REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1009/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Hrvatske elektroprivrede-dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstva pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa, i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II- 943-04/21-01/238, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02, od 11. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji, KLASA: UP/I-943-04/20- 01/16, URBROJ: 2170/1-03-06/8-21-11 od 19. travnja 2021., odbačen je zahtjev tužitelja za pokretanje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti z.č. 1646/2, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-04/21-01/238, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-24-02, od 11. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, iz istih razloga kao i onih navedenih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. U obrazloženju rješenja tuženik, u bitnom, navodi da se prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14, 69/17 i 98/19, dalje: ZION) nekretnina može izvlastiti pod uvjetima iz članka 2. ZION- a, odnosno da ukoliko je građevina izgrađena prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, utoliko nema uvjeta za provođenje postupka izvlaštenja pa prijedlog za izvlaštenje treba odbaciti, a pitanje naknade i druga pitanja (imovinsko-pravne naravi) stranke mogu riješiti sporazumno, odnosno u slučaju spora u parničnom postupku pred nadležnim sudom, pri čemu jednako vrijedi i za postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Dodatno obrazlaže da u postupku izvlaštenja reguliranom ZION-om, kojem prethodi osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, nije moguće odrediti naknadu za ranije ograničavanje prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine jer nisu ispunjeni uvjeti za određivanje te naknade, budući da se ne radi o nekretnini oduzetoj u provedenom upravnom postupku na način propisan zakonom, odnosno radi se o faktično oduzetoj nekretnini, iz kojeg razloga ne postoji nadležnost upravnog tijela Županije kao prvostupanjskog tijela, a niti nadležnost tuženika kao drugostupanjskog tijela, za odlučivanje o tom spornom pitanju, već odlučivanje o tome spada u sudsku nadležnost.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je ispunio sve zakonske pretpostavke za provođenje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine. Naime, navodi da je u konkretnom upravnom postupku interes Republike Hrvatske utvrđen sukladno odredbi članka 13. stavka 2. ZION-a, s obzirom da je posebnim propisom, odnosno člankom 4. Zakona o energiji ("Narodne novine", broj 120/12, 14/14, 95/15, 102/15 i 68/18), propisano da je izgradnja energetskih objekata, njihovo održavanje i korištenje te obavljanje energetskih djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, a da predmetni elektroenergetski objekt-trafostanica služi za opskrbu električnom energijom i poboljšanje naponskih prilika područja za koje je izgrađena, zbog čega je neupitno da se korištenjem te nekretnine postiže veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način. Osim toga, navodi i da je izgradnja navedenog objekta u skladu s pravomoćnom lokacijskom dozvolom, KLASA: UP/I-350-05/17-03/8, URBROJ: 2170/1-03-06/7-19-06 od 28. listopada 2019., izdanom od Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Opatiji. Stoga smatra da je neupitno da je tužitelj u predmetnoj upravnoj stvari u potpunosti ispunio zakonske pretpostavke potrebne za provođenje postupka osiguranja dokaza koje prethodi postupku izvlaštenja. Pri tome da niti u jednom pozitivnom zakonskom propisu, pa tako i ZION-u, ne postoji zakonska osnova na temelju koje bi nadležno tijelo odbacilo prijedlog tužitelja za pokretanje postupka osiguranja dokaza koje prethodi postupku izvlaštenja. Naime, navodi da je primarna svrha postupka izvlaštenja sadržana u odredbi članka 4. ZION-a te da se pozitivnim odlučivanjem o zahtjevu za izvlaštenje nakon izgradnje infrastrukture građevine za koju je utvrđen interes Republike Hrvatske, ne ugrožava zakonom utvrđena svrha izvlaštenja. U prilog svom stajalištu upućuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, sadržanu u presudi poslovni broj: Usž-1967/17 od 20. prosinca 2017. te praksu ovog Suda, poslovni broj: Us I-668/12 od 13. rujna 2013. te Us I-765/2021 od 14. listopada 2021. Osim navedenog, tužitelj ukazuje i na svoju obvezu gradnje elektroenergetskih objekata u propisanom roku od 30 dana od kad druga ugovorna strana ispuni obveze iz ugovora o priključenju te priključiti objekte korisnika mreže na distribucijsku mrežu. Tužitelj navodi i da bi prihvaćanjem navedenog stava javnopravnih tijela, rezultiralo njegovim nepravovremenim izvršavanjem obveza iz ugovora o priključenju, a posljedično tome bio bi izložen regresnim potraživanjima isplate ugovorne kazne i naknade štete od Republike Hrvatske. Slijedom navedenog, predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporavano rješenje tuženika od 11. ožujka 2024. i prihvati njegov prijedlog za provođenje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine radi izgradnje infrastrukturne građevine-TS (20)/0,4kV Šapjane 3, podredno da predmet vrati nadležnom tijelu na ponovni postupak. Tužitelj potražuje naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na navode iz osporenog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) i odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

6. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornog pravnog pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. U ovom sporu nije sporno da je tužitelj 24. ožujka 2020. podnio prijedlog radi provođenja postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da je tužitelj prije podnošenja navedenog prijedloga već izvršio radove na predmetnoj nekretnini, radi izvođenja kojih predlaže u ovoj stvari provesti postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, a sve u svrhu pokretanja postupka potpunog izvlaštenja navedene nekretnine.

8. Sporno je u ovoj upravnoj stvari može li se sukladno mjerodavnim zakonskim propisima provesti postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine u situaciji kad su već izvedeni radovi radi izvođenja kojih se predlaže provesti taj postupak.

9. Odredbom članka 25. stavka 1. ZION-a propisano je da je prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje korisnik izvlaštenja dužan, putem Ministarstva odnosno nadležnog tijela, zatražiti osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju predlaže izvlaštenje.

10. Odredbom članka 2. stavka 1. ZION-a propisano je da se nekretnina može izvlastiti, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano, kada je to potrebno radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, kada se ocijeni da će se korištenjem nekretnine, za koju se namjerava predložiti izvlaštenje, u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način.

11. Odredbom članka 4. ZION-a propisano je da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno.

12. Odredbom članka 40. stavka 1. ZION-a propisano je da korisnik izvlaštenja stječe pravo na posjed izvlaštene nekretnine danom pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine isplatio naknadu određenu rješenjem o izvlaštenju, odnosno predao u posjed drugu odgovarajuću nekretninu.

13. Odredbom članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

14. Predmetnu odluku tuženika, kojom je potvrđeno rješenje prvostupanjskog tijela o odbacivanju zahtjeva tužitelja za pokretanje postupka osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti predmetne nekretnine, Sud nalazi osnovanom. Naime, neupravni postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine provodi se prije postupka izvlaštenja, a u odnosu na nekretninu za koju korisnik izvlaštenja namjerava (kasnije) podnijeti prijedlog za izvlaštenje. Dakle, postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine predstavlja preduvjet za provođenje kasnijeg postupka izvlaštenja. Nadalje, institut izvlaštenja, kako ga je uredio zakonodavac, predviđa da se postupak izvlaštenja pokreće radi potrebe izgradnje građevine, odnosno radi izvođenja radova u interesu Republiku Hrvatske. Dakle, građevine koja se tek treba izgraditi, odnosno radova koji se tek trebaju poduzeti. Budući da je tužitelj i prije podnošenja zahtjeva za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine već stupio u posjed predmetne nekretnine i izvršio radove radi izvođenja kojih je predložio provesti predmetni postupak, u ovoj upravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za izvlaštenje predmetne nekretnine jer je na predmetnoj nekretnini već postignuta svrha radi koje bi se proveo postupak izvlaštenja. S obzirom da je postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine preduvjet za provođenje postupka izvlaštenja, a da postupak izvlaštenja nije moguće provesti u odnosu nekretninu na kojoj su već izvedeni radovi radi kojih se predlaže izvlastiti ju, pravilno su javnopravna tijela utvrdila da ako nije moguće provesti postupak izvlaštenja, nije moguće, zbog neispunjenja pretpostavki, provesti niti postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine iz članka 25. stavka 1. ZION-a. Stoga je takav prijedlog u skladu s citiranim člankom

41. stavkom 2. ZUP-a trebalo odbaciti.

15. Da je postupak izvlaštenja moguće pokrenuti samo u pogledu nekretnina na kojima nisu izgrađene građevine odnosno izvedeni radovi radi kojih se predlaže provesti postupak izvlaštenja, proizlazi i iz zakonske odredbe koja propisuje da izvlaštenjem korisnik izvlaštenja stječe pravo koristiti nekretninu u svrhu radi koje je izvlaštenje provedeno te zakonske odredbe koja određuje trenutak kad korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine i započeti s namjeravanim radovima (jasno je da bez stupanja u posjed nekretnine nije moguće na njoj izvesti bilo kakve radove), a koji trenutak jest vezan uz nastup pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, i to ako je do tada prijašnjem vlasniku nekretnine korisnik izvlaštenja isplatio naknadu, odnosno trenutkom isplate naknade ako je ona isplaćena nakon pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju. Dakle, tek po pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju korisnik izvlaštenja smije stupiti u posjed izvlaštene nekretnine te započeti s namjeravanim radovima. U suprotnom, kao što je to slučaj u ovoj pravnoj stvari, radilo bi se o faktičnom izvlaštenju nekretnine, bez obzira što su, primjerice, radovi poduzeti u skladu s izdanom lokacijskom dozvolom ili važećim prostornim planom, jer korisniku izvlaštenja u takvoj situaciji nedostaje pravna osnova za stupanje u posjed tuđe nekretnine i izvođenje radova na njoj te se za tako (faktično) oduzetu nekretninu naknada više ne bi niti mogla odrediti u upravnom postupku izvlaštenja, a kako to pravilno ukazuje i tuženik.

16. Na drukčiju odluku nije od utjecaja navod tužitelja da postoji interes Republike Hrvatske za izvođenje predmetnih radova jer bez obzira i na eventualni opći interes za izvođenje radova, takav interes ne može zamijeniti pravomoćno rješenje o izvlaštenju te biti osnova za stupanje u posjed tuđe nekretnine i izvođenje namjeravanih radova na njoj.

17. Stoga, Sud u cijelosti prihvaća stav tuženika da se nekretnine u smislu citiranih odredbi ZION-a mogu izvlastiti isključivo prije izvođenja radova, ne i nakon njihova izvođenja, zbog čega nije moguće provesti niti postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine, a koji uvijek prethodi postupku izvlaštenja, kao njegov nužni preduvjet. Osim navedenih pravnih razloga, nije niti logično da je moguće provesti postupak osiguranja dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine za koju se kasnije niti teoretski ne bi mogao provesti postupak izvlaštenja, a zbog nemogućnosti ispunjenja svrhe izvlaštenja u takvom postupku.

18. Pri odluci u ovoj upravnoj stvari Sud je imao u vidu sudsku praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i ovog Suda na koju se tužitelj pozivao, međutim Sud je postupio u skladu sa stavom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženim u recentnijoj praksi, u presudi poslovni broj: Usž-1526/21-2, od 9. prosinca 2021., u kojoj je taj Sud istaknuo da „U postupku je utvrđeno kao nesporno da je nekretnina koja je predmetom izvlaštenja vlasništvo fizičke osobe, da je tužitelj već izgradio planirani objekt i stupio u posjed predmetne nekretnine prije podnošenja prijedloga za izvlaštenje, zbog čega osnovano prvostupanjski sud i upravna tijela zaključuju da je svrha koja se namjeravala postići izvlaštenjem predmetne nekretnine već ispunjena. Pri tome nije od utjecaja na drugačiju odluku činjenica da se radi o gradnji na temelju akta za građenje, obzirom da odredbe Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade nije moguće primjenjivati retroaktivno.“ Osim s navedenom, ovaj Sud je predmetnu presudu donio i u skladu sa stajalištem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženim u presudi poslovni broj: Usž-547/2023-3 od 5. veljače 2024.

19. Na drugačije rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja niti navod da je tužitelj zbog kratkih rokova za ispunjenje obveza iz ugovora o priključenju na elektroenergetsku mrežu, u opasnosti da neće u roku izvršiti svoju obvezu spajanja ugovornih strana na distribucijski sustav, budući da na dugotrajnost provedenog i ostalih upravnih postupaka koje tužitelj vodi i eventualnu štetu koja mu zbog toga prijeti, Sud nije u mogućnosti utjecati, već je jedino ovlašten po tužbi ocijeniti zakonitost osporenog rješenja.

20. Slijedom gore izloženog, Sud zaključuje da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

21. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a.

U Rijeci 5. lipnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Hrvatskoj elektroprivredi-dioničko društvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49