Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

Sisak

Poslovni broj: K-101/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Ljubi Crnković, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Dragane Balder kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog UC, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma –opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., i 36/2024.; dalje KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj KO-DO- 18/2025 od 13. siječnja 2025., nakon održane i zaključene javne rasprave 2. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Sisku VC, optuženika osobno i branitelja optuženika Vlade Kartela, odvjetnika iz Siska., 5. lipnja 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi UC, MBS: [matični broj subjekta], sin NC i RC, djevojački U, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], prije nego što je došao u Republiku Hrvatsku živio je u Rumunjskoj, gdje je imao boravak, ali ne zna adresu, državljanin Republike Turske, pekara, nezaposlen, sa završenom srednjom školom, bez primanja, bez imovine, bez vojnog čina i odlikovanja, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta u dobi od 6 godina, kazneno i prekršajno ne osuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi

k r i v  j e

što je:

dana 21. prosinca 2024. oko 19,45 sati, na području Općine Topusko, nakon prethodnog dogovora i prema dobivenim uputama od strane NN osobe - organizatora, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi za novčani iznos od 800,00 eura, osobnim automobilom marke i modela "Hyundai i20", registarskih oznaka [registarska oznaka], došao na prethodno dogovorenu lokaciju u blizini državne granice Republike Hrvatske sa Bosnom i Hercegovinom, gdje je u navedeno osobno vozilo preuzeo sedam državljana Republike Turske bez putnih isprava i viza za ulazak ili boravak u Republici Hrvatskoj, a koji su prethodno izvan graničnog prijelaza iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku, nakon čega se sa tim osobama, znajući da su ilegalno ušle u Republiku Hrvatsku, uputio u smjeru Grada Zagreba, da bi ga u 19,50 sati u mjestu Staro Selo Topusko bb, zaustavili policijski službenici,

dakle, iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11

II. Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 optuženi UC se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA OD 1 (JEDNE) GODINE I 8 (OSAM) MJESECI

III. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 21. prosinca 2024. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 79. stavak 2. KZ/11 od optuženika se oduzima mobilni uređaj marke "APPLE", nepoznatih IMEI brojeva te pripadajuća SIM kartica nepoznatog pozivnog broja, koji predmeti su privremeno oduzeti od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna, broj: 511-10-09-03-K-93/24, serijski broj: [serijski broj] od 21. prosinca 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

V. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – Odluka USRH, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020., 88/2022. i 36/2024.; u dalje: ZKP), optuženi UC oslobađa se u cijelosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, kao i plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku pod brojem KO-DO-18/2025 od 13. siječnja 2025. podiglo je optužnicu protiv optuženog UC, zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

2. Optuženik se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se podignutom optužnicom stavlja na teret, te je sukladno odredbi članka 417. ZKP ispitan na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke HC i PC, te je pročitao i izvršio uvid u Izvješće o postupanju policijskih službenika Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna od 21. prosinca 2024. (stranica 19 spisa), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna, broj: 511-10-09-03-K-93/24, serijski broj: [serijski broj] od 21. prosinca 2024. (stranica 20 spisa), Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna, broj: 511-10-09-03-K-93/24, serijski broj: [serijski broj] od 21. prosinca 2024. (stranica 21 spisa), Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko- moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna , broj: 511-10-09- 03-K-93/24 od 21. prosinca 2024. (stranica 22-23 spisa), pročitana je preslika prometne dozvole za osobno vozilo marke i modela "Hyundai i20", registarskih oznaka [registarska oznaka], serijskog broja: [serijski broj] (stranica 49 spisa), izvješće PGP Gvozd s ispostavom Bojna od 27. prosinca 2024. i 20. veljače 2025., ugovor o zakupu automobila od 11. ožujka 2024. te ugovor o najmu sa pripadajućim računom od 19. prosinca 2024., sa popratnom dokumentacijom u vidu preslika osobnih isprava na ime optuženika, izvadak iz NB MIS sustava za nadzor državne granice, dopis od 19. ožujka 2025. i odluka o predaji vozila Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 19. ožujka 2025., izjave o osobnim podacima stranaca koje su prevedene na raspravi, te su razgledane su njihove fotografije (stranica 32-33, 36-47 spisa). Provedena je pretraga mobilnog uređaja privremeno oduzetog od optuženika te je pročitano izvješće PGP Gvozd sa ispistavom Bojna od 8. travnja 2025. i pregledan je pripadajući DVD. Pročitan je ovjereni prijevod komunikacije između optuženika i trećih osoba pronađenih pretragom mobilnog uređaja optuženika stalnog sudskog tumača Lee Kizilkaya (stranica 344-636). Pročitano je uvjerenje Odjela za kaznene evidencije i Potvrda Odjela za prekršajne evidencije za optuženika. Optuženik je iskazivao.

4. Svjedok HC je u bitnome naveo kako je 21. prosinca 2024. bio u smjeni sa kolegom FC i obavljali su poslove sprječavanja protuzakonitih migracija. Bili su na području Topusko- Staro Selo Topusko. Vozili su se cestom i mimoišli se s osobnim automobilom Hyundai i20 registarskih oznaka Crne Gore koji je išao iz smjera Starog Sela Topuskog prema Topuskom. Okrenuli su se za njim i vozili se iza njega i zaustavili ga nakon nekih stotinjak metara. Utvrdili u da se na mjestu vozača nalazio optuženik koji im je dao putovnicu na uvid, a u automobilu su se još prevozile neke osobe od kojih su zatražili dokumente, a koji ih nisu imali. Jedan od putnika je sjedio na suvozačevom mjestu, pet ih je bilo iza na sjedalu u automobilu, a jedna osoba je bila u prtljažniku. Ovih pet iza je bilo stisnuto. Čuli su da netko kašlje i koliko se sjeća osoba u prtljažniku je počela udarati po automobilu pa je tako shvatio da je još netko unutra.

4.1. Odgovarajući na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio da je taj osobni automobil kojim je upravljao optuženik bio vidno opterećen, sporo se kretao i auto se skroz "spustio". Uočio je i osobu tamnije puti da se vozi na suvozačevom sjedalu. Osobe koje su se prevozile s optuženikom im nisu na uvid dale nikakve dokumente.

4.2. Odgovarajući na upit branitelja svjedok je odgovorio da je optuženik po zaustavljanju postupao po zapovijedima policije, nije bježao i surađivao je.

5. Svjedok PC u bitnom je naveo kako je 21. prosinca 2024. radio smjeni s kolegom HC. Bili su raspoređeni da na području PGP Gvozd obilaze relaciju od mjesta Vrginmost i Topusko prema granici u cilju sprječavanja protuzakonitih migracija. Vozili su se cestom kada su se mimoišli s osobnim automobilom marke Hyundai koji se kretao iz smjera Maljevca prema Topuskom i koji je imao registarske oznake Crne Gore. Naveo je da je to područje je uglavnom pusto, uglavnom se voze lokalni stanovnici i bilo je neuobičajeno vidjeti vozilo registarskih oznaka Crne Gore, a i uočio je da se unutra prevozi više osoba. Riječ je o malom automobilu a uočio je da je unutra puno osoba. Okrenuli su se za tim vozilom i zaustavili ga. Na mjestu vozača se nalazio optuženik. Njegov kolega je izašao van iz auta i došao do vozača, tražio ga je dokumente radi utvrđivanja identiteta i tražio je dokumente ostalih osoba koje su se nalazile u automobilu. Ne sjeća se što je optuženik dao na uvid kolegi, ali misli da je neki dokument dao, dok su ostali putnici u vozilu odmahivali glavom kada su ih pitali za dokumente i nisu im dali nikakve dokumente na uvid. U vozilu se prevozilo osim vozača još sedam osoba i to na način da je jedna osoba sjedila na suvozačevom sjedalu, pet ih je sjedilo iza, a jedna osoba je bila u prtljažniku.

5.1. Odgovarajući na upit zastupnice optužbe svjedok je odgovorio da je vozilo uočeno i zaustavljeno prije 20,00 sati, možda oko 19,40. Taj Hyundai kojim je upravljao optuženik je bio zamagljen, to je uočio jer je imao upaljena svjetla na vozilu kojim su se kretali on i kolega, pa kada su svjetla obasjala Hyundai uočio je da se unutra vozi puno ljudi, da na suvozačevom sjedalu sjedi osoba tamnije puti te su prozorska stakla (bočni prozori) vozila bili zamagljeni.

6. Iz izvatka iz NB MIS sustava za nadzor državne granice od 19. prosinca 2024. proizlazi da je optuženik 19. prosinca 2024. oko 22:50 sati na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Karasovići- Sutorina ušao na teritorij Republike Hrvatske vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka].

7. Iz Ugovora o najmu automobila marke HYUNDAI I20 1.4 MPI registarskih oznaka [registarska oznaka] proizlazi da je isti sklopljen između trgovačkog društva VISTA INC i optuženika na pet dana sa početkom najma vozila 19. prosinca 2024. u Podgorici.

8. Iz zapisnika o pretrazi mobilnog uređaja privremeno oduzetog od optuženika proizlazi da je o rezultatima pretrage sačinjeno PDF izvješće u digitalnom obliku koje se nalazi na DVD mediju i sastavni je dio zapisnika o pretrazi. Obzirom je komunikacija pronađena pretragom između optuženika i trećih osoba bila na stranom jeziku, ista je putem stalnog sudskog tumača prevedena na hrvatski jezik, te je navedeni prijevod pročitan na raspravi. Tako se pronalazi komunikacija između optuženika i kontakta V od 20. prosinca 2024. (stranica 371-394) iz koje proizlazi da optuženik traži da mu se upate novci, a V ga upućuje da traži poslovnicu Westernunion radi slanja novca, te naposljetku do uplate i dolazi 21. prosinca 2024. jer optuženik navodi da je uspio i zahvaljuje se. Pri tome jedan drugog oslovljavaju sa brate. Nadalje, pronađena je komunikacija između optuženika i kontakta CC i to u vremenu od 12. veljače 2024. do 21. prosinca 2024. Komunikacija se odnosi na kupovinu karte, te optuženik **.**.2024. SC šalje poruku da će se ukrcati iz Bukurešta, a CC mu 15. veljače 2024. šalje poruku da će mu kupiti kartu i poslati mu je. Nadalje, iz poruka koje je optuženik razmjenjivao sa kontaktom CC proizlazi da ga je CC savjetovao da nastavi put vlakom ili autobusom za Podgoricu, te optuženik 16. prosinca 2024. obavještava CC da je ušao u autobus te potom mu se javlja da je došao na odredište. Iz njihove daljnje komunikacije proizlazi da CC piše optuženiku da ponekad u zimu bude čekanja između, da kad jednom počnu, imat će rutinu, da je razgovarao sa ekipom i da će javiti, da će raditi opušteno, da će svi dobiti komad torte. Daljnja komunikacija odnosi se na 19. prosinac 2024. i prijelaz granice. CC optuženiku piše da će mu slati sve lokacije kad prijeđe granicu i CC savjetuje optuženiku da kaže na granici da putuje u Split na što optuženik odgovara da im je pokazao sliku mjesta na koje ide- Splita. CC i optuženik su bili u neprekidnoj komunikaciji sve dok optuženik nije prešao granicu. Daljnja komunikacija se opet odnosi na slanje novca od strane IC optuženiku te se spominju Karlovac i Rijeka. Nadalje, pronađena je komunikacija između optuženika i kontakta LC (stranica 479-636) koja mu 16. prosinca 2024. piše da ju posluša i da ne ide, da se još stigne predomisliti, a on joj odgovara da je karta već kupljena, te ga ona potom opet 17. prosinca 2024. u porukama pita je li pričao o rizicima ako ga uhvate, da ona nema dobar osjećaj oko tog posla.

9. Iz uvjerenja Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od 26. ožujka 2025. (stranica 208-209 i potvrde Odjela za prekršajne evidencije od 26. ožujka 2025. (stranica 206-207) za optuženog proizlazi kako isti prema raspoloživim podacima nije kazneno ni prekršajno osuđivan.

10. Optuženi UC je iznosio obranu i odgovarao na postavljena pitanja. U bitnome je naveo kako je boravio u [adresa] i u tom razdoblju nije imao posla i tražio je na Facebooku oglase za posao, primarno u Rumunjskoj. Pronašao je oglas za vozača te se na isti javio. Osoba s kojom je stupio u kontakt mu je rekla da će se posao vršiti u Srbiji te da će mu za odlazak u istu kupiti avionsku kartu, i da se radi o poslu vozača radnika s gradilišta i na gradilište. Nakon toga mu je karta bila kupljena i na aerodromu u Srbiji ga je dočekao navodni nećak osobe s kojom je bio stupio u kontakt. Tamo je boravio 5 dana u nekom hotelu i povremeno ga je u tom razdoblju posjećivao taj nećak da bi ga ona prva osoba nazvala na kraju i rekla mu da će mu osigurati vozilo kako bi se uputio u Hrvatsku. Navodni nećak te osobe je u nekom trenutku došao s novcem te su se uputili do iznajmljivača vozila, nećak je platio najam vozila a on je potpisao ugovor i preuzeo vozilo. Nakon toga nećak ga je uputio u Hrvatsku gdje je navodno trebao pokupiti tri radnika. Nakon toga u Hrvatskoj je proveo slijedeća tri dana u hotelu da bi mu ona prva osoba s kojom je dogovorio posao rekla da će pokupiti tri radnika i odvesti ih na gradilište i poslala mu je lokaciju gdje se oni nalaze. U međuvremenu se dopisivao i sa svojom suprugom koja ga je upozorila na to da pazi jer nema radnu dozvolu za rad u Hrvatskoj a pitanje je i da li ti radnici imaju radnu dozvolu. To se sve nakon toga jako brzo odvijalo i uopće nije na vrijeme shvatio da se radi o krijumčarenju migranata. Da je bio znao da se radilo o lošim ljudima ne bi se nikada uputio u Hrvatsku.

10.1. Odgovarajući na upit branitelja, optuženik je naveo da ima dijete u dobi od šest godina i zadnja dva mjeseca je supruga ljuta i ne želi da se on čuje ni s njom ni s djetetom. Nažalost, dijete trenutno ne pohađa školu jer supruga nema dovoljno sredstava za školski pribor i opremu.

10.2. Odgovarajući na upit zastupnice optužbe optuženike je iskazao da mu je prva osoba s kojom je stupio u kontakt spominjala plaću od 800,00 eura mjesečno te da bi taj mjesečni iznos onda ovisno o količini posla rastao i do preko 1.000,00 eura. Ljude je trebao prevoziti unutar Hrvatske, ali mu je bilo rečeno da će po dolasku na lokaciju ti ljudi koje je on prevezao nastaviti put u Francusku. Koliko je shvatio taj put u Francusku bi bio organiziran s nekim drugim vozačem, a on bi išao dalje po druge radnike. Radnici su se ukrcali u vozilo negdje iza sedam sati na večer, a radilo se o mjestu koje je bilo većim dijelom okruženo šumom i njivama. Sjeća se da je tamo bilo nekakvo raskrižje i da su dalje bile neke kuće, ali se bojao i nije previše obraćao pažnju na okolinu. Tu osobu koja je ušla u prtljažnik nije vidio jer nije niti izlazio iz vozila. Najavljeno mu je bilo da će se prevoziti tri osobe, na kraju ih je ušlo više, i nije se snašao što da radi. Na ulasku u Hrvatsku je pokazao svoju putovnicu i Rumunjsku vizu i nisu ga pitali kuda ide. Ne zna koliko je koštala avionska karta i hotelski smještaji jer je to sve platila osoba koja mu je ponudila posao. Poletio je iz Rumunjske, sa aerodroma u Bukureštu u Srbiju, ali ne zna u koji grad. U Hrvatskoj je bio u hotelu i to negdje blizu autoputa. Dva sata se vozio od mjesta gdje je bio smješten u hotelu pa do mjesta gdje je pokupio ljude.

10.3. Odgovarajući na upit suca, optuženik je naveo da je u Rumunjskoj radio kao konobar u jednom restoranu u Velikom Varadinu, međutim vlasnik restorana ga je otpustio zbog pada posla pa je nakon toga bio nezaposlen. Nakon toga je uspio preko oglasa na Facebooku pronaći posao čišćenja u Njemačkoj, te se korištenjem rumunjske vize uputio tamo i radio taj posao tri mjeseca nakon čega mu je gazda rekao da ne može više raditi s Rumunjskom vizom, te se nakon toga vratio u Rumunjsku i onda je nakon tog povratka u Rumunjsku uočio taj posao za što je danas ovdje, da to nije uspio vratio bi se u Tursku i radio u tvornici. Iz Rumunjske je avionom došao u Srbiju. U Srbiji je iznajmio automobil. Dok je čekao posao on je boravio u hotelu, šetao i čekao da mu jave kada treba početi javiti. Osoba koja mu je ponudila posao mu je poslala lokaciju kamo mora ići i to putem Whatsappa i to na mobitel kojim se koristio i koji je od njega privremeno oduzela policija kad ga je zaustavila. Uključio je navigaciju putem mobitela i slijedio je. On smatra da je bio u Srbiji iako iz ugovora o zakupu automobila proizlazi da je isti zakupljen u Crnoj Gori. Njemu je rečeno da se nalazi u Srbiji. Rekli su mu da će on te radnike odvesti na gradilište, i da će se tamo raditi par dana i da će ih onda opet vratiti u Srbiju. Trebala mu je biti poslana lokacija gdje će boraviti i dok ti radnici rade i on bi radio kao pomoćni radnik na gradilištu. Telefon koji je od njega privremeno oduzet mu je kupio nećak od čovjeka koji ga je angažirao za posao u Srbiji, a svoj telefon je prodao još dok je bio u Rumunjskoj. Dok je još imao mobitel je zapisao brojeve, preuzeo je avionsku kartu i po dolasku na cilj je zamolio nekog da mu da mobitel kako bi mogao nazvati ljude s kojima je dogovorio posao i onda je nećak poslodavca poslao taksi po njega koji ga je odvezao. Osobno nije znao o migrantskoj krizi, ali vidio je na TV da migrantska kriza postoji. U trenutku kada je umjesto tri osobe u auto ušlo više ljudi i to u onoj brzini je shvatio da se radi o nečem drugom, a ne o običnom prijevozu radnika, i vrlo brzo ga je zaustavila policija pa je onda postao još svjesniji da je nešto nedopušteno. U trenutku kada su se ti ljudi utrpavali, bio je skroz prestrašen i nije znao što ga je snašlo. Jako se kaje, da je znao ne bi to nikad počinio. Iako je tražio posao na području Rumunjske javio se na oglas za posao koji se trebao obavljati izvan Rumunjske. S tom osobom koja mu je ponudila posao razgovarao je na turskom jeziku.

11. U ovom postupku nije sporno da je optuženik 21. prosinca 2024. došao na mjesto gdje su se strani državljani, ilegalni migranti ukrcali u vozilo, da je iste prevozio i da je u prijevozu zaustavljen od strane policijskih službenika u 19,50 sati u mjestu Staro Selo Topusko bb.

12. U ovom postupku sporno je da li je optuženik bio svjestan da je njegovo postupanje inkriminiranog događaja postupanje koje predstavlja kazneno djelo.

13. Sud je prihvatio svu materijalnu dokumentaciju kao vjerodostojnu jer je jasna i određena, izdana od strane ovlaštenih tijela, stranke nisu imale primjedbi na istu i njezina vjerodostojnost tijekom postupka nije ničim dovedena u pitanje.

14. Sud iskaze svjedoka HC i ĆC cijeni kao istinite i prihvaća ih u cijelosti. Riječ je policijskim službenicima koji su zaustavili vozilo kojim je upravljao optuženik. Oni svjedoče o onome što im je poznato i što su vidjeli. Njihovi iskazi su jasni i detaljni, te se međusobno podudaraju.

15. Sud nije prihvatio obranu optuženika iznesenu na raspravi pred sudom kao vjerodostojnu i istinitu jer je nelogična, neživotna i proturječna s ostalim provedenim dokazima.

15.1. Obrana optuženika iznesena na raspravi da nije znao da je posao prijevoza koji obavlja kazneno djelo, odnosno da nije znao da je riječ o ilegalnim migrantima kojima pomaže nezakonito se kretati po teritoriju Republike Hrvatske, u suprotnosti je sa svim ostalim provedenim dokazima tijekom postupka, a i proturječna je sama sebi. Optuženik navodi kako je tražio posao na teritoriju Rumunjske, ali mu je netko ponudio posao na teritoriju Srbije pa ga je prihvatio. Nadalje, sudu su u potpunosti neuvjerljivi navodi da je avionom putovao iz Bukurešta te je sletio u Srbiju, bez mobitela i tamo je potom zatražio od nekog da mu posudi mobitel da nazove osobu s kojom je dogovorio posao. Prvenstveno, optuženik navodi da je mislio da je u Srbiji, da su mu tako rekli, a auto je iznajmio u Crnoj Gori. Dakle, odrasla punoljetna osoba leti avionom iz jedne države u drugu, mijenja razna prometna sredstva i pri tome navodno ne zna u kojoj se državi nalazi, ali uspije na aerodromu još posuditi mobitel iako se nalazi na govornom području gdje se ne priča jezik koji on govori i razumije. Nadalje, optuženik boravi danima u hotelu, ne radi ništa, čeka posao, smještaj mu je plaćen a potom na svoje ime iznajmljuje vozilo u stranoj državi. A pri tome ne zna u kojoj državi se nalazi. Nadalje, tim istim vozilo se potom upućuje prema Republici Hrvatskoj u kojoj nikada nije bio, opet bude smješten u hotel koji mu plaća taj navodni poslodavac dok on čeka posao i ništa od toga mu nije ukazivalo da je riječ o poslu koji je u najmanju ruku sumnjiv. Sudu to ukazuje upravo suprotno, da je optuženik znao što radi i zašto putuje. Optuženik je prema vlastitim navodim radio i na području Savezne Republike Njemačke, porijeklom je iz Turske ali živio je u Rumunjskoj gdje je također i radio povremeno. Dakle, riječ je o osobi koja putuje između država i funkcionira u različitim državama, uspješno pronalazi zaposlenje stoga su u cijelosti neuvjerljivi njegovi navodi da on misli da je boravio cijelo vrijeme u Srbiji po dolasku iz Bukurešta jer mu je tako rečeno a on sam nije shvatio u kojoj državi se nalazi (pri tome iz poruka jasno proizlazi da mu je uputa bila da dođe do Podgorice gdje je i iznajmio automobil). Nadalje, sudu je neprihvatljivo da optuženik kao odrasla osoba koja je već radila u stranim državama danima na teret poslodavca boravi u hotelima, poslodavac mu isplaćuje novce putem Westernuniona, a on ništa ne radi već čeka da krene s poslom i to sve u uvjerenju da je riječ o zakonitom poslu. Nadalje, uz sve to što mu je poslodavac plaćao još mu je dao i mobilni uređaj marke IPhone jer je on svoj prodao još u Rumunjskoj. Međutim, iz pronađene komunikacije jasno proizlazi da je optuženik imao nekakav mobilni uređaj cijelo vrijeme i dopisivao se sa kontaktima. Također, optuženik je u obrani naveo da kada je došao pokupiti radnike na lokaciju koju je dobio, tada se uplašio, bilo ga je strah nije se snašao. Prvenstveno, ako je mislio da treba vršiti zakoniti prijevoz radnika od gradilišta do gradilišta, nejasno je sudu čega se preplašio kada je konačno nakon što danima nije radio, trebao obaviti prijevoz. Optuženik je zatečen u prijevozu sedam osoba, dakle u automobilu koji je registriran za prijevoz pet putnika vozilo se sedam osoba i optuženik kao vozač. Dakle, bilo je potrebno određeno vrijeme da se osobe ukrcaju i smjeste u automobil budući ih je bilo sedam, pri tome je jedna osoba ušla i u prtljažnik. Da je doista mislio da se radi o zakonitom poslu, zasigurno ne bi osjećao strah, te bi nazvao poslodavca i obavijestio ga da je došlo više radnika budući je istome kao vozaču zasigurno poznato koliko osoba smije prevoziti u osobnom automobilu kojim upravlja, a za poziv je imao dovoljno vremena čekajući da se svi ukrcaju u vozilo. Optuženik je iskazao da su te osobe same ušle u njegovo vozilo, pa tako i osoba koja je ušla u prtljažnik, ali optuženik unatoč tome što mu je rečeno da će prevoziti samo tri osobe, jednostavno nastavlja voziti njih sedam. Nadalje, iz pretrage mobitela i pronađene komunikacije proizlazi kako je isti komunicirao sa dvije različite osobe oko organizacije putovanja i oko transfera novca. Razvidno je iz poruka da je optuženik promijenio nekoliko prometnih sredstava, da je u neprestanoj komunikaciji sa tim osobama kao i da je prilikom prelaska državne granicu i ulaska u Republiku Hrvatsku rekao da ide u Split, a po uputi SC, te je čak pokazao i fotografiju Splita. Sve navedeno ukazuje da je optuženik znao kuda ide i zašto, da je bio dobro organiziran jer sud ne nalazi niti jedan razlog zašto bi još i prilikom prelaska granice neistinito navodio da ide u Split, a kasnije se u porukama spominju Karlovac i Rijeka. Sasvim je neuvjerljiva njegova obrana i u dijelu gdje on prvo govori da je trebao prevoziti radnike od jedne lokacije do gradilišta, pa radnici potom idu za Francusku sa drugim vozačem a on se vraća u Srbiju po nove radnike, pa potom je iskazivao da nakon što doveze te radnike na gradilište će i sam ostati malo raditi na gradilištu. Sud ne prihvaća obranu optuženika da on nije znao da je prijevoz koji obavlja ilegalan i da je riječ o osobama koje se na teritoriju Republike Hrvatske nalaze nezakonito. Optuženik zapravo u svojoj obrani pokušava umanjiti svoju kaznenu odgovornost, maksimalno umanjujući svoja postupanja i ponašanje. Njegova obrana je usmjerena na minimiziranje bilo kakve odgovornosti. Kako je takva obrana suprotna iskazima saslušanih svjedoka i ostalim provedenim dokazima, sud ju nije prihvatio.

16. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, iz iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije ovo vijeće je nedvojbeno utvrdilo da je optuženik svojim postupanjem opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci presude.

17. Optuženik je ostvario sva objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavku 1. KZ/11. On je iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno se kretati po Republici Hrvatskoj.

18. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda optuženik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, te je znajući da u nakani pribavljanja imovinske koristi pomaže ilegalnim migrantima u nedozvoljenom kretanju u Republici Hrvatskoj htio ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Navode optuženika sa rasprave da nije znao da se radi o ilegalnim migrantima i o kaznenom djelu, odnosno osporavanje da bi bio svjestan da se radi o postupanju koje predstavlja kazneno djelo sud nije prihvatio iz razloga navedenih pod točkom 15. i 15.1. U odnosu na ovu spornu okolnost, valja još dodati kako je potpuno životno neuvjerljivo i nelogično da bi optuženik putovao iz Rumunjske prema vlastitim navodima prvo u Srbiju, a prema rezultatima pretrage proizlazi da se još vozio i autobusom do Podgorice, gdje je iznajmio vozilo te iz Crne Gore ušao na teritorij Republike Hrvatske što proizlazi iz izvatka sustava za nadzor državne granice kako bi obavljao posao prijevoza radnika, a pri tome danima nije radio ništa nego boravio u hotelu na trošak poslodavca i čekao upute za posao. Da je imao svijest o tome da radi nešto zabranjeno proizlazi iz pronađene komunikacije kao i činjenice da je prilikom ulaska u Republiku Hrvatsku neistinito naveo kamo putuje. Da je doista mislio da ide obavljati zakonit posao, niti bi mu CC savjetovao da to kaže, niti bi optuženik to uradio i još pronašao fotografiju Splita. Također, iz komunikacije između optuženika i LC proizlazi da ga je ista upozoravala da je to sve nešto sumnjivo što također potvrđuje da su navodi iz obrane optuženika neistiniti, jer mu čak i osoba koja nije bila s njim ukazuje da je tu nešto sumnjivo. Za zaključiti je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao jedino s ciljem činjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, kako je isti znao da se radi o ilegalnim migrantima, te da je omogućavanje istima kretanja i boravka u Republiku Hrvatsku kazneno djelo, pa da je ipak, motiviran koristoljubljem, iste prevozio, da je bio svjestan protupravnosti svog postupanja i svih okolnosti djela, i unatoč tome htio njegovo počinjenje. To naročito ukoliko se uzme u obzir da je opće poznata migrantska kriza u svijetu, da je optuženik bio upoznat sa migrantskom krizom, te nije životno logično da bilo koja osoba prosječnog stupnja znanja i obrazovanja, u valu migracija uzrokovanih izbjegličkim krizama, ne bi posumnjala da se radi o prijevozu ilegalnih migranata u slučaju ponude za posao kakvu je opisao optuženik. Slijedom svega navedenog, optuženik je kriv za počinjenje kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma - opisano i kažnjivo po članku 326. stavak 1. KZ/11.

19. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je sukladno odredbi članka 47. stavak 1. KZ/11 polazeći od stupnja i oblika krivnje i svrhe kažnjavanja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža.

19.1.Sud je optuženiku kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu što je optuženik prema podacima dostupnim u spisu kazneno neosuđivan i što je otac jednog maloljetnog djeteta o kojem je dužan skrbiti.

19.2. Kao otegotnu okolnost sud je optuženiku cijenio veliku količinu kriminalne volje, upornost u počinjenju kaznenog djela i pokazanu bezobzirnost. Sud je otegotnim cijenio i društvenu opasnost kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim jer osobe bez ikakvih kontrola i bez putnih isprava ulaze u Republiku Hrvatsku, a potom i dalje u države Europske unije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koje su njihove stvarne namjere i koji je njihov krajnji cilj. Optuženik je strani državljanin koji s ciljem počinjenja kaznenog djela putuje iz države u državu, iznajmljuje vozilo u Crnoj Gori te se vozi do Republike Hrvatske gdje nikad prije nije bio. Nadalje, optuženik čini kazneno djelo na teritoriju strane države čime pokazuje posebnu bezobzirnost i upornost u kršenju propisa države čiji nije državljanin, a motiv mu je isključivo brza i laka zarada. Po ocjeni ovog suda, a kako to proizlazi iz provedenih dokaza, on čini sve da bi počinio ovo kazneno djelo i ništa mu ne predstavlja problem te pokazuje i dozu bezobzirnosti prilikom počinjenja kaznenog djela. Naime, optuženik je jednog od putnika prevozio u prtljažniku osobnog automobila što svakako sudu ukazuje da je njegova namjera bila prevesti sve ljude koji su došli, bez obzira na to što svi nisu mogli stati u auto te je tako jednu osobu vozio kao da je riječ o prtljazi. Cijeli put koji je prošao radi počinjenja kaznenoga djela ukazuje na njegovu izuzetnu spremnost i motiviranost da učini sve da na brz način dođe do zarade i to na način da počini kazneno djelo.

19.3. Kazneno djelo za koje je optuženik ovom presudom proglašen krivim je teško kazneno djelo i kazneno djelo koje je u stalnom porastu unazad nekoliko godina na teritoriju Republike Hrvatske, te uzimajući u obzir sve navedeno pod točkama 19.1 i 19.2., zaštićeno dobro, oblik i stupanj krivnje – izravna namjera, potpuno ubrojiv i imao je punu svijest o protupravnosti, navedene olakotne i otegotne okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora od 1 godine i 8 mjeseci. Odmjerenom kaznom ostvaruje se svrha kažnjavanja koja ima svoju retributivnu, specijalnu i generalno preventivnu komponentu te ispunjava resocijalizacijski zahtjev koji omogućava optuženiku da se ponovno uključi u društvo. Upravo uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, sud je izrekao kaznu koja nije matematička valorizacija propisane kazne i utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani optuženika, već ispunjava svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na optuženika i druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Izrečenom kaznom se ostvaruje i specijalna i generalna prevencija.

20. Iz rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kir-984/2024 od 23. prosinca 2023. proizlazi da je protiv optuženika određen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP, a koji istražni zatvor teče od dana uhićenja 21. prosinca 2024. Istražni zatvor je produljen ovosudnim rješenjem Kov-15/2025 od 15. siječnja 2025., ovosudnim rješenjem K-101/2025 od 26. ožujka 2025. i 5. lipnja 2025., te se slijedom navedenog na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. prosinca 2024. pa nadalje.

21. Sud je od optuženog temeljem odredbe članka 79. stavak 2. KZ/11 oduzeo mobilni uređaj marke "APPLE", nepoznatih IMEI brojeva te pripadajuću SIM karticu nepoznatog pozivnog broja, koji predmeti su od njega privremeno oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske uprave sisačko-moslavačke, Postaje granične policije Gvozd sa Ispostavom Bojna, broj: 511-10-09-03-K-93/24, serijski broj: [serijski broj] od 21. prosinca 2024. i pripadajući zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti. Iz provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je predmetni mobilni uređaj uporabljen za počinjenje kaznenog djela kako to proizlazi iz obrane optuženika, kao i pretrage mobilnog uređaja.

22. Sud je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP optuženika u cijelosti oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP, kao i plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti jer je nezaposlen i bez prihoda, u vlasništvu nema vrijednije imovine iz koje bi mogao platiti troškove postupka, pa bi plaćanjem troškova evidentno bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je dužan uzdržavati.

U Sisku 5. lipnja 2025.

Sudac

Ljuba Crnković

Uputa o pravu na žalbu

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

- ODO Sisak na broj KO-DO-18/2025

- optuženik: UC, po prijevodu

- branitelj: Vlado Kartelo, odvjetnik iz Siska

- sudska komisija po pravomoćnosti