REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2343/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Matee Knežević, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., OIB: 82230527201, Čakovec, Športska 8, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Dajana Tica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o., OIB: 82230527201, Čakovec, Športska 8, iznos od 94,88 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 94,88 EUR od 23. veljače 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I. izreke.

III./ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV./ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. do isplate kao i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos troškova postupka iz točke III. preko dosuđene stope.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je prometnoj nezgodi koja se dogodila 10. studenoga 2023. nastala šteta na vozilu marke HYUNDAI, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika RC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. Tvrdi da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja broj: 068500648512, prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj: 30/15, 112/18, 63/2020, 133/20, 151/22) i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje u tekstu: ZOO). Nadalje, navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika procijenili štetu i 23. studenoga 2023. napravili zapisnik o izvidu štete ref. broj 238509360585, a da visina štete sukladno izvidu šteta tuženika ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika, a niti servis koji vrši popravak, što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je prema tvrdnjama tužitelja utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Naime, nakon štetnog događaja oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika, o čemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Ističe kako je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te da uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti smije biti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tako tvrdi da je preuzeo vozilo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 165-100-1 u ukupnom iznosu od 1.002,13 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 907,25 EUR, a razliku od 94,88 EUR po računu koji tuženik nije platio, tuženik prema tvrdnjama tužitelja opravdava razlogom da plaćeno predstavlja cijenu rada limara i lakirera koji oni priznaju. Tužitelj ističe kako je indikativno što na izvidu štete tuženika nije napisana cijena sata rada koji isti priznaje, a činjenica da je tužitelj likvidirao njegov rad na 41,60 EUR/sat plus PDV dokazuje kako je tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 41,60 EUR/sat plus PDV. Oštećenik je kao vlasnik popravljenog vozila s tužiteljem 22. svibnja 2024. sklopio ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je prenio na tužitelja navedeno potraživanje, o čemu je tuženik obaviješten. Slijedom svega navedenog, tužitelj zahtijeva plaćanje od tuženika iznosa od 94,88 EUR uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik vozila. Nastavno, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, ističe da se tužitelj u tužbi poziva na štetni događaj, pri čemu tužitelj ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o prometnoj nezgodi na koju se poziva, ne navodi niti dostavlja relevantne podatke i dokaze o vozilu štetnika niti o osiguranju tog vozila kod tuženika. Također navodi kako je nejasno kojega štetnika tužitelj ima na umu. Naime, tuženik ističe kako se tužitelj poziva na policu osiguranja od automobilske odgovornosti prema trećima, da je osiguranik i ugovaratelj RC i da je vozilo koje tužitelj navodi kao vozilo na kojemu je nastala šteta, vozilo za koje je kod tuženika sklopljena polica od odgovornosti prema trećima. Smatra da bi sukladno navedenom tuženik mogao odgovarati samo i isključivo po polici nekog štetnika ako je isto kod tuženika osigurano i koje je vozilu reg. oznake: [registarska oznaka] nanijelo štetu, što tužitelj ne tvrdi niti dokazuje. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se podneskom od 4. ožujka 2025. očitovao na navode tuženika ističući kako je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe kako je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je tuženik obaviješten o ustupanju tražbine u smislu odredbe čl. 82. ZOO-a, evidentno da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Nastavno, a u odnosu na navode tuženika kojim osporava pasivnu legitimaciju, ističe kako iste smatra neosnovanim jer iz e-mail korespondencije tuženika i tužitelja od 28. studenoga 2023. jasno proizlazi kako je isti utvrdio da je servisna ponuda: AM331-333000762-23, a koju je oštećenik predao tuženiku kao odgovornom osiguratelju, pravno osnovana, odnosno utvrdio je kako ista odgovara te se tuženik putem iste ponude obvezao na isplatu u iznosu od ukupno 1.213,43 EUR osigurnine. Tužitelj ističe kako je tuženik temeljem predmetne prometne nezgode te dokumentacije koju posjeduje vezanu za istu i sam utvrdio pravnu osnovanost odštetnog zahtjeva oštećenika te da je samom isplatom neospornog iznosa potvrdio svoju odgovornost za isplatu štete temeljem predmetnog štetnog događaja. Tužitelj ukazuje i na temeljnu, tj. osnovnu dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) sukladno odredbi članka 1085. stavka 1. ZOO-a da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego je šteta nastala, što u konkretnom slučaju znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila oštećenika kojima je to stanje uspostavljeno. Ističe kako tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera, kao niti na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO-a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

4.1. Tijekom postupka pročitane su sljedeće isprave: račun br. 165-100-1 od 7. veljače 2024. (list 9 spisa), izvid prometa po računu tužitelja (list 10 spisa), izvid štete broj: 238509360585 od 23. studenoga 2023. (list 11 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 12-13 spisa), cjenik tužitelja (list 14 spisa), preslika Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 22. svibnja 2024. (list 15-16 spisa), notifikacija o ustupu tražbine radi ispunjenja (list 17-18 spisa), smjernice AZTN od 20. veljače 2020. (list 24-27 spisa), smjernice HANFE putem e-mail korespondencije od 3. srpnja 2015. (list 52-53 spisa), preslika police osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068500648512 (list 68 spisa), e-mail korespondencija između tužitelja i tuženika (list 72 spisa), servisna ponuda: AM331-333000762-23 od 28. studenoga 2023. (list 74 spisa), računi ostalih servisa (list 76-77, 79 spisa), potvrde o plaćanju (list 78, 80, 81 spisa).

4.2. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje istih nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje iz dokumentacije priložene u spisu predmeta u dovoljnoj mjeri utvrđeno. Tako sud nije izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i prometno tehničkim vještačenje budući da je ocijenio da bi se izvođenjem tih dokaza postupak samo dodatno odugovlačio i stvarali bi se nepotrebni troškovi, dok bi ishod spora bio jednak. Naime, u konkretnom se slučaju radi o trgovačkom postupku u sporu male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, cijeneći svaki dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan u pogledu glavnog potraživanja te djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stopa zatezne kamate).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 94,88 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji se odnosi na iznos koji predstavlja razliku u cijeni rada za izvršene popravke na vozilu (autolimarske radovi) koji su posljedica prometne nezgode.

7. Među strankama nije sporna činjenica da je oštećenik RC s tuženikom imao ugovorenu policu osiguranja od automobilske odgovornosti. Nije sporno da je tužitelj izvršio popravak vozila u vlasništvu osiguranika RC. Nesporno je i da je tuženik prije podnošenja tužbe tužitelju podmirio iznos od 907,25 EUR po osnovi predmetne štete.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika za štetu pa samim time i pasivna legitimacija tuženika. Sporan je i iznos cijene sata rada za izvršene popravke na vozilu uzrokovane štetnim događajem, odnosno visina tužbenog zahtjeva kao i tijek i stopa kamata koju tužitelj potražuje od tuženika.

9.1. Vezano za istaknuti prigovor aktivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja koji prileži spisu (list 15-16 spisa) te je utvrdio kako su tužitelj i RC navedeni Ugovor sklopili 22. svibnja 2025. te da je istim RC kao ustupitelj ustupio radi ispunjenja tužitelju svoje novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 94,88 EUR, a prema računu popravka za štetu broj: 165- 100-1 u ukupnom iznosu od 1.002,13 EUR, i temeljem izvida štete dužnika broj: 238509360585 (oznaka štete dužnika, ovdje tuženika). Time je oštećenik RC ustupio tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Prema odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Iz spisu priloženih izvida štete tuženika razvidno je da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj račun br. od 7. veljače 2024. (list 9 spisa), proizlazi da se isti odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (račun sadrži podatak o marki i registarskoj oznaci vozila oštećenika kao i broj izvida štete). Iz navedenog je razvidno da je RC ustupio tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka. Tuženik je o ustupu tražbine obaviješten notifikacijom (list 17-18 spisa).

9.2. Na temelju odredbe članka 80. stavak 1. ZOO-a vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Sukladno odredbi članka 84. stavka 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9.3. Iz prethodno citiranih zakonskih odredbi proizlazi da se identitet tražbine ne mijenja njezinim ustupanjem, kao i da sva prava koja je za naplatu predmetne tražbine imao ustupitelj ima i tužitelj kao primatelj tražbine. Dakle, promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine. Pritom je potrebno uputiti da je tražbina iz članka 2.1. predmetnog ugovora o ustupu novčana tražbina po osnovi police automobilskog osiguranja, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi, niti se njihova narav protivi ustupu. Također, napominje se da je tražbina koja je predmet ustupa odrediva, kao i da predmetni ugovor o ustupu sadržava konkretne podatke o vjerovniku, dužniku, pravnom temelju i visini tražbine koja je predmet ustupa.

9.4. Slijedom navedenog, protivno navodima tuženika, ocjena je ovog suda kako predmetni ugovor o ustupu tražbine ispunjava sve pretpostavke i uvjete propisane zakonom te da nema negativnih pretpostavki vezanih za prirodu prenesene tražbine, kao i da identitet ustupljene tražbine nije promijenjen, slijedom čega je sud prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

10. Iako tuženik osporava pasivnu legitimaciju, ovaj je sud mišljenja, a s obzirom na sadržaj spisu priležeće dokumentacije prema kojoj je tuženik napravio izvid i procjenu štete 23. studenoga 2023. te isplatio tuženiku temeljem njegove servisne ponude (list 74 spisa) naknadu u nespornom iznosu (list 10 spisa), da je time tuženik priznao pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu nastale njegovom osiguraniku (oštećeniku) u ovom štetnom događaju po osnovi točke 5. police osiguranja od automobilske odgovornosti broj: 068500648512 (list 68 spisa) a iz koje je razvidno da je policom pokriveno osiguranje loma stakla na vozilu, a koje oštećenje je utvrđeno u izvidu štete tuženika (list 11 spisa). Stoga ovaj sud osporavanje pasivne legitimacije koje tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

11. Iz izvida štete tuženika (list 10 spisa) sud je utvrdio da se izvid odnosi na vozilo marke HYUNDAI TUCSON, broj šasije: [broj šasije]. U izvidu štete su specificirani dijelovi za zamjenu i radno vrijeme popravka (limar – 2,70 sati) kao i broj police tuženika (broj: 068500648512). Tužitelj je za obavljanje poslova popravka izdao račun broj: 165-100-1 (list 9 spisa) od 7. veljače 2024. u iznosu od 1.002,13 EUR a isti se, među ostalim, odnosi na limarske radove. Nadalje, u navedenom računu je navedeno da je utrošena količina sati 2,70 sati za limarske radove koja količina radnih sati odgovara i onoj iz izvida štete od 23. studenoga 2023. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata od 41,60 EUR (plus PDV) za limarske radove.

12. Iz preslike cjenik tužitelja (list 14 spisa), proizlazi da cijena radnog sata koju naplaćuje tužitelj za osobna vozila starija od pet godina iznosi 41,60 EUR + PDV.

13. Sud je prihvatio navedene isprave obzirom da ničim nije dovedena u pitanje njihova vjerodostojnost.

14. U odnosu na prigovor tuženika kojim ističe da se podnesak kao i dokumentacija dostavljena uz podneska od 4. ožujka 2025. ne uzmu u obzir jer nisu predani u roku, sud ističe kako prigovor nije osnovan. Naime, člankom 461.a stavkom 10. ZPP-a propisano je da u sporovima male vrijednosti nove činjenice i dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. istog članka sud neće uzeti u obzir. S obzirom da je navedeni podnesak predan prije održavanja pripremnog ročišta, to ne postoji zakonska osnova za izuzimanje navedenog dokaza u postupku.

15. Iz tako izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj izdao AC račun broj: 165-100-1 (list 9 spisa) za iznos od 1.002,13 EUR, a u vezi štete na vozilu marke HYUNDAI TUCSON, registracija: [registarska oznaka]. U odnosu na dostavljeni račun tuženik je tužitelju isplatio iznos od 907,25 EUR, dok mu nije priznao iznos od 94,88 EUR koji se odnosi na iznos cijene sata limarskih radova tužitelja.

16. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio AC cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku od 1. siječnja 2024. navedeno da cijena radnog sata iznosi za osobna vozila starija od pet godina 41,60 EUR po satu + PDV. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

17. Imajući u vidu da je cijena sata rada u računu tužitelja broj: 165-100-1 od 7. veljače 2024. (list 9 spisa) ispostavljena u skladu s tužiteljevom cijenom radnog sata, i to u obujmu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete (list 11 spisa), tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata u smislu odredbe čl. 1046. ZOO- a nastala šteta koja se odnosi na razliku iznosa cijene sata rada koju tužitelj naplaćuje i cijene sata rada koju tuženik priznaje, pa mu je tuženik kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, s obzirom na valjani ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i čl. 84. st. 1. ZOO-a .

18. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

19. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 ) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je izvid štete izrađen 23. studenoga 2023. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen najkasnije tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 23. studenoga 2023., a tužitelj ih potražuje od kasnijeg dana, 23. veljače 2024., pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva.

20. Stopa zatezne kamate određena je prema stopi koja se primjenjuje na ostale odnose sukladno odredbi članku 29. stavku 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police obveznog osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose. Preko te visine stope zatezne kamate, zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan.

21. Kako je tužitelj uspio u sporu u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate – čl. 35. st. 2. ZPP), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP).

22.1. Odluka o visini priznatih troškova odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023, dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/23, dalje: ZSP), Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 3/19, 92/21, 37/23, dalje: Uredba o tarifi) i zahtjevu tužitelja za naknadu troška postupka (list 83 spisa).

22.2. Tužitelju je priznat zahtjev za naknadu troška jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 100 EUR (Tbr. 7. točka 9. Tarife) . Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 25,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR prema odredbi članka 1. stavka 1. ZSP-a u vezi s Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi, pa ukupni priznati troškovi iznose 144,91 EUR.

23. Tužiteljev zahtjev odbijen je kao neosnovan u odnosu na zahtjev za naknadu troška u iznosu od 6,64 EUR koji predstavlja razliku između troška zatražene naknade za sudsku pristojbu na tužbu i dosuđenog iznosa uzevši u obzir dokaze o uplati sudske pristojbe na tužbu koja prileži spisu, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO. Sud je, jednako kao i u odnosu na glavno potraživanje, na troškove postupka koji predstavljaju sporednu tražbinu, tužitelju dosudio kamatnu stopu koja se primjenjuje na ostale odnose, a preko te stope odbio njegov zahtjev.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. lipnja 2025.

Sudac:

Maja Hilje

Prijedlog odluke izradila:

Matea Knežević, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).