Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj K-Rz-3/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca za ratni zločin mr. sc. Sanje Voller-Jakšić, kao predsjednika vijeća te Damira Krahuleca i Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Leonore Ećimović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AD, zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 108/95, 16/96 i 28/96 - dalje u tekstu OKZRH), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-44/2022 od 15. studenog 2022., nakon javnih rasprava održanih dana 21. svibnja 2025. i 2. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Miroslava Kraljevića, branitelja opt. AD, Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka, a u odsutnosti opt. AD (kojem se sudi u odsutnosti), dana 5. lipnja 2025. objavio je, a dana 2. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi AD, OIB [osobni identifikacijski broj], JMBG [jedinstveni matični broj građana], zvani A, sin K i H rođ. B, rođen **.**.1958. u [adresa], općina Zavidovići, Republika Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanin Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju pružni radnik, s mjesečnim primanjima od 540,00 KM (konvertibilnih maraka Bosne i Hercegovine), oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u JNA 1980. u Puli, bez čina, bez odlikovanja, prekršajno nekažnjavan, kazneno neosuđivan

k r i v  j e

što je:

dana 3. studenoga 1991. u Petrovcima, nakon što su tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku snage JNA i srpskih paravojnih formacija okupirale navedeno mjesto, kao pripadnik milicije tzv. SAO Krajine iz Negoslavaca, protivno odredbama međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila, kršeći odredbe čl. 3. st. 1. toč. a. i c. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i čl. 75. st. 1. i 2. toč. a. alineja (II) i (III) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (Protokol I) zajedno s još najmanje dvojicom naoružanih pripadnika srpskih paravojnih formacija došao u kuću civila rusinske nacionalnosti KD u [adresa] radi obavljanja pretrage doma i pronalaska oružja i tijekom pretrage sva trojica ga zlostavljali i tukli, najprije na tavanu obiteljske kuće, a potom ga nastavili tući i u dvorištu kuće pred suprugom i dvoje djece, pri čemu ga je on na kraju snažno udario nogom u međunožje od kojeg udarca je KD pao na tlo, a potom ga ubacili u osobno vozilo kojim su došli i odvezli ga u smjeru Negoslavaca, nakon čega je sljedećeg dana istim tim vozilom kojim je odvezao KD, zajedno s još jednim nepoznatim pripadnikom srpskih paravojnih formacija, vratio njegovo mrtvo tijelo izmrcvareno teškim premlaćivanjem, razbijene lubanje i izbijenog oka, obrativši se njegovoj supruzi HD riječima "Evo vam ga da nam ustaško đubre ne smrdi",

dakle, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba i okupacije, protuzakonito zatvorio civilnog stanovnika, nečovječno postupao prema njemu i nanosio mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta,

čime je počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. Osnovnog Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91, 39/92, 91/92, 31/93, 35/93, 108/95, 16/96 i 28/96 - dalje u tekstu OKZRH)

pa se opt. AD

za kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH, na temelju članka 120. stavak 1. OKZ RH

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U

TRAJANJU OD 7 (SEDAM) GODINA.

II. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08) nalaže se opt. AD da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i to troškove svjedoka u iznosu od 23,28 eura (dvadeset tri eura i dvadeset osam centi), troškove prijevoda tumača u iznosu od 188,12 eura (sto osamdeset osam eura i dvanaest centi) te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 eura (tisuću eura), što ukupno iznosi 1.211,40 eura (tisuću dvjesto jedanaest eura i četrdeset centi), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka, o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KO-DO-44/2022 od 15. studenog 2022. protiv opt. AD, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnoga stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

2. Naprijed navedenom optužnicom, predmetno kazneno djelo je pravno označeno kao ratni zločin protiv civilnog stanovnika, opisan i kažnjiv po članku 120. stavak 1. OKZ RH, umjesto ratni zločin protiv civilnog stanovništva pa kako je za sud očigledno da se kod označavanja pravne kvalifikacije radilo o očitoj omašci u pisanju te kako sukladno članku 449. stavak 2. ZKP/08 sud nije vezan za prijedlog tužitelja o pravnoj oznaci djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret, to je samoinicijativno izvršena intervencija od strane suda u pravnu kvalifikaciju kaznenog djela te je isto pravilno označeno kao kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ne mijenjajući pri tome oznaku zakonskog članka 120. stavak 1. OKZ RH, u kojem je opisano navedeno kazneno djelo, a koje se optuženiku predmetnom optužnicom stavlja na teret.

3. Optuženom AD se sudi u odsutnosti na temelju rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-19/2024-3 od 28. studenog 2024. (strana 237-240 spisa), koje je postalo pravomoćno dana 16. prosinca 2024., budući je izvanraspravno vijeće ovoga suda nakon pribavljenog pozitivnog mišljenja ovlaštenog tužitelja, bilo stava kako su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti propisani člankom 402. stavak 3. i 4. ZKP/08, da se u odnosu na terećeno kazneno djelo optuženiku sudi u odsutnosti, jer postoje osobito važni razlozi da mu se sudi (uzimajući u obzir način počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti, protek vremena od preko trideset godina od počinjenja kaznenog djela, kao i poštivanje prava žrtava); jer je optuženik nedostižan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske (protiv koga je određen istražni zatvor, naloženo izdavanje tuzemne i raspisivanje inozemne tjeralice te je izdan Europski uhidbeni nalog, koji instrumenti osiguranja prisutnosti optuženika nisu polučili njegovim uhićenjem i osiguranjem prisutnosti u ovom kaznenom postupku); isti je tijekom istrage ispitan pred Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, gdje je primio pouku o pravima i nije htio iznositi svoju obranu te je upoznat da je protiv njega u tijeku kazneni postupak pred Županijskim sudom u Osijeku, jer je istome putem međunarodne pravne pomoći dostavljena optužnica na odgovor, koju je isti odbio primiti te je uredno primio poziv na pripremno ročište pred ovim sudom, na koje se nije odazvao; dok žrtve ovog kaznenog djela, ošt. HD (supruga pok. KD) i njegov sin, ošt. BD nisu bili suglasni s ustupanjem kaznenog postupka protiv optuženika pravosudnim tijelima Bosne i Hercegovine, gdje optuženik prebiva, sukladno čemu nisu bile ispunjene niti zakonske pretpostavke iz članka 67. stavak 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN broj 178/04) da se opt. AD sudi u stranoj državi, odnosno Bosni i Hercegovini.

4. Kako je već u prethodnom stavku navedeno, opt. AD je tijekom istrage ispitan putem međunarodne pravne pomoći pred Okružnim javnim tužilaštvom u Doboju, Bosna i Hercegovina, Republika Srpska, u prisutnosti izabranog branitelja Vladimira Blagojevića, odvjetnika iz Šamca, gdje je naveo svoje osobne podatke i između ostaloga rekao da mu je nadimak A, isti je upoznat sa činjeničnim i zakonskim opisom te pravnom kvalifikacijom kaznenog djela za koje se tereti, nakon čega je isti naveo da neće iznositi svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja.

5. Očitujući se na raspravi o postavljanju imovinsko pravnog zahtjeva, ošt. HD i ošt. BD, supruga i sin pokojnog KD su iskazali da će o postavljanju istoga odlučiti naknadno te ga postaviti do završetka dokaznog postupka, što isti nisu učinili, sukladno čemu sud temeljem članka 158. stavak 1. u vezi članka 155. stavak 2. i 3. ZKP/08, u ovom postupku o istome nije niti odlučivao.

6. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoke optužbe ošt. žrtvu BD (strana 302-306 spisa), ošt. žrtvu HD (strana 306-309 spisa), svjedoke MD (strana 309-311 spisa), ND (strana 311-312 spisa) i ĐD (strana 329-331 spisa), dok je u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku i branitelja optuženika te uz njihovu suglasnost, predsjednik vijeća na temelju članka 402. stavak 2. ZKP/08 izvanraspravno ispitao svjedoka ĆD (strana 294-295 spisa), čiji iskaz je potom na temelju članka 431. stavak 1. točka 5. ZKP/08 pročitan na raspravi (strana 312 spisa).

6.1. Na temelju članka 329. stavak 3. ZKP/08 pročitani su i pregledani materijalni dokazi optužbe i to zapisnik PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Odjela ratnih zločina broj KU-234/03 od 19. listopada 2020. o prepoznavanju optuženika od strane svjedoka ĆD (strana 62-63 spisa), fotodokumentacija - prepoznavanje osobe PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Odjela ratnih zločina broj KU-234/03 od 19. listopada 2020. u vezi provedene dokazne radnje prepoznavanja optuženika (strana 64-69 spisa), službena zabilješka PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, broj KU- 233/03 od 15. prosinca 2021. o utvrđenim podacima uvidom u informacijski sustav MUP-a RH (strana 90 spisa), domovnica Republike Hrvatske na ime opt. AD (strana 54 spisa), izlistanje iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH na ime opt. AD od 23. svibnja 2022. (strana 103 spisa), dopis Matičnog ureda Vukovar od 27. svibnja 2025. u svezi činjenice smrti KD (strana 319 spisa) i izlistanje iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH na ime KD od 28. svibnja 2025. (strana 320 spisa).

6.2. Iako je branitelj optuženika, Alan Čurik, odvjetnik iz Osijeka, na pripremnom ročištu dana 28. ožujka 2025. predložio provođenje sudsko-medicinskog vještačenja ošt. HD na okolnost utvrđivanja njezinog zdravstvenog stanja i mogućnosti pristupanja na raspravu pred Županijskim sudom u Osijeku, nakon što se navedena svjedokinja uredno odazvala na poziv ovoga suda i nakon što je ista ispitana pred ovim sudom na raspravi dana 21. svibnja 2025., isti je odustao od navedenog dokaznog prijedloga. Na prijedlog obrane, pribavljeno je i pročitano posebno izvješće PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, broj Klasa: 214-12/24-04/205 od 31. ožujka 2025. u vezi činjenice provođenja obdukcije nad pokojnim KD (strana 272 spisa).

6.3. Sukladno članku 418. stavak 5. ZKP/08 pročitani su uvjerenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije (strana 298-299 spisa) i Odjela za prekršajne evidencije na ime opt. AD od 20. svibnja 2025. (strana 296-297 spisa).

6.4. Sukladno zapisniku o ispitivanju opt. AD, na kojem optuženik nije htio iznositi svoju obranu i odgovarati na postavljena pitanja u vezi terećenog kaznenog djela, a budući isti nije bio prisutan na raspravi i istome se sudilo u odsutnosti, to je sud u dokaznom postupku smislenom primjenom odredbe članka 435. stavak 2. ZKP/08, pregledao zapisnik Okružnog javnog tužiteljstva u Doboju, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina od 20. svibnja 2022. (strana 127-131 spisa) te pročitao prijevod navedenog zapisnika o ispitivanju opt. AD preveden na hrvatski jezik i latinično pismo (strana 273-284 spisa).

7. Slijedom navedenog, a budući opt. AD nije htio iznositi svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja, sukladno čemu se ima smatrati da isti poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, to su u ovom postupku sporne sve činjenice koje se navode u činjeničnom opisu predmetne inkriminacije pa su tako sporni mjesto i vrijeme inkriminiranog događaja, je li opt. AD bio pripadnik milicije tzv. SAO Krajine, je li u tom svojstvu zajedno s drugim pripadnicima srpskih paravojnih formacija došao u kuću pokojnog KD te s kojom namjerom, je li pokojni KD u navedeno vrijeme imao svojstvo civilnog stanovnika mjesta [adresa], jesu li kritične zgode pretraživali njegovu kuću radi pronalaska oružja, je li se tijekom pretraživanja kuće dogodila fizička i psihička zlostava pokojnog KD od strane optuženika i još najmanje dvojice drugih pripadnika srpskih paravojnih formacija s kojima je optuženik navodno bio kritične zgode, na koji način i s kojim ciljem je KD zlostavljan te je li radnje koje je optuženik poduzeo čine dio njegove supočiniteljske uloge u ostvarenju zajedničkog cilja psihičke i fizičke zlostave oštećenika te nečovječnog postupanja prema njemu, gdje je oštećenik odveden te od strane koga i je li isti protuzakonito zatvoren, kada i pod kojim okolnostima te u kakvom fizičkom stanju je pokojni KD vraćen u svoju obiteljsku kuću te ispunjava li takvo postupanje optuženika obilježja upravo terećenog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

8. Tako navedene sporne činjenice, sud je utvrdio iz iskaza svjedoka ošt. žrtava HD i BD, ocjenom njihove vjerodostojnosti te dovodeći iste u međusobnu vezu s iskazima ispitanih svjedoka ĆD i ĐD, kao i svjedoka MD i ND, kao i provjerom određenih činjenica kroz materijalne dokaze koji su pročitani i pregledani na raspravi.

9. Prije započinjanja analize utvrđivanja tako naprijed navedenih spornih činjenica, potrebno je prije svega navesti kako je povijesno općepoznata i nesporna činjenica (kako iz povijesnih izvora, opće kulture, tako i iz saznanja koja se crpe iz javnih medija), da je provođenjem referenduma 29. lipnja 1990., Republika Hrvatska proglasila svoju državnu suverenost, nakon čega je započela oružana agresija na Republiku Hrvatsku od strane Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Republike Srbije. Dana 15. kolovoza 1991. započela je tzv. "Balvan revolucija", pobunom srpskog stanovništva kod Knina, a prvi oružani sukobi u Republici Hrvatskoj započeli su 1991. napadom na policijsku postaju u Pakracu, dok se krajem ožujka 1991. na Plitvicama dogodio tzv. "krvavi Uskrs" s prvim žrtvama, a početkom svibnja 1991. u Borovom selu pobunjenici su brutalno ubili 12 hrvatskih redarstvenika. Kao rezultat pobune dijela srpskog stanovništva bilo je nepriznavanje vlasti Republike Hrvatske osnivanjem paravojne tvorevine tzv. Republike Srpske Krajine (skraćeno RSK ili samo Krajina), koja je bila samoproglašena i međunarodno nepriznata paradržavna tvorevina na dijelu okupiranog područja Republike Hrvatske u razdoblju od 1991. do 1995. godine, a koja je u sjeveroistočnim i istočnim dijelovima Republike Hrvatske formirala srpsku ovlast pod nazivom Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem. Ista je nastala kao odgovor na postupke hrvatskih vlasti, koje su vodile politiku secesije od tadašnje Jugoslavije. U tako opisanim okolnostima, krajem mjeseca rujna i početkom mjeseca listopada 1991., vojne snage 252. oklopno-mehanizirane brigade JNA su napale i osvojile sela oko grada Vukovara, među kojima su bila i sela Svinjarevci, Marinci, Cerić pa tako i [adresa], koje selo je prije navedenih događanja bilo nastanjeno u pretežitom i većinskom dijelu stanovništvom rusinske nacionalnosti. U kontekstu tako opisanih okolnosti, selo [adresa] je bilo okupirano od strane vojske JNA te srpskih paravojnih formacija, a u nastojanju organiziranja institucija paravojne tvorevine tzv. Republike Srpske Krajine, sastavljenih od dobrovoljaca i rezervista, formirana je i milicija SAO Krajine koja je djelovala po okupiranim selima.

10. U odnosu na inkriminirani događaj i svega onoga što se događalo dana 3. studenog 1991. u obiteljskoj kući KD u [adresa], u [adresa], postupanja optuženika i ophođenja istoga prema pokojnom KD, kao i okolnosti pod kojima je i kada je u svoju obiteljsku kuću te od strane koga vraćen pokojni KD, ispitani su kao svjedoci, ošt. žrtva supruga pokojnika, HD te ošt. žrtva njegov sin BD, koji su bili neposredni očevici predmetnih događanja.

10.1. Svjedok ošt. žrtva HD, koja je neposredno ispitana na raspravi pred ovim sudom dana 21. svibnja 2025., iskazala je kako se sjeća da je u svezi predmetnih događanja već prethodno iskazivala pred sucem istrage Županijskog suda u Vukovaru još 2008., ali se sada zbog proteka vremena više ne sjeća što je tada rekla pa je zamolila sud da joj se predoči njezin iskaz, nakon čega je sukladno članku 426. ZKP/08 te uz suglasnost zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku i branitelja optuženika, svjedokinji predočen njezin prethodno dani iskaz, kod kojeg je ostala u cijelosti. U tom iskazu svjedokinja je potvrdila upravo naprijed općepoznate činjenice da je vojska JNA u njezino selo [adresa] ušla negdje 1. listopada 1991., gdje je ona živjela u [adresa], zajedno sa suprugom KD, sinom BD (koji je tada bio 15 godina starosti) te kćerkom M, udana RD (koja je tada bila starosti 24 godine) i zetom. Nakon što je selo bilo okupirano, njezinog supruga KD su u više navrata odvodili na ispitivanja u školu i disko klub u [adresa], koji su zapravo predstavljali zatvor u selu. Tako su jednom prilikom po njezinog supruga došla braća N iz [adresa], a prilikom više odvođenja njezinog supruga u zatvor u [adresa] su bile i osoba po nadimku Đ, kao i ID. Također se sjeća da su jednom prilikom nepoznate osobe odvele njezinog supruga u blizinu mjesta Marinci kako bi pokazao tenk koji je ostao od ZNG- a, nakon čega je isti bio pretučen. Nakon čestih odvođenja i ispitivanja, njezinog supruga su znali i zadržati preko noći u zatvoru pa je par puta i sama išla intervenirati kako bi ga pustili kući, a u svezi toga je razgovarala s osobom koju su oslovljavali s imenom Ć, ali ne zna kako se on zove. Tijekom okupacije njezin suprug je također imao i radnu obvezu te je morao ići u šumu tovariti drva, a na to su ga prisiljavali pripadnici Teritorijalne obrane (u daljnjem tekstu TO) iz sela i to ŠD, OD te DD, dok se drugih osoba ne sjeća. U tom razdoblju su u više navrata njoj nepoznate osobe dolazile u njihovu kuću i pretraživale stvari, kako bi našle nekakva obilježja da je njezin suprug bio u Gardi te su im također opljačkali zlatninu i druge stvari. Prilikom jednog takvog pretraživanja, njezinog supruga KD su izveli u dvorište kuće i pretukli ga pred njom i njihovom djecom, a te osobe nisu bile iz [adresa] i ne zna njihov identitet. Također su jednom prilikom osoba po nadimku Đ i ID došli kod njih kući te su joj rekli da su joj supruga odveli u [adresa], a da je to mjesto poznato po tome što zatvorenici dobiju batina, nakon čega su njezinog sina BD natjerali da kopa po njihovom dvorištu ne bi li pronašli oružje. U odnosu na događaj od dana 3. studenog 1991., četiri njoj nepoznate osobe su odvele njezinog supruga u osobnom vozilu marke Stojadin sivkaste boje u nepoznatom pravcu. Nakon toga je od ID, R i I saznala da je isti odveden u [adresa]. To se dogodilo negdje oko pola jedan u popodnevnim satima i tom odvođenju su bili prisutni njezin sin i kćerka. Sutradan, dana 4. studenog 1991. negdje oko pola jedan popodne doveli su njezinog mrtvog muža te su ga uzeli iz auta i odnijeli u kuhinju i stavili na kauč, a tom prilikom su izjavili da su ga donijeli natrag "da im ustaško đubre ne smrdi" i tom prigodom kada je njezin mrtav suprug doveden kući, bili su prisutni njezin sin i kćerka. U odnosu na četvori osobe koje su ga dovezle natrag, sjeća se da je jedan od njih bio visok, drugi je bio niži s brkovima, dok na druge osobe nije obraćala pažnju i ne sjeća se njihovog izgleda te četiri osobe koje su odvele njezinog muža iz kuće su iste četiri osobe koje su ga i vratile mrtvoga kući, a na sebi su imali odore JNA. Na mrtvom suprugu je primijetila da mu je glava bila razbijena te da je cijeli bio u krvi, dok na njemu nije primijetila rane od vatrenog oružja. Tom prigodom, sada pokojni VD je njezinog mrtvog muža skinuo i presvukao te ga sahranio na [adresa] u grobnicu svekrve ČD, a 2001. godine je eshumiran i sahranjen na groblju u [adresa]. Sutradan su četnici, odnosno pripadnici JNA koji su bili na punktu ispred njihove kuće, došli do njih i zatražili od njih da napuste kuću te su se oni smjestili kod svekrve, s tim što je ona smjela dolaziti u kuću svakoga dana radi hranjenja stoke. Dana 22. ožujka 1992. su nju, njezinog sina BD i kćerku protjerali iz [adresa], na način da su došli po njih sa spiskom te ih potrpali u autobuse i odvezli iz [adresa], prije čega su ih natjerali da potpišu kako iz [adresa] odlaze dragovoljno. U odnosu na osobe s kojima je u tom razdoblju kontaktirala, navela je da se osoba po nadimku Đ, zapravo zove ĐD, a prezime mu počinje sa slovom Đ, dok je za osobu po nadimku Ć navela da je bio izrazito nizak čovjek. Sve osobe koje su dolazile po njezinog muža i odvodile ga na ispitivanje, kao i osobe koje su ga odvele u [adresa] inkriminiranog dana, su bile naoružane.

10.2. Na raspravi koja je održana pred ovim sudom dana 28. ožujka 2025., gotovo 34 godine od inkriminiranog događaja, ošt. žrtva HD je odgovarajući na postavljena pitanja navela kako se sjeća da nakon što je njezin suprug odveden iz kuće dana 3. studenog 1991., da su u njihovu kuću došli ID, Đ i I i isti su joj rekli da je njezin suprug odveden u [adresa] te ona misli da su joj to došli reći isti dan kada je njezin suprug odveden. U odnosu na događaj kojeg je opisala u svom iskazu kada su u njezinu kuću došle osobe ID i Đ i kada su tjerali njezinog sina BD da kopa po dvorištu, nije se moga izjasniti je li to bilo istog dana kada su odveli njezinog supruga. Također je pojasnila kako se ona baš ne razumije u vrste i marke osobnih automobila te misli da je osobni automobil u kojem je njezin suprug odveden i ponovo doveden marke Stojadin. Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza svjedoka BD u kojem je isti naveo da je po njegovog oca kritične zgode došao automobil marke Golf 1, žute boje s kojim je isti vraćen, svjedokinja je iskazala kako se njezin sin BD uvijek razumio u vrste automobila, tako da je moguće da je taj automobil koji je došao po njezinog supruga bio marke Golf 1, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi, jer kritične zgode nije izlazila na ulicu te da se ona nikada nije razumjela u vrste i marke vozila te četiri osobe koje su odvele i dovele njezinog supruga, ona nikada ranije nije srela, ne poznaje ih od ranije, niti iz viđenja. U odnosu na taj događaj kada su došli po njezinog supruga, navela je kako su njezinog supruga stavili pored kapije dvorišta, gdje su ga šutali kao loptu, a da su ostale članove njezine obitelji stavili sa strane te je imala osjećaj kao da ih žele streljati. U odnosu na situaciju kada su njezinog supruga te osobe vratile idući dan kući, sjeća se sasvim sigurno da su ga dvije osobe unijele u kuću i bacile na krevet u prostor blagovaonice, a da je ona to cijelo vrijeme bila u kući, tako da druge osobe, osim te dvije nije ni vidjela. Prilikom davanja svog iskaza, s navedenim velikim vremenskim odmakom, nije se mogla sjetiti ni kako su te osobe zapravo izgledale, te je navela kako sudu ne može ni objasniti koliko je njoj to sve što se dogodilo teško. Koliko joj navedeni događaj predstavlja strašan stres, opisala je događaj koji se odigrao nakon što je njezin suprug već sahranjen, kada je jedan dan išla kroz selo gdje je srela tog visokog muškaraca za kojeg je naprijed u svom iskazu navela da je odveo i doveo njezinog mrtvog muža kući pa kada ga vidjela, toliko se uplašila da joj je bicikl koji je bio pored nje, pao na kolnik. U odnosu na tu osobu, nije se mogla sjetiti niti jednog drugog njegovog fizičkog obilježja, osim da je bio visok, a o njegovom identitetu se naknadno nije nikada raspitivala. Sjeća se da je taj čovjek bio odjeven u "njihovu" uniformu. Za tu visoku osobu koja je odvela i dovela njezinog mrtvog muža kući, čula je da su svi rekli da je on iz [adresa], ali se nije mogla sjetiti od koga je to čula. Na iskaz navedene svjedokinje nije bilo nikakvih primjedbi. Cijelo vrijeme tijekom davanja iskaza na sudu, svjedokinja je plakala i bilo joj je teško razgovarati o kritičnom događaju i odgovarati na postavljena pitanja.

11. Svjedok ošt. žrtva BD, sin pokojnog KD je u svom iskazu pred sudom naveo kako se sjeća da je u svezi inkriminiranog događaja iskazivao u Policijskoj postaji Vukovar, ali se sada zbog proteka vremena više ne sjeća što je točno rekao te je zamolio sud da mu se njegov prijašnji iskaz pročita, sukladno čemu je na temelju članka 426. ZKP/08, a uz suglasnost zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i branitelja optuženika, svjedoku predočen njegov iskaz kojeg je dao u PP Vukovar dana 13. prosinca 2021., nakon čega je svjedok naveo kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza. Iz navedenog zapisnika proizlazi kako je svjedok iskazao kako misli da je vojska JNA u njihovo selo [adresa] ušla 2. listopada 1991., gdje je on živio u obiteljskoj kući s majkom HD, ocem KD, sestrom M i njezinim suprugom RD. Ulazak vojske JNA u selo povezuje s događajima kada su tom prigodom poginuli dijete ED, dok je Borisov brat LD bio ranjen u glavu, najvjerojatnije od gelera granate, da je poginula i jedan starija žena FD, dok je SD ubijen. Tijekom okupacije sela, njegov otac KD je u više navrata odvođen od kuće na ispitivanja od strane domaćih osoba, pripadnika TO i milicije Petrovci. Sjeća se da mu je otac pričao da je čak bio odvođen i u sportsku dvoranu u Šidu na ispitivanje. Nije bilo dana da je njegov otac imao mira ili je vođen na ispitivanja ili na prisilan rad. Tako se sjeća da su njegovog oca odvodili ĐD, Đ, PD, Š, UD, ID i O "Rkman". Sa " D" je dolazio i jedan vojnik JNA, po nadimku Ć, koji je bio V i batina u selu za vrijeme okupacije. Ne sjeća se ozljeda koje je otac imao nakon što se vraćao s tih ispitivanja, a otac o tome nije htio govoriti. Sjeća se da su tijekom dana 3. studenog 1991. u dvorište njihove kuće došle tri njemu nepoznate naoružane muške osobe u uniformama, koje su izvršile pretres kuće, kojom prilikom su dvije osobe oca odvele na tavan kuće, odakle je mogao čuti da ga tuku, a kada su sišli dolje, vidio je na očevom licu ozljede u vidu krvnih podljeva od udaraca nepoznatim predmetom. Kada su sišli s tavana, najviša i najjača osoba koja je do tada čuvala njega i sestru s uperenim oružjem u njih, prišla je njegovom ocu te ga nogom udarila u međunožje, uslijed čega je njegov otac od bolova pao na tlo. U tom trenutku, on se zajedno sa sestrom i majkom nalazio u dvorištu i sve je mogao jasno vidjeti. Za tu osobu koja je udarila njegovog oca nogom u međunožje, naveo je da je na sebi imao maskirnu uniformu, naoružan automatskom puškom, visok i jak, za razliku od ostale dvije osobe. Za drugu osobu je naveo da je bio niži i da je imao brkove te je nosio plavu milicijsku uniformu, a za treću osobu se nije mogao sjetiti kako je izgledao i kako je bio odjeven. Nakon toga su oca odveli, tako što su te tri osobe zajedno s njegovim ocem sjele u automobil marke "Golf 1", žute boje, čijih registarskih oznaka se ne sjeća, dok je on zajedno s majkom i sestrom ostao u kući. Nedugo nakon odvođenja njegovog oca, u dvorište njihove kuće su došli domaći pripadnici TO i milicije Petrovci i to UD, ĐD, zvani Đ i PD, koje sve tri osobe poznaje iz [adresa]. Po dolasku u dvorište, ponovno pod izlikom pretrage kuće, natjerali su ga da kopa u stražnjem dijelu dvorišta, na način da bi zabili željezni komad armaturne šipke u zemlju i naredili da tu kopa, tražeći oružje, nakon čega su ga htjeli odvesti na ispitivanje, što njegova majka nije dozvolila i molila ih je da ga ne odvedu. Slijedećeg dana, također tijekom dana, na kolni prilaz ispred njihove kuće došao je automobil marke "Golf 1", žute boje, s kojim je prethodni dan njegov otac bio odveden. Jedna od te dvije osobe koje su dovezle njegovog oca je otvorio vrata kuće i on je izašao u dvorište, da bi ta prva osoba zajedno s drugom osobom iz prtljažnika tog osobnog automobila iznijela mrtvo tijelo njegovog oca te su ga unijeli u kuću gdje su ga stavili na krevet. On je bio u velikom šoku pa se ne sjeća jesu li te osobe u tom trenutku nešto rekle. Sjeća se da je odjeća na njegovom ocu bila natopljena krvlju do koljena te se krv također nalazila na očevom licu i šakama. Vidio je da ocu nedostaje jedno oko te da mu je glava razbijena i misli da mu je lubanja bila napuknuta. Vidio je da je njegov otac oko vrata imao zavezan jedan komad gaze koji je bio natopljen krvlju. Svi su bili u šoku te im je susjed, sada pokojni CD pomogao sahraniti oca na mjesnom groblju. Opisujući te dvije osobe koje su dovezle mrtvo tijelo njegovog oca, isti tvrdi da su to bile iste dvije osobe koje su ga odvezle prethodnog dana i to onaj visoki i jaki muškarac, dok misli da je druga osoba bila ona s brkovima, ali nije sasvim siguran. Tih dana dok se to događalo s njegovim ocem, njegov zet Č nije bio s njima, jer su mu zabranili da dolazi kod njih. Također je naveo kako je njemu, sestri i majci teško razgovarati o tom događaju, jer su pretrpjeli veliku bol, a on je tada imao nepunih 16 godina života.

11.1. Na raspravi koja je održana pred ovim sudom dana 28. ožujka 2025., ošt. žrtva BD je odgovarajući na postavljena pitanja naveo kako nije siguran kojeg datuma je njegov otac rođen, ali zna da je rođen 1946. godine. Budući je njegova obitelj protjerana iz [adresa], gdje su se vratili tek krajem 1999., misli da je činjenica smrti njegovog oca prijavljena tek naknadno, ali nije siguran koje godine, možda je to prijavljeno u Zagrebu gdje su bili u progonstvu, jer tih dana kada je njegov otac ubijen i pokopan, oni nisu imali kome službeno prijaviti da se to dogodilo, nego je to napravljeno naknadno. Njegov otac je bio rusinske nacionalnosti. Tijekom tih događanja i okupacije [adresa], njegov otac i cijela obitelj su živjeli u [adresa] na adresi, Ulica JNA 126, a njihova kuća se nalazi gotovo na kraju sela [adresa] i od centra sela je udaljena 1 km ili 1,5 km, a radi se o ravnom cestovnom potezu, tako da se od samog centra sela do njihove kuće moglo doći za samo nekoliko minuta automobilom. Isti nema saznanja o tome da je u [adresa] u kući ZD u podrumu, vršeno zlostavljanje i ubijanje pojedinih stanovnika mjesta [adresa], međutim čuo je od nekih osoba, ali se ne sjeća od koga, da je njegov otac tada odveden i ubijen u podrumu jedne kuće u [adresa]. U odnosu na opis osoba koje su odvele njegovog oca, naveo je da je jedna od tih osoba koja je dovela njegovog oca, bio visok i krupan muškarac te je na sebi imao maskirnu uniformu i primijetio je da je na rukavu te uniforme pisalo SAO Krajina. Poznata mu je osoba po nadimku E, to je brat od JD. Sve te osobe iz sela srpske nacionalnosti su bile uključene u ratna događanja. Iako je on iz [adresa], a AD iz [adresa], njemu ta osoba nije osobno poznata. Kada su njih trojica kritične zgode došli u njihovu kuću, prije nego što su njegovog oca odveli sa sobom, oni su pretraživali kuću i odveli su njegovog oca na tavan, jer su tražili pušku, odnosno tražili su oružje. Ti ljudi koji su došli po njegovog oca, po njegovom mišljenju bili su iz TO, a unutar TO su djelovali i pripadnici milicije koji su zapravo bili "šerifi u selu". U selu [adresa] je bilo pripadnika TO koje je on osobno poznavao, no međutim ti ljudi koji su došli po njegovog oca i odveli ga te ga idući dan doveli, nisu bili iz sela [adresa]. Nakon što je njegov otac odveden, tog istog dana u njihovu kuću su došli pripadnici TO i milicije Petrovci i to UD, ĐD zvani Đ i GD, to su njihovi lokalni ljudi iz sela i te osobe nisu one osobe koje su odvele njegovog oca iz sela i koje su ga vratile, a te osobe su tada htjele odvesti i njega, ali njegova majka to nije dozvolila. Stanovništvo iz [adresa] je protjerano u ožujku 1992. godine. Ponovio je kako on ne poznaje te tri osobe koje su odvele njegovog oca i te dvije iste osobe koje su unijele njegovog mrtvog oca u kuću, niti ih je ranije viđao. Sjeća se samo da je jedna od te tri osobe bila visoka i jaka, a to je onaj čovjek koji je udario njegovog oca u međunožje, on je ostao s uperenom puškom u prizemlju kuće, koju je uperio u njega i njegovu sestru, dok su ostala dvojica otišla na tavan kuće s njegovim ocem, a nije se mogao sjetiti niti jednog drugog obilježja ili karakteristike te osobe, budući je tada bio jako mlad, imao je samo 16 godina i za njega je taj događaj bio izrazito traumatičan. Na iskaz navedenog svjedoka nije bilo nikakvih primjedbi.

12. Iskaze naprijed navedenih svjedoka, ošt. žrtava HD i KD, sud je cijenio kao istinite i vjerodostojne, budući se radi o neposrednim očevicima inkriminiranih događanja, čiji iskazi su u najbitnijim dijelovima podudarni oko vremena okupacije sela, postojanja TO i milicije Petrovci kao i milicije u [adresa] (koje činjenice kao općepoznate samo ukazuju na vjerodostojnost njihovih iskaza), potom ophođenja mještana sela (pripadnika TO i milicije Petrovci) prema pokojnom KD, njegovom odvođenju na ispitivanja od strane ĐD, zvanog Đ, ID, PD, zvanog Š te UD, zatvaranja u zatvor u selu [adresa], traženja njegovih poveznica sa Gardom (ZNG), stanjima u kojima se isti vraćao kući, tjeranju na prisilni rad od strane pripadnika TO sela Petrovci i to ŠD, OD, zvanog L te DD te okolnosti pod kojima je i od strane kojih osoba je KD upravo dana 3. studenog 1991. odveden u [adresa] i slijedećeg dana mrtav vraćen u obiteljsku kuću. Tako je iz iskaza oba navedena svjedoka utvrđeno da je selo [adresa] okupirano od strane JNA početkom mjeseca listopada 1991., da je obitelj KD živjela u obiteljskoj kući u [adresa] na adresi, Ulica JNA 126, koja kuća se nalazi gotovo na kraju sela [adresa] i od samog centra sela je udaljena 1 km - 1,5 km, da je pokojni KD rođen 1946. te da je u vrijeme inkriminiranog događaja bio starosti oko 45 godina, da je isti bio rusinske nacionalnosti i da je isti od vremena okupacije višekratno, gotovo svakodnevno kao civilna osoba, mještanin sela [adresa] odvođen ili na ispitivanja u improvizirani zatvor u [adresa] (koji se nalazio u školi i disko klubu) ili na prinudni rad u šumu, da je u zatvoru ponekad znao boraviti i tijekom noći, da su svjedoci poznavali domaće osobe koje su odvodile KD na ispitivanja, a radilo se o pripadnicima TO i milicije Petrovci, a iz iskaza navedenih svjedoka nedvojbeno je utvrđeno da osobe koje su inkriminiranog dana 3. studenog 1991. u ranim popodnevnim satima došle po pokojnog KD i koje su ga slijedećeg dana dovezle u prtljažniku osobnog automobila nisu bili upravo ti domaći pripadnici TO i milicije Petrovci, nego neke druge uniformirane i naoružane osobe, a koje osobe navedeni svjedoci od ranije nisu poznavali. Također je iz iskaza svjedoka BD razvidno da je istome bila poznata unutarnja organizacija postrojbi okupatorske vojske, budući je isti u svom iskazu jasno razlučio postojanje teritorijalne obrane, unutar koje su djelovali pripadnici milicije, koji su prema njegovim navodima bili "šerifi u selu“. Iako svjedokinja HD u svom iskazu kojeg je dala pred sucem istrage Županijskog suda u Vukovaru još 2008. navodi da su inkriminiranog dana 3. studenog 1991. u njihovu obiteljsku kuću došle četiri osobe koje su na sebi imale uniforme JNA, od kojih je jedan od njih bio visok, a drugi niži s brkovima, dok na druge osobe nije obraćala pažnju i ne sjeća se njihovog izgleda te da su te iste četiri osobe i dovezle tijelo njezinog pokojnog supruga u istom osobnom automobilu marke Stojadin, sivkaste boje te dovodeći taj dio njezinog iskaza u korelaciju sa iskazom svjedoka BD (koji je u vrijeme inkriminacije bio dječak starosti oko 15 godina i koji se prema iskazu njegove majke HD uvijek razumio u vrste i modele automobila, dok to nju nikada nije zanimalo), a koji je u svom iskazu naveo kako su po njegovog oca inkriminiranog dana došle tri njemu nepoznate muške osobe, od kojih je jedan od njih bio visok i jak, za razliku od ostale dvojice, dok se za drugoga sjeća da je bio niži i da je imao brkove i da je nosio plavu milicijsku uniformu, a za treću osobu se ne sjeća niti jednog detalja te da su navedene osobe po njegovog oca došle osobnim automobilom marke Golf 1, žute boje, tada sud zaključuje kako iskazi navedenih svjedoka nisu međusobno kontradiktorni nego se isti suštinski nadopunjuju. Naime, svjedokinja HD je u svom iskazu kojeg je dala na raspravi pred sudom, odgovarajući na postavljena pitanja zapravo pojasnila koliko je taj događaj za istu bio stresan i koliki je strah kod iste prouzročio, tako da je u jednoj prilici kada je tog visokog i jakog muškarca koji je odvezao i doveo natrag njezinog pokojnog supruga srela u selu, da joj je od straha bicikl kojeg je gurala, pao na tlo. Za sud je potpuno logično da je svjedokinja pod takvim okolnostima koje je proživjela, u kojima je pretrpjela izuzetno veliki osobni gubitak njoj bliske osobe, uz okolnosti života u selu kroz postajanje permanentno prisutnog straha za sebe i svoju obitelj te proživljavanja psihičkog i fizičkog terora od strane pripadnika TO i milicije, da se ista niti ne može sa sigurnošću sjetiti svih detalja inkriminiranog događaja i sama je u svom iskazu pojasnila kako se ona zapravo uopće ne razumije u vrste i modele osobnih automobila, a da je po dovođenju njezinog mrtvog supruga kući, ona zapravo bila unutar kuće i nije izlazila na ulicu, tako da je sasvim sigurno vidjela dvojicu od njih koji su njezinog mrtvog supruga unijeli u kuću, a da drugu dvojicu nije niti vidjela, iz čega se zaključuje da navedenoj svjedokinji nije niti poznato koliko osoba je zapravo dovezlo njezinog mrtvog supruga kući niti s kojom markom i vrstom vozila jer nije niti izlazila iz kuće. Ista u svom iskazu istovjetno kao i svjedok BD potvrđuje da je jedna od te dvije osobe koje su vratile njezinog pokojnog supruga kući bio visok, dok je drugi od njih bio niži s brkovima. Iako svjedokinja HD u svom iskazu navodi da su te osobe bile obučene u uniforme JNA, da su nosili "njihove uniforme", dok svjedok BD u svom iskazu navodi da je ovaj visoki bio obučen u maskirnu uniformu te da je na rukavu imao oznaku SAO Krajina, a da je ovaj niži nosio plavu milicijsku uniformu, za sud navedene različitosti nisu od presudnog utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti navedenih svjedoka. Uzimajući u obzir protek vremena od inkriminirajućeg događaja, kao i činjenicu da je selo [adresa] u to vrijeme bilo okupirano od strane vojske JNA i različitih srpskih paravojnih formacija, čiji pripadnici su konstantno dolazili u kuću obitelji BD, koju su pretraživali u cilju pronalaska oružja ili nekih drugih obilježja koje bi KD dovele u vezu sa hrvatskom vojskom te kojeg su učestalo odvodili na različita ispitivanja, za sud je realno za očekivati kako navedeni svjedoci nisu sa sigurnošću mogli zapamtiti kakve uniforme su imale obučene na sebi osobe koje su kritične zgode došle po KD te koje su ga odvele iz kuće i slijedećeg dana vratile njegovo mrtvo tijelo. Uz sve naprijed navedeno, iz njihovih iskaza se sasvim sigurno može zaključiti da osobe koje su kritične zgode došle po KD i koje su ga vratile sigurno nisu bile civilne osobe, nego pripadnici milicije ili drugih paravojnih postrojbi tzv. SAO Krajine, da su po pokojnog KD došle najmanje tri naoružane osobe, pripadnici navedenih formacija te je sasvim sigurno da je jedna od tih osoba koja je i odvela i dovela pokojnog KD po svojoj fizičkoj konstituciji bila visoka i jaka, a da je ta ista osoba potom idućeg dana vratila mrtvo tijelo pokojnog KD zajedno s još jednim pripadnikom srpskih paravojnih postrojbi. Svjedokinja HD navodi da iako naknadno nije saznala njegov identitet, da je posredno od drugih osoba čula da je isti iz [adresa]. Iako navedeni svjedoci ne znaju gdje je odveden KD, gdje je boravio do idućeg dana i tko mu je nanio povrede s kojima je vraćen kući te na posljetku uslijed čega je isti preminuo, oba svjedoka u svojim iskazima navode kako su od drugih osoba čuli da je KD odveden u [adresa] (pa tako HD navodi da su joj to rekli ID, Đ i I, koji su toga dana nakon odvođenja njezinog supruga došli u njezinu kuću, gdje su psihički zlostavljali sina BD, tjerajući ga da kopa po dvorištu ne bi li pronašli oružje), dok svjedok BD u svom iskazu navodi da je od nekih osoba (ali se ne sjeća od koga), naknadno čuo da je njegov otac odveden i ubijen u podrumu jedne kuće u [adresa]. Iz iskaza navedenih svjedoka također je utvrđeno kako su se osobe koje su dana 3. studenog 1991. došle u njihovu kuću, ophodile prema KD pa tako svjedokinja HD u svom iskazu potvrđuje da su njezinog supruga u dvorištu njihove kuće pred njom i njezinom djecom, navedene naoružane muške osobe šutale kao loptu, dok su ostale članove obitelji stavili sa strane te da je ista imala osjećaj kao da ih žele streljati, a kada su ga idućeg dana vratile kući da su ga stavili na krevet i rekli da su njezinog supruga donijeli natrag "da im ustaško đubre ne smrdi", dok je svjedok BD potvrdio da su tri osobe došle naoružane u njihovu kuću, da su dvije osobe odvele njegovog oca na tavan kuće, odakle je mogao čuti kako ga tuku, za koje vrijeme je upravo optuženik ostao stajati s njima, gdje je čuvao njega i njegovu sestru s uperenim oružjem u njih, a kada su isti s ocem sišli dolje, da je vidio krvne podljeve na očevom licu zadobivenih od njemu nepoznatih predmeta, nakon čega je upravo optuženik njegovog oca pred njima udario nogom u međunožje, uslijed čega je njegov otac od bolova pao na tlo.

13. Radi provjere navoda svjedokinje HD da su toga dana po odvođenju njezinog supruga KD, u njezinu kuću došli ID, Đ i I koji su joj rekli da su njezinog supruga KD kritične večeri odveli u [adresa], a da je to mjesto poznato po tome što zatvorenici dobiju batina, kao i na okolnosti njegovih saznanja o postojanju formacije milicije u [adresa], ispitan je kao svjedok ĐD, s prebivalištem u [adresa], koji je u svom iskazu naveo kako je u mjesecu listopadu 1991. bio mobiliziran od strane TO Petrovci te je bio u rezervnom sastavu tadašnje milicije SAO Krajine. Poznato mu je da je osim milicije [adresa] u [adresa], djelovala također i milicija SAO [adresa] u [adresa]. Pripadnici milicije iz [adresa] su znali dolaziti u selo [adresa], no međutim on je bio tek mladi mobilizirani pripadnik milicije i kao takav nije imao osobne kontakte s pripadnicima milicije iz [adresa]. Poznata mu je obitelj KD, koja je živjela u [adresa] u glavnoj ulici, čija kuća je bila blizu nogometnog igrališta u [adresa], a koja ulica vodi u smjeru Starih Jankovaca. Poznavao je sve članove navedene obitelji pa mu je tako bio poznat i KD, njegova supruga i kćerka, a ne zna jesu li imali sina. O sudbini KD je čuo iz seoskih priča u [adresa], da je milicija SAO Krajine Negoslavci jedan dan odvela KD u [adresa], da se KD u zatvoru u [adresa] objesio i da je nakon toga doveden mrtav svojoj kući u [adresa]. Nije mu poznato tko je KD doveo mrtvoga kući u [adresa]. Naveo je kako je jedan dan u mjesecu listopadu ili studenom sa još jednom ili dvije osobe, od strane komandira milicije [adresa], bio poslan kod obitelji KD, kako bi ondje tražili oružje. U to vrijeme komandiri milicije [adresa] bili su OD i TD. Nije se mogao sjetiti s kojim osobama je taj dan otišao u kuću obitelji KD, a ondje je zatekao suprugu KD i njegovu kćerku, ali nije siguran je li ondje zatekao i samog KD. Kritične zgode su oružje tražili po dvorištu, pretpostavlja da je tada razgovarao sa suprugom KD, ali se ne sjeća sadržaja njihovog razgovora. Naveo je kako je njegov nadimak Đ, da mu je poznata osoba po imenu ID, koji je također dolazio u miliciju u [adresa], a isti je zajedno s još ova dva spomenuta komandira bio glavni u miliciji [adresa], dok osobu po imenu I ne poznaje.

13.1. Nakon što je svjedoku predočen dio iskaza o ispitivanju svjedokinje HD sa zapisnika o raspravi od 21. svibnja 2025., u kojem je ista navela da je između ostaloga nakon što je njezin suprug KD odveden iz obiteljske kuće, upravo od navedenog svjedoka čula da je njezin suprug odveden u [adresa], svjedok je iskazao kako se on ne sjeća da je tada razgovarao sa gospođom HD, no međutim ako je žena tako rekla u svom iskazu, on to ne želi pobijati i reći da s njom nije razgovarao o tim činjenicama koje je ona navela u svom iskazu, a također je naveo kako je on u inkriminirano vrijeme samo radio ono što su od njega tražili, da osobno nije imao nikakvih ovlasti, a eventualno bi HD o tome gdje je odveden njezin suprug KD mogao tada govoriti ID. Poznato mu je da je milicija iz [adresa] dolazila u selo [adresa], dolazili su u stanicu milicije u [adresa] i kontaktirali su sa njegovim komandirima koje je naprijed naveo, ali se nije mogao izjasniti o tome koliko često su dolazili kod njih u stanicu i što su radili u selu [adresa]. Jedina osoba za koju zna da je bio pripadnik milicije [adresa] je osoba po nadimku F, ali ne zna kako se zove. Nakon što je svjedoku od strane predsjednika vijeća predočena fotodokumentacija PU vukovarsko-srijemske, Odjela ratnih zločina od 19. listopada 2020. i to sa strana 65 - 69 spisa, s upitom da li prepoznaje neke od navedenih osoba kao pripadnike policije SAO Krajine Negoslavci, isti je iskazao kako samo prepoznaje osobu koja mu je predočena na fotografiji broj 2 na strani 65 spisa, kao osobu koju je spomenuo naprijed u svom iskazu po nadimku F, a druge osobe koje su mu predočene iz fotodokumentacije mu nisu poznate i nije ih viđao da su dolazili u [adresa]. Na poseban upit, svjedok je iskazao kako obitelj KD poznaje cijeli svoj život jer je od rođenja živio u [adresa], s njima nikada u svom životu nije imao bilo kakvih problema do rata, a poznato mu je da je obitelj KD rusinske nacionalnosti. Na iskaz navedenog svjedoka, stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

13.2. Takvim svojim iskazom, svjedok ĐD je potvrdio istinitost navoda svjedokinje HD da je navedeni svjedok u inkriminirano vrijeme bio pripadnik milicije SAO Krajine iz [adresa], da je zajedno s drugim pripadnicima navedene milicije dolazio kod nje u kuću pa da su tako jednom zgodom pretraživali i dvorište njezine kuće, ne bi li ondje pronašli oružje, da su tada u kući bili prisutni HD i njezina kćerka, dok navodi kako nije siguran je li ondje bio i KD i jesu li isti imali i sina (što uopće nije iznenađujuće, budući je svjedokinja HD svojim iskazom istoga direktno inkriminirala za psihičku zlostavu njezinog tada maloljetnog sina i to nakon što su njoj nepoznate osobe odvele njezinog supruga KD), da isti ima saznanja o postojanju formacije milicije i u [adresa], koji su dolazili u komandu stanice milicije u [adresa], da ima saznanja da je kritične zgode KD iz njegove kuće odvela milicija iz [adresa], ali ne zna od strane kojih osoba je odveden te isti u svom iskazu ne spori da je kritične zgode razgovarao s HD i da joj je prenio svoja saznanja o tome gdje je odveden njezin suprug i da je to mjesto poznato po tome što zatvorenici ondje dobiju batina. Iako svjedok u svom iskazu osporava da bi se sjećao s kojim osobama je kritične zgode došao u kuću HD, razvidno je da je isti prvotno u svom iskazu naveo kako bi saznanja o tome gdje se nalazi KD mogao HD eventualno prenijeti ID, jer je isti imao puno veća ovlaštenja od njega, iz čega proizlazi zaključak kako je kritične zgode ĐD u kuću HD došao upravo sa ID, kako je to svjedokinja HD i navela u svom iskazu. Iako isti tijekom predočavanja fotoelaborata sa fotografijama muških osoba bez navedenih njihovih osobnih podataka, među kojim fotografijama se nalazila i ona opt. AD nije prepoznao optuženika kao pripadnika milicije [adresa], navodeći kako on kao mladi mobilizirani pripadnik milicije [adresa] nije puno kontaktirao s pripadnicima milicije [adresa], takav dio njegovog iskaza, sud nije prihvatio kao životan i logičan, budući se radi o malim selima, u kojima su se mještani međusobno poznavali, koja sela su međusobno udaljena svega 11 km (odnosno 2 do 3 km preko njiva) te da nije bilo toliko puno pripadnika milicije mjesta [adresa] i [adresa] pa da se isti ne bi poznavali bar iz viđenja, smatrajući da takvim svojim iskazom svjedok nastoji umanjiti isključivo svoju eventualnu kaznenopravnu odgovornost za vlastite postupke u inkriminirano vrijeme.

14. Sud također nije prihvatio kao istinite navode svjedoka ĐD da bi se pokojni KD u zatvoru u [adresa] objesio, budući takvi navodi nisu potvrđeni iskazima svjedoka HD i BD, koji su vidjeli mrtvo tijelo KD kada je isti doveden u svoju kuću. U odnosu na ozljede koje je KD imao na svom tijelu, svjedokinja HD je navela kako je vidjela da mu je glava razbijena, da je cijeli bio u krvi, dok na njemu nije primijetila rane od metaka, dok je svjedok BD u svom iskazu potvrdio kako je odjeća na očevom tijelu bila natopljena krvlju do koljena, koja se nalazila i na očevom licu i šakama, da je vidio da na njegovom licu nedostaje jedno oko, da mu je glava razbijena te da misli da mu je lubanja bila napuknuta. Oba svjedoka su potvrdila da je KD nakon toga sahranjen na mjesnom groblju, iz čega se zaključuje da nad mrtvim tijelom KD nije niti rađena obdukcija nit je službeno utvrđen uzrok njegove smrti te da je činjenica njegove smrti prijavljena tek naknadno, što je realno očekivati u prikazanim okolnostima okupacije sela od strane vojske JNA i paravojnih formacija. U svezi navedenog, potrebno je prije svega navesti bitne specifičnosti utvrđivanja činjenica u kaznenim postupcima, koji imaju za predmet kazneno djelo ratnog zločina, koje specifičnosti se ogledaju u činjenici da se inkriminirani događaj dogodio prije gotovo 34 godine, da najčešće nakon zločina i stradavanja nisu provedeni očevidi nad smrtno stradalim osobama, kao niti druge kriminalističko-tehničke radnje, kojima bi se fiksirali materijalni tragovi te su faktički iskazi svjedoka, neposrednih očevidaca i žrtava ili posrednih svjedoka, jedno od glavnih sredstava dokazivanja. U svezi navedenog, na temelju prijedloga obrane, tužitelj je dostavio posebno izvješće PU vukovarsko- srijemske, Službe kriminalističke policije od 31. ožujka 2025., iz kojeg je utvrđeno kako policija ne posjeduje obdukcijski nalaz za pokojnika, budući se obdukcija za istoga nije radila jer je isti odmah i sahranjen. Uvidom u izlistanje iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH na ime KD od 28. svibnja 2025., razvidno je da je u istome kao datum smrti naveden **.**.1992., radi čega je od Matičnog ureda Vukovar zatražen podatak o prijavi činjenice smrti KD, iz čijeg dopisa je utvrđeno da je KD upisan u maticu umrlih Matičnog područja Vukovar u 1992. na osnovu rješenja Sekretarijata za upravno-pravne poslove u Zagrebu od 10. kolovoza 1992. te da je supruga za naknadni upis u maticu umrlih priložila prijavu smrti izdanu od GSHV iz koje je vidljivo da je KD ubijen u Petrovcima dana 4. studenog 1991. Navedena materijalna dokumentacija ocijenjena je kao vjerodostojna, jer je izdana od strane službenih tijela i ista potvrđuje istinitost navoda ošt. žrtava kada je ubijen KD, kao i da je činjenica njegove smrti prijavljena naknadno od strane supruge pokojnika u Zagrebu (kako je to u svom iskazu naveo KD), radi čega je kao datum smrti u službenim podacima evidencije MUP-a RH upisan zapravo datum prijave činjenice njegove smrti, a ne i datum kada je isti zapravo preminuo. Pri tome nije od presudne važnosti činjenica kako je u navedenom rješenju navedeno da je KD ubijen u [adresa], budući u vrijeme prijave činjenice smrti članovi pokojnikove obitelji najvjerojatnije nisu niti imali potvrđena saznanja gdje je KD zapravo ubijen.

15. Budući niti svjedoci HD niti BD ne znaju identitet osobe koja je kritične zgode zajedno s još najmanje dva pripadnika srpskih paravojnih formacija odvela KD iz njegove obiteljske kuće te koji ga je zajedno s još jednim nepoznatim pripadnikom srpskih paravojnih formacija vratio mrtvoga kući, osim što za istoga navode da je bio visok i jak muškarac te da je bio naoružan i obučen u uniformu na čijem rukavu je pisalo SAO Krajina, to je radi utvrđivanja identiteta navedene osobe, ispitan svjedok ĆD, koji je između ostaloga obavio i dokaznu radnju prepoznavanja optuženika na temelju predočenih fotografija.

15.1. Navedeni svjedok je na izvanraspravnom ispitivanju pred predsjednikom vijeća, a u prisutnosti zamjenika Županijskog državnog odvjetnika, Miroslava Kraljevića i branitelja optuženika, Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka iskazivao istovjetno kao i prilikom ispitivanja u PU vukovarsko-srijemskoj, Službi kriminalističke policije od 19. listopada 2020. (list 59-61 spisa) te je naveo kako je u mjesecu kolovozu 1991. iz svoje kuće u [adresa] sa suprugom otišao u Beograd, odakle se vratio u [adresa] u mjesecu listopadu 1991., gdje je zatekao vojsku JNA. Opisao je kako je pri povratku u [adresa] na nekim obiteljskim kućama te ne tornju rusinske crkve uočio oštećenja nastala od granatiranja, u selu je bilo puno vojske i vojnih vozila, opreme i tenkova za koje je čuo da su iz Kraljeva. Kasnije su u [adresa] došli vojnici iz Valjeva, a potom i iz Beograda. Za izlazak iz sela bila je potrebna propusnica, koju je izdavala komanda JNA, a nakon toga vojna policija i TO Petrovci. Poznato je da je štab komande vojske JNA bio u Osnovnoj školi Petrovci, a komanda vojne policije se nalazila u kući ZD. Vojnici su bili raspoređeni po kućama pa tako i u njegovoj obiteljskoj kući. Nakon 17 dana od ulaska vojske JNA u [adresa], a po nalogu vojske, oformljena je TO Petrovci, a u isto vrijeme i milicija Petrovci. Poznato mu je da je TO Petrovci bila pod zapovjedništvom ŽD iz [adresa], kojem je zamjenik bio AJ, koji su po odobrenju vojne policije mještanima sela izdavali propusnice za izlazak iz sela. Komandir milicije [adresa] je jedno kraće vrijeme bio OD, zvani S, a posije njega TD, zvani P. Teritorijalna obrana i milicija su u početku imali štab u društvenom domu, gdje je TO ostala sve do osnivanja vojske Republike Srpske Krajine, dok je milicija preselila u kuću KJ. Pripadnici TO su bili svi vojno sposobni mještani [adresa] pa je tako i on bio njihov pripadnik. Kao pripadnike milicije [adresa] naveo je OD, S, HJ, zvanog P, JD, zvanog U i C, ĐD, Đ, BJ, zvanog Š, ID, zvanog Z i MJ. U početku je glavnu riječ u selu vodila vojska. Što se tiče vojske JNA, glavni komandant vojske u selu je bio pukovnik prezimena J iz Beogradske gardijske brigade, dok je glavni komandant vojne policije bio oficir u činu zastavnika prezimena G, zvani Ć, koji je bio nižeg rasta i nabijenog izgleda, odjeven u vojnu uniformu. Poznato mu je da su u [adresa] vršeni pretresi po obiteljskim kućama od strane vojske, a kasnije i milicije [adresa]. U [adresa] je dolazila i milicija iz [adresa], koja je bila nadređena miliciji iz [adresa]. On osobno nije išao u navedene pretrese kuća niti je bio prisutan niti jednom ispitivanju i batinjanju mještana [adresa], ali mu je poznato da su mještani [adresa] bili privođeni na ispitivanja od strane milicije, što je čuo javnim pogovorom. Poznato mu je da je zastavnik Ć, bio jako neugodan čovjek koji je također ispitivao mještane, kao i njegov pomoćnik po nadimku T. Pripadnici TO Petrovci su zajedno s vojskom držali straže i punktove na ulazu i izlazu iz sela prema Vukovaru i prema Jakovcima. Od strane TO zadužio je automatsku pušku, a koje naoružanje je donijela vojska. Isti je u svom iskazu potvrdio navode svjedoka BD kako je prilikom ulaska vojske u selo ubijen NJ te da je dijete od LD poginulo tijekom granatiranja. Od kada se u mjesecu listopadu 1991. vratio u svoju kuću u ulicu ĐJ pa do ovih događanja sa KD, znao je u [adresa] susretati opt. AD, koji je bio pripadnik milicije iz [adresa], a kojeg je poznavao od prije rata, ali samo iz viđenja, jer se s njim nije nikada družio. Naveo je kako je poznavao KD, koji je živio u [adresa] te mu je poznato na kojem dijelu sela je isti stanovao, ali ne zna točno u kojoj kući, jer u istu nije ulazio. Poznato mu je da se KD prije rata bavio konjima i da je imao konjsku zapregu, kao i da je rusinske nacionalnosti. U odnosu na inkriminirani događaj, naveo je kako se sjeća da je bio mjesec studeni 1991., ali ne zna točno koji dan, kada se zatekao u centru sela [adresa] ispred pošte, gdje se okupilo više osoba na betoniranom platou, ali se nije mogao sjetiti tko je sve tamo bio prisutan. Sjeća se da je u jednom trenutku iz pravca [adresa] došao jedan manji automobil, moguće je da je bio marke Yugo, svjetlije boje, ali nije bio bijele boje. Taj automobil se zaustavio pored njih i s mjesta vozača je izašla osoba koju je prepoznao da je to opt. AD. Ne sjeća se je li u tom trenutku vidio još neke druge osobe u tom automobilu, ali može samo pretpostaviti da je još netko bio u autu. Optuženi AD se obratio cijeloj grupi koja je ondje stajala i rekao da je dovezao KD mrtvog, a oni su ga pitali gdje je KD, na što je opt. AD rekao da je KD u gepeku automobila. Taj automobil je bio zaustavljen nekih 10-15 metara od njih, tako da on nije vidio mrtvo tijelo KD. Optuženi AD ih je pitao što da radi sa KD, na što su mu oni rekli neka ga odveze kući. Optuženi AD im nije rekao tko je eventualno ubio KD ili kako je KD umro, niti ga je bilo tko od njih to pitao. Do tog trenutka on nije niti znao da je KD odveden iz sela niti koliko dugo se nalazio u [adresa]. Poslije je od nekih ljudi čuo da je u to vrijeme Sorčikova supruga dolazila u centar sela [adresa] i raspitivala se gdje je njezin suprug KD. Nakon toga AD je sjeo u taj automobil i pretpostavlja da je KD odvezao kući, jer je autom krenuo u smjeru Sorčikove kuće, koja se nalazi u smjeru Jankovaca. Nakon tog događaja znao je u [adresa] susretati AD, ali nikada više nije s njim komunicirao. Poznato mu je da su u to vrijeme djelatnici milicije iz [adresa] znali dolaziti u [adresa] te su znali ispitivati ljude, ali ne zna u svezi čega. Prije rata selo [adresa] je većinom bilo naseljeno stanovništvom rusinske nacionalnosti, bilo je negdje oko 70% Ž, 20% ĆJ i 10% RJ. Optuženog AD je opisao kao visokog i krupnog čovjeka s izrazito plavim očima, za kojeg je čuo da je imao više braće u [adresa]. Od pripadnika milicije iz [adresa], a koji su često dolazili u [adresa] poznavao je također IJ, koji je bio vitak, visok i mršav, kao i ŠJ iz [adresa], kojeg pamti kao mladića po izgledu. Naveo je kako su jednu nedjelju došli autobusi iz Vukovara te su mještani iz [adresa] koji su se nalazili na spisku ukrcani u autobuse i iseljeni iz [adresa], a potom su u njihove kuće došle izbjeglice iz Zapadne Slavonije. Po odlasku vojske iz [adresa], negdje u mjesecu svibnju 1992., oformljena je vojska Republike Srpske Krajine te je komandant Petrovačkog odreda bio ŽD (dotadašnji komandant TO, koja je tada prestala postojati), a taj Odred je imao tri čete. Stanica milicije u [adresa] je prestala postojati oko Nove godine 1991./1992., kada je s radom započela policija u Vukovaru.

15.2. U odnosu na dokaznu radnju prepoznavanja, naveo je kako je točno da je on dana 19. listopada 2020. u prostorijama policije obavio prepoznavanje optuženika kada su mu predočene fotografije više osoba, među kojima je prepoznao opt. AD. Također je iskazao da kada je kritične zgode AD izašao iz tog automobila, da je isti bio obučen u uniformu, ali se nije mogao sjetiti niti jednog detalja vezanog uz tu uniformu, ali je siguran da opt. AD kritične zgode nije bio u civilnoj odjeći. Pojasnio je da su neki od pripadnika milicije Negoslavci nosili stare uniforme milicije. Kada im je AD rekao da je dovezao KD mrtvog i da je isti u gepeku, opt. AD nije otvarao gepek automobila. Nakon što je svjedoku na temelju članka 426. ZKP/08 predočen dio njegovog iskaza kojeg je dao u PU vukovarsko-srijemskoj dana 19. listopada 2020., u kojem je naveo kako je u vozilu osim AD bila još jedna osoba koje se ne sjeća pa upitan da pojasni zašto je u svom iskazu pred sudom na raspravi naveo kako se ne sjeća je li kritične zgode vidio još neku drugu osobu u tom automobilu, svjedok je iskazao kako se on sada pred sudom zaista ne može sjetiti svega što se tog dana događalo i svih detalja u svezi toga automobila, dok je svoj iskaz u policiji dao prije gotovo četiri i pol godine, kada ga nitko nije nagovarao da dade takav iskaz, a u zapisnik o njegovom ispitivanju u policiji je uneseno onako kako je on tada iskazivao. Na iskaz navedenog svjedoka nije bilo nikakvih primjedbi.

16. Uvidom u zapisnik o prepoznavanju PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Odjela ratnih zločina od 19. listopada 2020., razvidno je da je tada svjedoku ĆD predočeno pet fotografija osoba iz priložene fotodokumentacije, među kojima je bila i fotografija opt. AD. Iz navoda zapisnika o prepoznavanju, razvidno je da je svjedok prije prepoznavanja naveo kako optuženika poznaje iz viđenja te je opisao fizički izgled opt. AD, navodeći da je u pitanju visok i krupan čovjek s izrazito plavim očima. Nakon što je svjedok razgledao svih pet predočenih fotografija, koje osim brojčanih oznaka od broja 1. do 5., nisu sadržavale nikakve druge identifikacijske podatke pa tako niti imena i prezimena osoba na fotografijama, svjedok je iskazao kako se na fotografiji pod rednim brojem 4. nalazi opt. AD, za kojeg je u svom iskazu naveo da je kritične zgode dovezao mrtvog KD, a također je na fotografiji broj 3. prepoznao ŠJ, kojeg je također spominjao u svom iskazu u policiji, kao pripadnika milicije [adresa]. Na izvedene materijalne dokaze u vidu zapisnika o prepoznavanju kao i pregledane fotodokumentacije fotografija pet muških osoba, nije bilo nikakvih primjedbi.

17. Iskaz svjedoka ĆD, sud je ocijenio kao istinit i vjerodostojan, budući njegov iskaz obiluje nizom detalja vezanih za ulazak vojske JNA i okupaciju sela [adresa], ustrojavanja vojne i policijske vlasti u selu (gdje navodi kako je štab komande vojske JNA bio u Osnovnoj školi Petrovci, za koju školu je svjedokinja HD navela kako je čula da je u istoj bio zatvor u selu), o činjenici ustrajavanja TO u selu [adresa] (čiji pripadnici su bili svi vojno sposobni muškarci, uključujući i njega), kao i milicije [adresa] i to 17 dana po ulasku vojske JNA u selo, poznavanja osoba koji su bili pripadnici TO te milicije [adresa], a koje osobe u svojim iskazima spominju i svjedoci HD i BD, kao i njihovog ophođenja prema mještanima [adresa], koje su odvodili na ispitivanja, što upućuje na istinitost navoda ošt. žrtava HD i BD, da je među tim osobama koje su odvođene iz svojih obiteljskih domova na brojna ispitivanja od strane vojske i pripadnika TO Petrovci i milicije Petrovci, bio upravo i pokojni KD. Svjedok je također potvrdio da je osim milicije u [adresa] postajala i milicija u [adresa], koja je zapravo bila nadređena miliciji iz [adresa] te koji su dolazili u [adresa] i ispitivali mještane. Sve naprijed navedene činjenice ukazuju na nedvojben zaključak kako je navedeni svjedok bio neposredni očevidac tadašnjih događanja te da ima osobna neposredna ili posredna saznanja o događajima koji su se odigrali u [adresa] u vrijeme okupacije sela od strane vojske JNA i paravojnih srpskih formacija, kao i da osobno poznaje osobe koje su u to vrijeme boravile kako u [adresa], tako i u [adresa]. Svjedok ĆD u svom iskazu decidirano tvrdi kako poznaje opt. AD, za kojega zna da je iz [adresa], za istoga izričito tvrdi da je bio pripadnik milicije iz [adresa], da je isti dolazio u [adresa] i da ga je ondje viđao. Navedenog optuženika opisuje kao visokog i krupnog muškarca s izrazito plavim očima koji je imao više braće u [adresa]. Isti također vrlo jasno i precizno opisuje i smješta događaj od 4. studenog 1991. u kontekst tadašnjih događanja u okupiranim selima te jasno opisuje što je točno vidio i čuo kritične zgode. Bez ikakve sumnje u istinitost njegovih navoda, isti detaljno opisuje da je kritične zgode upravo iz smjera [adresa] došao manji osobni automobil svijetlije boje, za kojeg izričito tvrdi da nije bio bijele boje, iz kojeg je sa mjesta vozača izašao upravo opt. AD, koji se obratio okupljenima ispred platoa pošte rekavši im da je dovezao KD mrtvog, da se isti nalazi u gepeku automobila te je okupljene pitao što da radi s njim, na što su mu isti rekli neka ga odveze kući, nakon čega se optuženik s navedenim vozilom uputio u smjeru Sorčikove kuće, odnosno u smjeru Jankovaca. Svjedok je u svom iskazu kojeg je dao pred policijom prije pet godina, kada mu je sjećanje bilo svježije potvrdio kako je u tom vozilu osim optuženika bila još jedna osoba, a sasvim je razumljivo da mrtvo tijelo KD nije niti mogao vidjeti budući niti on niti optuženik nisu otvarali prtljažnik automobila. Nema nikakve dvojbe oko činjenice da je upravo optuženik bio osoba koja je s navedenim vozilom dovezla mrtvo tijelo KD njegovoj kući, budući i svjedoci HD i BD tu osobu opisuju onako kako je svjedok ĆD opisao fizički izgled optuženika. Činjenica da je svjedok naveo kako misli da se u konkretnom slučaju radilo o manjem osobnom automobilu, tipa marke Yugo, nije od presudne važnosti za ocjenu vjerodostojnosti iskaza navedenog svjedoka, budući se od svjedoka ne traži da profesionalno poznaju vrste i modele vozila, pri čemu je potrebno uzeti u obzir i protek vremena od događaja inkriminacije do davanja iskaza, kao i nespornu činjenicu da se osobni automobili marke Yugo i Golf 1 mogu svrstati u vozila manjeg fizičkog obujma. Svjedok je također bez ikakve dvojbe sa 100% sigurnošću na fotografiji broj 4 prepoznao optuženika, što upućuje na nedvojben zaključak kako svjedok zaista poznaje optuženika i kada govori o njemu, zna točno o kome se radi.

18. O identitetu optuženika iskazivao je i svjedok MD, koji je u svom iskazu naveo kako je cijeli život stanovao u [adresa] te je kao i svi drugi muškarci bio pripadnik TO, uz koju je postojala i milicija Negoslavci, a koja je bila smještena u staroj zgradi mjesne zajednice u centru [adresa], gdje se nalazio i štab. Komandir milicije je bio OJ, a od ostalih pripadnika milicije sjeća se AD, zvanog A (koji nadimak je i sam optuženik naveo u svojim osobnim podacima prilikom ispitivanja), kojeg poznaje od ranije i zna da je isti imao više braće od kojih se sjeća DJ, zvanog VJ, ČJ, zvanog EJ, LJ i još jednog brata kojeg su zvali FJ, a koji je poginuo tijekom rata u Vukovaru. AD je bio visok i jak čovjek, visine oko 185 cm i bio je najviši i najjači od sve braće. Njegov brat EJ je bio niži čovjek, a LJ je isto bio visok, ali je bio mršaviji od AD. Poznato mu je da je AD u to vrijeme znao nositi i bradu. Ne sjeća se koje boje očiju je imao AD. Poznato mu je da su pripadnici milicije nosili plave uniforme, ali i druge vojne uniforme. Također mu je poznato da je u zgradi mjesne zajednice bio podrum koji je služio kao pritvor za zarobljene osobe, a koje on osobno nije vidio niti mu je poznato tko je tamo dovođen. Misli da je milicija u [adresa] rasformirana po završetku rata, kao i sve druge vojne formacije. U to vrijeme svi muškarci u selu su bili naoružani i obučeni u uniforme. Na posebne upite svjedok je iskazao kako mu je poznato da je AD bio pripadnik tzv. seoske milicije te da je moguće da su pripadnici milicije nosili i maskirne uniforme, kao i uniforme bivše JNA. Kao pripadnici TO, kasnije su dobili maskirnu uniformu, a ne zna da li su takvu uniformu nosili i pripadnici milicije [adresa], možda su i oni nosili i jedne i druge uniforme, a u početku su možda nosili uniforme JNA.

18.1. Na dio iskaza svjedoka MD, zamjenik Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, Miroslav Kraljević je stavio primjedbu u dijelu u kojem je svjedok naveo da je opt. AD u to vrijeme ponekad nosio bradu, budući je svjedok taj detalj iskazao na inzistiranje obrane u svezi pojašnjavanja o fizičkim obilježjima optuženika, a takav detalj u svezi opisivanja osobe AD nije spominjao u svom iskazu tijekom istrage, a sigurno je da bi se svjedok toga sjetio u to vrijeme kada su mu sjećanja bila svježija, na što je svjedok ostao kod svog iskaza i pojasnio kako je tijekom istrage iskazivao onako kako se tada sjećao, a tada ga nitko nije pitao je li AD imao bradu.

18.2. Ocjenjujući iskaz navedenog svjedoka, sud smatra da je svjedok iskazivao istinito i po svom najboljem sjećanju o onim činjenicama koje su njemu bile poznate u inkriminirano vrijeme, budući se njegov iskaz u svezi opisa fizičkog izgleda i njegovih saznanja oko osobe optuženika i postojanja milicije u [adresa] podudara sa iskazom svjedoka ĆD, osim u dijelu u kojem je isti naveo kako misli da je optuženik u to vrijeme nosio bradu, uvažavajući pri tome iznesene primjedbe tužitelja, s tim što je sud mišljenja kako takvim navodima svjedok nije imao namjeru pogodavati optuženiku, jer ga je svojim detaljnim iskazom dovoljno identificirao, već je svoj iskaz povodom dodatnih pitanja obrane nesvjesno samo želio obogatiti pojedinostima o fizičkom izgledu optuženika.

19. O identitetu opt. AD, kao i činjenici postojanja zatvora u podrumu zgrade mjesne zajednice u [adresa], u kojoj zgradi je bio smješten i vojni štab, a kako je to iskazivao i svjedok MD, ispitan je svjedok ND, koji je u svom iskazu naveo kako cijeli život stanuje u [adresa], da se početkom rata priključio seoskim stražama, kao i drugi muškarci iz sela, a da je po dolasku vojske JNA u selo, bio mobiliziran. Naveo je da je u selu bila oformljena stanica milicije koja je bila smještena u zgradi bivše mjesne zajednice u centru [adresa], u kojoj zgradi je uz miliciju bio smješten i vojni štab. U tu zgradu u to vrijeme nije ulazio, ali mu je poznato da je u toj zgradi postojao podrum, a kasnije je javnim pogovorom čuo da su tu bili dovedeni i neki njemu nepoznati zarobljenici, za koje ne zna što se s njima događalo niti ih je on osobno vidio. Naveo je također kako je poznavao opt. AD, kojeg su zvali A ili SJ, koji je bio visok čovjek i jače tjelesne građe, koji je imao više braće, od kojeg su jednoga zvali FJ, a koji je tijekom rata poginuo u Vukovaru. AD dobro poznaje, jer su isto godište i zajedno su išli u školu te su negdje 1995./1996. zajedno radili u Poljoprivrednoj zadruzi Negoslavci. Za AD je naveo da je bio pripadnik milicije [adresa], od kojih se još sjeća OJ, koji im je bio zapovjednik i PJ, zvanog UJ, a okolo je viđao i CJ, kao i ŠJ. Ispred zgrade milicije viđao je neki džip, moguće Landrover, za kojeg pretpostavlja da su ga koristili pripadnici milicije, dok se drugih vozila ne sjeća. Pripadnici milicije su nosili plave milicijske uniforme, šarene i druge vojne uniforme. Na poseban upit branitelja optuženika, Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka, svjedok je iskazao da se ne sjeća drugih fizičkih osobina AD, osim onih koje je u svom iskazu naveo, ali misli kako optuženik u to vrijeme nije nosio bradu, možda je imao onako nešto malo dlaka. Na iskaz navedenog svjedoka nije bilo primjedbi.

19.1. Iskaz svjedoka MD, sud je ocijenio kako istinit i vjerodostojan, budući je navedeni svjedok iskazivao o onim činjenicama koje su mu bile osobno poznate, a navodi njegovog iskaza oko identiteta optuženika kao i postojanja formacije milicije u [adresa], potvrđuju navode svjedoka ND, pri čemu činjenica je li optuženik u inkriminirano vrijeme okupacije sela [adresa] i [adresa] povremeno nosio bradu ili je imao više ili manje dlaka na bradi, nisu ni od kakvog utjecaja na ocjenu istinitosti ove dvojice svjedoka, budući su isti uvjerljivo i jasno iskazivali o identitetu optuženika kojega osobno poznaju, kao i o činjenici da je isti bio pripadnik milicije [adresa].

20. Navodi svjedoka ĆD kako mu je poznato da je optuženik imao više braće u [adresa], kao i navodi svjedoka MD koji je u svom iskazu potvrdio kako je optuženik imao četvoricu braće, čija imena je naveo, potvrđeni su i iz službene zabilješke PU vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije od 15. prosinca 2021. o izvršenom uvidu u podatke IS MUP-a RH za određene osobe pa je tako utvrđeno da su u [adresa] bile registrirane osobe pod imenima DJ, zvani VJ, ČJ, zvani EJ, LJ, kao i ZJ, zvani FJ koji je poginuo, a koja materijalna dokumentacija je ocijenjena kao istinita, budući je sačinjena od strane policijskih službenika koji sukladno svojim ovlastima imaju pristup u službene podatke IS MUP-a RH.

21. U svezi identiteta osobe opt. AD, iz domovnice Republike Hrvatske na ime opt. AD, utvrđeno je da je isti državljanin Republike Hrvatske te su podaci o njegovom državljanstvu upisani u evidenciju Matičnog ureda Vukovarsko-srijemske županije, dok je iz izlistanja iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH na ime opt. AD od 23. svibnja 2022. utvrđeno da je isti državljanin Republike Hrvatske, rođen u mjestu [adresa] u Bosni i Hercegovini te da je u razdoblju od 10. svibnja 1986. do 30. prosinca 2014. imao prijavljeno prebivalište u [adresa], na adresi [adresa], kada je odande odjavljen. Navedeni materijalni dokazi ocijenjeni su kao vjerodostojni, budući su izdani od strane službenih tijela i isti sadržavaju podatke iz službenih evidencija.

22. Iz izvatka iz kaznene i prekršajne evidencije na ime opt. AD slijedi da isti do sada nije pravomoćno kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan u Republici Hrvatskoj.

23. Slijedom naprijed navedenog, analizirajući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći iste u međusobnu vezu, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom na nedvojben način utvrđeno da je opt. AD svojim postupanjem inkriminirane zgode počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

24. Kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH čini onaj tko kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije između ostaloga protuzakonito zatvori civilnog stanovnika, nečovječno postupa prema njemu i nanosi mu velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta.

24.1. Naprijed navedena odredba je blanketne naravi, koja se ogleda u činjenici kršenja normi propisanih međunarodnim kaznenim pravom, a kojim normama se civilno stanovništvo odnosno osobe koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima i sukobu, a koje su u vlasti protivne strane bez obzira na državljanstvo, štite od nasilja, psihičkog i fizičkog zlostavljanja, protuzakonitog zatvaranja, ubojstva i svih drugih nedopuštenih postupaka ophođenja prema njima. U konkretnom slučaju opt. AD se stavlja na teret kršenje normi međunarodnog ratnog prava o zaštiti civilnih osoba propisanih člankom 3. stavak. 1. točka a. i c. Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. i članka 75. stavak 1. i 2. točka a. alineja (II) i (III) Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba od 8. lipnja 1977. (protokol I).

25. Ženevska konvencija o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949. u članku 2. propisuje da se ista primjenjuje u slučaju objavljenog rata ili nekog drugog oružanog sukoba koji izbije između dvije ili više visokih stranaka ugovornica, čak i ako jedna od njih ne priznaje ratno stanje. Konvencija se također primjenjuje u svim slučajevima okupacije čitavog ili dijela područja visoke stranke ugovornice, čak i ako ta okupacija ne naiđe ni na kakav vojni otpor. Primjenjuje se i ako jedna sila u sukobu nije stranka navedene Konvencije, kada sile stranke Konvencije ipak ostaju njome vezane u svojim međusobnim odnosima.

25.1. Člankom 3. iste, propisano je da je u slučaju oružanog sukoba koje nema međunarodni karakter i koji izbije na području jedne od visokih stranaka ugovornica, svaka stranka sukoba dužna je primijeniti barem ove odredbe:

stavak 1. S osobama koje izravno ne sudjeluju u neprijateljstvima, uključujući i pripadnike oružanih snaga koji su položili oružje i osobe koje su izvan vojnog ustroja ("hors de combat") zbog bolesti, rana, lišenja slobode ili bilo kojeg drugoga razloga, u svakoj će se prilici postupati čovječno, bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja utemeljenog na rasi, boji kože, vjeroispovijedi ili uvjerenju, spolu, rođenju ili imovinskom stanju ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju. U tu svrhu prema gore navedenim osobama zabranjeni su i ostaju zabranjeni, u svako doba i na svakom mjestu ovi čini:

a) nasilje protiv života i tijela, osobito sve vrste ubojstava, sakaćenja okrutnog postupanja i mučenja,

c) povrede osobnog dostojanstva, osobito uvredljivi i ponižavajući postupci.

25.2. Dopunskim protokolom Ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba (Protokol I) propisano je da se visoke stranke ugovornice obvezuju da će poštivati ovaj Protokol i da će mu osigurati poštovanje u svim okolnostima. U slučajevima koji nisu predviđeni ovim Protokolom ili drugim međunarodnim sporazumom, građanske osobe i borci ostaju pod zaštitom i vladavinom načela međunarodnog prava koja proizlaze iz ustanovljenih običaja, iz načela čovječnosti i iz zahtjeva javne savjesti. Ovaj se Protokol, kojim se dopunjuju Ženevske konvencije od 12. kolovoza 1949. za zaštitu žrtava rata, primjenjuje u situacijama predviđenim člankom 2. koji je zajednički tim Konvencijama. Situacije navedene u prethodnom stavku uključuju oružane sukobe u kojima se narodi bore protiv kolonijalne dominacije i strane okupacije te protiv rasističkih režima u ostvarivanju prava naroda za samoodređenje, zajamčenom u Povelji Ujedinjenih naroda i u Deklaraciji o načelima međunarodnog prava o prijateljskim odnosima i suradnji između država u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda.

25.3. Odredbom članka 75. stavak 1. navedenog Protokola, kojim su propisana temeljna jamstva, propisano je da utoliko koliko su pogođene situacijom navedenom u članku 1. Protokola, s osobama koje su vlasti stranke sukoba i koje ne uživaju povoljniji postupak na temelju Konvencija i ovoga Protokola u svakoj će se prilici postupati čovječno i one će uživati barem zaštitu predviđenu ovim člankom, bez ikakvog nepovoljnog razlikovanja utemeljenog na rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeroispovijedi ili uvjerenju, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovinskom stanju, rođenju ili drugom statusu ili bilo kojem drugom sličnom kriteriju. Svaka će stranka poštovati ličnost, čast, uvjerenje i vjerske obrede svih takvih osoba, dok stavak 2. zabranjuje u svako doba i na svakom mjestu, bilo da ih počine civilni ili vojni službenici ove čini:

točka a) nasilje protiv života, zdravlja i fizičkog ili mentalnog blagostanja osoba, osobito:

alineja II. mučenje svake vrste, bilo fizičko ili mentalno i

alineja III. tjelesna kazna.

26. Na temelju utvrđenih svih spornih činjenica u ovom kaznenom postupku te podvođenjem istih pod odredbu članka 120. stavak 1. OKZ RH, odnosno primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje u dokaznom postupku, sud smatra kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da je upravo opt. AD dana 3. studenog 1991., nakon što su tijekom oružane agresije na Republiku Hrvatsku, vojska JNA i srpske paravojne formacije okupirale selo [adresa], kao pripadnik milicije tzv. [adresa] iz [adresa], kršeći pravila međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila, zajedno s još najmanje dvojicom naoružanih pripadnika navedenih formacija, došao u obiteljsku kuću civila rusinske nacionalnosti KD u [adresa] na adresi [adresa], kako bi pretražili kuću u svrhu eventualnog pronalaska oružja, kojom prilikom je optuženik zajedno s ostalom dvojicom zlostavljao oštećenika, na način da su ga druga dvojica odveli na tavan kuće, gdje su ga fizički tukli, za koje vrijeme je optuženik ostao dolje čuvajući ostale ukućane s uperenim oružjem u oštećenikovu djecu, a kada su sišli sa tavana da je optuženik snažno nogom udario oštećenika u međunožje, uslijed čega je isti pao na pod te da su ga nastavili tuči i u dvorištu kuće u prisutnosti ostalih ukućana, nakon čega su ga ubacili u osobno vozilo s kojim su ondje i došli, na koji način su ga protivno njegovoj volji odveli u smjeru [adresa] gdje mu je bila protuzakonito oduzeta sloboda, a idućeg dana 4. studenog 1991. ga je optuženik zajedno s još jednim pripadnikom tih formacija, istim tim vozilom vratio natrag iz smjera [adresa], vozeći njegovo mrtvo tijelo u prtljažniku, koje tijelo je bilo izmrcvareno te je bilo vidljivo da je oštećenik bio teško fizički zlostavljan, jer mu je cijelo tijelo bilo natopljeno krvlju, razbijene lupanje i bez jednog oka, nakon čega su se obratili pokojnikovoj supruzi riječima "Evo vam ga da nam ustaško đubre ne smrdi" čime su u radnjama optuženika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH te da je isti svojim postupanjem grubo kršio propisanu Konvenciju i navedeni Dopunski protokol.

27. Pri tome je bitno za navesti kako nije svako protupravno postupanje prema civilima za vrijeme oružanog sukoba i okupacije, ujedno i ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Osim što je neophodno da takve radnje budu počinjene za vrijeme rata, oružanog sukoba ili okupacije, istima se štite civilne osobe, odnosno ona kategorija osoba koja je zaštićena prema međunarodnom pravu. Nadalje, potrebno je dokazati i vezu između kriminalnog čina kao objektivnog ostvarenja ratnog zločina i okupacije, odnosno postojanje namjere optuženika, prema kojoj je njegova protupravna radnja u vezi upravo s okupacijom pa posljedično da je isti i postupao protivno pravilima međunarodnog prava, kojima je prekršio prije svega važeće međunarodno humanitarno pravo, odnosno povrijedio običaje ili ugovore međunarodnog humanitarnog prava koje obvezuju optuženika, kao što je potrebno dokazati da kršenje takvih pravila mora biti teško i uključivati ozbiljne posljedice za žrtvu. Sud je mišljenja da su u konkretnom slučaju ostvarene sve naprijed navedene sastavnice.

27.1. Uzimajući u obzir vrijeme inkriminacije od 3. do 4. studenog 1991., općepoznata je činjenica da je u inkriminiranom razdoblju trajala oružana agresija na Republiku Hrvatsku od strane JNA i srpskih paravojnih formacija, koje su kako je to detaljno obrazloženo pod točkom 9. obrazloženja ove presude, okupirale mjesto [adresa], koja agresija je imala karakter oružanog sukoba, koji je najprije imao nemuđunarodni karakter, sve do 8. listopada 1991., kada je Republika Hrvatska stekla svojstvo suverene države u smislu međunarodnog priznanja, a što proizlazi iz ustavno pravne prakse i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4150/2010., a od 8. listopada 1991. međunarodni karakter i takva kvalifikacija karaktera oružanog sukoba izravno utječe i na odabir materijalnog prava koje se primjenjuje u svakom slučaju suđenja za ratne zločine počinjene na području Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991., sukladno čemu se u konkretnom slučaju primjenjuje upravo navedeni Protokol I – Dopunski protokol ženevskim konvencijama od 12. kolovoza 1949. o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba.

27.2. Opisano postupanje optuženika iz izreke presude, odnosno dolazak naoružanog i uniformiranog optuženika zajedno s ostalim pripadnicima paravojnih formacija u dom nenaoružanog civila rusinske nacionalnosti KD, na području mjesta [adresa], koji je bio bez bilo kakve zaštitite, a koje mjesto je bilo okupirano i nije bilo pod kontrolom vlasti nadležnih organa Republike Hrvatske, kako bi pretražili njegovu kuću u cilju pronalaska oružja, kojom prilikom su ga tjelesno ozljeđivali, a potom ga i protupravno odveli, da bi idućeg dana vratili njegovo mrtvo tijelo s vidljivim teškim ozljedama glave, čije tijelo je cijelo bilo prekriveno krvlju, bez ikakve sumnje je protupravno i radi se o takvoj vrsti zlostave oštećenika koja predstavlja nečovječno postupanje, a isto je bez sumnje povezano s oružanim sukobom i okupacijom te je optuženik kao pripadnik okupacijske sile nad oštećenikom imao vlast. S obzirom na ozljede na njegovom tijelu, koje su opisali svjedoci HD i BD, nedvojbeno je utvrđeno da su istome nanesene velike patnje i ozljede tjelesnog integriteta, koje po svojoj obimnosti daleku premašuju kriminalnu količinu koja je dovoljna za zaključak da se ta postupanja mogu smatrati nečovječnim, a sve zbog sumnje da bi isti kao pripadnik nesrpskog civilnog stanovništva u kući posjedovao oružje ili druge predmete koji bi ga povezivali sa hrvatskom vojskom, odnosno pod sumnjom da je nešto radio u korist strane koja se nalazila pod okupacijom. Ta brutalnost ogleda se i u činjenici da je takvo postupanje optuženika poduzeto prema nezaštićenom civilu koji za optuženika nije predstavljao nikakvu opasnost i koji prema utvrđenim činjenicama u postupku, nije dao nikakvog povoda za bilo kakvo loše, a kamoli brutalno postupanje prema njemu.

28. Osim toga, nedvojbeno je također da je oštećenik kao civilna osoba bio zaštićen odredbama međunarodnog običajnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civila i to upravo naprijed navedenim odredbama Ženevske konvencije o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949., kao i Dopunskim protokolima toj konvenciji od 8. lipnja 1977. (Protokol I), a koje su navedene u izreci optužnice, sukladno čemu odredba članka 120. stavak 1. OKZ RH predstavlja implementaciju normi međunarodnog ratnog i humanitarnog prava u okvire nacionalnog kaznenog zakonodavstva.

29. U svezi postojanja subjektivnog odnosa optuženika prema počinjenom kaznenom djelu, odredbom članka 9. stavak 1. OKZ RH propisano je da je krivično odgovoran počinitelj koji je uračunljiv i koji krivično djelo počini s umišljajem ili iz nehaja. U konkretnom slučaju, sud je mišljenja da je optuženik postupao s direktnim umišljanjem odnosno sa izravnom namjerom te da njegova uračunljivost (ubrojivost), odnosno njegova sposobnost upravljanja postupcima i shvaćanja značenja i posljedica počinjenog djela nije dovedena u sumnju tijekom kaznenog postupka. Također je sud mišljenja da je u vrijeme inkriminacije optuženik bio svjestan da svojim postupcima krši pravila međunarodnog prava, pri čemu nije važno je li točno znao koju odredbu pravila međunarodnog prava krši, nego je bitno da je znao da čini nešto zabranjeno, odnosno dovoljna je opća svijest o protupravnosti djela te da je htio njezino ostvarenje. U konkretnom slučaju potrebno je samo da ponašanje optuženika objektivno predstavlja kršenje pravila međunarodnog prava, dakle da je ostvaren objektivni uvjet kažnjivosti kojim je posebno određen karakter protupravnosti ovog kaznenog djela. Pri tome sud nije pronašao ispričavajuće razloge na strani optuženika.

30. S obzirom na način postupanja, u konkretnom slučaju sud je mišljenja kako je opt. AD u počinjenju navedenog kaznenog djela sudjelovao kao suizvršitelj (supočinitelj), zajedno s ostalim pripadnicima srpskih paravojnih formacija. Za postojanje supočiniteljstva, nužno je da bude ostvarena objektivna komponenta, odnosno učešće u kaznenom djelu te subjektivna komponenta, odnosno svijest o zajedničkoj odluci o počinjenju djela, odnosno zajedničkom djelovanju. Objektivna sastavnica supočiniteljstva predstavlja faktičnu radnju, s time da nije nužno da svaki od supočinitelja sudjeluje neposredno u samoj radnji izvršenja, već i da na drugi način bitno pridonosi počinjenju kaznenog djela. Pri tome nije bitno ni tko je od supočinitelja bio učinkovitiji u realizaciji zajedničke odluke, budući se kod supočinitelja radi o zajedničkoj vlasti nad djelom, u čijem oblikovanju sudionici mogu sudjelovati s doprinosom različitog intenziteta. Subjektivni stav supočinitelja izražen je u volji da on zajednički s drugima ostvari kazneno djelo.

30.1. U konkretnom slučaju, opt. AD je prilikom dolaska u obiteljsku kuću pokojnog KD došao s još dvojicom pripadnika srpskih paravojnih formacija, gdje su ga sva trojica zlostavljali i prema istome nečovječno postupali, kako je to naprijed opisano, a potom ga je idućeg dana zajedno s još jednim pripadnikom formacija vratio mrtvoga kući s teškim ozljedama na tijelu. Naime, odredbom članka 20. OKZ RH propisano je da počini li više osoba, sudjelovanjem u radnji izvršenja ili na drugi način, zajednički krivično djelo, da će se svaka od njih kazniti kaznom propisanom za to djelo. Iz takvog načina njihovog postupanja, jasno je da na njihovoj strani postoji zajednička supočiniteljska volja usmjerena na protuzakonito zatvaranje civilnog stanovnika, nečovječno postupanje prema njemu te nanošenje velike patnje i ozljeda njegovog tjelesnog integriteta i da u ostvarenju iste svaki od njih poduzima svoje radnje svjesno i s namjerom, prihvaćajući pri tome kao svoje i radnje koje poduzimaju drugi supočinitelji, a koje radnje su bez sumnje usmjerene na zlostavu i nečovječno postupanje prema žrtvi. Kod takvog stanja stvari jasno je da između počinitelja postoji dogovor i zajedničko djelovanje više osoba s jednim jedinstvenim ciljem te je stoga nevažno tko je od pojedinih počinitelja ovog kaznenog djela poduzeo koju konkretnu radnju, jer je očigledno da su svi oni djelovali zajedno i s istim ciljem te da svaki od njih ponaosob svojom radnjom koju poduzima bitno pridonosi ostvarenju tog zajedničkog cilja. Time što je optuženik zajedno s još dvije osobe došao u oštećenikovu kuću, gdje su ga njih dvojica fizički zlostavljali na tavanu kuće, čega je optuženik očigledno bio svjestan, jer se batinanje oštećenika čulo u prizemlju kuće, za koje vrijeme je optuženik čuvao ostale ukućane s uperenim oružjem u njih, a potom je i sam fizički zlostavljao oštećenika, tako što ga je snažno udario svojom nogom u međunožje, a potom ga nastavili tuči u dvorištu kuće te ga zajedno s ostalom dvojicom odveo iz kuće, da bi ga idućeg dana zajedno s još jednom osobom vratio kući, prevozeći njegovo mrtvo tijelo u gepeku automobila, sud je mišljenja da je optuženik svojim radnjama bitno doprinio počinjenju kaznenog djela.

31. Slijedom naprijed navedenog, sud je opt. AD proglasio krivim za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH. Pri tome je potrebno navesti kako je dana 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), koji u odredbi članka 91. stavak 1. KZ/11 propisuje kazneno djelo ratnog zločina te se u kaznenom djelu ratnog zločina iz članka 91. KZ/11 ostvaruje pravni kontinuitet kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH. Odredbom članka 3. stavak 1. KZ/11 propisano je da se na počinitelja kaznenog djela primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a stavkom 2. propisano je da ukoliko se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta da će se primijeniti zakon koji je najblaži za počinitelja. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, valjalo je odlučiti koji je od navedena dva zakona (OKZ RH ili KZ/11) blaži za počinitelja. Obzirom da je za kazneno djelo iz članka 120 stavak 1. OKZ RH propisana kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna zatvora od 20 godina, dok je za kazneno djelo iz članka 91. stavak 1. KZ/11 zapriječena kazna zatvora od najmanje pet godina ili kazna dugotrajnog zatvora (što znači mogućnost osude i na 40 godina dugotrajnog zatvora), razvidno je da je u konkretnom slučaju za optuženika blaži OKZ RH te je sukladno članku 3. KZ/11, sud optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavak 1. OKZ RH.

32. Proglasivši optuženika krivim zbog terećenog kaznenog djela, valjalo je istome u okviru propisanog okvira kazne za kazneno djelo iz članka 120. stavak 1. OKZ RH i primjenom članka 37. OKZ RH odmjeriti kaznu, pri čemu je sud primijenio opće pravilo o odmjeravanju vrste i visine kazne, polazeći od svrhe kažnjavanja, istovremeno cijeneći sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a posebice stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jakost povrede zaštićenog dobra, okolnosti uz koje je djelo počinjeno, prijašnji život počinitelja, njegove osobne prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela.

32.1. Sud je cijenio da je optuženik pri počinjenu kaznenog djela postupao s izravnom namjerom (direktnim umišljajem), da je imao punu svijest o protupravnosti i da je bio ubrojiv (uračunljiv), koje okolnosti govore o najvišem stupnju krivnje optuženika.

32.2. Od olakotnih okolnosti, uzimajući u obzir njegov prijašnji život, sud je cijenio da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije, optuženik nije prekršajno kažnjavan niti kazneno osuđivan u Republici Hrvatskoj. Iako je od počinjenja kaznenog djela proteklo skoro 34 godine te se protek vremena od počinjenja kaznenog djela prema sudskoj praksi uobičajeno gleda kao olakotna okolnost na strani počinitelja kaznenog djela, sud je mišljenja da se ovdje radi o kaznenom djelu ratnog zločina, za koje ne nastupa zastara kaznenog progona, slijedom čega protek vremena od počinjenja kaznenog djela nije od značaja za ocjenu okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno, iz kojeg razloga ova okolnost nije uzeta kao olakotna.

32.3. Polazeći od jačine ugrožavanja zaštićenog dobra, sud je također cijenio okolnost da je žrtva kaznenog djela jedna osoba. U odnosu na pobude zbog kojeg je počinjeno kazneno djelo, isto je potrebno promatrati kroz konkretnu situaciju ratnog sukoba u Republici Hrvatskoj, na dijelu teritorija koje je bilo okupirano i s kojeg je nakon određenog vremena i protjerano sve nesrpsko stanovništvo, sukladno čemu je očigledno da je isto uzrokovano etničkom nesnošljivošću prema osobama nesrpske nacionalnosti, sukladno čemu je navedena okolnost cijenjenja kao otegotna. Na strani optuženika, koji je ispitan, ali koji je suđen u odsutnosti, iz njegove obrane izostaje bilo kakvo kajanje za ono što se kritične zgode dogodilo u odnosu na oštećenika, što također valja cijeniti kao otegotno. Pri tome je potrebno imati u vidu i ponašanje optuženika nakon što je mrtvo tijelo KD vratio kući i riječi kojima se obratio njegovoj supruzi, izražavajući na takav način svoj stav i gađenje prema oštećeniku, kojeg je smatrao pripadnikom Ustaša, kao i način kako je pokojnika vratio kući prevozeći ga pri tome u gepeku skučenog automobila kao da se radi o nekoj stvari ili životinji, što ukazuje na najgoru brutalnost.

33. Imajući u vidu svrhu kažnjavanja te krećući se u granicama kazne zatvora propisane za navedeno kazneno djelo, cijeneći pri tome sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, držeći da će se kroz tako izrečenu kaznenu sankciju izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela i utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja počinitelja te na taj način utjecati i spriječiti počinitelja da počini nova kaznena djela te kaznom utjecati i na njegov preodgoj, ali i na jačanje morala društva i utjecati na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana kako je to propisano člankom 31. OKZ RH.

34. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naložio optuženiku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 i to troškove svjedoka u iznosu od 23,28 eura (što obuhvaća trošak svjedoka MD i ND u pojedinačnim iznosima od po 7,70 eura za svakoga, svjedoka ĐD u iznosu od 7,88 eura), troškove prijevoda zapisnika o ispitivanju okrivljenika na hrvatski jezik i latinično pismo u iznosu od 188,12 eura te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 1.211,40 eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe te nagradu i nužne izdatke postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti Alana Čurika, odvjetnika iz Osijeka, o čijoj će visini predsjednik vijeća donijeti posebno rješenje kada se ti podaci pribave, smatrajući da je optuženik prema svom iskazu zaposlen te da plaćanjem navedenih troškova neće biti ugrožena njegova egzistencija.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća – sudac za ratni zločin mr. sc. Sanja Voller-Jakšić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u članku 464. stavak 2. ZKP/08.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku na broj KO-DO-44/2022

2. Opt. AD, [adresa]

- putem međunarodne pravne pomoći i putem e-oglasne ploče suda

3. Branitelj optuženog, Alan Čurik, odvjetnik iz Osijeka

4. Ošt. [adresa]

5. Ošt. BD, [adresa]