Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-500/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.tužiteljice PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Iva Sindičić, odvjetnica u Rijeci, protiv 1. tuženice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vinka Brundula Tadić, odvjetnica u Donjoj Stubici, 2. tuženice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, odlučujući o žalbi 1. tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: P-97/2021-16 od 13. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba 1. tuženice AT, te se u odnosu na nju potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-97/2021-16 od 13. travnja 2023.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev 1. tuženice AT za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I.) Utvrđuje se da su tužitelji: ČT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela, stekli pravo vlasništva 6/12 dijelova nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] put, površine 10 m2, a koja je upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički udio se vodi upisan na tuženike.

II.) Nalaže se tuženicima trpjeti brisanje prava vlasništva, na nekretnini navedenoj u točki I. ove odluke, sa svojeg imena, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine na ime i u korist tužitelja, svakog u ½ dijela, u roku od 15 dana.

III.) Nalaže se tuženicima nadoknaditi parnični trošak tužiteljima u iznosu od: 1.035,64 EUR / 7.803,03 HRK , uvećan za zakonsku zateznu kamatu po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za ostel odnose, tekućom od dana donošenja ove presude, pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela 1. tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja, ali drugom sucu, na ponovno suđenje. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju 1. tuženica žalbom upire, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Protivno žalbenim navodima, izreka presude nije proturječna svojim razlozima, a u obrazloženju pobijane presude dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o identifikaciji premeta spora.

5.1. Identificirajući predmet spora, prvostupanjski se sud koristio geodetskim situacijskim nacrtom koji je izradio ovlašteni inženjer geodezije ŠT iz Geo – Line d.o.o. za geodetske poslove Krk, koji nacrt su tužitelji dostavili u spis kao sastavni dio geodetskog objekta njihove stambene građevine. Ističe se kako 1. tuženica taj nacrt u njegovom sadržaju nije dovela u pitanje, na pripremnom ročištu se nije protivila da se isti koristi kao dokaz, a i ona i njezina punomoćnica su bile prisutne na uviđaju na licu mjesta (zapisnik – list 129-134 spisa), gdje je konstatirano da se sud koristi geodetskim situacijskim nacrtom s lista 38 spisa. Valja svakako nadodati da žaliteljica na licu mjesta nije osporavala identitet predmeta spora onako kako ga je sudu i prisutnim svjedocima pokazala tužiteljska strana, pa su potpuno neosnovani žalbeni navodi da je sud povrijedio postupovne odredbe kada predmet spora nije identificirao na jasan i nedvojben način.

5.2. S tim u vezi, naglašava se da prvostupanjski sud, prema sadržaju zapisnika s uviđaja na licu mjesta, nije utvrđivao površinu prijeporne nekretnine, već samo njezin izgled i stanje na terenu u odnosu na nekretnine stranaka i [adresa], a sporna nekretnina je u izreci pobijane presude u svojoj površini (od 10 m2) određena prema podacima iz zemljišnih knjiga (zk izvadak – list 5-8 spisa) koju površinu žaliteljica tijekom postupka također nije osporavala.

5.3. Iako je u pravu žaliteljica kada ukazuje da su proturječni razlozi pobijane presude o sadržaju zapisnika s uviđaja na licu mjesta u dijelu u kojem se navode fotografije snimljene prilikom uviđaja i samog zapisnika s uviđaja, ovaj sud ne smatra da se radi o odlučnoj činjenici, jer je predmet spora identificiran putem situacijskog nacrta i stanja nekretnine na licu mjesta, što žaliteljica ni tada niti kasnije nije osporila. Dapače, upravo je u odnosu na tako utvrđeni predmet spora tvrdila da ga je stekla prije više od 40 godina sa svojim bivšim suprugom DT.

6. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke, nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ali i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su na strani tužitelja ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva putem instituta izvanredne dosjelosti.

6.1. Prvostupanjski sud pritom nije povrijedio odredbu članka 264. ZPP kada je, nakon što je odbio prijedlog 1. tuženice za odgodom ročišta 28. veljače 2023., u njezinoj odsutnosti i u odsutnosti uredno pozvane 2. tuženice, izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

6.2. Iako je ovom sudu prihvatljivo obrazloženje 1. tuženice da je u liječničkoj potvrdi s lista 141 spisa kao dan dijagnostičke pretrage očitom omaškom naznačen mjesec prosinac (28. prosinca 2023.) umjesto veljača (28. veljače 2023.), jer dostavljena potvrda, kojom se ispričava njezin nedolazak na ročište 28. veljače 2023. inače ne bi imala smisla, ovaj sud prihvaća dodatne razloge zbog kojih prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog 1. tuženice za odgodu tog ročišta.

6.3. Osim što je ta potvrda izdana tjedan dana ranije (20. veljače 2023.), pa ju je 1. tuženica ranije trebala dostaviti i sudu, radi se o dijagnostičkoj pretrazi čiji termin je 1. tuženica morala dobiti i ranije, pa ostaje za zaključiti da je ona od dana zakazivanja ročišta na kojem je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka (rujan 2022.) imala dovoljno vremena obavijestiti sud o nemogućnosti dolaska na sud u dan kada je ročište zakazano. Stoga je i prema ocjeni ovog suda molba za odgodu ročišta uslijedila neposredno (dan prije) održavanja samog ročišta evidentno s ciljem odugovlačenja postupka, što je protivno odredbi članka 10. ZPP prema kojoj su sud, stranke i svi drugi sudionici u postupku dužni nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, uz dužnost suda da onemogući svaku zlouporabu prava u postupku.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da su tužitelji u jednakim dijelovima dosjelošću stekli pravo (su)vlasništva nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] put, površine 10 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], odnosno zahtjev za trpljenjem upisa prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini i na preostaloj polovici dijela te nekretnine.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da kuće stranaka dijeli [adresa], tako da se kuća tužitelja nalazi s jedne strane te ceste, na kbr. 32, a kuća tuženica s druge strane ceste na kbr. 99,

- da je [adresa] u postojećoj širini formirana još 1994. i 1995. godine,

- da je ta cesta odredila prostor do kojeg se rasprostiru okućnice stranaka,

- da je sporna čestica, površine 10 m2, inkorporirana u okućnicu tužitelja i od ceste odijeljena betonskim rubnjakom,

- da se sporna površina koristi za parkiranje vozila tužitelja, njihove djece i njihovih gostiju,

- da tuženice protiv tužitelja nikada nisu vodile postupak vezano uz zaštitu svojih prava na prijeporu,

- da tužitelji predmetnu nekretninu koriste samostalno i neprekidno dulje od 20 godina.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 159. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. – dalje: ZVDSP), prihvatio tužbeni zahtjev.

10. Žalbeni se navodi u bitnome svode na tvrdnju da su upravo tuženici, na temelju pravnog posla, upisali svoje pravo (su)vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, da su tužitelji mogli znati da im prava na predmetnoj nekretnini ne pripadaju i ne mogu se sada pozivati na to da im zemljišnoknjižno stanje nije bilo poznato. Kako su, dakle, znali ili mogli znati da im ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine, treba ih smatrati nepoštenim posjednicima, slijedom čega nije ispunjena osnovan pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

11. Činjenica da su tužitelji mogli znati ili su znali za upis u zemljišnim knjigama, odnosno da je sporna nekretnina u razdoblju njihova posjedovanja bila upisana i kao suvlasništvo tuženica, ne čini samo po sebi njihov posjed nepoštenim, jer je utvrđeno da su oni imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali su da posjed na cijeloj nekretnini vrše kao vlasnici, zbog čega su spornu česticu, nakon izgradnje kuće, inkorporirali u svoju okućnicu, od ceste je odijelili betonskim rubnjakom i na taj je način posjedovali samostalno i neprekidno. Tuženice, s druge strane, iako su sve to znale, jer žive u neposrednoj blizini, tužitelje u tome nikada nisu priječile niti su u odnosu na prijepor ikada poduzele bilo što u vezi zaštite svojih prava.

12. Kako 1. tuženica žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju po prvostupanjskom sudu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje – samostalni pošteni i neprekinuti posjed od najmanje dvadeset godina – neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 159. stavak 3. ZVDSP.

13. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu 1. tuženice valjalo je odbiti i prvostupanjsku presudu u odnosu na nju potvrditi kako u odluci o glavnoj stvari, tako i u odluci o troškovima postupka koja je donesena pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavak 1. ZPP.

14. Prvostupanjska presuda u odnosu na 2. tuženicu nije bila predmet ispitivanja (članak 365. stavak 1. ZPP).

15. S obzirom na to da 1. tuženica nije uspjela sa žalbom, na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odbijen je i njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Sisku 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja