REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3326/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužitelja HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] 150. brigade HV 8, kojeg zastupa opunomoćenik Mario Kovačević, odvjetnik u Zagrebu, XIV. Trokut 17, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi statusa hrvatskog branitelja, 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-22-25 od 3. siječnja 2022. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura (dvije tisuće eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 563-01/21-03/6, URBROJ: 511-01-149-22-25 od 3. siječnja 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale KLASA: UP/I-563-01/21-03/1, URBROJ: 511-01-149-21-22 od 2. srpnja 2021. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je u prvostupanjskom postupku odbijen njegov zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata isključivo temeljem uvida u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju vodi MUP. Dodaje da prvostupanjsko tijelo nije u postupku cijenilo ostale činjenice i dokaze koje je predložio. Opisuje da se posebno navodi u obrazloženju da njegova izjava nije uzeta kao mjerodavan dokaz u postupku odlučivanja o zahtjevu za priznanje statusa budući da je iz službenih podataka MUP- a vidljivo da u spornom periodu nije bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. Ističe da je on tražio utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja jer se ne nalazi u službenoj evidenciji hrvatskih branitelja koja se vodi po službenoj dužnosti. Smatra da je zbog toga upravno tijelo bilo dužno upravo na podlozi ostalih dokaza i činjenica procjenjivati ima li on pravo biti evidentiran u službenoj evidenciji kao hrvatski branitelj. Iznosi da prvostupanjsko upravno tijelo nije niti uzelo njegovu izjavu od 26. svibnja 2020. kao mjerodavan dokaz u postupku, a što predstavlja također tešku postupovnu povredu na štetu stranke. Nastavlja da, osim postupovnih povreda, nadležno prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo nisu utvrdili pravilno i potpuno činjenično stanje što je za posljedicu imalo pogrešnu primjenu materijalnog prava, a sve na njegovu štetu. Obrazlaže da je u njegovoj izjavi od 26. svibnja 2020. detaljno i opširno naveden njegov ratni put kao stranke, a koji se nesporno ukazuje istinitim temeljem činjenice da je njegovo sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno u vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, na način da je pružao otpor agresoru i djelovao u vezi s tim otporom, potvrđen od strane tadašnjih pripadnika i nositelja javne vlasti Republike Hrvatske koji su vodili i organizirali obranu Republike Hrvatske od agresora. Opisuje da u svojoj izjavi bivši ministar pravosuđa u Vladi Republike Hrvatske, EP, navodi da je sudjelovao uz UP, VP, ČP, ĐP i generala ZP, u organizaciji, obuci, opremanju i naoružavanju studentske postrojbe i to uz pomoć RP, potpredsjednika Kriznog štaba Sisak, AP, načelnika PU Sisak, SP, pomoćnika načelnika PU Sisak, CP, zapovjednika postrojbe pričuvne policije "Vukovi", čime su omogućili studentskoj postrojbi sudjelovanje u obrani od velikosrpske agresije kao pripadnika pričuvnog sastava specijalne policije Sisačko-moslavačke. Navodi da se zahtjevom za priznavanje statusa hrvatskog branitelja od 16. ožujka 1998., koji su potpisali predsjednik kriznog štaba [adresa] AP, general hrvatske vojske RP, SP, pomoćnik načelnika PU Sisak, tadašnji ministar pravosuđa u Vladi Republike Hrvatske EP, javni pravobranitelj LP, zapovjednik ĐP, zapovjednik UP..., traži priznavanje statusa hrvatskog branitelja za 49 studenata dragovoljaca, a koji zahtjev je predan Hrvatskom saboru u prethodnom dogovoru sa predsjednikom GP, što je i potvrđeno potpisom od 28. srpnja 1998. Ističe da se podaci o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata neprestano ažuriraju u službenoj Evidenciji hrvatskih branitelja, a što znači da nikada nije utvrđen stvarni-zaključeni broj hrvatskih branitelja. Smatra da iz toga upravo proizlazi da je zakonodavac svjestan činjenice da postoji još niz slučajeva kao što je to slučaj sa studentskom postrojbom i njim samim te da nema pravnih zapreka da ga se evidentira u službenoj evidenciji hrvatskih branitelja obzirom da je nesporno njegovo sudjelovanje u ratnom djelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u Domovinskom ratu, odnosno smatra da nesporno ispunjava sve potrebne uvjete za priznavanje traženog statusa. Predlaže da se poništi osporavano rješenje, prvostupanjsko rješenje te da se riješi stvar odnosno da se predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana. Poziva se na članak 3. stavak 1. točku a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17.) i članak 3. stavke 2. istog Zakona. Ukazuje da je prije donošenja rješenja izvršen uvid u sve raspoložive evidencije koje sadrže podatke važne za donošenje pravilne odluke i u spise predmeta te da je utvrđeno pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja. Opisuje da je tako utvrđeno da tužitelj u spornom razdoblju nije kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke obavljao poslove u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, napominje da je tužitelju priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, kao pripadniku postrojbi Oružanih snaga Ministarstva obrane u razdoblju od 18. prosinca 1991. do 10. studenog 1992. Iznosi da je iz zapisnika koji je sastavljen u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Sesvete 4. svibnja 2020. vidljivo da je tužitelju sukladno članku 30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari. Nastavlja da izjave tužitelja kao i izjave svjedoka, a kako je navedeno i u obrazloženju prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, nisu uzete u obzir kao mjerodavan dokaz u postupku, budući da iz svih službenih evidencija Ministarstva unutarnjih poslova, kao i uvidom u svu raspoloživu dokumentaciju proizlazi da nema podataka da je tužitelj kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke bio angažiran za obavljanje poslova u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da u odnosu na ostale tužbene navode, a radi izbjegavanja ponavljanja ističe da u cijelosti ostaje kod iznesenoga u pobijanom rješenju. Slijedom svega iznesenog, smatra da je postupak donošenja pobijanog rješenja pravilno proveden te da je rješenje na zakonu osnovano. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovane u cijelosti.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušan tužitelj.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužitelj 10. ožujka 2020. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadniku pričuvnog sastava Policijske uprave zagrebačke.

7. Sporno je, je li pravilno taj njegov zahtjev odbijen.

8. Člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i da se u tu svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

9. U obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je da na podlozi utvrđenih činjenica tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, s obzirom da u spornom periodu nije bio pripadnik pričuvnog sastava MUP-a. Dodano je da je predmetnu dokumentaciju razmatralo Povjerenstvo Ministarstva unutarnjih poslova za rješavanje žalbi pripadnika MUP-a izjavljenih protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja, koje je na sjednici od 22. prosinca 2021. donijelo zaključak da se odbije žalba tužitelja.

10. Prema mišljenju ovog suda takvo obrazloženje se, barem za sada, ne može prihvatiti. Naime, sud je na ročištu 6. svibnja 2025. saslušao tužitelja koji je iskazao da je u devetom mjesecu 1991. bio na drugoj godini studija u Zagrebu te da je boravio u Studentskom domu Stjepan Radić. Naveo da su njih nekolicina studenata organizirali studentske straže na porti radi prepoznavanja tko živi u domu, a da ne bi ulazili nepoznati ljudi, a u dogovoru s ravnateljem studentskog doma. Dodao je da tada nije bio vojni obveznik, ali da se je s nekolicinom drugih studenata odlučio angažirati u obranu pa da su preko studentskog doma stupili u kontakt s Poglavarstvom Grada Zagreba, a koje ih je uputilo na Međustranačko vijeće u kojem su tada sjedili gosp. ZP, UP, H i dr. Iznio je da su se u studenom 1991. okupili u dvorani Pauk u studentskom domu, a da su na tom sastanku prisustvovali UP, LP i EP. Nastavio je da je tada odlučeno da se uključe u pripremu za ratište te da su stoga preuzeli naoružanje u zatvoru Remetinec te da su imali obuku na Savskom nasipu oko tri tjedna. Opisao je da je nakon toga održan drugi sastanak na kojem su bile iste osobe, a da je također bio nazočan i RP koji je tada bio predsjednik Kriznog štaba u [adresa]. Iskazao je da je tada odlučeno da se uključe u rezervni sastav policije u [adresa]. Naveo je da im je organiziran prijevoz te da su otišli u [adresa] gdje su ih dočekali AP i SP. Dodao je da im je kao zapovjednik određen ŽP te da su poslani na prvu liniju obrane u Lonjsko polje na područje s nazivom Kostrnja. Iznio je da su tamo proveli nešto manje od mjesec dana, da su bili smješteni nasuprot Jasenovcu i da su ga štitili da neprijatelj ne bi dolazio s te strane. Nastavio je da neprijatelj nije dolazio dok su oni bili tamo. Opisao je da su tamo vježbali obranu, da su bili u šatoru za 100 ljudi, da su tu i spavali s opremom. Izjavio je da im je hrana dovožena dnevno iz Policijske postaje sisačke kao i dopuna municije, a da ih je uvježbavao zapovjednik ŽP i tri specijalca iz postrojbe zapovjednika CP. Iskazao je da je prilikom njihovog boravka tamo njegov kolega student FP ranjen, da nije utvrđeno tko ga je ranio, ali da je vjerojatno bila prijateljska vatra, jer su vježbali pucanje. Naveo je da je bio prisutan kad je FP ranjen u gluteus te da je potom zbrinut i odvezen sanitetskim vozilom. Dodao je da se je zatim vratio u Zagreb te da je ponovno na bojište poslan u travnju 1992. na južno bojište ali kao pripadnik HVO-a te da mu je razdoblje nakon 10. travnja 1992. i priznato kao pripadanje HVO-u. Iznio je da je cijelo vrijeme nakon travnja 1992. bio pripadnik HVO-a, a da mu je u ovom postupku važno da ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a do 10. travnja 1992.

11. Imajući u vidu iskaz tužitelja dan na ročištu 6. svibnja 2025. u ponovnom postupku treba utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari u smislu članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, a naročito će se saslušati svjedok ŽP, a ukoliko se procijeni da je potrebno saslušati će se i drugi svjedoci te će se nakon toga donijeti novo zakonito rješenje imajući u vidu članak 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17.) kojim je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.), te da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2.).

12. Slijedom navedenog osporavano rješenje se nije moglo ocijeniti zakonitim te je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) u vezi članka 119. stavka 4. istog Zakona odlučeno kao u izreci, pri čemu je sud imao u vidu i činjenicu da će saslušanje svjedoka koje treba saslušati u ponovnom postupku učinkovitije i brže izvesti upravno tijelo.

13. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora je osnovan.

14. Člankom 144. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), da troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.) te da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom (stavak 3.).

15. Nadalje, člankom 147. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

16. Člankom 148. Zakona o upravnim sporovima propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na zahtjev stranke (stavak 1.) te da je stranka dužna u zahtjevu navesti troškove za koje traži naknadu (stavak 2.),

17. Kako je tužitelj uspio u sporu priznati su mu kao opravdani troškovi trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravi 6. svibnja 2025. u skladu s Tbr. 27. t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23., dalje: Tarifa) u vezi Tbr. 54. Tarife.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 148. stavaka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena, dok je žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske protiv točke II. izreke ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnik Mario Kovačević – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara

33 – uz spis tuženika

3. U spis