REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

Poslovni broj : P-1149/2023.-5.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici , Stalna služba u Krku, po sutkinji Davorki Podnar, u pravnoj stvari tužitelja 1. PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , 2. PČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. LČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Boris Kostić, odvjetnik iz Zagreba, Strojarska 11 A, protiv tuženog 1. ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za sebe i kao sljednika z.k. vlasnika HČ , P, kojega zastupa punomoćnica Dunja Kreso, odvjetnica iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva ( v.p.s. 1.459,95 EUR ), nakon provedenog ročišta za glavnu raspravu dana12. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka te objave odluke dana 5. lipnja 2025,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su tužitelji PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ½ dijela, PČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela i UČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¼ dijela , suvlasnici nekretnine koja se sastoji od cijele z. k. čestice [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Ovlašćuju se tužitelji da po pravomoćnosti ove presude zatraže upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženih GRŽETIĆ KLAUDIO , Krk Dubrovačka 1,( sada NČ [adresa]) kao sljednika z.k. vlasnika HČ , [adresa], GRŽETIĆ KLAUDIO , Krk, Dubrovačka 1 ,( sada NČ kbr. 55) i GRŽETIĆ KLAUDIO , Krk, Dubrovačka 1, ( sada NČ kbr. 55) OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime tužitelja u suvlasničkim dijelovima navedenima u prvom stavku izreke ove presude, u odnosu na nekretninu koja se sastoji od cijele z. k. čestice [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Tuženi ĆČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužan tužiteljima PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PČU , OIB: [osobni identifikacijski broj] i PČU LČ nadoknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.641,81 EUR ( slovima: dvijetisućešestočetrdesetjedaneuroi osamdesetjedancent) , u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška, tužitelji odbijaju.

Obrazloženje

1.Tužitelji tužbenim zahtjevom traže da sud utvrdi da su oni vlasnici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to prvotužiteljica u ½ dijela, a drugo i trećetužitelji svatko u ¼ dijela. Prvotužiteljica je vlasništvo stekla nasljedstvom od roditelja i to oca IČ koji je umro 1999. i majke IČ KČ koja je umrla 2007. godine. Drugo i trećetužitelj su vlasništvo stekli nasljedstvom od svoje majke OČ rođ. IČ umrle 2002. godine, a ona je bila sestra prvotužiteljici i također nasljednica IČ. Tužitelji tvrde da je njihov prednik ŠČ nekretninu kupio od Malatestinić Antona 1940. -te godine. Nekretnina je dugi niz godina u njihovom posjedu odnosno posjedu njihovih prednika te je na dijelu zemljišta bio vinograd dok je drugi dio bio pašnjak koji se kosio. Nakon smrti IČ vinograd se više ne obrađuje, ali se nekretnina i dalje obilazi i održava. Tuženi nije vlasnik nekretnine jer niti on niti njegovi prednici na istoj nikada nisu vršili vlasnička i posjedovna prava. Tuženi je vlasništvo stekao u postupku pred sudom u predmetu posl.broja P-866/11. Tužitelji osporavaju da bi tuženik ili njegovi prednici od 1940. -te godine pa nadalje bilo kada nekretninu držali u posjedu. K. č. [katastarska čestica] se od osnutka katastra 1954./55. godine nalazila u posjedovnom listu Maršić Stjepana., a onda je 1964. godine očito greškom, prešla u posjedovni list Malatestinić Viktora, prednika tuženika.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu i dalje tokom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi kako je on u zemljišnoj knjizi upisan dijelom na temelju rješenja o nasljeđivanju, a dijelom na temelju pravomoćne presude posl.br. P-866/11. Zemljišnoknjižna vlasnica HČ pok. SČ je prednica tuženika pa je on u odnosu na nju, kao jedini nasljednik, pokrenuo pojedinačni ispravni postupak. Tuženik navodi da je nekretninu stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju s MČ, sklopljenom **.**.2000. MČ nekretninu je naslijedila od pokojnog supruga AČ koji je umro 1989. i u čiju korist je nekretnina upisana u katastru od 1964. i to nakon izlaganja na kojemu je sudjelovao i prednik tužitelja ŠČ. Nekretnina je na temelju dogovora i diobe zajedno s k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista IČ upisana u posjedovni list Malatestinić Viktora dok je treća nekretnina naziva " Kovanice" – k. č. [katastarska čestica], ostala upisana u posjedovni list IČ [adresa]. Tvrdi tuženik da je spornu k. č. [katastarska čestica], CČ za života držao u posjedu. Parcela da se zadnjih 40 godina ne obrađuje, a tuženik tvrdi da ju od 2000. godine redovito obilazi i povremeno očisti što mu nikad nitko nije osporavao kao niti njegovim prednicima. CČ nekretninu je naslijedio od svoje prve supruge RČ te je ona i danas upisana vlasnica u 1/12 dijela, a to je naslijedila od svog oca SČ. Dogovorom u obitelji, na izlaganju katastra 1964. na kojem su bili prisutni ČČ i njen brat FČ, parcela je pripala ČČ. Tuženik ukazuje kako se naziv "Kovanice" koristi za tri parcele i to k. č. [katastarska čestica].

3. Nakon provedenog dokaznog postupka u kojem je proveden očevid lica mjesta, saslušani su svjedoci BČ, JČ, ŽČ i DČ, saslušane su stranke te su pročitane isprave u spisu , sud je presudom od 26. studenog 2019. odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Povodom žalbe tužitelja Županijski sud je odlučio rješenjem od 29. studenog 2023. na način da je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

5. Viši sud kaže da presuda prvostupanjskog suda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud da je kod ocjene provedenih dokaza propustio savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te donijeti odluku na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

6. U ponovljenom postupku sud je na temelju odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. br. 148/11, 25/13, 89/14 , 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrđeno da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. U ponovljenom postupku tužitelji su ustrajali kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na uvjerenje katastra prema kojemu je k. č. [katastarska čestica] iz posjedovnog lista IČ prešla u posjedovni list CČ , tužitelji navode kako o tome nije izdano nikakvo rješenje niti su za to navedeni razlozi, a tu promjenu nije odobrio ŠČ s obzirom da nije evidentiran njegov pristanak za tu promjenu. U odnosu na to tužitelji ukazuju na arhivske dokumente Ureda za katastar Krk, numerički pregled posjedovnog lista broj 715 posjednika Maršić Stjepana i upis u rubrici " Upis brojeva svih čestica posjedovnog lista" na dan 22. travnja 1964. Među tim česticama nalazi se i k. č. [katastarska čestica], piše napomena " kat.podaci su točni", a uz to je potpis IČ. Tužitelji ne znaju kako je došlo do promjene upisa, po čijem zahtjevu i nalogu , ali je očito da promjena nije izvršena uz suglasnost prednika tužitelja. Činjenica da je FČ iz [adresa], djed tuženika, 1957. godine podnio zahtjev da se k. č. [katastarska čestica] briše iz njegovog posjedovnog lista nije odlučna u ovom postupku.

8. Tuženik je ustrajao kod svojih navoda. Tako ističe da je stekao vlasništvo na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Krku posl. broj P-866/11, a da je u pojedinačnom ispravnom postupku upisan kao vlasnik i na 1/12 dijela k. č. [katastarska čestica] dok da je u tom postupku, prigovor tužitelja odbijen. Tuženik ponavlja kako je nekretninu stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju s MČ, a ona ju je naslijedila 1989. godine od svog supruga CČ. CČ je pak nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svoje prve supruge ČČ. Tuženik tvrdi da je ŠČ odobrio promjenu upisa u katastru godine 1964. i to svojim potpisom te rješenje o promjeni posjedovnog stanja nikada nije osporeno. Priznanica na koji se pozivaju tužitelji iz 1940.godine odnosi se upravo na k. č. [katastarska čestica] naziva "Kovanice".

9.Ponovnom analizom provedenih dokaza sud utvrđuje da je prednik tužitelja ŠČ bio pošteni posjednik k. č. [katastarska čestica] naziva "Kovanice". Posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno ( čl. 18.st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima- "Narodne novine" br. 91/96 , 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 14/01 , 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 , 90/10143/12, 152/14), dalje : ZVDSP).

10. Svi saslušani svjedoci potvrdili su da je ŠČ obrađivao nekretninu kao vinograd. Tako je svjedok BČ, u vrijeme svjedočenja imao 81 godinu života, izjavio kako je njegova parcela preko puta utužene i kako je on na svoju parcelu dolazio od svoje sedme godine, a ŠČ je parcelu obrađivao do 1980. Svjedok je izjavio i kako je tuženik jednom prilikom došao k njemu i rekao da je od CČ naslijedio parcelu na tom području, ali to što da je tuženik naslijedio se nije nikada obrađivalo. Tuženik nije niti znao što je naslijedio pa ga je jednom pitao da li zna gdje je to zemljište na što mu je svjedok odgovorio da je to parcela iznad Stipove parcele. Na spornoj nekretnini da je cisterna i na tom području svjedok nikada nije vidio CČ. Objasnio je i kako je prva supruga CČ bila RČ, sestra tuženikovog djeda te tu obitelj svjedok nikada nije vidio na spornoj nekretnini . Svjedok JČ također zna o kojoj se parceli radi te je on od 1955. do 1962. dolazio pomagati IČ u berbi grožđa. 1962. ovaj svjedok je otišao na školovanje u Rijeku tako da ne zna što se poslije događalo, ali zna da je parcela kasnije bila zapuštena. Svjedok je pojasnio da je na terenu gromača duplica te da je on brao grožđe i s jedne i druge strane gromače. I svjedok ŽČ je potvrdio da se iz djetinjstva sjeća da je s roditeljima dolazio kod tete i tetka- KČ i IČ te zna da je ŠČ na toj parceli održavao vinograd. Svjedok DČ je također potvrdio da je ŠČ radio na "Kovanicama" i to vinograd. Zna da je tamo bila i šternica koju je koristio , a po sezoni je znao reći roditeljima svjedoka da oni mogu uzeti vodu iz šterne za zalijevanje povrća. Svjedok ne zna do kada je ŠČ to obrađivao, a zna da je to danas to zaraslo. Također je i ovaj svjedok potvrdio da je ŠČ obrađivao vinograd i s gornje i donje strane gromače duplice. Svjedok na toj parceli nikada nije vidio CČ.

11. Prvotužiteljica je potvrdila da su sve tri nekretnine – k. č. [katastarska čestica], ustvari jedna cjelina koju je njen otac ŠČ obrađivao kao vinograd. To je činio do 80.tih godina 20. stoljeća i to mu nitko nikada nije osporavao. Nekretninu je kupio od GČ, a tužiteljici je to potvrdila kćer prodavatelja. Tužiteljica navodi kako je tuženik, nakon što je ugovorom o doživotnom uzdržavanju dobio spornu nekretninu, došao k tužiteljici i pitao ju gdje se to nalazi na što mu je ona odgovorila da su to "Kovanice" i da je to njeno. Tužiteljica je potvrdila da je njen otac na međi između k. č. [katastarska čestica] izgradio spremište za vodu i kamenu posudu u kojoj je pripremao modru galicu kojom je špricao vinograd. Sam tuženik je potvrdio da je vinograd bio na sve tri parcele naziva "Kovanice". Sporna k. č. [katastarska čestica] da je bila vlasništvo njegovih prednika, obitelji FČ, a HČ je bila prva supruga CČ i tako je parcelu naslijedio EČ, njega druga supruga MČ , a tuženik od nje parcelu dobio ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

12. Tužitelji dostavljaju ispravu iz 1940. naziva "Priznanica" iz koje proizlazi da GČ potvrđuje da mu je ŠČ isplatio 1.400 dinara za "košnju u Kovanicama", a u nastavku još i ostatak novca za prodane "Kovanice". Činjenica je da su tri katastarske čestice jedna cjelina, sve naziva "Kovanice" i sve je to kao cjelinu ŠČ koristio kao vinograd.

13.Iz povijesnog posjedovnog lista vidi se da je k. č. [katastarska čestica] od 1954./55. upisana u posjed Maršić Stjepana ,po kulturi vinograd, a takav je upis i 1961. kod izlaganja katastarskog operata. Promjenom iz 1964. k. č. [katastarska čestica] kao i k. č. [katastarska čestica] prelaze u posjedovni list Malatestinić Viktora, a onda je 1996. upisana Malatestinić Antica na temelju nasljeđivanja. Točno je da nije jasno na temelju čega je došlo do promjene upisa 1964. godine.

14. Viši sud ukazuje kako u postupku nije razjašnjeno kako je došlo do promjene upisa u katastru 1964. godine Tužitelji to ne znaju i već su u tužbi naveli kako je do toga došlo vjerojatno greškom. Tuženik kaže kako je prednik tužitelja ŠČ 1964. godine u postupku izlaganja priznao prednicima tuženika pravo vlasništva na prijeporu. Međutim, iz upisa u katastru vidi se da je u postupku izlaganja 1961. nekretnina upisana u posjed IČ, a onda je 1964. došlo do promjene koja nije razjašnjena. Da tužitelji imaju saznanja o tome kako je došlo do takve promjene u upisu u katastru onda bi to tužiteljica izjavila u svom iskazu. Tuženik je pak izjavio da se on " vodi po papirima". Tuženik navodi i kako je to bio vinograd pa da je moguće da je CČ ŠČ prepustio da to obrađuje. Ovu tvrdnju tuženik ničim ne dokazuje. Međutim, u arhivskim dokumentima iz katastra proizlazi da je dana 22. travnja 1964. u popisu katastarskih čestica u Pl br. 715 na ime ŠČ, upisana između ostalih i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te stoji napomena :" kat.podaci su točni", a tu je i potpis IČ. Takav upis nije u suglasju s upisom u povijesnom posjedovnom listu , a sudu ukazuje na to da je doista došlo do pogreške kod upisa u katastru u povijesnom posjedovnom listu. S druge strane tuženik navodi kako je ŠČ odobrio promjenu upisa iz 1964. svojim potpisom. Tu tvrdnju tuženik ničim ne dokazuje već upravo suprotno iz arhivske dokumentacije proizlazi da je ŠČ potpisao popis čestica u njegovom posjedu među kojima je i k. č. [katastarska čestica].

15. Svi saslušani svjedoci potvrdili su da je prijepor obrađivao kao vinograd ŠČ [adresa] i to od 50.-tih godina 20. stoljeća. Prijepor se koristio kao vinograd do 80.-tih godina što je potvrdila i tužiteljica u stranačkom iskazu. Nakon toga zemljište je praktički zapušteno, ali tužitelji ga obilaze i održavaju. To što se parcela više nije obrađivala kao vinograd bila je posljedica promjena okolnosti u životima nasljednika IČ. Međutim , to ne znači da su se ŠČ i njegovi nasljednici odrekli prava na posjed i vlasništvo.

16. Imajući u vidu sve navedeno sud utvrđuje da je ŠČ bio pošteni posjednik k. č. [katastarska čestica] koju je koristio kao vinograd. Njegove nasljednice i to supruga KČ i kćeri PČ i OČ ( pokojna majka 2. i 3. tužitelja) nastavile su posjed. Tužiteljica je cijelo vrijeme dobro upoznata s područjem na kojemu se nalazi sporna parcela te ga je i sudu točno pokazala. Tuženik nije znao o kojoj se parceli radi jer je tužiteljici se i obratio rekavši da je naslijedio parcelu od CČ. Tužiteljica je odmah znala o čemu se radi i rekla tuženiku da je to njeno tj. od njene obitelji. Tuženi nije dokazao da tužitelji i njihov prednik ŠČ nisu bili pošteni.

17. Obzirom na navedeno, sud utvrđuje da su tužitelji, računajući i posjed prednika IČ, u poštenom posjedu prijepora barem od druge polovice 50.-tih godina 20. stoljeća pa do podnošenja ove tužbe godine 2016. -te, svakako više od dvadeset godina. Stoga su vlasništvo stekli izvanrednom dosjelošću ( čl. 159.st. 3. ZVDSP-a).

18. O troškovima je odlučeno na temelju odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( dalje: OT). Tužitelji su uspjeli u parnici pa su im priznati slijedeći troškovi: za sastav tužbe 200,00 eura prema tbr. 7.t.1., za ročišta 14. 10. 2019., 8. 04. 2019., 5. 02. 2019., 9. 11. 2016. i 12. 05. 2025., za svako po 200,00 eura prema tbr. 9.t.1., za podneske od 4. 11. 2016. i 6. 05. 2025., za svaki po 200,00 eura prema tbr. 8.t.1., za podnesak od 17. 11. 2016. 50,00 eura prema tbr. 8.t.4. te za sastav žalbe 250,00 eura prema tbr. 10 t.1. OT-a. Na navedene iznose priznat je i PDV od 25 %. Priznati su i troškovi predujma za očevid u iznosu od 54, 45 eura , sudska pristojba na tužbu u iznosu od 53,09 eura, pristojba na presudu u iznosu od 53, 09 eura i pristojba na žalbu od 106,18 eura prema Tarifi sudskih pristojbi. Tužiteljima nije priznat troška za pristup na ročište 5. 07. 2017. jer je tražen prema odredbama OT-a , a punomoćnik tužitelja na to ročište nije pristupio, nisu priznati niti troškovi za sastav podneska od 4. 11. 2016. u iznosu od 50,00 eura jer je za taj podnesak već priznato 200,00 eura. Nisu priznati niti troškovi za podneske od 16. 06. 2017. i 21. 01. 2020. jer to nisu podnesci nego dokaz o uplati troškova. Tužiteljima nije priznat niti trošak pristojbe na ovu presudu jer prema Zakonu o sudskim pristojbama, nakon ukidne odluke višeg suda, ne plaća se pristojba na novu presudu. Tužiteljima je stoga ukupno priznat trošak u iznosu od 2.641,81 EUR o čemu je odlučeno pod točkom II. presude.

U Krku 5. lipnja 2025.

Sutkinja:

Davorka Podnar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovog suda , u roku od 15 dana od dana primitka otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Županijski sud.