Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj Pr-50/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, zastupanog po punomoćniku Nenadu Škare, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika – protutužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmetu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 22. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetničkog vježbenika KZ i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 5. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika koji glasi:

"I. Nalaže se OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, na ime govorne kazne iznos od 10.000,00 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ENERGETIKA JURIĆ d.o.o., Zagreb, Ulica Petra Hektorovića 2, OIB: 67298393413, trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ugovorna odredba čl. 7 st.2 Ugovora o radu od 29.2.2024. koji je sklopio tužitelj- protutuženik ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. Zagreb, Ulica P.Hektorovića 2, OIB: 67298393413 kao poslodavac i tuženik-protutužitelj CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao djelatnik ništetna, te ne proizvodi pravne učinke."

III. Svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je tuženik kao radnik bio zaposlen kod tužitelja kao poslodavca na temelju Ugovora o radu na određeno vrijeme od 1.2.2024. na radnom mjestu „bravar“. Dana 25.6.2024. tužitelj je kao poslodavac donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu kojim se tuženiku ugovor otkazuje zbog osobito teške povrede radne obveze. Tuženiku je u skladu sa čl. 12. Ugovora o radu Odluka o izvanrednom otkazu dostavljena putem e-maila i putem pošte preporučeno na adresu prebivališta. U odnosu na navedenu Odluku o izvanrednom otkazu tuženik nije podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika iz čl.133. Zakona o radu čime je Odluka o izvanrednom otkazu postala pravovaljana. Tužitelj u tužbi navodi kako je Odluka o izvanrednom otkazu donesena iz razloga što je tuženik bez prethodne najave neopravdano napustio mjesto rada te se prestao javljati i kontaktirati sa poslodavcem na bilo koji način. Tužitelj je posredno od drugih osoba saznao da je radnik napustio mjesto rada bez navođenja razloga, a izostanak sa rada niti naknadno nije opravdao. Osim navedenog tuženik je prilikom odlaska zajedno sa još trojicom bivših zaposlenika otuđio vozilo u vlasništvu tužitelja, a radi čega je tužitelj pred VI. PP Zagreb podnio kaznenu prijavu koja je zavedena pod poslovnim brojem 214-01/24-01/4923. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi, a citirajući članak 7. stavak 2. Ugovora o radu koji glasi: "ako radnik bez opravdanog razloga prestane raditi i/ili samovoljno napusti gradilište, posebice ako to učini tijekom trajanja otkaznog roka, zbog čaga poslodavac bude primoran angažirati treću osobu/treće osobe kako bi mogao završiti ugovorene poslove u utvrđenim rokovima, radnik je u obvezi poslodavcu platiti ugovornu kaznu u iznosu od 10.000,00 (slovima: deset tisuća) eura, s time da, u slučaju da je šteta koju je poslodavac pretrpio uslijed prethodno opisanog postupanja radnika veća od ugovorne kazne, poslodavac ima pravo od radnika zahtijevati razliku do potpune naknade štete, a sto posebice uključuje troškove cjelokupne bruto place i/ili naknade treće osobe/trećih osoba za izvršeno djelo, kao i sve zavisne troškove treće osobe/trećih osoba", stoga tužitelj smatra da su se u konkretnom slučaju na strani tuženika ostvarili preduvjeti za izricanje ugovorne kazne predviđene u ugovoru o radu, te tužitelj u ovom postupku zahtjeva isplatu navedenog iznosa. Tužitelj dodatno ističe kako je navedena ugovorna kazna predviđena iz razloga što je tuženik bio upućen na rad u Škotsku, Westfield Energy Recovery Facility, Lochgely gdje je tužitelj imao dogovorene poslove sa strogim rokovima dovršetka. Troškovi organizacije i slanja radnika u tako daleku zemlju i troškovi uslijed ovakvog postupanja radnika koji napušta radno mjesto i ne javlja se poslodavcu bez ikakvog opravdanog razloga te troškovi pronalaska, organizacije i slanja novog radnika na rad u Škotsku su ogromni i cijeli projekt je takvim postupanjem doveden u pitanje. Upravo radi toga ugovorne strane su u ugovoru o radu ugradile navedenu klauzulu sa kojom se tuženik bez primjedbi usuglasio i pristao na istu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako mu tužitelj nije nikada dao ugovor o radu, te ovu ugovornu odredbo o novčanoj kazni tuženik prvi puta vidi. Nikakvi preduvjeti za izricanje novčane kazne nisu ispunjeni, te tužitelj nije dokazao da bi mu bila počinjena bilo kakva šteta, dok ovakva forma ugovorene novčane kazne nije zakonom predviđena, a zbog svoje nemoralnosti je ništetna. Tužitelj radnicima u inozemstvu nije omogućio smještaj, što je bila obveza poslodavca, te je tuženik sa ostala tri radnika bio praktično na ulici u Velikoj Britaniji. Kako im se poslodavac nije javljao, a nisu imali gdje biti u stranoj zemlji, jedino im je ostao službeni kombi s kojim su se uputili kući za Hrvatsku. U odnosu na svjedoke koje je predložio i da se saslušaju u ovom postupku također se vodi identičan postupak tužitelja kao poslodavaca radi isplate novčane kazne od 10.000,00 EUR, za što tužitelj od četvorice radnika potražuje ukupno 40.000,00 EUR. Tužitelj navodi da je je tuženik sklopio ugovor o radu 29.2.2024. i da je od tada do izvanrednog otkaza radni odnos kod njega trajao do 25.6.2024. Navedeni podatak nije točan, jer je tuženik kod HZMO odjavljen 22.6.2024.koju obavijest je dobio putem usluge e-građani. Vezano za članak 7.st 2 Ugovora o radu koji je sastavio tužitelj i dao na potpisivanje tuženiku, ista odredba je ništetna prema sudskoj praksi, što tuženik želi utvrditi protutužbenim zahtjevom u ovom postupku. Ugovorna kazna pravni je institut koji uređuju i Zakon o obveznim odnosima i Zakon o radu. No, ZOO se u radnim odnosima primjenjuje (samo) na odgovarajući način. Zbog toga su česti sporovi oko pitanja je li ugovoranje ugovorne kazne sukladno Zakonu. Prema članku 350. ZOO-a, vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Ako je ugovorena za novčane obveze ugovaranje je ništetno. Zakon o radu ugovornu kaznu propisuje samo kad je riječ o zabrani natjecanja radnika s poslodavcem. Naime, prema odredbi članka 102. ZR-a, poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja). Taj se ugovor ne smije zaključiti za razdoblje dulje od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa, a može biti i sastavni dio ugovora o radu, s tim da mora biti sklopljen u pisanom obliku. Prema odredbi članka 103. ZR-a, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevima u cijelosti.

3. U odgovoru na tužbu tuženik - protutužitelj postavlja protutužbeni zahtjev kojim predlaže donošenje presude Utvrđuje se da je ugovorna odredba čl. 7 st.2 Ugovora o radu od 29.2.2024. koji je sklopio tužitelj - protutuženik ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. Zagreb, Ulica P.Hektorovića 2, OIB: 67298393413 kao poslodavac i tuženik-protutužitelj CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao djelatnik ništetna, te ne proizvodi pravne učinke.

4. Tužitelj u podnesku od 29. listopada 2024. navodi kako u odnosu na istaknuti protutužbeni zahtjev i navode o ništetnosti odredbe čl.7.st.2. Ugovora o radu, tužitelj ističe kako su takvi navodi tuženika u cijelosti neosnovani. Odluka Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž- 811/2011 od 20.6.2011. godine odnosno Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl.br. U-III-4178/2011 od 21.9.2016. godine koja je donesena u pogledu navedene drugostupanjske odluke, a na koje se poziva tuženik, nisu primjenjive na konkretni spor. Citirana drugostupanjska odluka i odluka Ustavnog suda govore isključivo o pravnoj situaciji kada je plaćanje ugovorne kazne propisano za slučaju da radnik otkaže poslodavcu ugovor o radu (npr. redovitim otkazom), a što ovdje nije slučaj. U ovom postupku se radi o pravu poslodavca na ugovornu kaznu u situaciji kada radnik nije ispunjavao svoje ugovorne obveze odnosno teško je prekršio radnu obvezu uslijed čega je poslodavac raskinuo ugovor o radu donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu, a što je potpuno različita pravna pozicija. Navedeno nesporno proizlazi iz točke 14. zaključka Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl.br. U-III-4178/2011 od 21.9.2016. godine, u kojoj se navodi: „Naime, u njima je, nevezano za predmet spora o kojem su donesene, izneseno (generalno) pravno stajalište prema kojemu nije pravno valjano ugovaranje kojim je plaćanjem ugovorne kazne uvjetovano pravo radnika da otkaže ugovor o radu. Ustavni sud smatra da u doseg navedenoga (generalnog) pravnog stajališta ulazi i poseban slučaj ugovaranja ugovorne kazne za slučaj otkaza ugovora o radu prije isteka roka trajanja radnog odnosa ugovorenog radi amortizacije troškova edukacije radnika. Stoga, Ustavni sud smatra da te presude upućuju na zaključak kako je njima konačno ustaljena praksa drugostupanjskog suda ne samo u pogledu dosega općeg pravnog stajališta 2 o pravnoj nevaljanosti ugovaranja kojim je plaćanjem ugovorne kazne uvjetovano pravo radnika da otkaže ugovor o radu, nego i u pogledu dosega posebnog pravnog stajališta o pravnoj nevaljanosti ugovaranja ugovorne kazne za slučaj otkaza ugovora o radu prije isteka roka trajanja radnog odnosa u kojem su trebala biti amortizirana novčana sredstva uložena u edukaciju radnika.“. Dakle, iz citiranog obrazloženja se vidi da je u navedenim odlukama isključivo riječ o ništetnosti ugovorne kazne kada ona uvjetuje pravo radnika da otkaže ugovor o radu dok se u konkretnom slučaju radi o ugovornoj kazni koja je uvjetovana teškim i izričito propisanim kršenjem radne obveze od strane radnika. O navedenom govori i presuda Županijskog suda u Puli-Pola, posl.br. Gž- 2410/2008 od 22.9.2008. godine (na koju se poziva u obrazloženju svoje odluke UIII- 4178/201,1 Ustavni sud RH) i u kojoj se navodi: „Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da se predmetna obveza ne odnosi na ugovornu kaznu, a i da je ugovorena, takva kazna u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a ne bi bila dopuštena s obzirom da je ista moguća samo kod osiguranja ispunjenja nenovčanih obveza dužnika, odnosno u ovom slučaju tuženice, dakle, ukoliko ona ne bi ispunila svoju obvezu ili bi zakasnila sa njenim ispunjenjem ili bi pak neuredno ispunila svoju obvezu što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj. Tuženica je kao radnica izvršila sve svoje ugovorom o radu preuzete obveze (po samoj prirodi tog ugovora tuženica je osobno obavljala posao trgovca u vremenu koje je odredio poslodavac, odnosno tužitelj), a ukoliko je navedenom ugovornom odredbom tužitelj kao poslodavac želio uvjetovati pravo tuženice na otkazivanje ugovora o radu plaćanjem odgovarajuće ugovorne kazne u smislu navedene odredbe ZOO-a tada bi ta ugovorna odredba bila ništetna, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.“. Upravo je iz navedenog vidljivo kako je ugovornu kaznu moguće ugovoriti za slučaj kada radnik ne ispunjava svoju nenovčano odnosno radnu obvezu ili zakasni sa njenim ispunjenjem ili je neuredno ispunjava, a što je ovdje slučaj.

5. Među strankama nije sporno da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja temeljem ugovora o radu od 29. veljače 2024. te da je obavljao poslove bravara na terenu u Škotskoj. Nesporno je da je tuženik dobio otkaz 25. lipnja 2024. iz razloga jer je napustio radno mjesto. Sporno je da li tužitelj ima pravo na isplatu iznosa ugovorne od 10.000,00 EUR-a sukladno čl. 7. st. 2. Ugovora o radu, također je sporno da li je navedena odredba ugovora o radu ništetna.

6. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao Ugovor o radu EU-UK od 29. veljače 2024., Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. lipnja 2024., Obrazac eM-2P Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje - prijava o prestanku osiguranja od 26. lipnja 2024.,e mail upućen tuženiku, od 3. srpnja 2024., potvrdu o primitku od 3. srpnja 2024., obavijest oštećeniku kaznenog djela MUP, PU Zagrebačka VI PP Zagreb od 24. lipnja 2024., potvrdu – obavijest – HZMO sa e- građani o odjavi sa mirovinskog osiguranja, Ugovor o radu s ČZ od 18. svibnja 2024., potvrda Airbnb, potvrda Ryanair Travel Itinearary, dokumentaciju tužitelja predanu na pripremnom ročištu od 6. studenog 2024. za projekt Westfield, te su saslušani zakonski zastupnik tužitelja DZ, tuženik i svjedoci EZ, MZ, ĆZ, TZ, FZ, BZ, LZ

7. Uvidom i čitanjem Ugovora o radu EU-UK od 29. veljače 2024. utvrđeno je da je u čl. 7. st. 2. navedeno "ako radnik bez opravdanog razloga prestane raditi i/ili samovoljno napusti gradilište, posebice ako to učini tijekom trajanja otkaznog roka, zbog čaga poslodavac bude primoran angažirati treću osobu/treće osobe kako bi mogao završiti ugovorene poslove u utvrđenim rokovima, radnik je u obvezi poslodavcu platiti ugovornu kaznu u iznosu od 10.000,00 (slovima: deset tisuća) eura, s time da, u slučaju da je šteta koju je poslodavac pretrpio uslijed prethodno opisanog postupanja radnika veća od ugovorne kazne, poslodavac ima pravo od radnika zahtijevati razliku do potpune naknade štete, a sto posebice uključuje troškove cjelokupne bruto place i/ili naknade treće osobe/trećih osoba za izvršeno djelo, kao i sve zavisne troškove treće osobe/trećih osoba"

8. Uvidom i čitanjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 25. lipnja 2024. utvrđeno je kako je tužitelj kao poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 1. travnja 2024. zbog osobito teške povrede radne obveze, u obrazloženju odluke navedeno je kako je radnik bez prethodne najave neopravdano napustio mjesto rada te se prestao javljati i kontaktirati s Poslodavcem na bilo koji način te da je otuđio vozilo poslodavca.

9. Zakonski zastupnik tužitelja DZ u svom iskazu u bitnome je naveo da je Energetika Jurić d.o.o. imala projekt na kojem je radilo oko 10 ljudi. Za taj projekt bila su zaposlena 4 bravara-cjevara, a jedan od tih bravara je bio tuženik. Oni su trebali vršiti pripreme radova za zavarivače, a osim njih i zavarivača tu je radio još i rukovodeći kadar. Taj posao se trebao obaviti za tjedan dana, međutim bilo je teško za procijeniti koliko će to trajati te se isti posao produžio i trebao je trajati još najmanje tjedan dana. Zbog toga je radnicima osigurao drugi smještaj tj. oni su se trebali premjestiti na drugo mjesto te je porukom novu adresu smještaja javio i tuženiku. Dobio je dojavu od kooperantske tvrtke da su zaposlenici na putu kući, a također njegov zaposlenik EZ je javio da tuženik nije došao na posao kao ni ostali bravari. On je nakon toga zvao njih sve, međutim nisu mu odgovarali na pozive. Tuženik nije ništa javio niti je dao otkaz, niti su se dogovarali o otkaznom roku. Oni su morali hitno reagirati budući da taj posao koji su trebali odraditi bravari nije imao tko raditi i posao se nije micao, a pet, šest ljudi je čekalo, tj. zavarivači i rukovodeći kadar koji je bio zadužen za dokumentaciju. Oni su bili na radnom mjestu i njima su redovno tekle satnice, tj. dnevnice. Šteta mu je nastala i za iznos rentanja kombija, pribave certifikata za radnike, za rukovanje strojevima, a koje certifikate su morali pribaviti i za tuženika i ostale bravare koji su napustili radno mjesto, kao i za radnike koji su njih naknadno zamijenili. Ne može sa sigurnošću reći iznos pribave certifikata budući da ih ima različitih. Šteta mu je nastala i zbog zakašnjenja s rokovima u izvođenju dogovorenog projekta, šteta je nastala zbog smještaja koji je plaćen, kao i za trošak smještaja za nove osobe koje su došle na radno mjesto koje je radio tuženik. Napominje kako je u Ugovoru o radu sadržana odredba o iznosu ugovorne kazne upravo za ovakav slučaj napuštanja radnog mjesta bez otkaznog roka i najave, te je ovo prvi put da smo zapravo kao tvrtka pokrenuli ovakav postupak isplate ove kazne i to upravo zbog načina na koji je radno mjesto napušteno bez ikakvog kontakta i bez da su obaviješteni o tome. Odredba o ugovornoj kazni uobičajena je praksa, ta odredba nalazi u svim ugovorima, tj. ugovaraju je svi radnici, te je prilikom sklapanja ugovora objašnjeno na šta se ista odnosi, tj. da isti imaju obaveze prema firmi, da mogu napustiti firmu, ali zna se na koji način se daje otkaz. Nije bilo unaprijed dogovoreno do kojeg dana će trajati rad na tom gradilištu, oni su obaviješteni da idu završiti taj posao koji je po nekoj procjeni trebao trajati tjedan dana, ali iz raznih okolnosti nije dovršen u tom roku. Kuća je bila iznajmljena na tjedan dana, jer nije se točno znalo koliko će trajati završetak dogovorenog posla, a nije bilo ekonomično da iznajmi na dulje razdoblje ako bi se posao dovršio ranije. Nema saznanja da je tuženik bio istjeran iz kuće, koliko je njemu poznato netko od njih je nadoplatio 50 funti da bi mogli ostati dulje u smještaju, a taj iznos firma im refundira kada se račun dostavi. Napominje kako mu je u ovom konkretnom slučaju poznato da je nadoplaćen navedeni iznos da mogu ostati dulje u smještaju, a o tome je obavijestio netko tko je iznajmljivao tu kuću. Na poseban upit zašto nisu ranije javili radnicima da će biti osiguran novi smještaj i zašto nisu osigurali ranije, izjavljujem kako se čekalo da oni završe posao u tom roku u kojem su trebali završiti. Iznos ugovorne kazne od 10.000,00 eura je odredila firma u dogovoru s odvjetnicima, prilikom kojeg iznosa su uzeli u obzir kolika bi šteta mogla nastati za firmu. Radovi koje je tuženik i ostali bravari trebali završiti, obavljeni su u roku dva do tri tjedna.

10. Tuženik CZ u svom iskazu u bitnome je naveo kako je preko prijatelja došao do saznanja da tužitelj traži radnike za rad na terenu u Engleskoj te je otišao kod njih u ured i tu su dogovorili da će ga zaposliti za terenski rad. To se sve brzo rješavalo, on je trebao riješiti i putovnicu a bio je i neki problem s liječničkim tako da je ugovor o radu samo brzo potpisao i nisu mu posebno pojašnjene niti je bio upućen o bilo kakvoj ugovornoj kazni. Ne može se sjetiti da li mu je uručen jedan primjerak ugovora. Njih pet je kombijem iz [adresa] otputovalo za Englesku i radili su svaki dan 10 sati. Nedjelju su bili slobodni. On je osobno obavljao poslove pomoćnog radnika. Prvu slobodnu nedjelju morali su se prebaciti u drugi smještaj, a kada je došla druga nedjelja, žena kod koje su bili smješteni je rekla da do 10,00 sati moraju iseliti. Bilo je ugovoreno da poslodavac rješava sve u vezi našeg smještaja, da on traži smještaj i da plaća isti. Zvali su gazdu na telefon, tj. misli da je zvao LZ DZ ili njegovog brata, međutim nitko se nije javljao na telefon. Budući da nisu imali smještaj niti ih je itko od poslodavca obavijestio o novom smještaju, nismo znali što da rade te su na kraju sjeli u kombi i krenuli kući. On osobno ima poruku koju mu je uputio EZ i pitao da li putuju, a on mu je na to odgovorio da putuju, da su krenuli za RH, nakon čega mu je on odgovorio da ga nazove LZ. Napominje kako se taj terenski rad obavljao u više turnusa, a taj zadnji kada su došli drugi put da se završi posao, je trajao dva tjedna. U subotu, dan prije nego što su krenuli kombijem nazad kući, bili su na radnom mjestu i nitko nije rekao da trebaju seliti na drugo mjesto, te su pretpostavljali da će u ponedjeljak doći na posao. Tek u nedjelju žena kod koje su bili smješteni je rekla da moraju napustiti smještaj. Nakon tri sata što su putovali kontaktirao ih je EZ i to njega preko SMS poruka, a druge dečke je zvao telefonom i rekao da se vrate, tj. molio je da se vrate i tad nam je rekao da nam pronađen novi smještaj, ali koji je 45 minuta udaljen od radnog mjesta. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedoku da li je poslodavac platio liječnički pregled ili je plaćao kakve licence za radnike, odgovaram kako za njega nije platio nikakvu licencu niti školovanje, a vezano za liječnički pregled misli da je jedan liječnički platio, međutim on je preuzeo liječnički pregled od bivšeg poslodavca. Na upit tko je platio putne troškove njihovog vraćanja u Hrvatsku, odgovara kako su oni mi platili putne troškove, a napominje da i zadnji račun od goriva za troškove dok su bili na terenu u iznosu od 80,00 eura nije plaćen. Na poseban upit da li su morali dodatno platiti trošak smještaja za nedjelju, odgovaram kako su morali platiti 20 funti svaki od nas i to zbog toga što smo ostali duže od 10 sati taj dan. Na poseban upit ima li saznanja da li su ostali zaposlenici koji su radili na terenu gdje i on imali osiguran smještaj, odgovaram kako su imali. Na poseban upit kad je saznao da je odjavljen za HZZO-a, odgovara da je to isto provjerio na e-građani kada je bio na putu te je utvrdio da je odjavljen u subotu i još jednom u ponedjeljak, ni njemu nije jasno kako mogu biti dvije odjave. Na poseban upit koliko dugo je bio u radnom odnosu u Energetici Jurić, odgovaram tri do četiri mjeseca, ne zna točno. Na poseban upit, kada su ih u putu kontaktirali i rekli da su našli novi smještaj i da se vrate, zašto se nije vratio, odgovara da su čekali sat vremena te smo putovali već tri sata i nisu se vratili jer poslodavac nije ispunio svoje dogovore, a nedjelja je bila jedini dan za odmor, jednu nedjelju smo selili, a smatra da ako je bio toliko bitan projekt i njihovo sudjelovanje u njemu da je poslodavac trebao osigurati adekvatan i trajan smještaj.

11. Svjedok EZ u svom iskazu u bitnome je naveo da je za tužitelja bio voditelj gradilišta na kojem je radio i tuženik, a radilo se o gradilištu u Škotskoj. Bilo ih je 10ak radnika na tom gradilištu, pet bravara među kojima je bio i tuženik te su oni pripremali posao za zavarivače. Osim njih i zavarivača tu je bio još jedan pomoćni radnik, a nitko od njih znao obavljati posao bravara za koje je bio zadužen i tuženik. Ne može se točno sjetiti koji je bio datum, znam da je bila nedjelja tuženik i ostali bravari nisu se pojavili na radnom mjestu. On ih je sve zvao par puta, a to isto javio je i vlasniku tvrtke. Na kraju oko 10,00 sati na pozive javio mu se LZ, on mu je rekao ako su već odlučili napustiti gradilište da vrate kombi, međutim on je rekao da ga ne zanima što priča. Smatra da je tvrtci nastala šteta budući se radovi nisu mogli nastaviti dva tjedna, cijeli tjedan je trebao da dođu radnici koji su njih zamijenili, zatim je jedan tjedan trajala njihova priprema za rad, te još najmanje tjedan dana u kojem je obavljen rad. Šteta je svakako nastala zbog produljenja rokova jer se posao produljio za 4 do 5 tjedana. Na poseban upit da li je u trenutku odlaska tuženika bio osiguran smještaj za radnike, izjavljujem da je smještaj bio osiguran, isti je rezervirao ZZ, te su radnici o tome bili obaviješteni. Ne mogu sa sigurnošću reći da je tuženik osobno bio upoznat s tim, meni je ZZ u razgovoru rekao da je on osigurao smještaj i da su radnici o tome obaviješteni. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je bio upoznat s time da je tuženik ili netko od radnika dan ranije platio 50 funti za produljenje smještaja, izjavljujem kako mi oni to nisu rekli dan ranije, već je to saznao u nedjelju kada je razgovarao s LZ i to da je taj iznos plaćen taj dan u nedjelju. Na poseban upit u kojem vremenskom razdoblju unaprijed poslodavac osigurava smještaj radnicima, odgovaram kako to sve ovisi o okolnostima slučaja, na početku se smještaj ugovara na dulje razdoblje, a pred kraj se ugovara za naredni tjedan, ovisno o tome koliko će radovi trajati. Na poseban upit u koliko sati je javljeno tuženiku i ostalim radnicima da imaju osiguran drugi smještaj, odgovaram kako je to bilo koliko se sjećam oko 10,00 sati ujutro. Pojašnjavam kako sam ja u 10,00 sati ujutro saznao da su oni otišli, a zapravo ja ne mogu biti siguran kada je njima javljeno da im je osiguran drugi smještaj.

12. Svjedokinja RZ u svom iskazu navela je kako je zaposlena u kadrovskoj službi tužitelja te obavlja poslove u svezi zasnivanja radnog odnosa s radnicima, prijave i odjave radnika u nadležnim službama. Vezano za sklapanje ugovora o radu s tuženikom navela je kako je svakom radniku, pa tako i njemu unaprijed uručen primjerak ugovora o radu na pregled. Ona je njega posebno upozorila na odredbu o ugovornoj kazni i rekla da istu pročita. Radnik se složio sa ugovorom o radu te je isti osobno potpisao i njemu je uručen jedan primjerak potpisanog ugovora o radu. Nakon toga ona je izvršila prijave na HZMO i HZZO, te su mu uručene i tiskanice o izvršenim prijavama. Na poseban upit punomoćnika tuženika da li je zajedno s njim čitala ugovor i na koji način mu je objasnila odredbu o ugovornoj kazni, odgovorila je da mu je dala ugovor da pregleda, nije ga pred njim čitala, a odredbu o ugovornoj kazni mu je ukazala i rekla mu da to posebno pročita. Sigurna je da je tuženiku uručen ugovor o radu. Na upit da li ima saznanja kolika je tužitelju počinjena stvarna šteta uslijed otkaza ugovora o radu tuženika, odgovaram kako nemam točna saznanja.

13. Svjedok LZ u svom iskazu u bitnome je naveo kako je zajedno s tuženikom radio na terenu u Škotskoj za poslodavca Energetika Jurić d.o.o. Kada su se drugi put vratili na teren imali su novi smještaj, te su u njemu bili tjedan dana i nakon toga na kraju tjedna u subotu su obaviješteni da je pronađen novi smještaj te su u nedjelju i preselili u taj novi smještaj. Tamo su bili tjedan dana te im je žena kod koje su bili smješteni rekla da moraju izaći van, da nije uplaćeno za ostatak tjedna. Napominje kako su joj morali dati 50 ili 100 funti zato što su u nedjelju ostali duže u smještaju. Zvao je ZZ, međutim nije se javljao. Nakon toga su kontaktirali EZ i rekli mu da mi idu kući budući da nemaju smještaj. Na putu ih je kontaktirao EZ te je izvijestio da je pronađen novi smještaj, ali samo tri dana. On je radio na radnom mjestu bravara, a CZ je bio pomoćni radnik jer je bio novi na poslu. Ne zna sa sigurnošću da li je poslodavac za njega morao pribavljati neke certifikate, moguće da je. Bile su još dvije ekipe i oni su imali osiguran smještaj i nisu morali nigdje seliti. Na upit tko je snosio putne troškove povratka u RH i koliko je to iznosilo, odgovaram kako sam ih snosio ja i iznosili su oko 700,00 eura. Na upit zašto se nisu vratili kada su ih obavijestili da je nađen novi smještaj, odgovorio je kako je pronađen novi smještaj samo za tri dana. Na poseban upit da li je on svjestan da se bez njih projekt ne može nastaviti i da li je bilo još bravara osim njih u Škotskoj, odgovaram kako nije bio svjestan da se projekt ne može nastaviti bez njih, posebno jer je bila stalna izmjena radnika, a koliko je njemu poznato bilo još bravara, međutim ne zna im imena jer su bili novi u firmi.

14. Svjedok ĆZ u svom iskazu naveo je kako je zaposlen u Energetici Jurić d.o.o. i u vrijeme kada je tuženik radio na terenu u Škotskoj i on je obavljao poslove specijalizanta za zavarene konstrukcije. On je radio u uredu, a tuženik na gradilištu. On je stanovao sa EZ kada ih je on kontaktirao vezano za to kada su uzeli službeni auto i krenuli prema kući. Koliko je njemu poznato EZ je prvo nazvao ZZ i rekao mu da se tuženik i ostali radnici uputili kombijem prema RH. EZ je razgovarao s jednim od radnika koji su bili u kombiju, rekao im je da se vrate na gradilište, ali oni su nastavili dalje prema RH. Rekao im je da bar vrate službeno vozilo, međutim tada isti nisu vratili. On radi na terenu i obveza je poslodavca da osigura smještaj. On je bio na tom gradilištu, rad se nije mogao nastaviti, tjedan dana su stajali i čekali da dođu dečki s drugog gradilišta jer nisu imali ni cjevara ni bravara.

15. Svjedok TZ u svom iskazu naveo je kako je zaposlenik Energetike Jurić d.o.o. od 2021. i još uvijek radi kod njih. Radio je na gradilištu u Leedsu te je nakon toga otišao na godišnji odmor te ga nazvao DZ negdje krajem 6.mj. 2024. i pitao da li bi mogao otići na teren u Škotsku jer su radnici napustili gradilište. 27. lipnja 2024. je putovao, a on ga nazvao možda par dana prije toga. Ne zna točno koga je mijenjao, samo mu je poznato da su radnici koji su tu prije radili sjeli u kombi i otišli nazad za RH. On je radio poslove cjevara. Tada su došli on, njegov brat i još neki dečki iz [adresa] i iz [adresa], ne može sa sigurnošću reći, ali svi su došli u tom vremenu krajem lipnja, netko možda dan, dva kasnije. On je ranije radio u Škotskoj te je imao licencu od prije, a za druge radnike koji su došli kad i on ne zna niti zna koliki su troškovi pribavljanja licence, tj. certifikata. Kada je došao u Škotsku radovi na gradilištu su trajali dva tjedna. Na poseban upit da li je njegov rad u tom procesu bio ključan za završetak posla, tj. da li netko drugi to mogao odraditi, odgovaram kako u radnom procesu sudjeluju cjevar, bravar i zavarivač, a cjevar je taj koji poznaje nacrt i priprema instalaciju u skladu s nacrtima. 28. lipnja 2024. je krenuo raditi.

16. Svjedok BZ u svom iskazu naveo je kako je radio na terenu u Škotskoj za Energetiku Jurić d.o.o. poslove bravara, a misli da je ĆZ CZ isto radio poslove bravara ili pomoćnog radnika. Radili su dva tjedna i u nedjelju žena kod koje su bili smješteni je rekla da moraju napustiti kuću. Pokušavali su kontaktirati NZ, međutim nije se javljao, zvali su i EZ, on je rekao da će se sve riješiti da pričekaju, međutim nakon što su čekali tri sata, spakirali su se i odlučili otići kombijem nazad za RH, jer su bili na ulici i nisu znali što da rade. Morali su platiti i 100 funti ženi kod koje su bili smješteni jer su ostali par sati duže. Kada su bili u putu njega je nazvao EZ i rekao da im je pronađen novi smještaj, koji je bio udaljen 45 minuta od gradilišta, međutim oni su tada već par sati bili na putu te su kupili i karte za trajekt te se nisu vratili. DZ je njega zvao da ostave kombi jer će trebati novim radnicima, te CZ je odmah po dolasku u RH pokušao ostaviti kombi u firmi, međutim nisu ga primili. Vidio je da posao na gradilištu nije završen do kraja i da bi trebalo još nekoliko tjedana da se završi. Kada je potpisivao ugovor o radu nitko mu nije objasnio odredbe o ugovornoj kazni, a on ni nema svoj primjerak ugovora. Protiv njega se isto vodi postupak u kojem je tuženik, a Energetika Jurić traži isplatu ugovorne kazne. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedoku da li je Energetika Jurić za njega plaćala neke licence kako bi mogao obavljati poslove u inozemstvu, odgovorio je da koliko je poznato, nije. Na poseban upit da li su se radovi na gradilištu mogli nastaviti bez njih, odgovara kako su se mogli, bila su još tri zavarivača, dva cjevara i tri bravara, ne može se točno sjetiti njihovih prezimena, a znam da je bio C i K. Na poseban upit da li zna kada su bili odjavljeni sa HZMO i HZZO, odgovaram da je to stiglo u ponedjeljak kada su došli u RH i to prvo da su odjavljeni sa subotom, a kasnije je došao ispravak da su odjavljeni sa ponedjeljkom. Na poseban upit da li su ostali radnici imali osiguran smještaj, odgovara kako jesu.

17. Svjedok FZ u svom iskazu naveo je kako je radio za Energetiku Jurić d.o.o. bravariju i cjevariju, nije bio obučen za poslove cjevara, međutim iste je radio, a kolega LZ mu je objašnjavao ako je šta bilo potrebno. Koliko je njemu poznato poslodavac nije za njega plaćao nikakve posebne licence za rad u Škotskoj. Radili su dva tjedna te su i ta dva tjedna tri puta se selili. 22.lipnja bila je subota, te su tu subotu radili i ujutro 23. lipnja u nedjelju došla je žena kod koje su bili smješteni i rekla je da su prije dva sata trebali napustiti stan. U stanu su bili on, CZ, LZ i BZ. Kada su u subotu bili na poslu, on je vidio da je bilo još posla koje se treba završiti, ne zna točno procijeniti koliko, možda još par tjedana. Taj dan nitko na poslu nije rekao da bi trebali ići u novi smještaj. Kada je rečeno da trebamo iseliti nazvao je ZZ, međutim nije se javljao. Nazvao je EZ, on je rekao da pričekaju. Čekali su tri sata i kako nitko nije ništa javljao i ostali su na cesti bez smještaja, odlučili su kombijem krenuti nazad za RH. Dok su bili na putu EZ je nazvao BZ, koji je upalio zvučnik i tad je EZ rekao da je pronađen smještaj za nas da se vrate. Međutim, nisu se vratili jer su već par sati putovali i bili skoro u Engleskoj, tako su svi zajedno odlučili jer danas im nisu trebali i nisu pronašli smještaj, a onda nas zovu da im trebamo i da se vratimo. Putovali su 36 sati do RH, Napominje kako je u ponedjeljak u pretinac E-građani dobio obavijest da je sa HZMO i HZZO odjavljen sa 22.6., a onda ponovno stigla obavijest da su odjavljeni tri dana kasnije. Radovi u Škotskoj nakon njihovog odlaska mogli su se nastaviti, bilo je još radnika i to su ostali zavarivači, mi smo cijevi pripremili, te su oni mogli nastaviti raditi. Ostalim radnicima bio je osiguran smještaj i to na duže vrijeme, dok su se oni morali seliti. Kada je potpisivao ugovor o radu, nisu mu posebno objašnjene odredbe o ugovornoj kazni, samo je dobio papir koji je potpisao, a ni ugovor o radu nije dobio.

18. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja - protutuženika neosnovan u cijelosti, kao i protutužbeni zahtjev tuženika - protutužitelja.

19. Naime, odredbama Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje u tekstu: ZR) propisana je mogućnost ugovaranja ugovorne kazne člankom 106. prema kojemu za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti ugovorna kazna. Ako je za slučaj nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznoga prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete. Ugovorna kazna iz stavka 1. ovoga članka može se ugovoriti i za slučaj da poslodavac ne preuzme obvezu isplate naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja, ako je u vrijeme sklapanja takvog ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u Republici Hrvatskoj.

20. Prema članku 350. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem. Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Ako je ugovorena za novčane obveze ugovaranje je ništetno.

21. Nadalje, prema čl. Članak 107. ZR koji regulira naknadu štete određeno je da radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi. Ako štetu uzrokuje više radnika, svaki radnik odgovara za dio štete koji je uzrokovao. Ako se za svakoga radnika ne može utvrditi dio štete koji je on uzrokovao, smatra se da su svi radnici podjednako odgovorni i štetu naknađuju u jednakim dijelovima. Ako je više radnika uzrokovalo štetu kaznenim djelom počinjenim s namjerom, za štetu odgovaraju solidarno.

22. Članak 108. ZR regulira unaprijed određeni iznos naknade štete te prema navedenom članku ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete. Štetne radnje i naknade iz stavka 1. ovoga članka mogu se predvidjeti kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu. Ako je šteta uzrokovana štetnom radnjom iz stavka 2. ovoga članka veća od utvrđenog iznosa naknade, poslodavac može zahtijevati naknadu u visini stvarno pretrpljene i utvrđene štete.

23. U ovom konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo Zakona o radu, te zauzeo stajalište da se na ovakav način nije mogla ugovoriti ugovorna kazna, budući da Zakon o radu jasno određuje slučaj kada je dozvoljeno ugovoriti ugovornu kaznu i to samo u slučaju nepoštivanja ugovorne zabrane natjecanja. Međutim, sama činjenica da ugovorna kazna na ovakav način nije propisana odredbama Zakona o radu, iz sadržaja odredbe čl. 7. Ugovora koja je proizlazi kako bi se u konkretnom slučaju zapravo radilo o unaprijed određenom iznosu naknade štete koju bi radnik morao platiti poslodavcu u slučaju da bez opravdanog razloga prestane raditi i samovoljno napusti gradilište.

24. Sud je naime, procjenjivao da li su ispunjeni uvjeti iz navedene ugovorne odredbe te da li su ispunjeni uvjeti za dosudu naknade štete, tj. da li je poslodavcu nastala šteta zbog skrivljenog ponašanja radnika, budući da je tuženik osporio i samu ugovornu odredbu, kao i visinu tužbenog zahtjeva. Sud je utvrdio u ovom postupku na temelju dokaznog postupka da nisu ispunjene pretpostavke za isplatu naknade štete, zbog toga što tuženik nije bez opravdanog razloga napustio radno mjesto te nije poslodavcu nastala šteta zbog krajnje nepažnje ili krivnje tuženika. Naime, iz iskaza tuženika, kao i saslušanih svjedoka LZ, FZ i BZ, koje iskaze sud prihvaća i ocjenjuje kao pouzdane i istinite, jer su logični, životni, suglasni i detaljni, proizlazi kako im poslodavac nije osigurao smještaj, a o čemu su bili obaviješteni u nedjelju, taj dan kada su trebali iseliti. Nakon što su pokušali kontaktirati poslodavca, isti im se satima nije javljao, te su suglasno odlučili vratiti se kući. Ovaj sud zaključuje kako uzimajući u obzir sve okolnosti, da se radi o radnicima koji su radili terenski u stranoj državi, da je poslodavac bio dužan istima osigurati na vrijeme smještaj i o istome ih pravovremeno obavijestiti, da svakako postoji i doprinos poslodavca nastaloj situaciji, te da je tuženik, kao i ostali radnici pokazao volju i čekali su nekoliko sati na rješenje problema, isti nije bio riješen niti su obaviješteni o tome, te su tek nakon nekoliko sati putovanja obaviješteni da im je rezerviran novi smještaj. Stoga sud zaključuje da tuženik nije bez opravdanog razloga napustio radno mjesto, a posebno da nema namjere ili krajnje nepažnje u postupanju tuženika za eventualnu štetu koja bi nastala zbog toga poslodavcu. Nadalje, sud posebno uzima u obzir i dio iskaza tuženika i navedenih svjedoka da su na e građani dobili obavijest da ih je poslodavac odjavio s HZMO još u subotu, tj. dan ranije kada su još i radili na gradilištu.

25. Prema čl. 322 ZOO Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice. Točkom II presude odlučeno je da se odbija protutužba tuženika protutužitelja kojom se utvrđuje se da je ugovorna odredba čl. 7 st.2 Ugovora o radu od 29.2.2024. koji je sklopio tužitelj-protutuženik ENERGETIKA JURIĆ d.o.o. tuženik- protutužitelj CZ, kao djelatnik ništetna, te ne proizvodi pravne učinke. Naime, kako je već objašnjeno u ranijim točkama ove presude, sukladno čl. 108. ZR reguliran je unaprijed određeni iznos naknade štete te prema navedenom članku ako bi utvrđivanje visine štete uzrokovalo nerazmjerne troškove, može se unaprijed za određene štetne radnje predvidjeti iznos naknade štete. Stoga je sud mišljenja kako se u konkretnom slučaju, iako je navedena odredba ugovora o radu nazvana ugovorna kazna, ista se ima sadržajno promatrati u smislu navedene odredbe o naknadi štete, te ista nije protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.) te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Naime, tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom, dok je tuženik – protutužitelj odbijen s protutužbenim zahtjevom, a prema čl. 152. st. 4. ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove

27. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 5. lipnja 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku