REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-190/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Zdenke Marinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene FP, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optužene FP, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. veljače 2025. broj K-1397/2022-47, u sjednici održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene FP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, pod točkom I. izreke, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), stavljen je izvan snage kazneni nalog tog suda od 25. listopada 2022. broj K-1397/2022-2.

1.1. Pod točkom II. izreke, optužena FP je proglašena krivom zbog kaznenog djela krađe, iz članka 228. stavka 1. KZ/11. te je na temelju citirane zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci, a primjenom članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženica za vrijeme tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., optužena FP je dužna na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenoj FPA ispatiti 663,61 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. (pravilno bi bilo: "stavka 6.") ZKP/08. optuženica je u cijelosti oslobođena obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela optuženica FP putem braniteljice Ive Đakulović, odvjetnice iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti "u smislu žalbenih navoda".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je neosnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada, sadržajem žalbe, upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zbog odbijanja prijedloga obrane "kojima se trebalo osporiti navode optužbe".

6.1. Napominje se žalitelju kako odbijanjem nekih (a ne svih, kako se to netočno aludira u žalbi) dokaznih prijedloga obrane ne znači da je time, po nekom automatizmu, došlo do teške povrede prava na pravično suđenje, iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Prema članku 418. stavku 1. ZKP/08., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz članka 421. stavka 1. ZKP/08., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine. Međutim, obrana svoje prijedloge nije potkrijepila valjanim objašnjenjem zašto je izvođenje upravo tih dokaza nužno za utvrđivanje istine. Prvostupanjski sud je cijenio dokazne prijedloge obrane, te je opravdani prijedlog prihvatio. Isto tako, sud je izložio jasno obrazloženje odluke o odbijanju nevažnih prijedloga jer pojedini svjedoci nisu imali neposrednih saznanja o odlučnim činjenicama, kao i zato što su činjenice koje bi se predloženim dokazima, eventualno, mogle utvrditi, bile utvrđene drugim izvedenim dokazima, kao što je decidirano naveo razloge za odbijanje neprikladnog prijedloga za provođenje vještačenja po vještaku za draguljarstvo, predloženog na okolnost utvrđivanje težine, vrste, karata i starosti otuđenog nakita. Stoga, protivno žalbenim tvrdnjama, bitno svojstvo suđenja sadržano u konstitutivnom elementu pojma pravičnog suđenja, iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija), nije bilo narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze.

7. Suprotno daljnjim žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja su utemeljeni na pravilnoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i svih ostalih provedenih dokaza, te su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno zasnovani na izvedenim dokazima.

7.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer je prvostupanjski sud nekritički prihvatio iskaz oštećenice o vrijednosti otuđenih predmeta, koja je na tu okolnost iskazivala nepouzdano, "odokativno" i ničim potkrijepljeno.

7.2. Nasuprot takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno prihvatio iskaz oštećenice DPA, koji je pravilno ocijenio vjerodostojnim. Oštećenica je bila jasna kada je iskazivala, dosljedno potvrđujući okolnosti odvijanja događaja, iz kojih proizlaze sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela zbog kojih je optuženica osuđena. Prvostupanjski sud je pravilno naglasio kako je oštećenica, u svim segmentima, pa tako i u dijelu u kojem iskazuje o vrijednosti otuđenog nakita, iskazivala objektivno i istinito te nije bilo moguće zaključiti da bi njen iskaz na bilo koji način bio utemeljen u osvetoljubivosti prema optuženici, već upravo suprotno. Isto tako, oštećenica je decidirano navela kako je zlatni vjenčani prsten bio poklon, kao i da je zlatni prsten sa cirkonima dobila na dar od supruga, a za zlatne naušnice je jasno iskazala da su vrijedile 300,00 eura. S tim u vezi, ističe se žalitelju kako je riječ o stvarima za koje redovito nije moguće imati dokaz o vlasništvu ili račun, pa time niti o njihovoj preciznoj vrijednosti, ili za koje je prirodno da oštećenica takvim dokazom ne raspolaže, bilo zbog proteka vremena bilo zbog drugih okolnosti (jer se radi o daru). Pored toga, razvidno je kako na ovakav iskaz oštećenice nije bilo prigovora niti primjedbi, a pri tomu je notorno da zlato protekom vremena, suprotno tvrdnji žalitelja, ne gubi na vrijednosti. Isto tako, općepoznata je činjenica da su aktualne cijene zlata puno više nego što su bile u vrijeme počinjenja djela.

7.3. Slijedom izloženog, suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud opravdano nije primijenio načelo "in dubio pro reo", jer nije našao postojanje nekih dvojbi u pogledu odlučnih činjenica.

7.4. Stoga je prvostupanjski sud, nasuprot žalbenim navodima, na temelju izvedenih dokaza, potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženica počinila kazneno djelo, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude. Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj.

8. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog odluke o kazni.

8.1. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

8.2. S tim u vezi, prvostupanjski sud je pravilno optuženici cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne, olakotnim ocijenivši njenu dosadašnju prekršajnu neosuđivanost i majčinstvo maloljetnog djeteta, a otegotnom okolnošću optuženičinu osuđivanost zbog kaznenih djela prijevare. Premda je prvostupanjski sud propustio naglasiti kako se radi o presudama koje su postale pravomoćne nakon počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženica ovdje osuđena, te je bila neosuđivana u vrijeme počinjenja djela, ovo nije bilo od utjecaja na pravilnost odluke o kazni, a ovu okolnost je moguće uzeti u obzir u okviru ocjene optuženičinog ponašanja nakon počinjenja djela, koje evidentno nije bilo usklađeno sa zakonima.

8.3. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je s dovoljnom pažljivošću vrednovao i valjano akceptirao sve pravilno utvrđene okolnosti, vodeći računa o svim odlučnim činjenicama važnim za proces individualizacije kazne. U izrečenoj kazni zatvora primjereno su se odrazile sve istaknute olakotne okolnosti koje je prvostupanjski sud uzeo u obzir. Neosnovano žalitelj tvrdi kako prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je od počinjenja kaznenog djela prošlo deset godina. Naime, premda je razvidno da se doista radi o znatnom proteku vremena, ono nije rezultat neaktivnosti suda ili tijela kaznenog progona, već je posljedica optuženičine dugotrajne nedostupnosti (zbog čega joj se i sudilo u odsutnosti) i zato ne predstavlja okolnost kojom bi se zaslužilo honoriranje još blažim kažnjavanjem.

8.4. S obzirom na izloženo, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11.), te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11.), bilo je opravdano optuženicu osuditi na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci godine te istu uvjetovati na vrijeme tri godine. Imajući u vidu konkretne okolnosti i način počinjenja djela, odnosno stupanj povrede zaštićenog dobra, upravo ovako odmjerenom kaznom, koja je primjerena počinjenom djelu i osobi počiniteljice, izraziti će se jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počiniteljicu da ubuduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

8.5. Stoga, izricanje blaže kazne, za koje se zalaže žalitelj, nije osnovano.

9. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ove presude.

Velika Gorica, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec