Poslovni broj: Kžzd-22/2025-16

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež toga suda, Srebrenke Šantić predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Mladenke Paro Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Paule Salopek, u kaznenom predmetu protiv optuženog OU, zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje: KZ/11) i dr. , odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog OU podnesenima protiv presude Općinskog suda u Zadru od 5. veljače 2025. poslovni broj Kzd-79/2024 u sjednici održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog OU, ukida se pobijana presuda u točki 3) i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji za kaznena djela pod točkama 1) i 2) za koja je optuženi OU prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na način da se prihvaćaju kao utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo pod točkom 1) kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11 u trajanju jedne godine i za kazneno djelo pod točkom 2) kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 2. KZ/11 u trajanju jedne godine, pa se na temelju članka 158. stavka 2. u vezi članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 optuženi OU osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i dva mjeseca u koju jedinstvenu kaznu zatvora mu se na temelju članka 54. KZ/11 uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. do 6. lipnja 2025., te u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

III. Žalba optuženog OU u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana, te se u neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Kzd-79/2024 od 5. veljače 2025. optuženi OU proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to pod točkom 1) i 2) kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina, iz članka 158. stavka 2. KZ/11 i pod točkom 3) kaznenog djela mamljenja djece za zadovoljavanje spolnih potreba, iz članka 161. stavka 1. KZ/11 i jednog kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, iz članka 177. stavka 2. KZ/11, sve u vezi članka 51. stavka 1. KZ/11, pa su mu utvrđene sljedeće kazne; za kazneno djelo pod točkom 1) na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pod točkom 2) na temelju članka 158. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pod točkom 3) na temelju članka 161. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom OU je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se izvršava kazna zatvora u trajanju od 1 (godine), a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (godine) i 11 (jedanaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane neuvjetovane kazne zatvora.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. nadalje.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom OU izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se izvršava u ustanovi za izvršenje kazne zatvora ili u zdravstvenoj ustanovi ili u pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim zakonom. Temeljem članka 70. stavka 3. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, najdulje dvije godine.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženi OU dužan je naknaditi stvarni trošak u iznosu u iznosu od 1.240,73 € (tisuću dvjesto četrdeset eura i sedamdeset i tri centa) i paušalni trošak provedenog postupka u iznosu od 150,00 € (sto pedeset eura) odnosno sveukupno 1.390,73 € (tisuću tristo devedeset eura i sedamdeset i tri centa), sve u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te optuženiku izreknu zakonite pojedinačne kazne zatvora te jedinstvena kazna zatvora.

3. Žalbu je podnio i optuženi OU putem svoga branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Zadra, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe, podredno ukine presudu i vrati na ponovni postupak, odnosno preinači presudu na način da se optuženiku izrekne blaža sankcija.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženi OU putem svoga branitelja Borisa Grgića, odvjetnika iz Zadra, s prijedlogom da se odbije žalba državnog odvjetnika.

5. Spis je u skladu s odredbom 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izviješteni su na njihovo traženje optuženi OU i njegov branitelj, odvjetnik Boris Grgić te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik Boris Grgić, te optuženi OU putem audio-video veze, dok nije pristupio državni odvjetnik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.

7. Žalbe državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženog OU je djelomično osnovana.

8. U odnosu na kaznena djela pod točkom 3) pobijane presude u pravu je optuženi OU kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8.1. Naime, iako nije relevantan navod u žalbi da utvrđenje počinjenja kaznenih djela pod točkom 3) nije utemeljeno na dokazima provedenim na raspravi, jer je prvostupanjski sud pravilno te uz suglasnost stranaka pročitao iskaz mlt. žrtve CU i svjedokinje SU, te između ostalih dokaza ispitao svjedoke LU, ŠU, IU i GU, te isto tako nije relevantno niti to što su svjedoci u dijelu svojih iskaza prepričavali što im je mlt. CU rekla, jer je to pitanje ocjene vjerodostojnosti i istinitosti iskaza svjedoka, u pravu je žalitelj kada navodi da je u odnosu na kaznena djela pod točkom 3), pored iskaza ostalih svjedoka, citiran iskaz mlt. CU koja je opisivala način postupanja optuženog OU prema njoj, ali da relevantni dijelovi činjeničnog opisa djela pod točkom 3) nisu utemeljeni niti ne proizlaze iz njenog iskaza, odnosno provedenih dokaza, pa da je nejasno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio da bi optuženik ostvario bitna obilježja predmetnih kaznenih djela pod točkom 3) pobijane presude.

8.2. Dakle, kako je u obrazloženju točke 3) pobijane presude prvostupanjski sud, nakon što je citirao iskaz mlt. CU, ali i ostalih svjedoka, zaključio da je optuženik počinio kaznena djela iz članka 161. stavka 1. i članka 177. stavka 2. KZ/11 kako je to opisano u točki 3), uz izostanak detaljnije analize koji dijelovi činjeničnog opisa kaznenih djela pod točkom 3) proizlaze iz kojih dokaza ( prvenstveno iskaza CU, ali i SU i ostalih svjedoka), pa iz obrazloženja nije razvidno na koji način je prvostupanjski sud utvrdio dio činjeničnog opisa, da je OU " pozivao navedeno dijete da izađe s njim na piće", te " da on poznaje puno njezinih vršnjakinja koje se skrivaju po toaletama javnih mjesta, jer da se tamo jebu", na što se izričito ukazuje u žalbi, a o tako utvrđenim činjenicama su izostali razlozi, time je počinjena citirana bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz kojeg razloga je pobijanu presudu u odnosu na kaznena djela pod točkom 3) trebalo ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

9. U ponovljenom postupku, nakon što otkloni ukazanu povredu na način da provede sve dosadašnje dokaze, a po potrebi i druge, te ocijeni svaki dokaz posebno i u vezi s ostalim dokazima, te s posebnom pažnjom analizira iskaz oštećene CU, ali i iskaze ostalih svjedoka, prvostupanjski sud treba utvrditi da li i koji dijelovi činjeničnog opisa predmetnih kaznenih djela proizlaze iz takvih dokaza, te ujedno utvrditi i obrazložiti odnos kaznenih djela iz članka 158. stavka 2. KZ/11 i članka 177. stavka 2. KZ/11 (koji stjecaj je moguć) kao i postojanje bitnih obilježja navedenih kaznenih djela, te donijeti novu i zakonitu odluku u svemu obrazloženu sukladno članku 459. stavku 5. ZKP/08.

9.1. Također treba napomenuti da ukoliko prvostupanjski sud utvrdi postojanje bitnih obilježja navedenih kaznenih djela, u zakonskom opisu kaznenog djela trebaju stajati odredbe KZ/11 koje se odnose na konkretno kazneno djelo. Naime u zakonskom opisu djela pod točkom 3) i to kaznenog djela iz članka 161. stavka 1. KZ/11, uz odredbu članka 158. KZ/11 i članka 163. stavka 1. i 2. KZ/11, navedena je kao svrha odnosno namjera počinjenja i kaznenog djela iz članka 164. stavka 1. KZ/11, a što nije razvidno iz činjeničnog opisa niti obrazloženja presude.

9.2. Slijedom navedenog trebalo je prihvaćanjem žalbe optuženika u odnosu na točku 3) pobijanu presudu ukinuti temeljem članku 483. stavka 1. ZKP/08 i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. U odnosu na kaznena djela pod točkom 1) i 2), nije u pravu optuženi OU kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, mlt. CU je iskazivala detaljno i okolnosno glede vremena i mjesta počinjenja kaznenih djela pod točkama 1) i 2), izgovorenih riječi i dodirivanja od strane OU, te je njen iskaz u glavnom i u bitnim dijelovima suglasan i nadopunjen iskazima SU, LU, ŠU, UU i RU u dijelovima u kojima one imaju posrednih ili neposrednih saznanja o događajima, kako je to i obrazloženo u pobijanoj presudi, pri čemu su razlike između iskaza neznatne i logične s obzirom na dob i zrelost mlt. CU, te činjenicu prepričavanja događaja, te kao takve ne utječu na istinitost i vjerodostojnost navedenih iskaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, od čega ne odstupa niti psihologijsko vještačenje. Stoga pobijanom presudom u odnosu na navedene točke nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik opisanim ponašanjima ostvario sva bitna obilježja predmetnih kaznenih djela iz članka 158. stavka 2. KZ/11.

10.1. Prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne optuženom OU nije našao otegotne okolnosti te je cijenio ličnost optuženika pri čemu i optuženikovu neosuđivanost, kao i okolnosti počinjenih kaznenih djela, te utvrdio pojedinačne minimalno propisane kazne za svako pojedino kazneno djelo te uz primjenu odredbi o stjecaju izrekao jedinstvenu kaznu zatvora te potom primijenio djelomičnu uvjetnu osudu.

10.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je uvažavajući olakotne okolnosti u vidu optuženikove neosuđivanosti i da radi, trebalo dati veći značaj okolnostima počinjenja kaznenih djela pod točkom 1) i 2), odnosno da je optuženik iskoristio bliskost s članovima obitelji mlt. žrtve, kao i da je 40 godina stariji od žrtve, te je za predmetna kaznena djela nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora, trebalo optuženika osuditi na bezuvjetnu jedinstvenu kaznu zatvora.

10.3. Slijedom navedenog nije u pravu optuženik kada smatra da je cijeneći okolnosti sudjelovanja optuženika u domovinskom ratu, a imajući u vidu da prema psihijatrijskom nalazu optuženik nema simptome posljedica istog, trebalo izreći blažu kaznenu sankciju.

10.4. Zbog toga je optuženika za kaznena djela pod točkama 1) i 2) nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika trebalo osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, jer će se takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela, te u tu kaznu uračunati vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno istražnom zatvoru od 26. lipnja 2024. do 6. lipnja 2025. , a sukladno tome povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti preinačiti odluku o sigurnosnoj mjeri na način da sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11 može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

11. Slijedom navedenog trebalo je temeljem članka 482., članka 486. stavka 1. i članka 483. stavka 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

Rijeka, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Srebrenka Šantić