K-546/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika RV, zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 108/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-404/2025 od 23. travnja 2025., nakon javno održane rasprave 23. svibnja 2025., 4. lipnja 2025. i 5. lipnja 2025., a zaključene 5. lipnja 2025. u nazočnosti okrivljenika RV, branitelja okrivljenika, Dragana Mijoča, zamjenice upunomoćenika oštećenika, ČV, odvjetnice u [adresa] i zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Tomislava Perkovića, 5. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i Č, rođene I, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, građevinar, zaposlen u obrtu " [obrt]",  s  mjesečnim  primanjima  od  oko  1.000,00  EUR, neoženjen, bez djece, pismen sa završenom srednjom školom, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez čina, neodlikovan, osuđivan,

k r i v  j e:

I. što je dana 29. ožujka 2025. godine oko 13,30 u mjestu Ostrvica, grad Omiš ispred trgovine Studenac u alkoholiziranom stanju prišao osobnom automobilu marke Volkswagen Golf reg. oznake i broja [registarska oznaka] u kojem su se nalazili IV i DV te je u nakani da imenovane zastraši istima kazao: „jebat ću vam mater, ubit ću vas, pokazat ću ja tebi“ držeći pri tome u ruci staklenu bocu koju je razbio od automobil, nakon čega su se IV i DV u strahu automobilom žurno udaljili s mjesta događaja,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti,

II. čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano u članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: Kazneni zakon), i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona, sve u vezi sa čl. 51. Kaznenog zakona.

III. Stoga se okrivljeniku RV, na temelju čl. 139. st. 2. i čl. 51. st. 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci.

IV. Potom se okrivljenik RV, na temelju čl. 139. st. 2. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11,

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Nakon toga se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljenikom RV izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine, računajući od pravomoćnosti ove presude, imenovani okrivljenik ne počini koje novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku RV uračunava se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. do 5. lipnja 2025.

VII. Na temelju čl. 68. KZ/11 okrivljenom RV se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

VIII. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) nalaže se okrivljeniku RV, podmiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 EUR (petstoeura), u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj KO-DO-404/2025 od 23. travnja 2025., protiv okrivljenika RV, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

2. Prilikom očitovanja o optužnom aktu na raspravi održanoj 23. svibnja 2025. okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

2.1. Rasprava od 4. lipnja 2025. je na temelju čl. 404. st. 5. ZKP/08 održana bez prisutnosti uredno pozvanog okrivljenika RV, koji se očitovao o optužbi u nazočnosti svog branitelja i bio je upoznat sa dokaznim prijedlozima optužbe, te je bio prethodno upozoren da se rasprava može održati bez njegove prisutnosti, a sud njegovu nazočnost nije smatrao nužnom tim više što su njegov branitelj i zastupnik optužbe na raspravi bili suglasni da se ista održi u izočnosti okrivljenika.

3. U dokaznom postupku ispitani su oštećenici-žrtve IV i DV te svjedoci JV i BV.

3.1. Nadalje, tijekom postupka provedeno je usmeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Željku Ključeviću.

3.2. U dokazne svrhe pročitani su i pregledani, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Omiš broj 02405942 od 29. ožujka 2025.g. za okrivljenika RV (list 12), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Omiš broj 02405941 od 29. ožujka 2025.g. za oštećenika IV (list 13), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Omiš broj 02405940 od 29. ožujka 2025.g. za oštećenika DV (list 14) te fotografija natpisa na kontejneru (list 42).

3.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 176 spisa).

4. Okrivljenik RV je ispitan u policiji, iskoristio svoje zakonsko pravo i nije iznosio obranu ( listovi 28-31, 44 spisa).

4.1. Iznoseći obranu pred državnim odvjetnikom (listovi 62-66 spisa) okrivljenik je kazao da je došlo do verbalnog sukoba. On to nije rekao što je gospodin rekao. On ga je mislio prolit pivom. Ovaj gospodin je otišao sa autom. Taj gospodin ga je prijavio da mu je zapalio prikolicu, a policija je utvrdila da to nije istina. IV je poznanik i ne vole se i ne pričaju. IV mu je bio dužan 1.000,00 eura koje mu je vratio. On je bio u alkoholiziranom stanju. Ne sjeća se točno što mu je rekao. IV ga je provocirao. On živi 800 metara od njega. DV nije vidio nego tek kad je upalio auto. Ne zna je li bacio bocu na auto. Nije istina da je prijetio D i VV.

4.2. Pri ovakvoj obrani u kojoj negira počinjenje predmetnih kaznenih djela okrivljenik je ostao i na raspravi (listovi 172-173 spisa) dodatno pojašnjavajući kako je inkriminiranog dana bio sa jednim prijateljem u društvu, trebao je ići na jednu večeru, a neposredno prije popio je par piva, tu se zadržao jedno 15-tak minuta. Sa automobilom je došao IV s kojim od prije ima nekih nesuglasica, IV je izašao iz auta, a on je D dobacio: " J znaš li gdje ideš". Potom je IV ušao u dućan, a on je ostao sjediti u društvu ovog prijatelja. Nakon toga je IV dobacio njemu nešto podrugljivo, a on se radi toga iz revolta ustao, napravio je par koraka i kazao je D: "Majmune, glupane, jebem ti mater". Osim ovih riječi koje je D kazao iz revolta, nije mu rekao ništa drugo. IV je zatim ušao u vozilo, a kada je ovo vozilo već krenulo, iz revolta je bacio pivsku bocu, ističući da je istu bacio kada je auto već bilo udaljeno jedno 50 m. Pojasnio je da taj automobil nije ni mogao nikako pogoditi ovom bocom, ističući da ne zna tko je bio u automobilu sa IV. Pojasnio je da on u niti jednom trenutku nije došao do automobila, navodeći da je bio udaljen, te da čak nije niti prešao cestu, a između njega i automobila se nalazi cesta te parkirna mjesta. Inače, ne poznaje Marijevog sina i s istim prije inkriminiranog događaja nije bio u nikakvoj svađi.

5. Nazočne stanke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik RV počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, upravo na način opisan pod t. I. izreke.

7. Tijekom ovog postupka nije bilo sporno da su okrivljenik i oštećenik-žrtva IV bili u narušenim međuljudskim odnosima prije inkriminiranog događaja. Ujedno, tijekom postupka nije bilo prijeporno da se okrivljenik kritične prigode u alkoholiziranom stanju obratio oštećeniku-žrtvi IV.

8. Sporno je da li se okrivljenik kritične prigode obratio oštećeniku-žrtvi DV, te da li je oštećenicima-žrtvama D i VV, u nakani da ih zastraši, istima kazao: „jebat ću vam mater, ubit ću vas, pokazat ću ja tebi“ držeći pri tome u ruci staklenu bocu koju je razbio od automobil.

9. Iako je okrivljenik porekao počinjenje predmetnih kaznenih djela, zaključak suda da je isti to djelo počinio proizlazi iz iskaza oštećenika-žrtvi D i DV.

10. Ispitan na raspravi u svojstvu oštećenika-žrtve IV (list 157-158 spisa) je izjavio da je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika RV, predlažući da se isti uputi na liječenje. U bitnome je izjavio da se kritične prigode vraćao sa posla, a sjedio je na suvozačevom mjestu u automobilu kojim je upravljao njegov sin. Stali su s automobilom ispred trgovine "Studenac". Izašao je iz automobila i krenuo prema trgovini kako bi sebi kupio „mineralnu“, a dok je prilazio trgovini uočio je da se preko puta iste nalazi okrivljenik u društvu. Primijetio je da okrivljenik pije pivo, a okrivljenik je njega uočio, te ga je upitao "di ćeš", a on mu je kazao kako ide kući. U međuvremenu je kupio „mineralnu“ u trgovini "Studenac", nakon čega je sjeo u auto, a okrivljenik je dotrčao do automobila u kojem se on nalazio sa svojim sinom, te je vikao prema njemu i njegovom sinu: "Jebat ću ti mater, ubit ću te". U bitnome je pojasnio da okrivljenik nije bio u nikakvoj svađi sa njegovim sinom ali da je kritične prigode prijetio i njegovim sinu, pojašnjavajući da se njegovo dijete nalazilo skupa sa njim, a okrivljenik je govorio: "Jebat ću vam majku, ubit ću vas".

10.1. Smatra da je povod ovakvog inkriminiranog ponašanja okrivljenika taj što ga je okrivljenik prije jedno 3-4 godine zamolio da mu pomogne s polaganjem vozačke dozvole jer je on u to vrijeme držao autoservis. Okrivljeniku je tada kazao kako će mu pomoći, te je nazvao autoškolu "Žabac" iz Metkovića, a njemu je okrivljenik dao 700,00 eura kako bi ishodio ovu vozačku dozvolu, koji novac je on (oštećenik) osobno dao direktoru ove autoškole na ruke, međutim, ni nakon godinu i pol dana od kada je nazvao okrivljenika da ode položiti testove, nudeći mu da će ga on odvesti u Metković na polaganje vozačkog ispita, okrivljenik to nije učinio već bi mu svaki put kazao kako nije spreman. Jedne prigode prije jedno 3 i pol godine, okrivljenik mu se obratio s upitom gdje su njegovi novci, tada da ga je okrivljenik prvi put fizički napao. Nazvao je autoškolu "Žabac" da se okrivljeniku vrati ovaj novac koji je on dao na ime polaganja vozačkog ispita, a koji novac je vraćen na račun okrivljenikove majke. Pretrpio je pet moždanih udara, a okrivljenik je na njega nasrnuo neposredno nakon što je pretrpio drugi moždani udar, a tada je upalio motornu pilu put njega. Ovaj događaj nije prijavio policiji.

10.2. Inače, okrivljenika je prijavio dva puta i to prvi put kada ga je prijavio zbog inkriminiranog događaja zbog kojeg se vodi ovaj postupak, a drugi put dva dana nakon inkriminiranog događaja, zbog paleža njegovog kamiona i prikolice.

11. Oštećenik-žrtva DV (list 159-160 spisa) je ispitan na raspravi izjavio da je zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika, a ovo iz razloga što želi da se okrivljeniku odredi nekakvo liječenje i nekakve mjere kako se on ne bi približavao njemu, njegovom ocu i cijeloj njegovoj obitelji, iako protiv njega nema ništa. Naveo je je da on i njegov otac okrivljeniku nisu ništa napravili. U bitnome je izjavio da se kritičnog dana, oko 13,30 sati, skupa sa ocem vraćao iz Zvečanja put Šečanja, otac mu je rekao da stane kako bi sebi kupio nešto za piti u trgovini. On je s automobilom stao ispred trgovine, a njegov otac je izašao u trgovinu gdje se zadržao jedno minut i pol, te čim je izlazio iz trgovine čuo je kako okrivljenik viče njegovom ocu: " J, znaš li gdje ćeš", a dok je ovo govorio okrivljenik se nalazio preko puta ove trgovine. Njegov otac je odgovorio DV: "Znam", te je ušao u automobil, a kada je ušao otac mu je kazao: "Pali auto i ajmo ća". Bio je spreman za krenuti, a okrivljenik je pretrčao cestu, te je svojom glavom ušao kroz vozačev prozor i kazao: "Znaš li di ćeš, sad ću ti pokazati", to je ponovio par puta, izmaknuo se, nasilno je otvorio njegova - vozačeva vrata, taman je krenuo put njega, kada je shvatio da ga ne može stići jer je krenuo automobilom, lijevu stranu automobila je pogodio staklenom bocom od pive. On i otac su se izmakli jedno 20 metara, vidio je okrivljenika kako stoji nasred ceste i viče "Ubit ću te". Otišao je sa ocem put kuće, te su nazvali policiju. Inače, on je toga jutra više puta prošao tim putem, te je opazio okrivljenika kako pije ispred dućana .

12. Nadalje, na raspravi ispitani svjedok JV je u svom svjedočkom iskazu (listovi 160-161 spisa) izjavio da je kritične prigode išao u trgovinu po namirnice, a nakon izlaska iz trgovine zatekao se ispred dućana, u društvu okrivljenika, KV te još nekih zajedničkih poznanika. Inače poznaje i okrivljenika i oštećenika IV, obzirom da dolaze iz istog mjesta, dok mu nije ništa poznato o osobnim odnosima između okrivljenika i oštećenika u ovom postupku. U bitnome je izjavio da je vidio kako je IV ušao u trgovinu, a nakon što je izašao iz trgovine da je sjeo u automobil, u automobilu je bio još jedan momak za kojeg je na raspravi shvatio da se radi o Marijevom sinu. Kada je IV sjeo u automobil, on da je čuo da je okrivljenik tada IV opsovao majku, a misli da ovome nije prethodila nikakva međusobna komunikacija između njih dvoje.

12.1. S ovim automobilom IV je otišao. On je sjedio na zidiću, nasuprot trgovine, a udaljenost između njega i parkiranog automobila u koji je ušao IV je bila između 20-30m, pojašnjavajući da je IV već sjeo u automobil, a okrivljenik se nalazio između njih, dakle, 10-15 m od zidića na kojem je on sjedio.

12.2. Vidio je da je okrivljenik bacio pivsku bocu prema automobilu, ali ne zna da li je istom udario od automobil jer se on nalazio preko puta dućana pa nije mogao dobro vidjeti. Istaknuo je i kako se okrivljenik kritične prigode nije obraćao ovoj drugoj osobi koja se nalazila u automobilu, ponavljajući da je on čuo da je okrivljenik opsovao majku IV i to nakon što je IV sjeo u automobil. Nije mu poznato da li se IV kritične prigode obraćao okrivljeniku, a ovo iz razloga jer se nalazio u društvu i nije na to obraćao pažnju. Dalje je pojasnio da je automobil već otišao od trgovine kada je okrivljenik udario bocom prema istome, navodeći da okrivljenik kritične prigode nije udario nogom u automobil, niti je to pokušao, niti je pokušao otvoriti taj automobil.

13. Svjedok BV je ispitan na raspravi (listovi 162-163 spisa) izjavio da se kritične prigode zatekao ispred trgovine "Studenac", gdje se kratko zadržao nakon posla. Nalazio se „preko ceste“, u društvu okrivljenika i JV. Vidio je da je IV izašao iz automobila, krenuo je put trgovine, a VV mu je dobacio: "Znaš li di ćeš", ne zna što je IV odgovorio okrivljeniku. Potom da je IV ušao u trgovinu i iz iste je izašao, a tada da je okrivljenik D rekao nešto u smislu "govno, smeće, glupane". Nakon toga, IV je otišao s automobilom u kojem se nalazio i njegov sin, a kada je automobil "izmakao", vidio je da je okrivljenik bacio bocu u smjeru automobila, ali tom bocom nije udario u automobil, pojašnjavajući da se automobil nalazio na udaljenosti jedno 100 m od okrivljenika, dakle već je bio otišao i okrivljenik ga nije ni mogao pogoditi bocom. Radilo se o boci pive, koju je on skupio s poda. U bitnome je izjavio da nije vidio da se okrivljenik kritične prigode približio automobilu u kojem se nalazio IV sa svojim sinom, a misli da se okrivljenik kritične prigode nije ni obraćao Marijevom sinu.

13.1. Nije mu poznato ništa o osobnim odnosima između okrivljenika i D, te Marijevog sina, niti ga to zanima. Nije čuo da bi okrivljenik kritične prigode prijetio oštećenicima, već je čuo samo da je okrivljenik D govorio riječi u smislu: "glupane". Ujedno, nije vidio da bi kritične prigode bilo ikakvog fizičkog dodira okrivljenika s ovim automobilom i oštećenicima općenito, niti je vidio da bi tu itko ikoga tukao, ili pokušao tući. Pojasnio je da je on vidio da je okrivljenik zakoračio u smjeru tog automobila, međutim, nije vidio i da bi se približio istom.

14. Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza oštećenika-žrtvi D i DV, sud smatra da isti vrlo uvjerljivo iskazuju o upućenoj prijetnji od strane okrivljenika inkriminiranog dana, vrlo su detaljni u svom iskazivanju, te njihovi iskazi odišu životnošću i autentičnošću, pa sud njihov iskaz ocjenjuje istinitim i uvjerljivim, jer su njihovi iskazi međusobno podudarni u odnosu na odlučne činjenice i nadopunjuju se u relevantnim okolnostima inkriminiranog događaja.

15. Nasuprot tome, iskazima ispitanih svjedoka JV i PV sud ne poklanja vjeru jer su njihovi iskazi neuvjerljivi, proturječni i suprotni iskazima oštećenika-žrtvi D i DV. Naime, imenovani svjedoci su kao prijatelji okrivljenika pristani te su njihovi iskazi usmjereni na pomoć okrivljeniku u smislu izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti.

16. Nastavno, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji se u osnovi brani da oštećenicima-žrtvama nije prijetio, u bitnome navodeći da se oštećeniku-žrtvi DV kritične prigode nije niti obratio, a da se IV obratio samo riječima u smislu "glupane, majmune i sl.". Ovakvu obranu okrivljenika, sud je ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti. Naime, u postupku je utvrđeno da je okrivljenik inkriminiranu prijetnju uputio ne navodeći imena oštećenika, dok iz cjelokupnog konteksta proizlazi da je istu ozbiljno shvatio i oštećenik-žrtva DV koji je kritične prigode bio u automobilu sa svojim ocem IV, a što proizlazi iz uvjerljivog kazivanja oštećenika-žrtve DV koji je u svom iskazu u bitnome naveo da je par puta bio u društvu svoga oca kada je okrivljenik nasrnuo na njegovog oca, a kritični događaj da se odvio na njegovoj strani automobila te da ne zna što bi se dalje dogodilo da on sa automobilom kritične prigode nije krenuo.

17. Pregledom zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu Policijske postaje Omiš broj 02405942 od 29. ožujka 2025. (list 12 spisa) razvidno je da je kod okrivljenika kritičnog dana utvrđena koncentracija alkohola 1,64 g/kg.

18. Dakle, analizirajući i dovodeći u međusobnu vezu naprijed navedene dokaze te ih ujedno dovodeći u vezu s okrivljenikovom obranom valja naglasiti da je sud, kako je to prethodno obrazloženo, u cijelosti poklonio vjeru iskazima oštećenika-žrtvi D i DV, ocijenivši njihove iskaze vjerodostojnim, detaljnim i izuzetno uvjerljivim, pri čemu valja naglasiti da sud ne nalazi razuman razlog zbog kojeg bi oni lažno teretili okrivljenika u okolnostima kada su iskazivali dobronamjerno upućujući na potrebu liječenja okrivljenika, a oštećenik-žrtva DV izrazivši pri tome i žaljenje zbog spornog događaja.

19. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenih oštećenika- žrtvi D i DV koji suglasno iskazuju o relevantnim okolnostima inkriminiranog događaja, na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana počinio kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i dr. KZ/11 na štetu oštećenika-žrtvi D i DV, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

20. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je okrivljenik inkriminiranog dana u alkoholiziranom stanju prišao osobnom automobilu marke Volkswagen Golf reg. oznake i broja [registarska oznaka] u kojem su se nalazili IV i DV te je u nakani da imenovane zastraši istima kazao: „jebat ću vam mater, ubit ću vas, pokazat ću ja tebi“ držeći pri tome u ruci staklenu bocu koju je razbio od automobil, nakon čega su se IV i DV u strahu automobilom žurno udaljili s mjesta događaja.

21. Napominje se kako je sud nakon provedenog dokaznog postupka precizirao činjenični opis koji je usklađen sukladno utvrđenom činjeničnom stanju. Pri tome se ističe da riječi koje su ispuštene nisu bitne za obilježje kaznenog djela, niti je ovakvom korekcijom došlo do prekoračenja optužnice, već naprotiv, na ovaj način išlo se u korist okrivljenika.

22. Kazneno djelo prijetnje čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a kvalificirani oblik tog kaznenog djela predstavlja kada zlo kojem se prijeti predstavlja usmrćenje. Ključno je da su riječi koje imaju karakter ozbiljne prijetnje zlom objektivno prikladne da kod oštećenika izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, što se procjenjuje s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja.

22.1. Za počinjenje kaznenog djela prijetnje nije odlučno je li počinitelj upućujući drugome prijetnju ozbiljno mislio, već je bitno da je prijetnja takva da je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja objektivno prikladna da kod osobe kojoj je upućena izazove strah, uznemirenost, nesigurnost ili osobnu ugroženost. Ujedno je bitno napomenuti da su elementi kaznenog djela prijetnje ostvareni već samim upućivanjem ozbiljne prijetnje drugoj osobi, budući da se radi o kaznenom djelu apstraktnog ugrožavanja tako da nije potrebno da je tom ozbiljnom prijetnjom kod oštećenika ujedno stvoren osjećaj straha i osobne nesigurnosti.

22.2. Prema ocjeni ovog suda okrivljenikove riječi upućene oštećenicima-žrtvama da će ih ubiti, a koje je izgovorio dok je držao staklenu bocu kojom je udario od automobil u kojem su se nalazili oštećenici-žrtve, u okolnostima kada je inkriminiranu prijetnju izrekao u alkoholiziranom stanju, nedvojbeno je da je ista bila objektivno prikladna da kod istih izazove strah, uznemirenost odnosno osobnu ugroženost.

23. Budući da se radi o počinjenju dva kaznena djela prijetnje, a riječ je o kaznenim djelima protiv osobne slobode, ne može biti riječ o produljenom kaznenom djelu (čl. 52. st. 2. KZ/11), već se radi o počinjenju dva kaznena djela u stjecaju.

24. Na okrivljenika je primijenjen materijalni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela – KZ/11, koji propis se naknadno nije mijenjao.

25. Vezano za ubrojivost okrivljenika RV, tijekom postupka je provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. sc. Željku Ključeviću, dr. med. specijalist psihijatru (list 171 spisa), koji je u svom usmenom nalazu i mišljenju o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika izjavio da je psihijatrijski pregled RV obavio dana 4. lipnja 2025. u prostorijama Zatvora u Splitu, tijekom razgovora doznaje se kako je imenovani bio bolnički psihijatrijski liječen u KBC Split, kod dr. ŽV, prije 8 godina, ne zna točno iz kojih razloga ali zna da je tamo proveo nekoliko dana zbog problema kako on kaže "paničnih napadaja". Tamo je dobio terapiju leponex i rivotril koje i danas uzima. Navodi da redovito odlazi na kontrolne psihijatrijske preglede kod navedene liječnice, a zadnji kontrolni pregled mu je bio otprilike prije 3 mjeseca. Analizirajući odnos okrivljenika prema sredstvima ovisnosti uočava se da je od rane mladosti u kontaktu s marihuanom, amfetaminima i alkoholom. Takva navedena potreba, konzumacije i sredstava ovisnosti obično proizlazi iz osobnosti ili neke druge psiho patologije, psihijatrijskog poremećaja, u ovom slučaju vjerojatno prolaznih obilježja, jer mu nije dostupan podatak što je tijekom bolničkog liječenja i kasnijih bolničkih pregleda psihijatrijski dijagnosticirano. U pogledu stupnjeva ovisnosti o ranije navedenim sredstvima kod okrivljenika može reći kako nema aktualno izraženih simptoma sindroma ovisnosti, nije mu dostupan podatak da je takav sindrom već ranije dijagnosticiran, tijekom boravka u pritvoru, nije našao podatak da je bila potrebna liječnička intervencija zbog apstinencijskih simptoma, pa može reći da se ne radi o ovisnosti nego štetnoj uporabi alkohola i kanabisa. U vrijeme počinjenja kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret nalazi se objektivnih pokazatelja da je bio pod odlučujućim utjecajem alkohola, ali ne i droga, uz visoku vjerojatnost postojanja simptomatske prolaznog psihotičnog poremećaja, tako da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanje njima u takvom stanju bila smanjena. Dakle, bio je smanjeno ubrojiv i to bitno. Postoji opasnost od ponavljanja, istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela, kada se pacijent nalazi u ranije opisanom psihičkom stanju, stoga je vještak preporučio nastaviti daljnje psihijatrijsko liječenje, u ovom slučaju ambulantno.

25.1. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i argumentiran te utvrđuje da je okrivljenik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv u bitnoj mjeri.

26. Stoga je okrivljenik RV kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci.

27. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovu bitno smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela.

27.1. S druge strane, u otegotnom smislu okrivljeniku je uzeta u obzir njegova dosadašnja kaznena osuđivanost (list 176 spisa), i to presudom ovog suda broj K- 1132/2015 od 22. listopada 2018. kojom je, zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 2. i dr. KZ/11, osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, uz rok kušnje u trajanju od pet godina.

27.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do tri godine godina), sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne.

27.3. Stoga su okrivljeniku, na temelju čl. 139. st. 2. i čl. 51. st. 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci. Potom je okrivljenik, na temelju čl. 139. st. 2. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a nakon toga mu je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

27.4. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te očekuje da će takva sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

28. Kako je okrivljenik RV određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, temeljem čl. 54. KZ/11 imenovanom je u slučaju opoziva uvjetne osude uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 3. travnja 2025. do 5. lipnja 2025.

29. Imajući u vidu da je ovaj sud tijekom postupka utvrdio kako je okrivljenik RV počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim u vezi s ranijim navodima stalnog sudskog vještaka, to mu je na temelju odredbe čl. 68. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu (čl. 58. st. 5. KZ/11).

29.1. Naime, iz već citiranog usmenog psihijatrijskog nalaza i mišljenja dr. Željka Ključevića između ostalog proizlazi da je u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela okrivljenik bio pod odlučujućim utjecajem alkohola, ali ne i droga, uz visoku vjerojatnost postojanja simptomatske prolaznog psihotičnog poremećaja, tako da je mogućnost shvaćanja značenja postupaka i upravljanje njima u takvom stanju bila smanjena u bitnoj mjeri. Postoji opasnosti od ponavljanja, istovjetnog, sličnog ili težeg kaznenog djela, uslijed ranije opisanog psihičkog stanja, pa vještak predlaže psihijatrijsko liječenje ambulantnog tipa. To sud i prihvaća, jer je ovakav prijedlog vještaka u skladu s čl. 68. KZ/11, pa je okrivljeniku izrečena ova sigurnosna mjera.

30. Prema odredbi članka 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti postupka i imovinskim prilikama okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 500,00 EUR-a (petstoeura).

30.1. Konačno, s obzirom da je okrivljenik RV proglašen krivim, te ima mjesečna primanja, to je na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi troškove postupka u paušalnom iznosu od 500,00 EUR-a, u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude.

U Splitu, 5. lipnja 2025.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO-u u Splitu,

2. okrivljeniku RV, [adresa],

3. branitelju okrivljenika, Draganu Mijoču, odvjetniku u Splitu,

4. oštećenicima-žrtvama D DV, [adresa], (po pravomoćnosti),

5. u spis.