Republika Hrvatska

Trgovački sud u Bjelovaru

Bjelovar, Šetalište dr. I. Lebovića 42

Poslovni broj: P-73/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB 07942269267, po sutkinji Sanjani Zorinc, u pravnoj stvari tužitelja PRESOFLEX GRADNJA d.o.o. [adresa], OIB 66952197279, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić i Galić d.o.o. Zagreb, protiv tuženika GRAD [adresa], OIB 99870159112, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja raskida ugovora i povrata bankarske garancije, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 24. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o izgradnji edukativnog centra Orahovica „Škola u prirodi“, za grupu 1. izgradnja centralne građevine – odmarališta za djecu br. 171/2021 od 7. listopada 2021. zaključenom između tuženika, s jedne strane, i tužitelja s druge strane, po samom zakonu, s danom dana 28.svibnja 2024. godine.

II. Utvrđuje se da tuženikova obavijest o raskidu ugovora, KLASA: 360-01/18- 01/35; URBR: 2189-12-01/01-24-4333 od 14. lipnja 2024. ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 99870159112, da tužitelju, društvu Presoflex gradnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66952197279, preda Bankarsku garanciju broj 2104005639 za uredno ispunjenje ugovora s pripadajućim aneksima s naznakom najvišeg iznosa do 317.648,82 EUR, a koja je izdana 25. listopada 2021. od strane društva Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: 99870159112, da tužitelju društvu Presoflex gradnja d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 66952197279, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 25.240,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude od 5. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 7. listopada 2021. sklopio Ugovor o izgradnji edukativnog centra [adresa] „Škola u prirodi“, za grupu 1. izgradnja centralne građevine – odmarališta za djecu br. 171/2021 (u daljnjem tekstu: Ugovor) s cijenom radova u iznosu od 23.615.768,76 HRK, uvećan za iznos PDV-a od 5.903.942,19 HRK, što daje ukupni iznos ugovorene cijene od 29.519.710,95 HRK. Tijekom izvođenja radova, zbog opravdanih okolnosti sklapani su dodaci Ugovora, s time da je do sada ukupno sklopljeno 9 dodataka, pri čemu je konačni iznos ugovorene cijene iznosio 4.048.872,03 EUR s PDV-om. Sukladno ugovorenim uvjetima, tužitelj je je tuženiku dostavio jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora u iznosu od 10% ugovorene vrijednosti radova. Jamstvo za uredno ispunjenje Ugovora dostavljeno je u obliku bankarske garancije, naplative od banke na prvi poziv, bez prava prigovora. Navedeno je definirano u članku 28. Ugovora. S obzirom da su aneksirane odredbe o roku dovršetka i cijeni radova, prvotno dostavljena bankarska garancija za uredno ispunjenje ugovora je dostavljena i izdana od strane Zagrebačke banke d.d. i to dana 25. listopada 2021. pod nazivom „GARANCIJA br. 2104005639 za uredno ispunjenje ugovora“ na iznos od 2.361.576,88 kn s rokom važenja do 30.06.2023. Sukladno ugovorenim dodacima Ugovora, ugovarani su dodaci same bankarske garancije, tako da ista sa svojim aneksima iznos 317.648,82 EUR s rokom važenja do 10.07.2024. Dinamika plaćanja izvedenih radova definirana je člankom 10. stavkom 12. Ugovora na način da se plaćanje vrši na račun Izvođača, prema e- računu za svaku ispostavljenu privremenu situaciju u roku od 30 dana od dana ovjere situacije od strane predstavnika Naručitelja. Time je definirana osnovna obveza naručitelja, odnosno tuženika u ugovoru o građenju, a to je plaćanje izvedenih radova prema izdanom e-računu u roku od 30 dana. Osim navedenog članka 10., odredbom članka 14. Ugovora kao osnovna obveza tuženika je definirano uredno plaćanje izvedenih radova sukladno roku definiranom u ugovoru. Dana 16. svibnja 2024. tužitelj je tuženiku poslao zahtjev za plaćanjem računa br. 21-709-71 od 28.03.2024. u iznosu od 175.506,80 EUR te mu obrazložio kako je račun sukladno ugovorenim uvjetima dospio na naplatu dana 12. svibnja 2024. Predmetni račun izrađen je na temelju 26. privremene situacije br. 21/709/71 od 28.03.2024. S obzirom da se tuženik nije odazvao pozivu, tužitelju nije preostalo ništa drugo nego ga pozvati još jednom (dana 23. svibnja 2024.), pri čemu mu je ostavio naknadni rok za ispunjenje svoje obveze jer ispunjenje novčane obveze nije definirano kao bitan sastojak ugovora. Imajući na umu da je tužitelj tuženika pozvao prvotno dana 16. svibnja, a potom i 23. svibnja 2024. na ispunjenje obveze u naknadnom primjerenom roku – plaćanja računa – do 27. svibnja 2024., evidentno je da je tužitelj tuženiku ostavio naknadni primjereni rok za ispunjenje obveze. Tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu u naknadno ostavljenom roku, i stoga je Ugovor s pripadajućim dodacima raskinut po samom zakonu, odnosno sukladno člancima 362. i 361. Zakona o obveznim odnosima. Kako tuženik nije ispunio svoju obvezu u naknadno ostavljenom roku, tužitelj je dana 29. svibnja 2024. poslao tuženiku „Obavijest o okolnosti nastupa raskida Ugovora o izgradnji edukativnog centra Orahovica „Škola u prirodi“, za grupu 1. izgradnja centralne građevine-odmarališta za djecu br. 171/2021“ u kojoj je naveo putem odvjetničkog društva da je nastupila okolnost raskida ugovora po samom zakonu. Osim navedene obavijesti tužitelj je pozvao tuženika na vraćanje bankarske garancije izdane na ime dobrog izvršenja ugovora, no suprotno tomu, tuženik je istu neosnovano dostavio banci na naplatu. U međuvremenu od raskida ugovora pa do dostavljanja bankarske garancije na naplatu, tuženik je putem punomoćnika komunicirao sa tužiteljem koji je i u opisanoj situaciji izrazio spremnost odazvati se pozivu na sastanak, no do sastanka nikada nije došlo. S obzirom da je ugovor raskinut po samom zakonu, tužitelj ima pravni interes da utvrdi nepostojanje pravnog odnosa između parničnih stranaka temeljem Ugovora raskinutog na temelju zakona zbog tuženikove krivnje, jer je tuženik poslao Zagrebačkoj banci d.d. bankarsku garanciju na naplatu. U dispoziciji tuženika je mogućnost opoziva plaćanja po bankarskoj garanciji, stoga iako se ona faktički ne nalazi u njegovu posjedu, on s njom može disponirati na način da povuče poziv na plaćanje i postoji opravdan interes za takvim tužbenim zahtjevom. Poslije samog slanja bankarske garancije na naplatu, suprotno pozivu tužitelja da mu istu vrati, tuženik je izjavio „raskid“ već raskinutog ugovora, datiran 14. lipnja 2024., a koji je tužitelj zaprimio 17. lipnja 2024. i povratno mu odgovorio kako pravno nije moguće raskinuti nepostojeći ugovor, odnosno već raskinuti ugovor.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužba i zahtjev su u cijelosti neosnovani, te predlaže sudu prvenstveno pozvati tužitelja na uređenje tužbenog zahtjeva pod prijetnjom odbačaja, te podredno odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška tuženiku. Tužitelj je svoju tužbu podnio jer smatra da tuženik nije izvršio svoju ugovornu obvezu plaćanja računa broj 21-709-71 niti u naknadno ostavljenom roku, te je stoga ugovor raskinut po samom zakonu s danom 28.05.2024. Tuženik osporava ovakav zaključak tužitelja, te smatra da ugovor nije raskinut po zakonu s danom 28.05.2024., već da je raskinut temeljem tuženikove Obavijesti o raskidu od 14.06.2024. Kako je iz sadržaja tužbe vidljivo, riječ je o pravnom pitanju je li za raskid ugovora po zakonu zbog neispunjenja u dodatnom roku dovoljno neplaćanje u tom roku jednog od računa ili se gleda ispunjenje ugovorne obveze plaćanja u cijelosti. Tužitelj smatra da je dovoljno da tuženik nije platio jedan račun, i to zadnji koji je bio izdan po 26. privremenoj situaciji, znači prethodno tome, tuženik je uredno platio 25 računa. Tuženik smatra da ovo nije dovoljno, te da je riječ o neznatnom dijelu neispunjenja, a koje ispunjenje je na kraju tuženik i izvršio, tj. naknadno je i platio predmetni račun. Tuženik se u tom smislu dopisom od 06.06.2024. i očitovao prema tužitelju u odnosu na njegov dopis od 29.05.2024. kojim ga obavještava o nastupu raskida ugovora (ovaj dopis je dostavljen uz tužbu). Tuženik se ne slaže s tužiteljevim tumačenjem da je u konkretnom slučaju došlo da primjene odredbe čl. 362. Zakona o obveznim odnosima. Naime, u ovom konkretnom slučaju riječ je o ugovoru o građenju, a temeljem kojeg je tuženik preuzeo obvezu plaćanja, a tužitelj je preuzeo obvezu izgradnje građevine u određenom roku. Dakle, rok za plaćanje nije bitan sastojak ugovora, niti je to rok na koji bi se imala primijeniti odredba čl. 362. ZOO-a. Rok za plaćanje od 30 dana koji je ugovoren u čl. 10. Ugovora (Ugovor o izgradnji edukativnog centra [adresa] „Škola u prirodi“ za grupu 1. izgradnja Centralne graševine – odmarališta za djecu, br. 171/2021 koji je uz tužbu dostavio tužitelj) je rok dospijeća tražbine tužitelja. Dakle, temeljem predmetnog Ugovora koji je Ugovor o građenju, sukladno odredbi čl. 620. ZOO-a koja definira ugovor o građenju, nije predviđeno da bi rok za dobrovoljno plaćanje bio rok na koji se može primijeniti odredba čl. 362. ZOO-a. Rok plaćanja se u ovom članku uopće ne spominje. Tužitelj je za slučaj neplaćanja od strane tuženika imao mogućnost pokrenuti postupak prisilne naplate računa koji mu nije plaćen nakon dospijeća. Tužitelj ovaj račun nije utužio, već je naknadno tuženik ovaj račun i platio. Stoga, tužitelj je mogao samo tražiti prisilnu naplatu neplaćenog dospjelog računa kao svoju pravnu zaštitu, a ne tumačiti da je zbog toga jer račun nije plaćen na vrijeme, cijeli ugovor raskinut po zakonu. U konkretnom slučaju riječ je o računu br. 21-709-71 koji je izdan temeljem 26. privremene situacije na iznos od 175.506,80 eura. Dakle, prethodno ovom računu, tužitelj je bio izdao 25 privremenih situacija na ukupan iznos od 2.463.067,07 eura (s PDV-om), a koje sve situacije su uredno plaćene tužitelju temeljem uredno izdanih računa. Tužitelj i tuženik su aneksima mijenjali Ugovor i to konkretno posljednjim Dodatkom IX od dana 26.04.2024. stranke su ugovorile ukupni iznos od 4.048.872,03 eura za izvođenje svih radova po ugovoru. Iz gore navedenih podataka je vidljivo da je tuženik temeljem Ugovora do sada uredno tužitelju platio preko 60% ugovorene vrijednosti. Također, vidi se i da iznos od 175.506,80 eura predstavlja 4,33% od ukupnog ugovorenog iznosa od 4.048.872,03 eura. Dakle, tužitelj tvrdi da je osnovano i dopušteno raskinuti ugovor po zakonu zbog neispunjenja 4,33% iznosa. Ovakva tvrdnja tužitelja je suprotna odredbi čl. 367. ZOO-a temeljem koje se ugovor ne može raskinuti u slučaju da je riječ o neznatnom dijelu ugovora. Iznos od 4,33% ugovora je svakako neznatni dio ugovora. Tuženik osporava i ostale navode tužitelja iz njegove tužbe, te je primjerice nejasno što tj. koju konkretnu spornu, a odlučnu činjenicu tužitelj želi dokazati tvrdnjama da se tužitelj odazvao na prijedlog za sastanak, ali da do sastanka nije došlo. Ovi navodi tužitelja su nebitni jer nisu odlučni za osnovanost, tj. neosnovanost tužbenog zahtjeva. Nadalje, neosnovni su i navodi tužitelja da zato što je ugovor raskinut po zakonu dana 28.05.2024., nije osnovan raskid ugovora koji je tužitelju izjavio tuženik dana 14.06.2024. Nakon dana 27.05.2024., tužiteljevi radnici su i dalje bili na gradilištu, tj. tužitelj je i dalje izvodio radove sukladno odredbama Ugovora. Iz navedenog je vidljivo da ugovor nije raskinut s danom 28.05.2024., već su stranke i dalje nastavile s izvršenjem svojih ugovornih obveza. Dakle, jedini tužiteljev razlog zašto smatra da tuženikova obavijest o raskidu ne proizvodi učinke jest daje ugovor raskinut po samom zakonu, a što nije točno. Stoga je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. kao i pod točkom 2. petita. U odnosu na tužbeni zahtjev pod točkom III kojim tužitelj traži sa se tuženiku naloži predaja tužitelju bankarske garancije, tuženik ga smatra neosnovanim. Tužitelj nije u tužbi iznio ni jedan razlog iz kojeg bi proizlazila osnovanost ovog zahtjeva tužitelja, odnosno nije naveo niti dokazao ikakav razlog zbog čega bi tuženik trebao vratiti tužitelju predmetnu bankarsku garanciju. Pored navedenog, tuženik ističe da nema u posjedu predmetnu bankarsku garanciju, jer se ona nalazi u posjedu kod Zagrebačke banke d.d., a što i sam tužitelj potvrđuje u svojoj tužbi. Stoga je ovaj tužbeni zahtjev tužitelja i nemoguć, jer tuženik ne može predati ispravu koja se fizički niti ne nalazi kod njega. Također, tužitelj je sam podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane naplate po predmetnoj bankarskoj garanciji, te je dana 25.06.2024. Trgovački sud u Bjelovaru pod brojem R1-9/2024 donio rješenje kojim je određena predmetna privremena mjera, te je zabranjeno Zagrebačkoj banci d.d. da provede naplatu po predmetnoj bankarskoj garanciji. Zagrebačka banka d.d. je po tom rješenju i postupila, te tuženiku nisu prenesena novčana sredstva temeljem predmetne bankarske garancije, niti se tuženik po njoj naplatio, te se ista garancija nalazi kod banke i danas. Slijedom svega gore navedenoga, predlaže se sudu odbiti tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3.U tijeku postupka izvedeni su dokazi: u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu (list 7-1690 spisa), osobito u ugovor o izgradnji edukativnog centra [adresa] od 7. listopada 2021. (list 7-26 spisa) te dodatke navedenom ugovoru (list 27-55 spisa), u prepisku između stranaka prije započinjanja postupka (list 56-59 spisa), u dodatak 9 ugovoru (list 60-61 spisa), u prepisku stranaka (list 64-68 spisa), u garanciju za uredno ispunjenje ugovora (list 69-73 spisa), u dodatak ugovoru (list 74- 77 spisa), u zahtjev za plaćanje računa (list 78 spisa), u 26 privremenu situaciju s troškovnikom (list 79-165 spisa) te u daljnju dokumentaciju (list 166-355 spisa), u dodatak 9 ugovoru i građevinsku knjigu (list 1140-1234 spisa), u građevinski dnevnik (list 1243-1690 spisa), pročitano je rješenje ovog suda broj R1-9/2024-3 od 25. lipnja 2024.

4.Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje ZPP).

5.Sud smatra da se u ovom postupku radi isključivo o pravnom pitanju je li, kako to navodi tužitelj, Ugovor o izgradnji edukativnog centra Orahovica ("Škola u prirodi") broj 171/21 od 7. listopada 2021., zaključen između parničnih stranaka, raskinut po samom zakonu s danom 28. svibnja 2024. ili je, kako to navodi tuženik, raskinut 14. lipnja 2024. temeljem tuženikove obavijesti o raskidu.

6.Budući da se radi o pravnom pitanju, sud smatra da nije potrebno izvoditi dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka, tj. saslušavati stranke, svjedoke te provoditi financijsko i građevinsko vještačenje, već je bilo dovoljno izvršiti uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

7.Nije sporno da je tužitelj dana 16. svibnja 2024. poslao tuženiku zahtjev za plaćanje računa broj 27-709-71 od 28. ožujka 2024. u iznosu od 175.506,80 eura za radove koje je tužitelj izvršio na temelju 26 privremene situacije broj 21/709/71 od 28. ožujka 2024. Naime, iz računa broj 21-709-71 od 28. ožujka 2024. (list 355 i 356 spisa) proizlazi da je izdan na temelju 26 privremene situacije za izvršene građevinske radove, a iznos računa je 175.506,80 eura. U računu je naznačena valuta plaćanja 12. svibnja 2024.

8.Nije sporno niti da je tužitelj dostavio tuženiku podnesak od 23. svibnja 2024. u kojem poziva tuženika da u roku od 2 dana od zaprimanja tog Zahtjeva, a najkasnije do 27. svibnja 2024. izvrši plaćanje računa broj 21-709-71 od 28. ožujka 2024.

9.Budući da tuženik nije izvršio svoju obvezu niti u naknadno određenom roku, tužitelj je u skladu sa čl. 362. st. 2. u vezi čl. 365. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO) obavijestio tuženika da je ugovor raskinut po samom zakonu.

10.Iznos od 175.506,80 eura predstavlja 4,3% od ukupne vrijednosti Ugovora te ovaj sud smatra da iznos od 175.506, 80 eura nije neznatni dio obveze u smislu čl. 357. ZOO-a. Iz priloženih dokaza proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o građenju koji predviđa kontinuirano izvođenje građevinskih radova u trajanju od 19 mjeseci i sukcesivna plaćanja na temelju ispostavljenih privremenih i okončane situacije. Dakle, radi se o ugovoru u kojem se obveze ispunjavaju duže vrijeme sukcesivno i raskid takvog ugovora (u pravilu) djeluje samo u odnosu na buduće obveze (čl. 365. st. 1. ZOO-a), a ne i u odnosu na već obavljene i plaćene radove.

11.Nije sporno da tuženik nije platio iznos od 175.506,80 eura o roku dospijeća prema izdanom računu broj 21-709-71 od 28. ožujka 2024. te da ga je tužitelj naknadno pozvao da u primjerenom roku plati taj račun, što tuženik nije učinio u naknadnom roku koji je odredio tužitelj, ali sam tuženik navodi u odgovoru na tužbu, na stranici 3 u prvom redu, da je kasnije platio navedeni račun, čime priznaje da je tužitelj izvršio radove prema istaknutom računu i da, sukladno tome, tuženik nije imao primjedbi na radove, budući da ih je platio. Ali, nesporno je da radovi nisu plaćeni o dospijeću računa, niti u naknadno određenom roku te je stoga tužitelj osnovano u skladu sa čl. 362. i čl. 365. ZOO-a utvrdio da je raskinut Ugovor o izgradnji edukativnog centra Orahovica "Škola u prirodi" zaključen 7. listopada 2021.

12.Pitanje kvalitete ostalih građevinskih radova te eventualni nastavak radova nakon raskida Ugovora s danom 28. svibnja 2024. nije predmet ovog postupka te u skladu s tim sud nije izvodio dokaze vezane uz ta pitanja.

13.Imajući u vidu naprijed obrazloženo, sud je utvrdio da je rakinut Ugovor o izgradnji edukativnog centra [adresa] "Škola u prirodi" zaključen 7. listopada 2021., s danom 28. svibnja 2024. Također je utvrđeno, s obzirom na navedeno utvrđenje, da tuženikova obavijest o raskidu ugovora od 14. lipnja 2024. ne proizvodi pravne učinke. Budući da je utvrđeno da je ugovor raskinut s 28. svibnja 2024. naloženo je tuženiku da preda Bankarsku garanciju broj 2104005639 za uredno ispunjenje ugovora s pripadajućim aneksima s naznakom najvišeg iznosa do 317.648,82 eura, a koja je izdana 25. listopada 2021. od strane društva Zagrebačka banka d.d., u roku 8 dana.

14.Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, a vrijednost predmeta spora iznosi 317.648,82 eura, tužitelju su temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a određeni troškovi parničnog postupka. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT) tužitelju je dosuđeno za sastav tužbe od 19. lipnja 2024. 4.780,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 16. siječnja 2025. 4.780,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT), za zastupanje na ročištu 24. travnja 2025. 4.780,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT) te za sastav podneska od 20. ožujka 2025. 4.780,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT), sve uvećano za PDV (Tbr. 46. OT) u iznosu 4.780,00 eura. Tužitelju je dosuđena i pristojba na presudu u iznosu 670,00 eura. Ukupni trošak dosuđen tužitelju iznosi 25.240,00 eura.

15.Iz svih navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 5. lipnja 2025.

S u t k i n j a

Sanjana Zorinc

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.