentacije.

28. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi, strah, duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, a koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle u vidu zadobivene ozljede, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, zaostale trajne posljedice u omjeru 3% u kojem omjeru će tužiteljica, obzirom na godinu rođenja, još dugi niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, a kako je to sve opisano u nalazu i mišljenju vještaka, kraj činjenice da je tužiteljica obavila preglede kod kirurga, fizijatra, neurologa da je obavila UZV lijeve potkoljenice i natkoljenice, RTG koljena, obavila je i fizikalnu terapiju, mirovala i koristila analgetike sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u visini 2.000,00 eur.

29. Isto tako tužiteljici je, kako po proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka liječnika te njenog iskaza, bila potrebna tuđa nestručna pomoć za uobičajene kućanske poslove održavanje osobne higijene, pribavu hrane i obavljanje drugih svakodnevnih potreba, , ukupno 60 sati tuđe nestručne pomoći. Tužiteljica je iskazivala da joj je pomoć i njegu pružao sin. Kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije bila manja od 2,65 eur po satu i koju sud u skladu sa odredbom čl. 223. ZPP nalazi primjerenom, to bi tužiteljici na temelju odredbe čl. 1095. ZOO, pripadala novčana naknada u visini 159,00 eur.

30. Time bi tužiteljici za neimovinsku i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pripadao iznos ukupno 2.159,00 eur, međutim kako je ista potraživala ukupno 2.083,75 eur, tako joj je isti iznos u okviru zahtjeva i dosuđen (od čega 1.924,75 eur za neimovinsku štetu i 159,00 eur za tuđu pomoć i njegu) te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

31. U odnosu na zahtjev za isplatu imovinske štete na ime troškova liječenja, a koje tužiteljica potražuje u iznosu 1.450,00 kn / 192,45 eur, a koji se prema činjeničnim navodima tužbe odnosi na trošak plaćene fizikalne terapije 14. travnja 2017., obavljene u Udruzi Fiziovetrebra (list 16 spisa), valja treći da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka liječnika proizlazi da je provođenje fizikalne terapije tužiteljici bilo preporučeno te da je istu provela pod kontrolom specijaliste fizijatra od 14. ožujka do 10. travnja 2017. Međutim, vještaci liječnici su naveli da trošak fizikalne terapije nije opravdan jer da je tužiteljica isto mogla obaviti na teret HZZO-a dakle, u sustavu javnog zdravstva. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se pokušavala prethodno naručiti za obavljanje fizikalne terapije u zdravstvenim ustanovama na teret HZZO-a i to na način da ju je njena doktorica pokušavala naručiti, ali da je u programu vidjela da nema ništa slobodno odmah odnosno, da bi na obavljanje te terapije morala čekati 6-7 mjeseci. Imajući u vidu takav iskaz tužiteljice kojeg je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv, a posebice kada se ima u vidu općepoznato stanje javnog zdravstva u RH u smislu dugotrajnosti čekanja na obavljanje pojedinih medicinskih usluga, prema stavu suda, tužiteljica je obavljanje fizikalne terapije u privatnoj ustanovi, u relativno kratkom roku od nastanka štetnog događaja, utjecala na brzinu oporavka svog zdravstvenog stanja odnosno vraćanja istog u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, a čime je i smanjila dužinu trajanja posljedica ozljeđivanja. Time joj osnovano pripada i trošak navedenog liječenja u smislu odredbe čl. 1095. u vezi čl 1086. ZOO te je odlučeno kao u toč. I. izreke.

32. Neosnovan je prigovor zastare potraživanja. Naime, odredbom čl. 230. st. 1. ZOO određeno je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je u st. 2. istog članka propisano da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva pet godina otkad je šteta nastala. Kako se štetni događaj dogodio 4. ožujka 2017. te kako je tužba u ovom predmetu podnesena neposredno sudu 12. ožujka 2020., to je evidentno da je ista podnesena unutar objektivnog roka pripisanog odredbom čl. 230. st. 2. ZOO. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno 10. travnja 2017. to po ocjeni ovog suda u odnosu na neimovinsku štetu od navedenog dana počinje teći rok zastarijevanja propisan u odredbi čl. 230. st. 1. ZOO, a s obzirom da je tužiteljica tek toga dana mogla saznati opseg i visinu štete pa je, obzirom na dan utuženja, prigovor zastare neosnovan. Neosnovan je prigovor zastare i u odnosu na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu budući da je ista tužiteljici trebala ukupno 40 dana pa je prestankom potrebe za istom. Time je tužiteljica 14. travnja 2017. svakako saznala za opseg te štete, a obzirom na datum utuženja, razvidno je da nije nastupila zastara. U odnosu na trošak liječenja plaćen 14. travnja 2017., obzirom na utuženje također nije nastupila zastara u smislu citirane odredbe ZOO.

33. U odnosu na zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđen iznos neimovinske valja reći da je odredbom čl. 1103. ZOO propisano da obveza takve štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta dospjela prije toga. Kako tužiteljica zateznu kamatu na neimovinsku štetu potražuje od27. veljače 2020. jer je sa odštetnim zahtjevima prethodno obratila tuženicima koje isti zaprimili 26. veljače 2020. (list 17 i 20 spisa), a liječenje je prethodno okončano 10. travnja 2017. to ista osnovano potražuje zateznu kamatu od 27. veljače 2020. do isplate te joj je ista tako i dosuđena.

34. Odlučujući o tijeku zatezne kamate na iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, valja reći kako visina iste može biti poznata tek onda kad je na pravno obvezujući način izražena u novcu (čl. 1095. st.1. ZOO) ili drugim riječima, kada nenovčana materijalna šteta dobije značenje novčane obveze. Zbog toga sud smatra da tužiteljica ima pravo na zateznu kamatu na utvrđeni iznos nenovčane imovinske štete od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate te je odbijen zahtjev u dijelu tijeka zatezne kamate za razdoblje od 27. veljače 2020. do 4. lipnja 2025.

35. Zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete za trošak liječenja tužiteljici pripada od dana kada je taj trošak i podmiren odnosno od 15. travnja 2017. do isplate (čl. 1086. ZOO).

36. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

37. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 151. i čl. 155. st.1. ZPP i isti je suđen tužiteljici u cijelosti. Naime, ista nije uspjela u sporu samo u neznatnom dijelu tijeka potraživane zatezne kamate, a što ionako predstavlja sporedno potraživanje. Trošak postupka tužiteljice sastoji se od zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren je prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine radnje, u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje u tekstu Tarifa) i prema priloženom troškovniku.

37.1. Tužiteljici je priznat trošak za: sastav dva odštetna zahtjeva upućena I. i II. tuženiku, svaki po 100 bodova (tbr. 32/1 Tarife), sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1 Tarife), sastav podnesaka od 27. studenog 2020., 26. listopada 2022., 20. studenog 2023. i 4. lipnja 2024., svaki po 100 bodova (tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 5. veljače 2021., 1. srpnja 2021., 7. veljače 2022., 11. listopada 2023., 3. ožujka 2025. i 8. svibnja 2025., svako po 100 bodova (tbr.9/1 Tarife), ukupno 1.300 bodova što primjenom tbr. Tarife iznosi 2.600,00 eur, a uvećano za trošak izlaska sudske komisije 49,48 eur, trošak predujma za medicinsko vještačenje 398,17 eur te uz trošak uplaćene pristojbe na tužbu 80,83 eur i na presudu 69,21 eur, sveukupno iznosi 3.197,69 eur.

37.2. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 4. prosinca 2020. jer istim ponavlja već ranije iznijete navode pa nije bio nužan, nije joj priznat niti trošak sastava podnesaka od 10. veljače 2021 i 15. veljače 2022 jer istima dostavlja dokaz o uplati predujmova, a čime se ne radi o nužnim troškovima postupka.

38. Odluka o zateznoj kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st.3. ZPP.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sudac

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punom. tužiteljice uz rješenje o pristojbi na presudu 69,21 eur

- punom. I. tuženika

- punom. II. tuženika