REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-469/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ive Priselac, u kaznenom predmetu protiv optuženika ST, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 24. lipnja 2024. broj K-173/2022, u sjednici održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku je na temelju članka 455. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/2, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženika ST proglasio krivim za počinjenje produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 229. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 optuženi ST je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.1. Na temelju članka 77. KZ/11 u svezi s člankom 557. stavkom 2. i člankom 560. ZKP/08 utvrđeno je da novčani iznos 900,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela i taj iznos je imovina Republike Hrvatske. Navedeni iznos je optuženi ST dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka te isti padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora predložena u optužnici.

4. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po branitelju Bruni Kuvaču, odvjetniku u Šibeniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet na ponovno suđenje, podredno preinačiti presudu u smislu žalbenih razloga.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

8. Optuženik kao žalitelj osporava zaključak prvostupanjskog suda da se za veći dio optužbe optuženik izjasnio da nije kriv jer suprotno tome proizlazi iz obrane optuženika. Tako se ističe da se optuženik izjasnio da je kriv u odnosu na otuđenje stvari s osobnog automobila marke Chevrolet Lacetti i da je time pričinio štetu oštećenoj KT, a osporio je da bi išta demontirao s osobnog automobila marke Renault Kangoo, vlasništvo auto-salona Gašperov d.o.o. Također navodi da je dijelove koje je demontirao s osobnog vozila Chevrolet Lacetti dobrovoljno vratio. Uz navedeno, žalitelj osporava da je u dvorište ušao savladavanjem ograde visine 190 cm, budući da je kroz otvor u ogradi ušao u dvorište, pa se ne radi o teškoj krađi već o krađi.

8.1. Protivno prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je nakon brižljive i kritičke vrijednosne ocjene svih dokaza kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti utvrdio da je upravo optuženik s dvije radnje počinio produljeno kazneno djelo teške krađe te ga je pravilno proglasio krivim.

8.2. Naime, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je u periodu od svibnja 2021. do 1. lipnja 2021. s osobnog automobila Chevrolet Lacetti, vlasništvo KT, koje je u ograđenom dvorištu auto-salona čekalo popravak te osobnog automobila Renault Kangoo, vlasništvo auto-salona Gašparov d.o.o., u tri navrata podesnim alatom došlo do demontaže više dijelova. U odnosu na Chevrolet Lacetti optuženik to ne osporava pri čemu je zatečen u činjenju kaznenog djela u odnosu na to vozilo od strane ĐT. Taj je svjedok iskazao da je kao i inače obilazio prostor unutar kruga salona i uočio da je ispod jednog automobila osoba u ležećem položaju i skida dijelove s vozila Chevrolet Lacetti. Ta je osoba zajedno s alatom ostala na licu mjesta do dolaska policije. Također je u obilasku nakon dolaska policije uočio da s njihovog vozila Renault Kangoo nedostaje akumulator i anlaser. Također je iskazao, kao i svjedok LT, da ograda nije bila oštećena, a da iz snimki video-nadzora nije uočeno da bi optuženik ušao kroz vrata. Jednako tako je očevidom utvrđeno što je skinuto s pojedinih vozila i od optuženika je oduzet razni alat. Dakle, optuženik je imao veću količinu alata podesnog upravo za skidanje dijelova pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je i s osobnog vozila Renault Kangoo upravo optuženik skinuo dijelove, nitko drugi nije vidljiv na snimkama video-nadzora, način počinjenja je isti i optuženik je zatečen na licu mjesta prilikom skidanja dijelova s Chevrolet Lacetti. Treba napomenuti da je optuženik prilikom ispitivanja kod policijskog istražitelja u cijelosti priznao počinjenje kaznenog djela, a na raspravi je porekao da bi skidao dijelove s osobnog vozila u vlasništvu auto-salona. S pravom se nije prihvatilo pojašnjenje optuženika da je sve priznao jer mu je obećano da će biti pušten na slobodu jer policijski službenici ne odlučuju o tome, već sudac istrage, a iz saslušanja policijskog službenika RT proizlazi da je ispitivanje provedeno sukladno zakonu.

9. Stoga su neosnovani prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja a tako i u dijelu gdje je utvrđeno da je optuženik savladavanjem ograde visine oko 190 cm ušao u dvorište auto-salona, a ne kroz otvor jer je nesporno utvrđeno da zaštitna ograda nije bila oštećena.

10. Stoga se neosnovano ističe tzv. posredna povreda kaznenog zakona jer je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i osudio optuženika za kazneno djelo teške krađe, a ne krađe.

11. U dijelu odluke o kazni pobijanu presudu osporavaju državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenila višestruka osuđivanost optuženika i da je ovo kazneno djelo počinjeno za vrijeme roka provjeravanja pa je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja nužno optuženika osuditi na kaznu zatvora u dužem trajanju. S druge strane optuženik smatra da se nije cijenilo da je djelomično priznao počinjene kaznenog djela i da je po mjeri i vrsti kazna zatvora prestroga.

12. Protivno prigovorima obojice žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne pa su neosnovani prijedlozi državnog odvjetnika za strožim, a optuženika za blažim kažnjavanjem.

12.1. Naime, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.2. Tako je pravilno optuženiku cijenjeno kao olakotno da je otac jednog maloljetnog djeteta koje je dužan uzdržavati i o kojem skrbi, a otegotnim je cijenjena višestruka osuđivanost i da se radi o tzv. specijalnom povratniku te je ovo produljeno kazneno djelo počinjeno za vrijeme roka provjeravanja po presudi Općinskog suda u Šibeniku broj K-114/2019 od 17. rujna 2019., pravomoćne 21. veljače 2020. Pritom se ukazuje državnom odvjetniku da to što se vode kazneni postupci protiv optuženika se ne može cijeniti otegotnom okolnošću jer optuženik nije pravomoćno osuđen. Dakle, evidentno je da, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, do sada izricane kazne i uvjetne osude nisu utjecale na optuženika slijedom čega je po vrsti i mjeri upravo i odabrana kazna bezuvjetnog zatvora u trajanju od osam mjeseci. Također, u konkretnom slučaju, imajući u vidu sve navedeno i da nije pričinjena veća šteta, s kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci će se ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene povrede na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti.

14. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević