Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1361/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljanom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sande Crljen Ivančić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tužitelja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koje zastupa punomoćnica Mirela Mandić Komar, odvjetnica u Šibeniku, protiv 1. tuženice COO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Željko Živković, odvjetnik u Šibeniku, 2. tuženice MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], C [adresa], 3. tuženika OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], C [adresa], 4. tuženice DO, OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], koju zastupa punomoćnica Darija Silov, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darija Silov i Ivan Milin iz Šibenika i 5. tuženika Grada Šibenika, OIB: 55644094063, Trg palih branitelja domovinskog rata 1, Šibenik, koji je zastupan po punomoćniku FO, dipl. pravnik iz Šibenika, radi isplate, odlučujući o žalbama 1. tuženice COO, 2. tuženice MO i 4. tuženice DO protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2437/2021 od 8. siječnja 2025., u sjednici održanoj 4. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe 1. tuženice COO, 2. tuženice MO i 4. tuženice DO kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-2437/2021 od 8. siječnja 2025. u odnosu na ove tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev 1. tužiteljice CO i
2. tužitelja NO (u daljnjem tekstu: tužitelji), tako što je naloženo 1. tuženici COO da isplati tužiteljima iznos od 2.074 eura, 2. tuženici MO i 3. tuženiku OO da tužiteljima solidarno isplate iznos od 3.186 eura, 4. tuženici DO da isplati tužiteljima iznos od 2.371 eura i 5. tuženiku Gradu Šibeniku da tužiteljima isplate iznos od 1.259 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, a koja teče od 9.prosinca 2010. do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke).
1.1. Odlukom o troškovima postupka obvezani su 1. tuženica COO, 2. tuženica MO, 3. tuženik OO, 4. tuženica DO i 5. Grad Šibenik, solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.599,88 eura sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja presude 8. siječnja 2025. sve sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi Europske središnje banke koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv te presude žali se 1. tuženica COO, 2. tuženica MO i
4. tuženica DO (u daljnjem tekstu: tuženice), zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Tužitelji su u odgovoru na žalbe osporili sve žalbene navode kao neosnovane te su predložili da se žalbe kao takve odbiju.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.
4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju tuženice jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.
4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
5. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja protiv svih tuženika, pa tako i žaliteljica, za naknadom utuženih iznosa, kao suvlasnika zgrade u [adresa], anagrafske oznake [adresa], a koje su iznose tužitelji platili kao troškove za održavanje i poboljšanje zajedničkog dijela te zgrade, i to konkretno krovne konstrukcije, sv prema njihovim suvlasničkim udjelima.
6. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka u bitnom utvrdio sljedeće odlučno činjenično stanje:
- da su tužitelji izveli radove na ravnom krovu zgrade anagrafske oznake [adresa] čest. br. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po izvođaču „Stina Šibenik“ d. o. o.,
- da iz računa od 9. prosinca 2010. proizlazi kako je izvođač izdao račun u iznosu od 150.745,11 tadašnjih kuna/ 20.007,3 eura i da je isti račun i plaćen od strane tužitelja, što je potvrdio zakonski zastupnik izvođača u svom iskazu ZO pok N,
- da su kao vlasnici stanova u navedenoj zgradi upisani tuženici od 1. do 4., a što se tiče dijela koji nije opisan upisano je društveno vlasništvo,
- da su vlasnici stanova sklopili i međuvlasnički ugovor 14. ožujka 2005. po kojem ugovoru je predstavnik stanara 2. tužitelj NO u ovom postupku,
- da je upravljanje stambenom zgradom povjereno Biro-stan –upravljanje d. o. o. [adresa],
- da iz točke 10. tog ugovara proizlazi kako je svaki suvlasnik ovlašten i dužan upravitelju odmah prijaviti oštećenja koje je nastalo na zajedničkim dijelovima i uređajima odnosno stana, a ako prijeti opasnost od nastanka još veće štete , svaki je suvlasnik ovlašten poduzeti mjere i bez prethodnog pristanka ostalih, te o poduzetim mjerama suvlasnik je dužen izvijestiti upravitelja zgrade najkasnije u roku od tri dana,
- da iz točke 14. ugovara proizlazi kako je svaki suvlasnik u obvezi snositi troškove radova čije izvršenje naloži nadležno tijelo, razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima,
- da iz popisa posebnih dijelova proizlazi kako u predmetnoj zgradi ima četiri stana koja su u vlasništvu tuženika, a poslovni dio po navodima tuženika da se nalazi u prizemlju zgrade cca površine 20 m2, koji bi se odnosio na 5. tuženika Grad Šibenik,
- da iz svih ponuda koje se nalaze u predmetnom spisu od izvođača STINA Šibenik d. o. o. , ZUBAK list 23 i 24 Minigradnja d. o. o. Vodice, Fer-HIDROIZOLACIJA, Glavičine 2 Tribunj, proizlazi da su izvođači dali ponudu za sanaciju ravnog krova po različitim cijenama,
- da iz dopisa upućenog od strane punomoćnika tužitelja stanarima predmetne zgrade proizlazi kako su tužitelji izvijestili stanare o potrebi sanacije ravnog krova zgrade jer da je stanje krova takvo da utječe na kvalitetu cijele zgrade, i da osim prokišnjavanja u stan tužitelja da voda pronalazi put i tijekom vremena da će vlažiti cijela zgrada, a što da će iziskivati daleko veće troškove saniranja štete,
- da je u dopisu navedena i cijena ponude u iznosu od 119.347 tadašnjih kuna i rok od 8 dana radi očitovanja, jer u protivnom da će se smatrati da su uskratili svoju suglasnost za ponudu.
- da iz iskaza svjedoka AO pok N proizlazi da je zakonski zastupnik trgovačkog društva " Stina Šibenik" d. o. o., da je njegova firma izvodila radove na nekretnini koja je predmet ovog, da su za radove ispustili račun, koji je NO platio, da je dnevnik radova vodio nadzorni inženjer ŽO koji je dnevnik i potpisao i izvedene radove,
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Vlade Vukelja od 16. siječnja 2024. proizlazi, a imajući u vidu sve ponude naprijed navedenih izvođača i cijenu po kojoj bi se radovi izvodili te kvalitetu izvedenih radova kao i potrebu izvođenja radova navedenu u predmetu osiguranja dokaza posl. br. R1-177/08 po zapisniku od 29. listopada 2009. i danom mišljenju po stalnom sudskom vještaku Nikoli Bijelinski dipl ing. građ., da je predmetnu sanaciju trebalo odraditi po žurnom postupku i da je ista bila neophodna s ciljem povećavanja daljnje štete na oštećenju žbuke na stropu i zidovima, kao i daljnjeg vlaženja po drvenoj konstrukciji i dodatnog truljenja iste, pri čemu je naveo da bi odgađanje sanacije ubrzalo daljnje oštećenje na slojevima krovne konstrukcije, kao i u unutarnjem dijelu objekta,
- da je dalje, isti vještak naveo kao se ponude tvrtke “Stina” i “Zubak” mogu smatrati jednakovrijednima, jer oba ponuđača nude kompletno novu hidroizolaciju, uključivo i sukladno bitnim zahtjevima za gradnju i toplinsku izolaciju ispod novog betona u padu, s time što tvrtka “ Zubak” za razliku od tvrke “Stina” ne nudi skidanje postojećih slojeva, a u tom slučaju ne bi bila moguća kontrola daščane oplate i drvenih grednjaka oštećenih vlagom, pa je mišljenja da je ponuda tvrtke „Stina“ kao i naknadni rad na izmjeni oštećene i trule drvene građe kvalitetno i sveobuhvatno rješenje sanacije predmetnog ravnog krova, kao i da je ovakav način sanacije dugoročno rješenje problema vlaženja ravnog krova, kao i sanacija drvene građe u svrhu osiguranja bitnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti stropne konstrukcije, pa je tako dao i mišljenje da odabrani način sanacije i analizom jediničnih cijena usporedivih radova iz ponuda da je cijena tvrtke „Stina“ za izvršenje ovog zahvata opravdana,
- da stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka,
- da je suvlasnički udio 1. tuženice za stan površine 54 m2 15,55 %, 2. tuženice i 3. tuženika za stan površine 85 m2 23,89%, 4. tuženice kao vlasnice stana 62 m2 suvlasnički dio je 17,78 %, a 5. tuženika kao suvlasnika poslovnog prostora cca 33 m2 suvlasnički omjer iznosi 9,44 %,
- da su tužitelj prema tim suvlasničkim omjerima postavili tužbeni zahtjev podneskom od 26. travnja 2024.
7. Na temelju utvrđenog pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 89. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137799.-odluka USRH, 22/00-Odluka USRH. 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. -prečišćeni tekst i 52/25. –u daljnjem tekstu: ZVDSP), kojom je propisao da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno, utvrdo da tuženici kao suvlasnici predmetne zgrade nisu drugačije odredili način snošenja troškova za održavanje zgrade u kojoj su vlasnici svojih stanova, pa je shodno tome pravilno taj sud zaključio da tužitelji osnovano prema ovoj odredbi i suvlasničkim omjerima traže od svih tuženika, pa tako i od žaliteljica, utužene iznose koje su platili za održavanje predmetne zgrade u kojoj se nalaze njihovi stanovi razmjeno njihovim suvlasničkim dijelovima.
7.1. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su radovi na sanaciji ravnog krova bili nužni i hitni, jer je vještak Nikola Bijelski, dipl. ing. građ. u postupku osiguranja dokaza pod posl. br. R1-177/08 na obavljenom očevidu 29. listopada 2009. naveo da je hitno potrebno izvršiti izolaciju prohodne krovne terase uz generalno skidanje svih dotrajalih slojeva iste i izrada nove betonske podloge propisanim radovima, te izrada toplinske i hidroizolacije, kako bi bio riješen problem dugoročno vlaženja ravnog krova.
7.2. Kako je dakle, prvostupanjski sud utvrdio da su radovi bili nužni da ne bi nastala daljnja šteta, kao što je utvrdio i da je izvođač radova trgovačko društvo „Stina Šibenik„ d. o. o. bio najpovoljniji ponuditelj i da je izveo sve potrebne radove na sanaciji krova, a što proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka Vlade Vukelje,dipl. ing. građ., to je pravilno taj sud zaključio da su radovi na krovnoj terasi bili nužni i hitne naravi, a sve da bi se spriječila daljnja šteta na svim stanovima stanara, zbog čega su opravdano postupili tužitelji kada su pristupili sanaciji krovne konstrukcije bez obzira što nisu imali suglasnosti svih stanara, ovdje tuženika.
8. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 1. tuženice i 2. tuženice kojim tvrde da bez elaborata etažiranja zgrade nije moguće utvrditi suvlasničke omjere stranaka, kada iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je za svaki stan određena točna površina, pa su u skladu s time pravilno tužitelji odredili i suvlasnički udjel svakog od tuženika, pa tako i ovih tuženica, a u odnosu na koju se plaća i pričuva za predmetnu zgradu od strane svakog vlasnika stana.
8.1. Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi 1. tuženice kojim ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga što iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi da je prvotno označeni 1. tuženik GO pok. ŽO preminuo i da ga je naslijedio njegov sin, s time što je u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice stan koji se nalazi u predmetnoj zgradi pripao u vlasništvu prednici 1. tuženice, njezinoj majci, koja je također preminula i koju ju je naslijedila ova tuženica, u pogledu stana koji se nalazi u predmetnoj zgrada. Stoga je 1. tuženica pravilno označena kao stranaka u ovoj parnici iz razloga jer je vlasnica stana koji se nalazi u predmetnoj zgradi, a time i suvlasnica zajedničkih dijelova zgrade i pasivno legitimirana u ovoj parnici.
9. U pogledu žalbenih navoda 4. tuženica da ni ona ne bi bila pasivno legitimirana u ovom sporu ističe se, da iz stanja spisa proizlazi kako je ova tuženica tijekom postupka stan koji se nalazi u predmetnoj zgradi i kojeg je bila vlasnica, darovala svom sinu, koji se protivio sudjelovanju u ovoj parnici. Prema odredbi članka 195. stavku 1. ZPP-a, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim stranka dovrši. Primjenjujući ovu odredbu pravilno je prvostupanjski sud postupio kad je postupak dovršio u odnosu na 4. tuženicu jer činjenica što je otuđila stan za vrijeme trajanja ove parnice ne sprječava sud da dovrši parnicu među tužiteljima i ove tuženice.
10. U pogledu daljnjih žalbenih navoda žaliteljica ističe se da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je izvođač radova „Stina Šibenik“ d o. o. izveo ugovorene radove u skladu s ponudom, a za što je ispostavio račun u iznosu od 20.007,3 eura, koji su mu od strane tužitelja plaćeni, pa je pravilno taj postupio kada je primjenom odredbe članka 89. stavka 1. ZVDSP-a, obvezao i žaliteljice da plate tužiteljima iznose koje potražuju predmetnim tuženim zahtjevom, a koji su utvrđeni prema njihovom suvlasničkom omjeru, jer drugačiji između stanara zgrade nije određeno, s time što nitko od stranaka, pa tako ni žaliteljice, na navedeni iznos troškova popravka krovne konstrukcije nije imao prigovora.
10.1. Inače, ni ostali žalbeni navodi tuženica ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane odluke u odnosu na njih.
11. Pravilna je i odluka o troškovima postupka jer se temelji na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, u svezi Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), s time što je i tuženice pobijaju bez isticanja bilo kojeg žalbenog razloga.
12. S obzirom na to da nisu osnovani žalbeni navodi tuženica, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti njihove žalbe kao neosnovane i odlučiti kao u izreci ove presude.
U Splitu 4. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Arijana Bolanča