Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-185/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Vesna Narančić, odvjetnica u Krapini, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj: P-293/2022-7 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu, poslovni broj: P-293/2022-7 od 15. prosinca 2022. i sudi:
Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj ČO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dvosobnog stana od 62,31 m2 i pripadajuće garaže koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te će se temeljem ove presude izvršiti zemljišnoknjižni prijenos navedenih nekretnina sa imena i vlasništva tuženika Republike Hrvatske na ime i u vlasništvo tužitelja, sve to u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 3. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 845,75 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj vlasnik dvosobnog stana i garaže koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), tuženici je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kn/580,66 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 15. prosinca 2022. do isplate (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženice da joj tužitelj naknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn/796,34 eur (točka III. izreke).
2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – odluka USRH, 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. - dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud prvostupanjsku presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava žalbe.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih je ne bi bilo moguće ispitati. Njezina izreka nije nerazumljiva, ista ne proturječi sebi niti razlozima presude, a u presudi su dani jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama.
6. Jednako tako, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude bile počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
7. Predmet ove pravne stvari je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na dvosobnom stanu i garaži koji se na nalaze u zgradi sagrađenoj na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je tužitelju sporni stan dodijeljen kao pripadniku bojne Frankopan u srpnju 1992.,
- da je predmetni stan u vrijeme dodjele bio u lošem stanju, pa da ga je tužitelj renovirao vlastitim sredstvima,
- da je tužitelj u dva navrata, 1999. i 2011. podnosio zahtjev za otkup predmetnog stana, na koje zahtjeve mu nikada nije odgovoreno,
- da ga iz predmetnog stana nitko nikada nije iseljavao,
- da je tužitelj tek dopisom od 22. srpnja 2020. obaviješten da je tuženica utvrđena vlasnicom stana, kada je pozvan na plaćanje najamnine,
- da je tužitelj određeno vrijeme plaćao najamninu za predmetni stan, ali da tuženici s te osnove i za režijske troškove koji predmetnu nekretninu terete duguje 3.543,47 eur,
- da je tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, ali i kao posjednica u katastarskom operatu.
9. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj savjesnim posjedovanjem predmetne nekretnine od 1992. do 2012., na temelju odredbe članka 28. stavak 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91. – dalje: ZOVO), stekao vlasništvo iste.
10. Osnovano tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud s obzirom na vrijeme posjedovanja (dosjedanja), odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva trebao razmotriti uzimajući u obzir ne samo mjerodavne odredbe ZOVO, već i odredbu članka 159. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. – ZOVO). Naime, odredbom članka 388. stavak 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 1. siječnja 1997.) prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, što znači da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti kako odredbe ZOVO, tako i odredbe ZVDSP.
10.1. Odredbom članka 28. stavak 4. ZOVO je propisano:
Savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.
10.2. Odredbom članka 159. stavak 3. i 4. ZVDSP je propisano:
(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dospjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. članka.
10.3. To znači da je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske prema odredbama ZVDSP potrebno dvostruko vrijeme od onoga koje je bilo potrebno za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću prema odredbama ZOVO. Pritom se ističe kako ZVDSP, kad propisuje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, uz kakvoću posjeda i njegovo neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme veže i samostalnost posjeda stvari, što pretpostavlja izvršavanje faktične vlasti na nekretnini kao da je njezin vlasnik (članak 11. stavak 1. ZVDSP).
11. Kako je prema pravilima ZOVO i ZVDSP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva savjesnost (poštenje), uz koju kvalitetu ZVDSP veže i samostalnost posjeda, bez obzira što se i samostalnost posjeda i njegova savjesnost (poštenje) pretpostavljaju, dopušteno je dokazivati suprotno, što je prema ocjeni ovog suda tuženica tijekom postupka i dokazala.
12. Naime, pobijana odluka utemeljena je na shvaćanju da tužitelj nije znao niti mogao znati da nekretnina koju posjeduje nije njegova, jer mu je stan dodijeljen kao hrvatskom branitelju, jer je stan nakon useljenja renovirao, što sigurno ne bi činio da se nije smatrao njegovim vlasnikom, jer ga nitko iz stana nije iseljavao, niti mu je odgovorio na zahtjeve za otkup, a tek je 2020. godine obaviješten da je tuženica vlasnik predmetnog stana, kada je prvi puta pozvan na plaćanje najamnine za stan.
13. S obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, osnovano žaliteljica ističe da sama činjenica što je tužitelj u dva navrata (1999. i 2011.) podnosio zahtjev za otkup stana i što, makar neredovito, plaća najamninu za isti, ukazuje na to da se tužitelj ne može smatrati samostalnim posjednikom nekretnine, jer ne vrši tzv. vlasnički posjed. Okolnost što o njegovim zahtjevima nije odlučeno ne utječe na drugačiju ocjenu, jer da je tužitelj predmetnu nekretninu posjedovao kao svoju, ne priznajući višu vlast tuženice kao posrednog posjednika, ne bi joj se ni obraćao sa zahtjevom da stan otkupi. Jednako tako, ne bi pristao niti na plaćanje najamnine za stan.
13.1. Sve navedeno upućuje na zaključak da je tužitelj, prema izjavi predsjednika Udruge "Bojna Frankopan" RO od 21. kolovoza 2020. (list 10 spisa), predmetni stan dobio na korištenje (što sam tužitelj tvrdi u zahtjevu za otkup stana iz 2011. – list 22 spisa) i da je moguće, s obzirom na svoj status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, taj stan mogao i otkupiti pod određenim uvjetima. Međutim, on faktičnu vlast na nekretnini nije izvršavao kao da je njezin vlasnik, neovisno o tome što je stan kod useljenja uredio, jer sama činjenica renoviranja stana odnosno njegovog uređenja u skladu s potrebama obitelji (supruge i djece) ne podrazumijeva sama po sebi postojanje vlasničkog posjeda.
14. Slijedom svega navedenoga, ocjena je ovog suda da na strani tužitelja nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću u smislu odredbi članka 28. stavak 4. ZOVO, odnosno članka 159. stavak 4. ZVDSP, jer mu nedostaju savjesnost odnosno poštenje i samostalnost posjeda, pa je na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP prvostupanjsku presudu valjalo preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.
15. Primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, jednom je odlukom valjalo odlučiti o troškovima cijelog postupka.
15.1. Kako je tuženica u cijelosti uspjela u sporu, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP u vezi članka 155. ZPP, priznat joj je trošak zastupanja po državnom odvjetništvu (članak 162. ZPP), koji je odmjeren sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora (15.000,00 kn/1.990,84 eur) i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa).
15.2. Na izložen način, priznat je tuženici trošak sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 13. listopada 2022. i 10. studenoga 2022 (za svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife), te trošak sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife), što uz vrijednost jednog boda od 15,00 kn/1,99 eur iznosi 845,75 eur.
15.3. Tuženica je zatražila i trošak zahtjeva za mirno rješenje spora (zapisnik – poleđina lista 38 spisa), koji joj nije priznat, jer je taj trošak nastao tužitelju, a ne njoj, pa joj isti ne pripada.
U Sisku 5. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Martina Budinski Modronja
